< Upit iz Biblije iz 2. Samuelove

P: U 2 Sam, kada je ova knjiga odvojena od 1 Sam?

O: U današnjim židovskim Biblijama to je jedna knjiga. Prva i Druga knjiga kraljeva također su jedna knjiga. Prva i Druga Samuelova knjiga razdvojene su kada je prevođena Septuaginta, oko 250. godine pr. Kr. U Septuaginti se nazivaju Prva, Druga, Treća i Četvrta knjiga kraljeva.

Nije važno smatraju li se 1. i 2. Samuelova jednom ili dvjema knjigama. Važan je sadržaj koji se nalazi u 1. i 2. Samuelovoj.

P: Po čemu se 2. Samuel razlikuje od 1. Ljetopis 1-21?

O: Pokrivaju isti vremenski period i slični su. Međutim, Prva knjiga Ljetopisa više se bavi genealogijom i izostavlja loše stvari koje je David učinio. Osim toga, pjesma hvale u 2. Samuelovoj 22 vrlo je slična Psalmu 18.

P: U 2. Samuelovoj, koje arheološke dokaze imamo o Davidovoj vladavini?

O: Prije 1993. nismo imali nijedan, ali sada imamo tri arheološka artefakta koji se mogu odnositi na Davida.

Stela iz Tel Dana izrađena je od skupog kamena aramejskim vladarom oko 800. g. pr. Kr. U njoj se spominju "Joram, sin Ahabov, kralj Izraela" i "Ahazija, sin Joramov, kralj iz kuće Davidove".

Mesha stela (11-18) u Moabu spominje "kuću [Da]vida". Sliku Mesha stele, također nazvane Moabitski kamen, možete vidjeti u knjizi Rose Book of Charts, Maps & Time Lines, str. 77.

Reljef Šošena u Tebama, Egipat, obilježava pohod faraona Šošena/Šišaka u Judu 925. g. pr. Kr. U njemu se spominju "visoravni/visine Davida".

Za više informacija pogledajte http://theophilogue.com/2009/04/24/extrabiblical-evidence-for-king-david/ (4. siječnja 2014.).

P: U 2 Samuelovoj 1,4-10, zašto riječi Amalekca proturječe pripovijesti o Saulovoj smrti u 1 Samuelovoj 31,3-5?

O: Pojedinosti se razlikuju. U 1. Samuelovoj 31,3-5, strijelci su pogodili Šaula. Nakon što je smrtno ranjen, Šaul se ubio. Filistejci su uzeli Šaulovu oklopu da ukrasu svoj hram. Amalekac je rekao da su to bili kolosijeci i konjanici, da je on ubio Šaula te da su Filistejci ostavili oklopu da je Amalekac kasnije pokupi.

Najjednostavniji odgovor jest da je Amalekac lagao jer je mislio da će mu David dati nagradu. Očito je Amalekac naišao na Saula prije nego što su Filistejci obukli mrtve, jer je Amalekac pobjegao sa Saulovim vijencem i narukvicom. Također bi bilo vrlo zanimljivo da je Amalekac bio u izraelskom logoru kao vojnik za Izraelce. Vjerojatnije je da je Amalekac bio u okolici nakon bitke i da je naknadno došao da obere mrtve i oduzme im sve dragocjenosti.

Josif Flavije je pogrešno pokušao uskladiti riječi Amalekita s 1. Samuelovom 31, ali nema potrebe za tim ako je Amalekit lagao.

P: U 2. Samuelovoj 1,4-16, postoje li danas slučajevi kada ljudi lažno tvrde da su počinili grijehe koje zapravo nisu?

O: U slučaju Amalekita, on je vidio veliku potencijalnu korist i nikakvu štetu u tome. Sigurno ne bi smatrao da je Davidu to bilo pogrešno. Slično tome, ljudi danas mogu lagati o počinjenju grijeha kada a) ne misle da je to pogrešno, ili b) ne vide nikakvu štetu u "poboljšanju svoje reputacije" time, ili c) vide korist u tome.

Ono što je Amalekac potpuno promašio jest da je David prije svega bio plemenit čovjek časti, a Šaul, kao i mnogi drugi, nije bio. Mnogi u svijetu ne razumiju pojam čovjeka ili žene časti.

P: U 2 Sam 1,6–15, zašto je David ubio čovjeka koji je navodno ubio Davidova neprijatelja?

O: David je poštovanje dužnosti kralja smatrao važnijim od brzine kojom je mogao postati kralj. Davidu je možda također bilo manje briga da će Bog prekršiti Svoje obećanje nego to što ljudi ne poštuju vlast. Ta su dva pitanja: povjerenje da će Bog na kraju sve srediti i povjerenje da je Božje vrijeme najbolje, važni aspekti naše vjere u Boga i danas.

S druge strane, da su ljudi čuli da je David poštedio i čak nagradio čovjeka koji je ubio prethodnog kralja, Davida ne bi smatrali legitimnim kraljem koji nagrađuje one koji su ubili njegovog prethodnika.

P: U 2 Sam 1,19-27, kakva je struktura ove poezije?

Odgovor: Ovi stihovi sadrže vrstu hebrejske književne simetrije koja se obično nalazi u Starom zavjetu, nazvanu kiazam. Čini se da je bila poznata pjesma, jer autor 2. Samuelove spominje da se nalazi u Knjizi Jasher. Evo strukture pjesme.

2 Sam 1:19 Jonatan (implicitno)

— 2 Sam 1:20 obojica (implicitno)

— — 2 Sam 1:21 Saul (izričito)

— — — 2 Sam 1:22-23 Jonatan i Šaul (izričito)

— 2 Sam 1:24 Saul (izričito)

— 2 Sam 1:25-26 Jonatan (izričito)

2 Sam 1:27 oba čovjeka (implicitno)

Kao zanimljiva sporedna napomena, na hebrejskom se ovakva žalosna pjesma, kao i Knjiga žalosnih pjesama, kada je popraćena jecanjem, naziva qyn. U Irskoj se žalosna pjesma popraćena jecanjem naziva "keen". David je naredio da se to poduči muškarce Judine jer David još nije bio kralj nad Izraelom.

P: U 2 Sam 1,23, zašto je David rekao da je Saul bio "voljen i ugodan za života" kad je Saul više puta pokušao ubiti Davida?

A: David je imao mnogo razloga za žaljenje da je to odlučio učiniti. David je bio pristojan i prisjetio se ranijeg i boljeg dijela Saulova života.

Prirodno bi se očekivalo da David gaji gorak bijes prema Saulu u svom srcu. Njegove ovdje izrečene primjedbe pokazuju da je odabrao ne nositi tu zamjerku. Isto tako, i mi imamo izbor želimo li u srcu nositi mržnju i zamjerke ili ne. Matej 18,21-35 i 1. Korinćanima 13 pokazuju da to ne smijemo.

P: U 2 Samuelovoj 1,23-24, kada bismo trebali zanemariti negativne i paranoične stvari o nekoj osobi i samo reći pozitivne, kao što je David učinio?

O: David je djelovao pomalo pretjerano u svojoj hvali Saula, a Pismo vjerno bilježi ono što je pjevao. Ne morate reći nešto negativno o nekome; ponekad je bolje šutjeti. Davida su ovdje vodile tri svrhe. Iskreno je želio oplakivati svog prijatelja Jonatana. David je želio jasno dati do znanja da nije pridonio niti pomogao u smrti prethodnog kralja. David je želio dobiti podršku sjevernih plemena. Ključna je točka ovoga što David ne pokazuje nikakvu gorčinu prema Šaulu.

P: U 2. Samuelovoj 1,26, budući da je Davidova ljubav prema Jonatanu nadmašila ljubav prema ženama, znači li to da su imali romantične osjećaje jedno prema drugome?

O: Ne. Hebrejska riječ ovdje, 'aheb, znači prijateljsku ljubav. Nigdje drugdje se ne koristi za homoseksualnost. Ljudi mogu imati snažne osjećaje prijateljstva bez da je uključena romantična veza.

P: U 2 Sam 2,1, koje su bile posljedice toga što je David bio pomazan za kralja nad Judom?

O: David je već bio tajno pomazan za kralja od strane Samuela, otprilike petnaest godina ranije. No, javno pomazanje Davida za kralja izazvalo bi priličnu buru. Prvo, to bi bio jasan signal Filistejcima da on nije njihov vazal. Drugo, David je četrnaest godina čekao da umre Saul, Gospodnji pomazanik, prije nego što je postao kralj. No David nije namjeravao dopustiti da Is-Boset, koji nije bio izabran od Boga, postane sljedeći kralj. Kada je David okrunjen za kralja Jude, to je značilo odvajanje od ostatka Izraela, što je dovelo do građanskog rata.

P: U 2 Sam 2,1, zašto bi Bog želio da David učini Hebron svojim glavnim gradom?

Odgovor: Sveto pismo to ne navodi, ali možemo uočiti pet razloga.

1. Hebron je bio jedan od najvećih gradova u Judeji.

2. Povijesno gledano, tamo su sahranjeni Abraham i patrijarsi.

3. Izraelci na sjeveru još nisu prihvatili Davida za kralja.

4. Hebron se nalazio u planinama, na višoj nadmorskoj visini od bilo kojeg drugog grada Judeje i bio je sigurniji od napada. Jeruzalem, 19 do 20 milja sjeveroistočno, bio bi još bolji, ali Jeruzalem je još uvijek bio pod kontrolom Jebusita.

5. Hebron je bio jedan od gradova Jude u koji je David prethodno poslao plijen u 1. Samuelovoj 30,31.

P: U 2 Sam 2,5–7, zašto je David osobito poslao glasnike u grad Jabesh Gilead?

O: Mogli su pomisliti da će njihove radnje u čast Saulu i Jonatanu razljutiti novog kralja Davida. David je namjerno poslao glasnike kako bi ih uvjerio da to nije slučaj te je poštovao sjećanje na Saula i Jonatana. To je također bila mudra poteza od strane Davida da mirnim putem pokuša pridobiti narod Jabeša gileadskog da ga prihvati za kralja.

P: U 2 Sam 2,8, zašto se Ish-bosheth naziva Esh-baal u 1 Ljetopisima 8,33; 9,39?

O: Baal može značiti gospodar, Gospodin ili kanaanski bog. "Esh-Baal" znači "vatra Baala", a "ish" znači čovjek. Šaul je svog sina nazvao Ish (čovjek) Baala, najvjerojatnije s namjerom da to znači gospodar ili Gospodin. Pisari ili prepisivači vjerojatno su promijenili ime u bosheth, što znači sramota. Ishbosheth bi također mogao biti Ishvi u 1. Samuelovoj 14,49.

P: U 2 Sam 2,8, zašto Abner nije podržao Davida?

O: Da je Abner to učinio, spriječio bi sedmogodišnji građanski rat. Iako Sveto pismo to ne kaže, sjetite se da je Abner vjerojatno bio jedan od vođa vojske koji su ranije progonili Davida. Abner je bio Šaulov rođak, pa bi nakon Šaulova sina i on imao pravo na prijestolje. Ljudi često pate od jednog od dva problema. Ili nisu odani kada bi trebali biti, ili su odani onome čemu ne bi trebali biti.

Uzgred, David je sedam i pol godina vladao samo Judom, a Ishbosheth je dvije godine vladao na sjeveru. To znači da je Abner pet i pol godina vodio sjeverne vojske prije nego što je odigrao ulogu kraljevskog tvorca i okrunio Ishboshetha za kralja, koji je tada imao 40 godina. Primijetite da ne piše da su ga narod Izraela okrunio za kralja; to je učinio samo Abner. Abner je možda bio vrlo zauzet istiskivanjem Filistejaca iz Izraela. Abnera je više zanimalo zadržati vlast nego nacionalno jedinstvo ili proglašenje Izbosheta kraljem. No nakon što ga je Izboshet ukorio jer je uzeo jednu od Saulovih konkubina za svoju, Abner je uvidio da mu je moć ograničena te je tada prešao na Davidovu stranu, gdje se nadao da će i dalje imati moć pod Joabom ili uz njega.

Izvrstan primjer bio je briljantni njemački kemičar Fritz Haber. Bio je otac Haberova procesa, načina za izdvajanje dušika iz zraka. To je Njemačkoj omogućilo proizvodnju eksploziva bez oslanjanja na uvoz iz Čilea ili drugih zemalja. U knjizi "Isaac Asimov's Book of Facts" na str. 254 ističe se da, da nije bilo Haberovog rada, Njemačka bi bila izbačena iz Prvog svjetskog rata do 1916. godine. Haber je također vodio razvoj otrovnih plinova u Njemačkoj tijekom Prvog svjetskog rata. U knjizi "Isaac Asimov's Book of Facts" na str. 254 također se spominje da je Haber bio prognan kada je Hitler došao na vlast, jer je bio Židov.

Čemu sve vjerno služite?

P: U 2. Samuelovoj 2,8, kada bismo danas trebali strpljivo čekati da zlo nestane, bježeći ako je potrebno, a kada bismo se trebali ustati i boriti, bilo za ono što nam je Bog dao ili za ono što je dao drugima?

O: Davidovo strpljivo čekanje na Saula i njegova nevolja da podnese Isboseta zanimljiv su primjer kada je najbolje biti popustljiv, a kada ne.

Jednostavan odgovor je da se borimo kad Bog od nas to traži, a da se ne borimo kad Bog ne želi. Ali kako onda znati kada Bog želi da se borimo?

Kršćani su progonjeni u kopnenoj Kini, Sjevernoj Koreji, Afganistanu, Iranu, Assamu u Indiji i sjevernoj Nigeriji. Naravno, Sjedinjene Države ne bi trebale podijeliti svoju vojsku na šest dijelova i napasti kopnenu Kinu i ostalih pet područja kako bi odjednom obranile potlačene. Pa kako znati kada braniti druge, a kada ne možete?

P: U 2 Samuelovoj 2,8-11, zašto bi Abner, a kasnije i Isavješat, postavili prijestolnicu Izraela na istočnoj strani rijeke Jordana?

O: Zapamtite, Filistejci su okupirali znatan dio zemlje između Judeje i Galilejskog mora. Glavni grad na istočnoj strani bilo bi im teško dosegnuti. Mahanaim je vjerojatno bio dobro utvrđen, budući da je David tamo pobjegao bježeći od Apsaloma.

P: U 2 Sam 2,9, tko su bili Ašurci?

O: To su vjerojatno bili ljudi iz sela po imenu Ašuri. Narod plemena Ašer bio je udaljeniji. Oni nisu bili iz Ašura, ranog glavnog grada Asirije.

P: U 2 Sam 2,10, je li Ish-bosheth vladao dvije godine ili je David vladao sedam i pol godina u Hebronu (2 Sam 2,11 i 2 Sam 5,5)?

O: Kršćani imaju dva različita odgovora.

Davud je vladao nad Judom samo sedam i pol godina: Ish-bosheth, Abner i izraelska vojska morali su se povući na istok preko rijeke Jordan nakon filistejske pobjede. Ish-bosheth je najprije proglašen kraljem nad Gileadom, Ašurijem i Jezreelom, prema 2 Samuelovoj 2:8-9. Tek nakon pet i pol godina osvojili su dovoljno teritorija zapadno od Jordana. Stoga Izrael nije imao kralja pet i pol godina, zatim je Ish-Bosheth vladao dvije godine, a potom David.

Davud je vladao u Hebronu sedam i pol godina: iako je možda bilo kratkog odgađanja prije Isbosetova okrunjenja, sedmogodišnji i pol razdoblje odnosi se na cjelokupno vrijeme dok je Davud vladao u Hebronu prije osvajanja Jeruzalema i vladanja ondje. U razdoblju između ubojstva Is-Bosheta i Davidove vladavine u Jeruzalemu, David nije vladao nigdje drugdje osim u Hebronu. Stoga je Is-Bosheth dvije godine bio kralj nad Izraelom, zatim je David pet i pol godina vladao nad Izraelom i Judom u Hebronu, a potom je David preselio svoj glavni grad u Jeruzalem.

Međutim, prvo je stajalište vjerojatno ispravno; ništa ne ukazuje na to da je Abner odmah okrunio Izboseta.

P: U 2. Samuelovoj 2,19-24, zašto je Asahel jurio samo Abnera i zašto ga je Abner udario kolom koplja?

Joab i Abišaj su također konkretno jurili Abnera u 2. Samuelovoj 2,24. Možda su shvatili da je Abner i sila iza pobune i sposoban general te da će se Izraelci predati ako ga ubiju. Asahel je trčao vrlo brzo; možda je imao lakšu građu od Abnera (koji je bio stariji) i drugih. Činilo se da Abner nije previše brinuo da će ga Asahel ubiti; no vidio je da će rat završiti s puno većim poteškoćama ako ubije brata Joaba i Abišaja. Možda je Abner, umjesto da se okrene i upotrijebi oštar vrh koplja, namjeravao samo raniti Asahela. No, bez obzira na Abnerove namjere, udarac je na kraju ubio Asahela, koji to nije očekivao.

P: U 2. Samuelovoj 2,19-24, Asahel je bio siguran da je njegova brzina trčanja dovoljna da pobijedi moćnog, dobro oklopljenog ratnika. Asahelova pretjerana samouvjerenost bila je kobna. Postoje li danas trenuci kada nečija vještina u jednom području daje lažno samopouzdanje u drugom?

O: To može biti uobičajeno u poslu kada uspjeh u jednoj industriji navede rukovoditelje da misle kako se mogu proširiti na druge industrije. Ponekad su u pravu, a ponekad i nisu. Ponekad političari i liječnici, koji imaju puno iskustva ili znanja u jednoj oblasti, pretpostavljaju da će se njihova stručnost prenijeti na sve oblasti.

P: U 2. Samuelovoj 2,26-32, zašto je Joab prestao progoniti Abnerovu vojsku?

O: Sveto pismo ne navodi razlog. Možda je Joab znao da je to bio besmisleni rat i bio je sretan što je mogao stati čim je i Abner stao. No da Abner nije spomenuo ideju milosrđa, možda bi Joab natjerao vojsku da nastavi s borbom kako bi ubili što je više moguće Izraelaca.

P: U 2 Sam 2:30-31, zašto su gubici, 360 naspram 20, bili tako neuravnoteženi?

O: David je vjerojatno naučio o novom oružju i novim tehnikama boreći se protiv Filistejaca, boreći se na istoj strani kao i Filistejci iz Gata (1 Samuel 27) te imajući neke od Filistejaca u svojoj vojsci. (Zvali su se Keretci i Peletci.) 2 Samuel 1,18 također kaže da je David učio svoje vojnike kako koristiti luk i strijele. Također, David je imao iskusne vojnike, a mnogi iskusni vojnici u Saulovoj vojsci ubijeni su od Filistejaca na gori Gilboa.

P: Znači li 2 Sam 3,1 da je sedam i pol godina neprestano bilo ratovanja?

O: To je bilo stanje neprijateljstva, a ne neprestani sukob. Zapamtite da su i Abner, i David, i Joab bili zauzeti borbom protiv Filistejaca. Usred tih neprijateljstava David je zatražio od Ishboshetha da mu vrati njegovu ženu Mihel, a Ishbosheth je to bez prigovora ispunio. Kao što ćemo vidjeti kasnije u 2. Samuelovoj 3-4, postoje različite vrste odanosti i različite vrste nepoštivanja odanosti. Tijekom gotovo cijelog tog razdoblja Abner je bio odan Ishboshethu, ali veće je pitanje: "Je li bio odan Bogu?"

P: U 2. Samuelovoj 3,1-5 i 2. Samuelovoj 5,13-16, je li David trebao oženiti sve te žene?

O: Ne, neka od njihove djece kasnije bi Davida mnogo ožalostila. Ponovljeni zakon 17,17 kaže da kralj ne smije uzeti mnogo žena za sebe da mu se srce ne bi odvrnulo od odanosti Bogu. Nakon što je David oženio Mihalu, Ahinoam i Abigailu, oženio se i Maakom, Hagitom, Abitalom i Eglu. Sveto pismo više ne spominje Čileaba/Kileaba/Kaleba, pa je vjerojatno umro prije nego što je odrastao. Trojica sinova njegovih žena, Amnon, Ahinoamov sin, Abesalom, Maakahin sin, i Adonija, Hagitov sin, prouzročili su Davidu mnogo tuge, a njihovi su životi završili tragično.

P: U 2 Sam 3,3 i 1 Ljetopisima 2,23, postoje li arheološki dokazi za kraljevstvo Gešur?

A: Da. Spaljena palača, u kojoj se nalazio sita za pivo, datirana je u razdoblje od 1100. do 1000. pr. Kr. prema Timothyju Renneru i Iri Sparu u radu "The Land of Geshur Project" u časopisu New Jersey Archaeological Consortium Newsletter 3 (1988). Ovo razaranje vjerojatno su izvršili Joab i Izraelci neposredno prije nego što je David počinio preljub s Bat-Šebom.

P: U 2 Sam 3,7, što znamo o Rizpi?

O: Rizpa je bila Saulova konkubina, odnosno druga žena. Kad je Is-Boset postao kralj, bila je običaj da kraljevi nasljeđuju konkubine svoga oca. To bi Rizpu učinilo Is-Bosetovom majkom, što je prilično jezivo. Ta praksa je u suprotnosti s Levitskim zakonom 18,8, kao i s 1. Korinćanima 5,1 u Novom zavjetu. Tada je Abner s njom imao spolne odnose. Nismo sigurni je li Rizpah imala ikakvog utjecaja na te stvari. Rizpah je bila ta koja je štitila izložena mrtva tijela sedam muških potomaka Saula u 2. Samuelovoj 21,8-11. Unatoč svojoj prošlosti u kojoj je bila "dana svima", Rizpah je bila odana dostojanstvu svoje proširene obitelji.

P: U 2 Samuelovoj 3,8, je li odanost dvosmjerna ulica ili, drugim riječima, ima li vođa ikakvu odgovornost odanosti prema svojim sljedbenicima?

O: Abner je tako pretpostavio i osjećao se izdano zbog Ishboshethove optužbe. Ljudi koji postave vođu na čelo očekuju da vođa učini ono za što je postavljen. Od vođa se očekuje da vjerno brinu o svojoj poziciji i onima koji su im povjereni.

Primijetite da Abner nije rekao "pas", već "glava psa", što je i dalje pogrdno. Židovski komentatori to su protumačili tako da je Abner izgubio živce i ljutito upitao je li ga Ishbosheth nepoštovao samo kao vođu čopora pasa. Abner pretjeruje i donosi preuranjene zaključke zbog Ishboshethova nezadovoljstva onim što Abner smatra samo sitnicom. Međutim, to je moglo pripremiti put za Abnerovo kasnije zauzimanje prijestolja, a Ishbosheth to nije smatrao malenom stvari.

P: U 2 Sam 3,12, što je Abner mislio pod pitanjem "Čije je ovo zemljište?"

Ovo bi mogao biti slučaj strateške dvosmislenosti s Abnerove strane. S jedne strane, Abner je postavio Ishboshetha za kralja, pa je bio u moćnom položaju da kontrolira sjeverno kraljevstvo. S druge strane, David je bio zakoniti kralj postavljen od Boga, i Abner je to priznavao, shvaćajući da David doista treba biti kralj nad cijelim Izraelom. Oba se značenja prepliću u Abnerovim riječima upućenim Davidu: "Imam učinkovitu kontrolu nad sjevernim kraljevstvom i predajem ga tebi. Stoga me dobro zaštiti."

P: U 2 Sam 3:14-16 i 1 Sam 25:44, zašto je David oduzeo Mihel njezinu mužu Palti/Phaltielu?

O: Kada se muškarac oženi ženom koja je još uvijek u braku, a muž je nije razveo niti napustio, to je zamršena situacija. David je nije napustio dobrovoljno, već je bio prisiljen bježati zbog Michalinog oca, kralja Saula. Nigdje se ne spominje je li se Michal protivila drugom braku ili ne. David je, kao prvi suprug, imao pravo zahtijevati njezino vraćanje. Međutim, nema spomena o tome je li David postupio najbolje, odnosno je li bio motiviran prvenstveno ljubavlju prema Mihal ili ponosom. Budući da je ona "uzeta" Faltijelu, to ukazuje na to da David nije naštetio Faltijelu, koji se našao u prilično nezgodnoj situaciji sa svojim kraljem. Paltijel i Mihal bili su odani jedno drugome, ali postojala je prethodna obveza između Davida i Mihal.

Štoviše, budući da je David bio "ženjen" u Saulovu obitelj, to je moglo ojačati Davidov prijestolni zahtjev nakon Saula u očima Izraelaca u sjevernom kraljevstvu.

Ponovno vjenčanje danas može biti zamršena situacija. U najmanju ruku, važno je razgovarati sa svima uključenima.

U 2. Samuelovoj 3,16, Phaltiel je pratio Mihel do grada Bahurima, vjerojatno oko 1,5 milja sjeveroistočno od Jeruzalema. Kasnije će Šimej, iz Saulove kuće, iz istog grada doći bluditi Davida u 2. Samuelovoj 16,5-8.

P: U 2. Samuelovoj 3,14-16, je li David prekršio Ponovljeni zakon 24,1-4 koji kaže da muškarac koji se razveo od svoje žene, a ona se udala za drugoga, ne može ponovno uzeti natrag?

O: Zapravo, ne. David nikada nije razveo Mihel; Šaul ju je oduzeo Davidu.

P: U 2 Sam 3:24-25, zašto je Joab optužio Abnera za obmanu i da je došao samo špijunirati Davida?

O: Ne vidimo da je Joab imao ikakav osnov za to. Međutim, to se moglo činiti kao mogućnost. Joab je to brzo istaknuo jer nije želio konkurenta za glavnog zapovjednika u Davidovoj vojsci. Također, cijeli je rat započeo zbog Abnera, a vjerni ljudi Jude su ubijeni, uključujući Joabova brata, i Joab nije bio sretan što David blaguje s ubojicom svoga brata.

Abner je vrlo vjerojatno bio iskren u svojim poslovima s Davidom. U 2. Samuelovoj 3,1, kako su Davidove snage jačale, a Abnerove slabile, Abner je vidio konačni ishod, budući da Ishbosheth nije htio dobrovoljno odustati od prijestolja. Stoga je Abner mogao vidjeti da je to bio jedini izlaz.

Čini se da je Joab mnogo znao o obmani. U 2. Samuelovoj 3,26-30 Joab je odlučio ubiti Abnera, a da to nije rekao Davidu. Joab je od poslušnog sljedbenika i sluge Davida prešao na to da radi sve što je smatrao najboljim za sebe. Iako je Abner ubio Asahela u borbi, a ne slučajno, Hebron je bio grad utočišta, pa je Abner barem imao pravo na suđenje. No ni to Joaba nije brinulo.

Ponekad će osoba koja se časno ponaša biti optužena za nelojalnost, čak i od strane onih koji su sami izdajni. Joab je optužio Abnera da je izdajnik, ali zapravo je Joab bio taj koji je bio izdajnik.

P: U 2 Sam 3:26-30, je li Joab bio odan Davidu?

O: Da i ne. Joab je zasigurno imao određenu odanost Davidu, ali je Joab vlastite interese, uključujući osvetu i očuvanje vlastitog položaja, smatrao važnijima od odanosti Davidu. Kao što postoji djelomična poslušnost, tako postoji i djelomična odanost. Joab je mogao opravdavati svoju odanost izgovarajući se da nikada nije izdao Davida i da nije postupio protiv ničega što je David izričito zapovjedio. Ali Joab je sa sigurnošću znao što David želi te je izdajnički spriječio Davidovu volju i učinio da njegov kralj izgleda kao izdajnički lažljivac. Čovjek se može zapitati smatra li se djelomična odanost uopće odanošću.

P: U 2 Sam 3,27; 2 Sam 4,6 i 2 Sam 20,10, zašto su Abner, Ish-bosheth i Amasa svi ubijeni pod petim rebrom?

O: To je vjerojatno bio izraz koji je značio da su ubodeni u donji dio rebara. Neki smatraju da to znači "uboden u trbuh", a BSB to prevodi kao "uboden mu je u trbuh".

P: U 2 Sam 3:28-36, je li Davidovo kraljevstvo zaista bilo bez krivnje za Abnerovu krv?

O: Možda ne. Abnera su ubili Joab i njegov brat Abišaj, djelujući samostalno. Možda su smatrali da je odgovornost rođaka ubijenog čovjeka (Ašehela) dovesti ubojicu pred lice pravde. Međutim, Abner nije ubio Ašehela; ubio ga je časno u borbi. Ipak, David nije postupio pravedno i nije uhitio Joaba i Abišaja te ih pogubio zbog ubojstva. S druge strane, David je vidio da bi, ako uhapsi Joaba i Abishaja, mogao biti onaj koji će biti pogubljen; to jest, ako se David ne bi oslanjao na Boga.

P: U 2 Sam 3,39, zašto je David samo proklet Joaba umjesto da ga pogubi?

O: Joab je smatrao da je Abner bio samo oportunist, a možda je u neku ruku i bio. Joab se želio osvetiti za pravednu smrt svoga brata u bitci. Joab je ovdje pokazao da je brinuo i o vlastitim interesima i o onome što je smatrao najboljim za Izrael; praćenje Davida nije mu bila glavna briga. Čini se da Davidova nekažnjavanje svojih časnika i sinova kad je to bilo potrebno bila je jedna od Davidovih najvećih slabosti. U određenom smislu, David je odanost Joabu, Abišaju i svojim sinovima stavio kao viši prioritet od odane službe u ispunjavanju Božje volje. David je opravdavao da nije dovoljno moćan da kazni Joaba i Abišaja.

Davud je Abnera smatrao časnim čovjekom, kao i bivšim protivnikom. Iskreno je žalio za Abnerom, ali to je bio i medijski događaj kojim je želio uvjeriti sve da on nema nikakve veze s tim. U 2. Samuelovoj 3,31-38, Joabu i Abišaju moralo je biti izuzetno, izuzetno neugodno biti prisutni među narodom i vođama dok je Davud javno žalio za Abnerom.

P: U 2 Samuelovoj 4,1-2,4-8, zašto su Rechab i Baanah ubili Ishboshetha?

O: To vjerojatno nije bilo zbog mržnje prema Ishboshethu. Čini se da je Abner ionako nametnuo kraljevstvo Ishboshethu. No, kad je njihov sposoban general Abner nestao, a neki sjeverni plemići bili su spremni prijeći na Davidovu stranu, zavladala je panika i ti su ljudi vidjeli da nema nade da će sjeverno kraljevstvo prevladati. Također su mislili da se Ishbosheth nikada neće složiti predati, pa su smatrali da je jedini izlaz da izdajnički uzmu stvar u svoje ruke.

Moglo bi se tvrditi da su Rehab i Baana činili Božju tajnu/konačnu volju, jer je Bog upotrijebio to sredstvo kako bi cijelo kraljevstvo pripojio Davidu. No, oni su postupili protiv Božje objavljene volje, a to je da ne smijemo ubijati. Bog ponekad koristi zla djela i zle ljude da ostvari svoje ciljeve, ali to te ljude ne oslobađa odgovornosti za neposluh prema Božjoj zapovijedi.

P: U 2 Samuelovoj 4,9,16,19 i 21, zašto nitko nije želio pomazati Mefiboseta za kralja?

O: Mefibošet je imao oko 5 godina kada je osakaćen, a imao je samo oko dvanaest godina kada je Isboset ubijen (vidi 2 Samuelova 4,4). Bez Abnera nije bilo nikoga tko bi služio kao regent, vladajući u ime dječjeg kralja. Štoviše, još je važnije, kralj koji je bio onesposobljen ne bi mogao voditi vojsku i bilo bi mu teško putovati na sastanke s drugima.

P: U 2 Samuelovoj 4,8, je li David trebao slaviti Rechaba i Baanu zbog atentata na Isbosheta, budući da su rekli da je Gospodin osvetio?

O: Kao što je David znao, trebali bismo shvatiti da ne možete vjerovati svemu što netko kaže. Čak i ako kažu da je to bilo po Bogu, uvijek moramo razmatrati mogućnost da to izmišljaju. Naravno, Bog se može osvetiti, ali to im ne daje pravo da nekoga izdajnički ubiju.

P: U 2 Sam 4:9-12, zašto bi Rekab i Baana mislili da bi David bio zadovoljan njima zbog nelojalnog ubojstva Izbosheta?

A: Očito nisu znali ili su zaboravili na Amalekita koji je tvrdio da je ubio Saula. Smatrali su očitim da će David vidjeti uklanjanje pobunjenika protiv zakonitog kralja kao dobar, vrijedan cilj. No ono što nisu vidjeli bilo je Davidovo neprihvaćanje njihovih izdajničkih, nečasnih sredstava. Imali su pristup Ishboshethovoj kući jer im je on vjerovao. Jedan moto u komunizmu i drugim ideologijama glasi: "cilj opravdava sredstva". Rehab i Baana su se vrlo pogrešno domislili da Davidu je ishod sve, a odanost ništa.

Nešto slično dogodilo se stoljećima kasnije. Kada je Aleksandar Veliki osvajao Perzijsko Carstvo pod kraljem Darijem, a Darij je ubijen, umjesto da nagradi ubojice, Aleksandar je ubio ubojice zbog njihovog izdajničkog čina prema Justinu (12:6) i Kurtiju (7:5). Poput mnogih ljudi, Aleksandar je cijenio čast. Aleksandar je vjerojatno također uvidio da će imati više legitimiteta kao kralj u očima svojih perzijskih podanika ako ne odobri izdajničku atentaciju.

P: U 2 Sam 4,9-12, na koje načine ljudi, uključujući i nas, mogu zaboraviti (zapravo zanemariti) ključne informacije?

Rehav i Banah bili su sigurni da će David biti zadovoljan njima. Ipak, Davidova reakcija pretpostavlja da su čuli što je učinio Amalekcu koji je tvrdio da je ubio Saula. U slučaju mnogih ljudi koji zaboravljaju ili zanemaruju ključne informacije, to nije zato što im je pamćenje loše; nego je u nečemu drugom.

Imamo "modele" koje gradimo o drugim ljudima kako bismo si pomogli razumjeti stvarnost i pružili svom umu sažete sažetke o tome kako stvari funkcioniraju. Ako imamo nekoliko činjenica koje se uklapaju u unaprijed zamišljen model koji imamo, onda ekstrapoliramo i mislimo da je cijeli model istinit. Modeli, poput stereotipa, brzi su i učinkoviti načini za donošenje preuranjenih zaključaka. Problem je u tome što zaključci mogu biti pogrešni, ili u ovom slučaju, vrlo, vrlo pogrešni. Problem s izradom modela jest u tome što većina ljudi jednostavno odbacuje činjenice koje se ne uklapaju u model. Mnogo je zadovoljavajuće, i ulijeva drugima više povjerenja, kada kažete "Sve razumijem" u odnosu na to da kažete da vam neke stvari nemaju smisla. Da su Rehab i Baana bili poput većine ljudi, nisu zaboravili čuti za Davida i Amalekca, već su jednostavno odbacili tu činjenicu jer se obični kraljevi ne ponašaju tako.

Što se nas tiče, bit ćemo mudriji ako smo uvijek otvoreni za mogućnost da ponizno priznamo sebi i drugima da se neke stvari ne uklapaju u naš model. Potrebni su nam modeli; ne možemo trošiti ogromne količine vremena na temeljitu analizu tisuću malih odluka koje bismo mogli donijeti tijekom dana. Ali shvatite da su naši modeli pretjerana pojednostavljenja. Kao što je jedan matematički modeler dobro rekao: "svi su modeli pogrešni, ali neki su modeli korisni."

P: U 2 Sam 4,11-12, zašto bi David nazvao pobunjenika Isboshetha pravednim čovjekom?

O: Ovo zvuči slično onome što je David pjevao o Šaulu u svojoj tužaljci. Koliko možemo vidjeti, Išboset je bio časna osoba; radio je stvari na časni način; samo što je njegov cilj bio protiv Božjeg pomazanika. U Američkom građanskom ratu neki su ljudi optužili Roberta E. Leeja da je izdajnik, jer se zakleo da će se boriti za našu zemlju, a zatim je promijenio stranu. Ali to nije istina; Lee nije bio izdajnik. Nije koristio obmanu ili izdaju, već je časno promijenio stranu. Nažalost, borio se, i to dobro, za uzrok koji je doveo do trajnog ropstva Afroamerikanaca. Da je bio loš general, umjesto tako dobrog, mnogo manje vojnika, uključujući i vojnike s juga, bi poginulo. Ako se uvijek ponašate časno, to je sjajno; ali također se pobrinite da se borite na pravoj strani.

Nakon završetka Građanskog rata, Lee nikada nije bio suđen ni za izdaju ni za ratne zločine jer su svi znali da je nevin. No, Nacionalno groblje Arlington stvoreno je na njegovom zemljištu, odakle je uvijek mogao imati dobar pogled.

P: U 2. Samuelovoj 5,7, koliko je bila velika citadela Jeruzalema?

O: Citadela je bila "tvrđava" unutar grada i mjesto posljednjeg utočišta. Godine 1983. Yigal Shiloh iskopao je ono što je vjerojatno bila citadela u preddavidovo vrijeme, a velika je, 2.150 četvornih stopa. Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 3, str. 858 i Hershela Shanksa, "The City of David After Five Years of Digging" u časopisu Biblical Archaeology Review 11, 6 [1985], str. 25–26.

P: U 2 Sam 5,8, zašto je David prezirao šepave i slijepe?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Budući da hromi i slijepi nisu bili vrlo pokretni, jebusitski vođe dodijelili su im zadatak da budu vojnici koji su čuvali vodeni bunar.

2. Hromi i slijepi obično nisu sudjelovali u bitkama. Zapravo, ne postoji zapis da su David ili bilo tko drugi ikada vodili borbu protiv hromih i slijepih, osim u ovom jednom slučaju.

3. No ovdje, budući da su se odrekli statusa boraca kako bi se borili protiv Davida, David i njegovi ljudi borili su se protiv njih, bez obzira na to koliko je to bilo neugodno.

P: U 2 Sam 5:9, 1 Kralj 9:15, 2 Kralj 12:20, 2 Ljetopis 32:5, što je bio Milo (ili Millo)?

Odgovor: Arheolozi nisu sigurni što je bio Milo, ali Wycliffe Bible Dictionary na stranicama 1120–1121 navodi da je to možda bila tvrđava na sjevernoj strani zidina Jeruzalema.

Novi međunarodni rječnik Biblije, str. 651, kaže da je to bio umjetni humak, nazvan opkopom, izvan Davida.

U svakom slučaju, imala je strateški značaj, jer ju je David izgradio, Solomon ojačao (1. Kraljevima 9,15; 24; 11,27), a Ezekija ju je ojačao protiv Asiraca (2. Ljetopis 32,5).

P: U 2 Sam 5,11 i 1 Ljet 5,1, budući da je Hiram iz Tira bio toliko poznat, je li anahronistički postavljen na prijestolje u Davidovo vrijeme, kao što tvrdi skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju (str. 304, 325)?

O: Ne. Asimov kaže da je Hiram iz Tira tek postao kralj 969. g. pr. Kr., četiri godine nakon Salomona (Asimov, str. 325). Međutim, u Nelsonovoj studijskoj Bibliji (The Nelson Study Bible, str. 567) također stoji da je Hiram vladao od 978. do 944. g. pr. Kr. U Novoj ženevskoj studijskoj Bibliji (The New Geneva Study Bible, str. 480) navodi se da je Hiram vladao od oko 980. do 944. g. pr. Kr. i da je možda vladao i kao suvladar sa svojim ocem već 993. g. pr. Kr. Nelson Study Bible na str. 567 također navodi da je Hiram vladao od 978. do 944. pr. Kr. New Geneva Study Bible na str. 480 navodi da je Hiram vladao od oko 980. do 947. pr. Kr.

P: U 2. Samuelovoj 5. i 6. poglavlju, je li David donio Kovčeg u kuću Obed-Edoma nakon poraza Filistejaca ili prije, kao što impliciraju 1. Ljetopis 13. i 14.? (To je spomenuo musliman.)

O: 1. Ljetopis 13. i 14. ne kažu da se to dogodilo prije poraza Filistejaca. Nema poteškoća kad shvatite da odlomci ne moraju biti kronološki poredani. Osim ako se odlomak ne nastavlja riječima "onda", "nakon toga" ili nečim sličnim, mogu se odvijati istovremeno ili u bilo kojem redoslijedu.

U 2. Samuelovoj 6,1 nalazi se riječ "opet", ali "opet" ne znači nužno nakon borbe. U 1. Ljetopisima također nema riječi koja označava vremenski redoslijed.

Na sličan način, u suri 16:115-119 stoji da su Židovima bila zabranjena razna jela. Ipak, u suri 16:120 govori se o Abrahamu. Židovi započinju s Jakovom, Abrahamovim unukom, pa su ovi odlomci izvan kronološkog redoslijeda. Dakle, je li to problem u Kur'anu? U ovom konkretnom slučaju nije, jer Kur'an nije tvrdio da su ti ajeti poredani kronološki. U suri 16:119-120 nije bilo riječi za označavanje vremenskog slijeda.

P: U 2 Sam 5:17-8:18, što je neobično u strukturi ovog odlomka?

O: To je književni postupak uobičajen u hebrejskom jeziku koji se naziva kiazmus, sa simetrijom redova.

— David pobjeđuje Filistejce (5:17-25)

— — David donosi Kovčeg u Jeruzalem (6:1-23)

— — — Bog sklapa savez s Davidom (7:1-17)

— — David se moli Gospodinu (7,18-29)

— David pobjeđuje svoje neprijatelje (8:1-14)

P: U 2 Sam 6,1-5, što je pohvalno učinio David?

A: David je upravo postao jedini kralj Jude i Izraela, a ipak je stavio Boga na prvo mjesto. Kad si uspješan ili pomazan kralj nad nečim, priređuješ li zabavu za sebe ili slavlje štovanja za Boga, svoga kralja?

P: U 2 Sam 6,3 i 1 Ljet 13,7, što je David ovdje učinio pogrešno?

O: David je proslavio Boga time što je Kovčeg stavio na novi kola. Međutim, to nije bio ispravan način rukovanja Kovčegom. Kovčeg se trebao prevoziti tako da se štapovi provuku kroz prstenove i da ga nose leviti, a ne životinje.

Danas ponekad možemo činiti stvari kako bismo posebno počastili Boga. Međutim, Bog želi da Ga poštujemo samo na načine koji se ne protive onome što Biblija uči.

P: U 2 Sam 6,5, kako su nastali činele?

A: Iako ne znamo odakle potječu, bili su vrlo drevni instrumenti. U hebrejskom je množina mesiltayim, a prema The Expositor's Bible Commentary, sv. 3, str. 879, očito potječe od drevne ugarićke riječi msltm. Narod Ugarita živio je na obali Sirije i Libanona još prije Abrahama.

P: U 2 Sam 6,6-7 i 1 Ljetopisima 13,9-14, zašto je Bog ubio Uzu?

O: Uzah i ostali pokazali su nepoštovanje prema Bogu noseći Kovčeg na neravnom kolu u 2. Samuelovoj 6,3. Trebao se nositi na štitovima, i to samo od strane levita. Neki su smatrali da je Bog bio nepravedan što je ubio Uzaha jer je pokušao stabilizirati Kovčeg.

Međutim, treba uzeti u obzir tri točke.

1. Uza i ostali nisu postupali s Kovčegom s poštovanjem koje im je Bog zapovjedio. David je kasnije shvatio da je pogriješio što je dopustio opušten stav prema Kovčegu u 1. Ljetopisima 15,13.

2. Čini se da je Bog bio više zabrinut zbog poštovanja koje su ljudi iskazivali Kovčegu nego zbog toga je li on bio u blatu. Uostalom, blato ne bi naškodilo zlatu.

3. Što se tiče Božjih predmeta obožavanja, Bog ima pravo postaviti pravila. Naša služba Bogu mora biti po Božjim, a ne po našim uvjetima.

P: U 2. Samuelovoj 6,6-7, zašto Bog nije ubio Filistejce koji su dirali Kovčeg, budući da je ubio Uzzu zato što ga je dotaknuo?

O: Biblija ne kaže jesu li Filistejci nosili Kovčeg rukama ili na palicama. U svakom slučaju, Bog je znao da oni nisu bili svjesni Božjih pravila o Kovčegu, a Bog uzima u obzir koliko je osoba mogla znati, što pokazuju Rimljanima 4,15 i 5,13.

P: U 2 Sam 6,7, znači li da držanje Kovčega svetim znači da bismo trebali štovati relikvije kao što to čine pravoslavna i katolička crkva?

O: Ne. Da se ovo odnosi na "relikvije", to bi podupiralo stav da se relikvije nikada ne smiju dirati, a ne stav da im se odaje čast. U odgovoru treba uzeti u obzir tri točke.

1. Uzah je ubijen zbog neposluha zakonu o dodirivanju Kovčega (Brojevi 4,15), a ne zbog nedostatka štovanja ili pobožnosti.

2. Izraelci su trebali imati poštovanje prema ovom Kovčegu Gospodnjem, ali to je drugačija vrsta poštovanja od poštovanja ljudskih stvari.

3. Iako je poštovanje Božjeg naroda, na zemlji i na nebu, u redu, to je drugačije od štovanja. Štovanje se razlikuje od poštovanja jer uključuje molitvu pred slikom ili kipom ili molitvu putem njih.

P: U 2 Sam 6,20, zašto je David (navodno) plesao u javnosti gol?

O: David nije bio gol; nosio je laneni efod, prema 2. Samuelovoj 6,14. David nije bio odjeven kraljevskim odorama niti se ponašao onako kako je Mihaal mislila da se kralj treba ponašati, a Mihaal ga je zbog toga kritizirala.

Jedno je kritizirati osobu kako biste joj pomogli da se poboljša. Sasvim je drugo kritizirati osobu na način na koji pokazujete da više nemate poštovanja prema njoj.

P: U 2 Samuelovoj 6,20, kako bismo trebali shvatiti kad nas, dok ugodimo Gospodinu, drugi vjernik sarkastično ismijava?

O: Primijetite četiri dobre stvari koje je David učinio.

Bez osvete: Ne bismo trebali tražiti osvetu (Luka 6,27–36 i Matej 5,43–44) niti uzvraćati (1. Petrova 2,23).

Brani: Trebali bismo braniti svoja djela objašnjavajući da je ono što činimo ispravno. Isto tako, u Rimljanima 14,16 stoji da ne dopustimo da ono što smatramo dobrim bude nazvano zlim.

Nastaviti: David naglašava da će tako nastaviti.

Ostanite usredotočeni na Boga, a ne na podsmjehivača: trebali bismo odlučiti ne dopustiti da nekoliko ružnih riječi pokvari naša iskustva u obožavanju Boga.

P: U 2 Samuelova 6,23, je li Mihal ostala bez djece zbog svojih komentara upućenih kralju?

O: Da, to ovaj stih i pokazuje. Mihal nije imala djece zbog svojih nepoštovanih komentara na račun muža, kralja. Međutim, Biblija šuti o tome je li nemogućnost rađanja djece bila Božja volja ili je uzrok bio Davidova odsutnost.

No, u svakom slučaju, jedna nevjerna, bezbožna riječ od nekoga od koga biste očekivali da bude vjeran i pobožan može imati dugotrajan učinak. Matej 12,36 kaže: "A kažem vam da će ljudi dati račun na sudnji dan za svaku nepažljivu riječ koju su izgovorili." (BSB). To nas obično dovodi do istog zaključka koji nam je Jakov podučio u Jakovljevoj 1,19.

P: U 2 Sam 6,23, zašto je Mihal ostala bez djece do kraja života?

O: Sveto pismo ne navodi, ali postoje četiri mogućnosti.

1. Nikada nije mogla imati djece. Primijetite da nije imala djece ni s Falti-jelom.

2. David je namjerno želio imati djecu s drugom ženom, budući da ona nije poštovala njega.

3. David nije bio često s njom i nije zatrudnjela.

4. David je često bio s njom, ali Bog je učinio Mihaal neplodnom nakon što je pokazala nepoštovanje prema svom mužu.

Bez obzira na to, Sveto pismo šuti o tome da je Mikala ikada promijenila srce, obratila se Davidu ili Bogu i zatražila oprost.

Sveto pismo šuti o izravnom razlogu zašto nije imala djece. Možda je razlog te šutnje u tome što ne trebamo znati. Pouka za nas je da Mihal nije poštovala svoga muža i kralja Izraela te ju je Bog, kojim god mehanizmom, zbog toga kaznio.

P: U 2 Sam 7,1-2, dolaze li sve dobre namjere koje imamo zapravo od Boga?

O: Ne. Iako Bog zna sve što mislimo (Psalam 139,2) i sve što ćemo reći prije nego što to kažemo (Psalam 139,4), Bog bira da nas ne kontrolira kao lutke. Neke dobre stvari dolaze iz vlastite inicijative vjernika, kao što pokazuje 2. Korinćanima 8,17. U ovom slučaju, David je imao dobru namjeru, ali nije bila Božja volja da David tu namjeru ostvari. Važno je poslušati Božju volju, a ne samo slijediti dobre namjere. Dobre namjere nisu zamjena za poslušnost.

P: U 2 Samuelovoj 7,3-17, je li Natana bio lažan prorok jer je prvo rekao Davidu da učini što god želi?

O: Ne. Biti istinski prorok ne znači da nikada nećete reći nešto pogrešno. To znači da, govoreći kao prorok, kada istinski prorok kaže: "Ovako kaže GOSPOD", to je Božja istinita riječ.

P: U 2 Sam 7,13.16 stoji da će Davidovo kraljevstvo očito trajati zauvijek, ali nije. Kako to objasniti?

O: 2 Samuelova 7,5-17 čini jednu cjelovitu proročansku objavu Davidu koja ima dvostruko ispunjenje: odnosi se na Davidovo sjeme, i neposredno i dugoročno. Čim je David umro, njegovo vlastito sjeme, Salomon, postao je kralj i upravo je on sagradio Hram. Dugoročno, 2 Samuelova 7,13 obećava da će prijestolje Salomonova kraljevstva biti utvrđeno zauvijek.

Biblija također kaže da će Mesija biti iz Davidove loze: Jeremija 23,5; u Novom zavjetu Luka 3,31; Djela apostolska 13,22-23; Otkrivenje 22,16.

Mnogi židovski Talmudovi kažu da će Mesija doći iz Davidove loze. Prema komentaru The Expositor's Bible Commentary, svezak 9, str. 298, neke su skupine u kasnom judaizmu to smatrale, kao što je 4QFlor.

Ispada da su te tvrdnje istinite na dva različita načina. Biološki, Isus je potekao od Davida preko Marije, koja je bila potomkinja Davida, ali ne i Solomona, u Luki 3:23-31. Zakonito, ali ne i biološki, Isus je bio sin Josipa, potomka i Davida i Solomona, u Mateju 1:6-16. Dakle, biološki je Isus potjecao od Davida preko Marije, ali kraljevstvo se nije nasljeđivalo po majčinoj liniji. Stoga, samo po Mariji, Isus ne bi imao pravo na kraljevsku vlast u Izraelu. No, budući da je Isus bio Josipov sin po zakonu, imao je pravo na prijestolje.

Međutim, ovdje postoje dvije zanimljive sporedne činjenice.

Ako je Isus doista bio biološki potomak Josipa, biblijsko bi proročanstvo bilo prekršeno. Josip je bio potomak kralja Jekonije (Jehojakin), Solomona, u Mateju 1:11-12. Ipak, Jeremija 22:30 kaže da nijedan potomak Jekonije nikada više neće sjesti na prijestolje.

Drugo je pitanje to što od izgnanstva nije bilo nijednog Davida potomka koji je bio kralj, a danas malo Židova uopće zna iz kojeg su plemena (iako to znaju neki svećenici s prezimenom Cohen). Dakle, iz strogo židovske perspektive, čini se da ovo proročanstvo nije ispunjeno – osim ako Kristov prijestol Solomonski nije utvrđen zauvijek.

P: U 2 Sam 7,18-29, što je značajno u Davidovom stavu ovdje?

O: S jedne strane, ovo bi se činilo vrlo razočaravajućim za Davida. David je ponudio izgraditi Hram za Boga koristeći sva svoja vlastita sredstva, a Bog ga je ovdje izričito odbio. David je toliko želio izgraditi kuću za Boga. Bog je rekao "ne", ali je potom sagradio živu kuću za Davida, kroz Solomona i njegove potomke.

Možemo pretpostaviti da, budući da je Bog znao što će David učiniti s Bat-Šebom i moabitskim ljudima, nije smatrao prikladnim da David bude taj koji će izgraditi hram.

Ponekad želimo učiniti nešto da pomognemo Bogu jer mislimo da Bog treba nas. Zapravo, Bog je taj koji brine za nas, a ne obrnuto.

Za više informacija pogledajte Biblijski komentar Tonyja Evansa, str. 328.

P: U 2 Sam 8,2, je li David bio u pravu što je ubio dvije trećine moabitskih muškaraca?

O: David je ovdje bio vrlo surov. Njegov cilj očito nije bio ubiti sve Moabite, već umanjiti njihovu sposobnost da se pobune. Ništa u Svetom pismu ne kaže da je Bog odobrio ovaj čin. Naprotiv, u 1. Kraljevima 5,3 stoji da Bog nije želio da David bude taj koji će izgraditi Hram, jer je David bio čovjek rata.

P: U 2 Sam 8:3, je li David porazio Hadadezera ili Hadarezera, kako stoji u 1 Ljetopisima 18:3?

O: Razlika od jednog slova u hebrejskom jeziku najvjerojatnije je greška prepisivača. U knjizi Bible Difficulties & Seeming Contradictions, str. 130, stoji da su hebrejska slova "d" i "r" slična jedno drugome.

P: U 2 Sam 8,4 je David zarobio 1.700 konjanika ili 7.000 kola/konjanika, kao što kaže 1 Ljetopis 18,4?

Odgovor: Bilo je tisuću kola i 7.000 kolačara. I 1. Ljetopis 18,4 i Kvirinijevi spisi 2. Samuelova 8,4 navode broj 7.000. Grčka Septuaginta također navodi 1000 kola i 7000 konjanika. Dakle, broj 1700 u masoretskom tekstu 2. Samuelove 8,4 gotovo je sigurno greška prepisivača. Knjige When Critics Ask (str. 171–172), Encyclopedia of Bible Difficulties (str. 184), The Expositor's Bible Commentary (sv. 4, str. 398) i NIV Study Bible za 2 Samuel 8,4 navode isto. Masoretski tekst također sadrži gramatičku pogrešku koja ukazuje na to da je riječ ispuštena.

P: U 2 Sam 8,17 zašto je Ahimelek naveden kao sin Abiatara, budući da se Abiatarov otac, koji je ubijen prije nego što je David postao kralj, zvao Ahimelek?

O: Postoje dvije mogućnosti.

Pogreška prepisivača: Vjerojatno su imena zamijenjena. U oba teksta, 2 Samuelova 8,17 i 1 Ljetopis 18,16, sirijska verzija glasi "Abijatara, sina Ahimelečeva" umjesto "Ahimeleča, sina Abijatareva", kako glase masoretski tekst i Septuaginta. (2 Samuel 8,17 i 1 Ljetopis 18,16 nisu sačuvani u Svitcima s Mrtvog mora.) Za više o ovom gledištu pogledajte The New Geneva Study Bible, str. 438, i New International Bible Commentary, str. 380.

Unuk nazvan po djedu: Ako je unuk bio nazvan po svom mučeničkom djedu, mladi Ahimelek vjerojatno nije postao svećenik sve do posljednjeg dijela Davidove vladavine. Expositor's Bible Commentary, sv. 3, str. 911, navodi da je ta praksa, nazvana paponymy, bila uobičajena. (vidi 1. Ljetopis 6,9b–10a; 7,20). Za ovo stajalište pogledajte The Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 466.

P: U 2 Sam 8,18, kako su Davidovi sinovi bili svećenici, budući da je David bio iz plemena Judina, a ne Levijeva?

O: Nisu bili; ne postoji dokaz da su Davidovi sinovi imali ikakve svećeničke dužnosti u hramu. Iako je hebrejska riječ ovdje uobičajena za svećenike (kohen), u 1. Ljetopisima 18,17 stoji da su služili kao glavni dužnosnici. Knjiga "When Critics Ask" (str. 172) ističe da hebrejska riječ također znači sluga, službenik ili savjetnik.

P: U 2 Samuelovoj 8,18 tko su bili Kereti i Peleti?

O: To su bili filistejski vojnici koji su odano služili u Davidovoj vojsci. Bili su pod zapovjedništvom Davidova zapovjednika Benejaha prema 2. Samuelovoj 8,18.

Posebno, u ugaritskom se jeziku riječ Krty odnosi na ljude s otoka Krfa. Stoga Keretići vjerojatno nisu bili samo Filistejci, već pleme Filistejaca koje je potjecalo s otoka Krfa.

P: U 2 Samuelovoj 9,1-13, kakva je struktura ovog poglavlja?

Odgovor: Ovo je napisano kao kiazam, česta značajka hebrejske poezije.

9:1 David želi iskazati milost Saulinom rodu

- 9:2-5 David razgovara sa Zibom, Saulovim slugom

- - 9:6-8 David pokazuje milost Mefibošetu

- 9:9-11a David razgovara sa Zibom, Saulovim slugom

9:11b-13 David pokazuje milost Saulinom rodu preko Mefiboseta

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 3, str. 916.

P: U 2 Sam 9,1-13, zašto je David bio milostiv prema šepavom Mefibošetu, budući da je prezirao šepave i slijepe koji su branili Jeruzalem prema 2 Sam 5,8?

Iako su šepavi i slijepi loše ratovali, David je prezirao to što bi ih morao ubiti da bi preuzeo akvadukt koji je opskrbljivao Jeruzalem vodom. Činjenica da je Mefibošet bio šepav nije učinila Davidovu dobrotu prema njemu ni većom ni manjom.

Mogu li dobri vojnici danas imati sličan osjećaj? Kao vojnik, biste li ikada željeli upucati malo dijete? Što ako malo dijete drži pušku AK-47 i cilja na vas? Da, ubili biste ga, ali ne biste se osjećali dobro zbog toga i prezirali biste okolnosti koje su vas natjerale na to.

P: U 2. Samuelovoj 9,1-13, zašto je David bio ljubazan prema Mefibošetu?

O: David nije bio ljubazan prema Mefibošetu zato što je slučajno naletio na njega. Naprotiv, David je odlučio potražiti Mefibošeta jer je tražio načine da pokaže suosjećanje Saulovoj obitelji i dokaže da im ne gaji mržnju. Davud je dao obećanje Jonatanu u 1. Samuelovoj 20,42 da će se pobrinuti za njega i njegovu obitelj, a Davud je bio čovjek časti. To je suština onoga što je saveznička ljubav u Starom zavjetu: obećana predanost i povjerenje. Iako je Jonatan bio mrtav i više nije mogao ni pomoći ni naštetiti Davudu, Davud je namjeravao ispuniti svoje obećanje da će se pobrinuti za Jonatanove potomke.

Mefibošet je vjerojatno nije znao za to obećanje i bio je šokiran Davidovom dobroćudnošću. Bio je šepav (2 Samuelova 4,4) jer ga je dojilja odvela u bijeg od Davida. Mefibošet je tada imao oko pet godina. Kraljevi su često ubijali svu djecu svojih prethodnika, pa se pretpostavljalo da će i David postupiti kao tipičan kralj i učiniti isto. Međutim, David nije bio običan kralj.

Mephibošet se alegorički može smatrati izgubljenom osobom. On je siromašan izopćenik, šepav, bez načina da dođe do Davida. Ali iz milosti i savezne ljubavi David je doveo Mephibošeta u Jeruzalem i brinuo se za njega.

Pogledajte New International Bible Commentary, str. 380; The Expositor's Bible Commentary, sv. 3, str. 916–918; The Tony Evans Bible Commentary, str. 329–330; Evangelical Commentary on the Bible, str. 218–219; Believer's Bible Commentary, str. 332–333; i The Bible Knowledge Commentary: Old Testament, str. 466 za više informacija.

P: U 2 Sam 9,1 je li David ovo rekao nakon pogubljenja Šaulovih sinova, kako navodi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 309?

O: Asimov tvrdi da je David to rekao nakon pogubljenja, jer prije pogubljenja ne bi bilo teško pronaći članove Saulove obitelji.

Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Traženje sina odanog njemu: David nije rekao da je samo tražio jednog od Saulovih sinova. Naprotiv, David je rekao da traži jednog od Saulovih sinova kojem bi mogao iskazati dobrotu radi Jonatana.

Nije kronološki: 2 Samuelova 21,1 kaže da je pogubljenje Šaulovih sinova dogodilo "za vrijeme Davidove vladavine", i to nije nužno kronološki redoslijed. Drugim riječima, moguće je da je Asimov u pravu.

P: U 2 Sam 9,4, gdje je bio Lo-Debar?

O: Lo-Debar se nalazio istočno od Jordana i južno od Galilejskog mora. Taj grad bio bi sigurno mjesto daleko od Jeruzalema, preko rijeke Jordan, i blizu pustinje, gdje bi se David mogao skloniti u pustinju ako bi mu to zatrebalo. Novi međunarodni rječnik Biblije (The New International Dictionary of the Bible) na str. 599 navodi da grad još nije pronađen. Wycliffeov rječnik Biblije, str. 1044, i The Expositor's Bible Commentary, sv. 3, str. 917, navode da, iako lokacija nije sigurna, arheolozi smatraju da bi se mogla nalaziti u Umm ed-Dabaru, otprilike 8 do 10 milja južno ili jugoistočno od Galilejskog mora. Lo-Debar također znači "ništa".

P: U 2 Sam 10,2.4-8, budući da je Davidov izvorni motiv očito bio iskazati dobrotu Nahashovom sinu, zašto je David krenuo u rat protiv njega?

D: David nije znao ništa, ni dobro ni loše, o Hanunu, Nahashovu sinu, ali je želio odati počast životu kralja koji je bio saveznik. Možda je David činio samo odgovarajuću političku formalnost, ali Hanunovi velikaši, možda paranoični zbog moćnijeg kraljevstva do Amona, savjetovali su Hanuna da to protumači sasvim drugačije. Kada je Hanun neočekivano pokazao da želi biti Davidov neprijatelj, David mu je udovoljio. Hanun je izrazio prezir prema Davidu i nije se bojao to pokazati. David je vjerojatno zaključio da, ako ne poduzme ništa, i druge će nacije prezirati Izrael.

P: U 2 Sam 10,2.4-8, kako biti paranoičan, odnosno pretpostavljati najgore namjere u drugima, može postati samoproglašujuće proročanstvo?

O: Kada od drugih očekujete zlo, lako vam je izustiti da očekujete da će biti protiv vas. Kada ljudi znaju da im ne vjerujete, pa čak i mislite da će vam nauditi, mogu odmah razmisliti: "Postoji li razlog zašto se tako osjećaju prema meni?", "Postoji li nešto što bih trebao znati kako bih se obranio od njih?" i "Trebam li se ponašati onako kako oni očekuju da ću se ponašati?"

P: U 2 Samuelovoj 10,7-19, kako su Joab i David mogli poraziti združene vojske Amonaca i Siraca?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Biti vozač kola u borbi protiv slabo opremljene vojske relativno je siguran posao. Dovoljno je pucati strijelama iz daljine. Ako bi se vojska previše približila, moglo se jednostavno odvesti konje dalje. Pješaci ne bi mogli zaustaviti juriš kola ako bi imali samo kratke mačeve.

2. Međutim, druga je priča borba protiv dobro naoružane pješadije. Izraelci su bili iskusni u borbi protiv filistejskih kola. Imali su strijele, a masovni skup pješačkih strijelaca imao bi koncentiraniju vatrenu moć od kola. Zid pješadije s dugim kopljima zaustavio bi juriš kola.

3. Stoljećima kasnije, perzijski kralj Darije to je na svoju štetu naučio, jer su falangisti makedonske vojske, koja se uglavnom sastojala od pješaka, iznova i iznova pobjeđivali goleme brojke perzijskih konjaničkih postrojbi.

P: U 2 Sam 10:17-19 koji su bili posljedice ovog rata?

Nahash, kralj Amonaca, bio je poražen od Šaula još u 1. Samuelovoj 11 nakon što su Amonaci napali Jabes u Gileadu. Pretpostavlja se da je pomogao Davidu kada je bio bjegunac od Šaula. Stoga je David želio izraziti sućut kada je kralj Nahash umro. Ovaj je rat izvorno bio samo kazna Hanunu, kralju Amonaca, za sramotno postupanje prema Davidovim izaslanicima, slično onome što bi se moglo učiniti ratnim zarobljenicima. David je to prepoznao za ono što jest: objavu rata. No kada je Hanun doveo mnoge saveznike iz raznih aramejskih (sirijskih) kraljevstava, Izraelci su uvidjeli da to neće biti laka bitka (2 Samuelova 10,11-12). Dvije izraelske vojske na kraju su ih sve porazile i kraljevstva sve do rijeke Eufrat služila su mu. Politički i vojno to je izgledalo kao velika pobjeda za Izraelce. Ali ponekad, usred velikog uspjeha, moramo biti oprezni da ne spustimo gardu i ne dopustimo da se nešto loše infiltrira, kao što pokazuje sljedeće poglavlje.

Preljub s Bat-Šebom bio je prekretnica u Davidovoj vladavini. Nakon toga izgubio je poštovanje naroda i suočio se s više pobuna. Borbe i bliski susret sa uništenjem od strane Abesaloma bile su važnije krize od osvajanja zemlje sve do rijeke Eufrat.

P: U 2 Sam 10,18 bilo je li 700 kočijaša ili 7000 kočijaša, kao što kaže 1 Ljet 19,18?

O: Može biti i jedno i drugo. To je očito greška prepisivača masoretskog teksta.

2 Samuelova 10,18 kaže 700 kola i 40.000 konjanika u masoretskom tekstu i Septuaginti.

1. Ljetopis 19,18 kaže 7000 ljudi koji su se borili u kolima i 40 000 pješaka u masoretskom tekstu i Septuaginti.

Vjerojatno je bilo 700 ljudi koji su se borili u kolima i 40.000 pješaka.

Doktrina bezgrešnosti znači da vjerujemo da je Biblija bila bez ikakve pogreške (uključujući stvarne proturječnosti) u izvornim rukopisima, ali priznajemo da su se pri prijenosu pojavile neke prepisivačke pogreške.

Objektivno, ne može se ni dokazati ni opovrgnuti je li to bila greška prepisivača ili greška u izvornim rukopisima. Međutim,

1. S obzirom na mnoge arheološki provjerene tvrdnje u Starom zavjetu, i

2. S obzirom na to da se većina ostalih mjesta na kojima postoje stvarne nesuglasice u modernim prijepisima odnosi na brojeve,

Stoga dokazi nisu konačni, ali upućuju na grešku prepisivača.

P: U 2 Sam 11-12, kakva je struktura ta dva poglavlja?

A: Ove su raspoređene kao kiazam, i ovo je jedan od dužih kiazama u Svetom pismu.

11:1 David šalje Joaba da opsadi Rabah

- 11:2-5 David začini Bat-Šebu trudnom

- - 11:6-17 David naređuje da se Urias ubije

- - - 11:18-27a Joab šalje Davida glasnika

- - - - 11:27b Gospod je vrlo nezadovoljan

- - - 12:1-14 Gospodin šalje Davidu glasnika

- - 12:15-23 Gospod ubija Davidova sina dojenčeta

- 12:24-25 David ponovno začini Bat-Šebu

12:26-31 Joab šalje po Davida da osvoji Rabah

Pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 3, str. 927 i 940 za više informacija.

P: U 2 Sam 11,1–5, budući da je David bio čovjek Božji, kako je mogao poželjeti tuđu ženu, počiniti preljub, napiti nekoga i narediti ubojstvo? (Pitao je ateist.)

Odgovor: Ne postoji obrana Davida; David je teško sagriješio čineći te stvari. Bio je u udobnom položaju; bio je gospodar svega – svega, ispostavilo se, osim samoga sebe. Bio je lijen umjesto da ode s vojskom, bio je u neku ruku "previše udoban" i imao je lutajuće oko. Davida je Bog vodio u pobjedi i nema naznaka da je David namjeravao pasti. Naprotiv, David se doveo u ranjivu poziciju i nije odmaknuo pogled, već je djelovao prema svojoj iskušenju. Ponovljeni zakon 27,24 naglašava koliko je zlo da netko tajno ubije svoga bližnjega.

Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Problem ovdje nije navodna proturječnost u Bibliji. Sveto pismo je samo zabilježilo zle stvari koje je David rekao i učinio. David nije samo razmišljao o tome da to učini; David je bio čovjek djela i to je izveo. Ponekad je biti čovjek djela loša stvar.

2. Problem ovdje je proturječnost unutar Davida. David je bio čovjek po Božjem srcu, ali u 2. Samuelovoj 12,10 stoji da je David ovdje prezirao Boga. Ipak, mnogi su ljudi u nekom trenutku života dvolični (vidi Jakovljevu 1,8). Licemjeri su oduvijek postojali i svi se možemo složiti da je David ovdje bio licemjer prvog reda.

3. Pravo je pitanje zašto bi Bog i dalje volio i koristio nekoga poput Davida. O tom je pitanju četiri vrlo jednostavne točke.

3.1 Bog može činiti što god želi s kim god želi. Tko smo mi da Bogu govorimo kako da koristi svoja stvorenja?

3.2 Bog je znao da David doista ima istinsku ljubav prema Njemu. Pouka je ovdje da, iako nije svaki licemjer istinski vjernik, neki licemjeri i dalje mogu biti istinski vjernici i imati istinsku ljubav prema Bogu ispod svog licemjerja.

3.3 Bog je volio Davida i strogo ga je disciplinirao zbog njegove licemjernosti. Stroga disciplina može biti oblik Božje ljubavi: iako je u tom trenutku nepoželjna, može donijeti plod pokajanja.

3.4 Nakon što se David pokajao, Bog mu je u potpunosti oprostio. Davidu su i dalje postojale posljedice i disciplina; međutim, Davidu je oprostljeno. I mi bismo trebali oprostiti drugima koji su se pokajali. Poslanica Rimljanima 15,7 kaže da bismo trebali prihvaćati jedni druge kao što nas je Krist prihvatio.

Za drugačiji, ali komplementaran odgovor, evo što knjiga "Današnji priručnik za rješavanje poteškoća u Bibliji", str. 260-261, kaže o pravom problemu.

"Imajte na umu činjenicu da vrlo malo Božjih izabranih instrumenata nije imalo mane ili čak teških grijeha. Mojsije je bio ubojica. David je bio preljubnik i ubojica. Jakov je bio prevarant, a Abraham je bio lažljivac. Jonah je bio rasist koji se pobunio protiv ideje da će Bog oprostiti Asircima. A što je s Petrovom impulzivnošću i svađalačkim duhom koji su pokazivali Jakov i Ivan? Ipak, Bog ih je sve upotrijebio.

Bog može upotrijebiti koga god poželi. Upotrijebio je Balaama, sirijskog proroka. Upotrijebio je Kira, perzijskog kralja. Čak je upotrijebio i faraona i njegovo tvrdo srce kako bi unaprijedio Svoj plan. … To saznanje mi je ohrabrujuće."

P: U 2 Sam 11,1, je li David obično ostajao kod kuće kad bi vojska išla u rat?

O: Ne. David je išao s vojskom u 2. Samuelovoj 5,2; 8,1-14 i 10,17. Međutim, kad je David ostario, njegovi su ga ljudi zamolili da ostane u gradu u 2. Samuelovoj 18,3; 21,17.

P: U 2 Sam 11,3, što znamo o porijeklu Bat-Šebe?

O: Suprug Bat-Šebin, Urija, bio je Hetejac, a Hetiti su obično bili radnici u hramu. Ime Urija znači "Gospodin je moja svjetlost", pa su njegovi roditelji vjerojatno bili vjernici. Bathševin otac bio je Eliam, jedan od Davidovih hrabrih ljudi u 2. Samuelovoj 23,34. Eliam je bio sin Ahitofelov, Davidov mudri savjetnik. Kasnije, kada se Abesalom pobunio protiv Davida, Ahitofel je odanost priuštio Abesalomu umjesto Davidu. Možda mu je način na koji je Bathševa izgubila prvog muža ostavio loš dojam.

P: U 2 Sam 11,1-5, što nam to govori o zapisu u 2. Samuelovoj?

O: Kroničari na dvoru obično su bilježili kraljeve anale, a kralj je imao izravnu kontrolu nad time što će biti uključeno, a što izostavljeno. Ovaj odlomak pokazuje da ovaj zapis nije bio pod kraljevom kontrolom. Ni David ni Solomon vjerojatno ne bi željeli da ova informacija postane javna, stoga to nije bilo pod njihovom kontrolom.

P: Zašto se Eliam, Bathshebin otac, u 2 Sam 11,3 naziva Amielom u 1 Kr 3,5?

O: U Starom zavjetu postoji najmanje 22 para mjesta na kojima su ljudi imali dva imena. Odgovor potražite u raspravi o Izlasku 2,18.

P: U 2 Sam 11,8 i dalje, zašto je David dao Uriju dar?

O: To bi ostavilo dojam da David favorizira Uriju i da mu je zahvalan. Također bi pokazalo drugima da je David vrlo naklonjen Uriji. Zapravo, to je bio prljav, jeftin trik. To vjerojatno nije bilo zbog osjećaja krivnje zbog onoga što će David potom učiniti Uriji. David je spletkario kako bi druge obmanuo u vezi sa svojim namjerama, bez ikakvog obzira prema Uriji.

P: U 2 Sam 11:8f, postoje li danas situacije kada netko daje prljav, jeftin poklon nekome do koga mu nije stalo?

O: Davidova je cijela motivacija bila pokopati svoj grijeh, čak i ako je to značilo pokopati i Uriju. Izričita mito je donekle slična ovome; ali postoje i prešutne mite. Kad god primite dar, osobito velikodušan dar, od nekoga za koga niste mislili da vam gaji toliko naklonosti i zahvalnosti, dobro je tiho se zapitati zašto. Žele li nešto od vas i jesu li u vezi s tim iskreni i pošteni?

P: U 2 Sam 11,11, što David ovdje osjeća?

O: David vjerojatno osjeća mješavinu frustracije i očaja do te mjere da je u panici. Mislio je da ima savršen plan za prikrivanje svog grijeha, osim što je Urija bio previše odan da bi sudjelovao. Neznajući, Urija joj je to "podsjetio" nazivajući je "mojom ženom" umjesto "Bat-Šebom". Urija ju je nazvao prema njezinoj ulozi. Urija je znao tko je, i znao je tko mu je žena, baš kao što je David zaboravljao tko je on.

P: U 2 Sam 11:14-21, što je u tome bilo dvostruko nepravedno?

O: Naravno da je bilo nepravedno da je Urija, Davidov odani junak, ovako izdajnički ubijen. Ali što su izraelski vojnici uokolo učinili da zasluže biti ubijeni Davidovom i Joabovom izdajom? Njihov jedini "zločin" bio je što su stali na put Davidovoj pohotnosti. Davidova zloća nije bila usmjerena samo na Uriju, već je bio spreman žrtvovati i druge prisutne odane mu vojnike kako bi prikrio svoj jednonoćni grijeh.

P: U 2. Samuelovoj 11,15-27, kako vjernici pobožni, koji započinju zaista, zaista dobro, mogu biti pokvareni moći? Kako se to može spriječiti?

O: Nijedan vjernik, bez obzira tko je, nije toliko dobar da može spustiti gardu. Isti David koji nije htio ubiti kralja Šaula koji ga je progonio, ubio bi Uriju i one oko sebe. Isti David koji je oplakivao smrt Šaula i plemenitog Jonatana, očito nije oplakivao smrt vjernog Urije, čiju je smrt prouzročio. To bi nam trebalo biti upozorenje. Da nije bilo Božje milosti i našeg svakodnevnog približavanja Bogu, mogli bismo završiti poput njega ili poput Demasa iz Novog zavjeta.

Ako je itko mogao spustiti gardu, pomislili biste da je to bio Pavao. A ipak je sam Pavao rekao: "Zar ne znate da u trci svi trče, a nagradu dobije samo jedan? Trčite tako da je osvojite. Svatko tko se natječe u igrama trenira s velikom disciplinom. Oni to čine zbog prolazne krune, a mi zbog nepropadljive. Zato ne trčim tek tako; Ne borim se kao da udaram u prazno. Ne, discipliniram svoje tijelo i činim ga svojim robom, da, nakon što sam propovijedao drugima, sam ne budem diskvalificiran." 1. Korinćanima 9:24-27 (BSB). Pavao govori vjernicima kada kaže da bismo se trebali ispitati da vidimo jesmo li "u vjeri" u 2. Korinćanima 13:5.

Da ne bismo spustili gardu, trebamo ostati bliski Bogu i biti u zajedništvu s drugima koji nas mogu držati odgovornima.

P: U 2 Sam 11,16, što to pokazuje o Joabovoj odanosti?

O: Ranije smo vidjeli da je Joab doista bio odan Davidu, ali je bio još odaniji vlastitom interesu. No ovdje je Joab odaniji svom vođi nego onome što je ispravno. Odanost može biti dobra stvar, ali je loša ako je usmjerena prema nečemu što Bog ne želi. Budući da je Joab Davidu bio samo djelomično odan, još je manje bio odan onome što je ispravno.

Urij je naveden kao jedan od 37 najboljih Davidovih vojnika u 2. Samuelovoj 23,39, ali možete vidjeti kamo je Urijeva odanost dovela, služeći djelomično odanom generalu i izdajničkom kralju.

P: U 2 Samuelovoj 12,1-12, zašto je Natana upotrijebio ovaj pristup kako bi razgovarao s Davidom o njegovom grijehu?

O: Dva moguća razloga, od kojih oba mogu biti istinita.

1. Kralj David je već znao da je ono što čini zlo. Davidu ovdje nije trebala ni pouka ni ispravak; trebala mu je prijekor. Natana je pristupio Davidu na takav način da mu se "obrambeni mehanizmi" ne bi aktivirali. Kad se Natana obratio Davidovom snažnom osjećaju za pravdu i potaknuo Davidovu ljutnju na tog "neimenovanog tlačitelja", tada je Natana snažno ukorio.

2. David je bio kralj koji je upravo naredio smrt vrijednog i odanog sluge. Dok je Natana već živio u opasnosti da izgubi život opominjući Davida, htio je upotrijebiti neizravan, ali učinkovit pristup.

Također primijetite da Bog nije rekao Natanu da odmah ukori Davida. Prošlo je neko vrijeme da strast splasne, da David osjeti krivnju i da prođe prilika da se David sam pokaje.

P: U 2 Sam 12,1-12, što možemo naučiti iz Natanaovog majstorskog pristupa?

O: U Nehemijinoj neugodnoj razmjeni riječi postoje šest zanimljivih točaka.

1) U to je vrijeme David mogao vidjeti grijeh u drugima više nego u sebi. Mogao je vidjeti trun u tuđem oku, a ne gred u vlastitom (Matej 7,3-5). Grijeh to čini ljudima, dajući im selektivnu sljepoću. Stoga je Natana ispričao priču koja se činila da je o nekome drugome.

2) Natana je mogao upotrijebiti analogiju teleta, trgovca kojemu je nešto ukradeno ili nečeg drugog, ali je upotrijebio jagnje, nešto s čime se David, pastir, mogao lako emocionalno poistovjetiti.

3) Natana je promijenio okolnosti dovoljno da David ne bi prepoznao da se ova prispodoba odnosi na njega. Stoga nije koristio analogiju vjernog sluge ili braka. No, bogataš s mnogo ovaca predstavljao je Davida i njegove žene, a siromah Uriju i njegovu ženu.

4) David je imao osjećaj časti i suosjećanja za slatko jagnje i njegovog vlasnika. Natana se obratio tim vrlinama u Davidu.

5) Do kraja ove priče, Davidova ljutnja prema bogatašu, zbog Davidova osjećaja časti i suosjećanja prema siromašnom vlasniku jagnjeta, bila je potresena razotkrivanjem Davidova sramotnog, nemilosrdnog postupanja prema Uriji.

6) Kad je Natana rekao: "Ti si taj čovjek!", Davidu su se otvorile oči za nepravdu. Kao pastir Izraela, znao je koliku je štetu nanio stadu.

P: U 2 Sam 12,5-6, što je zanimljivo u Davidovom odgovoru bogatašu u Natanaovoj priči?

O: U početku David kaže da čovjek koji tlači treba umrijeti zbog toga, iako zakon ne kaže da je to zaslužuje smrt (za razliku od onoga što je David učinio prema Levitskom zakonu 20,10 i 24,17). Zatim je David obuzdao svoj bijes i rekao da bogataš mora platiti siromahu četiri janjeta, što je i navedeno u Izlasku 22,1. Zanimljivo je da su četvorica Davidovih sinova umrla: prvi sin Bat-Šebin (2. Samuelova 12,18), Amnon (2. Samuelova 13,28-29), Abesalom (2. Samuelova 18,14-15) i kasnije, za vrijeme Salomona, Adonija (1. Kraljevima 2,25).

Nakon što ga je Natana prozvao, David je odgovorio: "Zgriješio sam protiv Gospodina", a ne "ubijmo Natana."

P: U 2. Samuelovoj 12,8, zašto je Bog dao Davidu više žena ako je poligamija bila [navodno] grijeh?

O: Poligamija nije bila grijeh. Neke su se stvari prakticirale u vrijeme Starog zavjeta, ali mi imamo viši standard otkako je Isus došao. U vrijeme Starog zavjeta, Isus je rekao da je Bog dopustio neke stvari (kao što je razvod) jer su im srca bila tvrda. Mislim da je poligamija još jedna od tih stvari. Međutim, Biblija je rekla da kralj ne smije imati previše žena i da je Salomon sagriješio imajući toliko žena (Nehemija 13,26; 1. Kraljevima 11,2-11).

Stari zavjet daje primjer monogamije (Adam i Eva, ali ne i Lisa), i pokazuje probleme koji su nastali s poligamijom kod Abrahama, Jakova, Solomona itd., ali Biblija zapravo ne zabranjuje poligamiju. Međutim, ako je muškarac poligamist, onda je diskvalificiran za službu starješine u 1. Timoteju 3,2.

Usput, u Sjedinjenim Državama danas postoji oko 50.000 poligamista; nazivaju se fundamentalistički Mormoni. Oni krše Rimljanima 13,1, koje kaže da trebamo poslušati vladine vlasti. Mnogi od njih žive u južnoj Utahu, sjeverozapadnoj Arizoni i Nevadi.

Kada svjedočim Mormonsima, postoji mnogo tema o kojima se s njima može razgovarati, ali nisu sve jednako korisne. Najvažnije točke odnose se na:

a) Vjerovanje u Istinitog, Najvišeg Boga

b) Vjerovanje u pravog Isusa

c) Vjerovanje u istinu o spasenju

d) Vjerovanje u ispravno pismo.

Ako je osoba u krivu u vezi s tim četirima stvarima, nije važno u čemu je u pravu. Umjesto da govorim o poligamiji s mormonima, radije bih govorio o tome zašto vjeruju u nižeg boga, zašto je Joseph Smith, kada se oženio drugom ženom, to držao u tajnosti od svoje prve supruge. Budući da je doktrina o crncima u njihovim svetim spisima promijenjena 1978. godine, a LDS je promijenio svoju doktrinu i zabranio poligamiju, koje druge doktrine u mormonizmu treba odbaciti?

Za svakoga je važno čita li Bibliju kako bi odgovorio na pitanje "što sve mogu proći nekažnjeno" naspram čitanja kako bi odgovorio na pitanje "koja je Božja savršena volja za mene". Da je netko u vrijeme Starog zavjeta čitao Bibliju na prvi način, vidio bi da su razvod i druge stvari u redu.
S druge strane, netko u vrijeme Starog zavjeta mogao je pročitati Mal 2,16: "Jer mrzim razvod", kaže Gospodin, Bog Izraelov. Isto tako, poligamija nije bila Božja savršena volja, ali je bila dopuštena.

P: U 2. Samuelovoj 12,9 David je u biti predao Uriju neprijateljima Boga. Postoje li danas trenuci kada bi vjernik mogao vidjeti korist u davanju nečega svojim neprijateljima ili neprijateljima Boga?

O: Ponekad ljudi daju novac, dopuštenje ili vjerodostojnost zloj osobi kako bi postigli neki cilj za sebe. Drugim puta ljudi se odriču svog integriteta, ugleda, obitelji i drugih odnosa kako bi postigli zli cilj za sebe. Posljedica onoga što je David učinio bila je preziranje Božje zapovijedi i dovedenje nečasti Božjoj istini.

Žargonski izraz za sklapanje posla s vragom je "Faustov dogovor" (eng. Faustian bargain); njemački pridjev je "faustisch". Naziv potječe od Fausta, stvarnog njemačkog alkemista i astrologa. Ta je legenda kasnije pretvorena u knjigu, a zatim u francusku operu. Faustov dogovor je loš posao u kojem osoba plaća visoku cijenu za nešto što se na kratki rok čini primamljivim.

Još jedan žargonski izraz za lukavost je "bizantski". Bizantinci su radili stvari poput sklapanja mira sa svojim neprijateljima, kao što su Bugarima, a zatim tajno plaćali novac neprijateljima Bugara, Pečenegima, da napadnu Bugare.

Bog je slomio Davidovo srce smrću njegove djece. David je o svom grijehu pisao u Psalmu 51.

P: U 2 Sam 12,13, što je značajno u Davidovoj reakciji?

O: David je postio kako bi potaknuo Božje srce. Bog je već odlučio što će učiniti, i kada je beba umrla, David je znao da nema smisla moliti Boga za ono što je Bog ionako odredio.

P: U 2 Sam 12,15-23, zašto je Bog dopustio da prvo dijete Davida i Bat-Šebe umre?

O: To nije bila kazna za dijete, već kazna za krivnju Davida i Bat-Šebe. Bog će na kraju sve dovesti u red i moramo pričekati do tada da bismo vidjeli potpunu pravdu na zemlji.

Neki kalvinisti kažu da činjenica da bebe umiru "dokazuje" da su bebe krive za Adamov grijeh. To je pogrešan zaključak, jer trpljenje posljedica ne dokazuje krivnju. Inače bi činjenica da mačići umiru "dokazala" da su i oni krivi za Adamov grijeh. Međutim, istina je da je sva stvorenost podložna Padu, kako stoji u Poslanici Rimljanima 8,19-22.

Zaključak:

1. Svi kršćani slažu se da novorođenčad nema vlastitih osobnih grijeha.

2. Svi kršćani slažu se da se svi rađaju s grješnom naravi.

3. Nažalost, ne slažu se svi kršćani da trpljenje posljedica ne dokazuje krivnju.

P: U 2 Sam 12,20, zašto je David slavio Boga neposredno nakon što mu je sin umro?

O: Boga biste trebali obožavati kada ste u miru s Bogom. Također biste ga trebali obožavati i kada ste bili neposlušni i sada želite uspostaviti mir s Bogom. Dok je bježao od Šaula, slušao Natanaovu prijekor i gledao kako mu dijete umire, David uopće nije gajio ogorčenje ni gorčinu prema Bogu. David se molio da ga Bog spasi od tog udarca, a kada to Bog nije učinio, David je i dalje obožavao Boga.

P: U 2 Samuelovoj 12,20, bi li Bog prihvatio takvo obožavanje?

A: Da. Bog prihvaća svu iskrenu pobožnost Njemu. Međutim, štovanje idola nije štovanje Njemu, što jasno pokazuju 1. Korinćanima 10,20 i 2. Korinćanima 6,15-17.

P: U 2 Sam 12:21, što to govori o katoličkoj praksi molitve za mrtve?

O: To kaže da David nije vidio smisla u molitvi za svog sina koji je umro. Katolici vjeruju u molitvu za mrtve zbog odlomka u katoličkoj i pravoslavnoj apokrifnoj literaturi (2 Makabejci 12,46), koji nije u protestantskim ili židovskim Biblijama. No David se molio za dijete samo dok je ono još bilo živo.

Q: U 2 Samuelu 12:21-23, je li prvi sin Davida i Bat-Šebe otišao u nebo ili nije?

Odgovor: Ništa ne upućuje na to da nije, i vjerojatno jest. Međutim, 2 Samuelova 12,21-23 zapravo ne dokazuje da jest. Kad je David rekao da će ići k svome sinu, mislio je na grob (Sheol), a ne nužno na nebo. U Mezopotamiji se grob nazivao "zemljom iz koje nema povratka".

P: U 2. Samuelovoj 12,23 što je David mislio kad je rekao da mu se dijete neće vratiti, nego da će on ići k djetetu?

O: Biblija često spominje Šeol, koji grčka Septuaginta i grčki Novi zavjet nazivaju "Hades". To znači grob, a ondje su svi išli. Židovi su učili da su u Šeolu postojala dva odjeljka: raj u koji su išli pravednici i tamnica u koju su išli zli. Neki smatraju da David time govori kako je dijete sada u raju i da će David otići u raj k njemu. Međutim, ovaj stih može samo dokazati da je dijete otišlo u Šeol i da će i David s vremenom biti u Šeolu.

P: U 2. Samuelovoj 12,25, zašto je nazvan Solomon ako ga je Bog nazvao Jedidija, što znači "voljen od GOSPODA"?

O: David i Bat-Šeba već su ga nazvali Salomon, što zvuči slično riječi za "mir". Nakon toga ga je Bog preko Natana nazvao Jedidija kako bi pokazao da ga voli i da ga neće ubiti. Jedidija zapravo nije bilo njegovo pravo ime, već samo nadimak. Međutim, nije bilo neuobičajeno da osoba ima dva imena, pa je to također moglo biti njegovo ime.

P: U 2 Sam 12,28, zašto je Joab tako govorio Davidu?

O: Joab i David poznavali su se dugo vremena. Joab je znao da ne može naređivati Davidu, ali je zaista želio da David dođe i da izgleda kao da nešto poduzima. Stoga je Joab izrekao lažnu prijetnju da želi preimenovati grad po sebi kako bi motivirao Davida da dođe. Joab je prije svega bio odan samome sebi. No, s obzirom na to da nije bio ugrožen, Joab je bio odan i Davidu te je želio da David dođe jer je znao da će to najbolje izgledati za njegova kralja i brinuo se za Davidove najbolje interese.

Joab je brinuo o Davidovim interesima, ali bez potpunog poštovanja. Gotovo kao da Joab kaže: "Davide, ne želim znati što si radio u Jeruzalemu, ali sada se moraš pojaviti ovdje kao pravi kralj." Međutim, to blago nepoštovanje starog prijatelja ništa je u usporedbi s nepoštovanjem koje su Davidu kasnije iskazivali drugi.

P: U 2 Sam 12,30, koliko je teška bila ova kruna?

O: Bila je teška oko 75 funti ili 34 kg. Očito čovjek nije mogao nositi ovu krunu bez potpore. No, kruna vjerojatno nije bila za nošenje, već za pokazivanje.

P: U 2 Sam 12:31, je li David ubio neke Amonite stavljajući ih pod pile, sjekire i u peć za opeke?

O: Vjerojatno ne. David je radije prisilio zarobljenike da koriste pile i sjekire za rezanje te da izrađuju cigle u peći za cigle. U Novom međunarodnom biblijskom komentaru (New International Bible Commentary, str. 383) stoji da je potonje dominantno mišljenje.

P: U 2 Sam 13,1-22, koja je struktura ovog poglavlja?

Odgovor: Ovo je raspoređeno u dubokom kiazmu.

13:1-2 Amnon je požudno želio Tamaru

- 13:3-5 Jonadab savjetuje Amnonu da siluje Tamaru

- - 13:6-9a Tamar dolazi kuhati i hraniti Amnona

- - - 13:9b Amnon naređuje svojim slugama da svi odu

- - - - 13:10-14a Amnon zapovijeda Tamari da dođe u krevet s njim; ona odbija

- - - - - 13:14b-15a Amnon siluje Tamaru i njegova požuda pretvara se u mržnju

- - - - 13:15b-16 Amnon zapovijeda Tamari da ode, unatoč njezinim molbama

- - - 13:17 Amnon zapovijeda svom sluzi da se vrati i izbaci Tamaru

- - 13:18-19 Tamar odlazi

- 13:20 Absalom kaže Tamari da se ne brine; Absalom će se pobrinuti za to

13:21-22 Absalom mrzi Amnona

Usred toga, 2 Samuelova 13,15 je kiazma.

Amnon ju je mrzio

- S mržnjom

- - Velika

- - - iznimno

- - - Doista

- - Velika

- Bijaše to mržnja

kojom ju je mrzio.

P: U 2 Sam 13,1-2, budući da je to ispunilo Natanovu proročansku riječ, je li Bog poslao ovaj grijeh?

O: Ne, ali Bog, znajući za Amnonovo zlo i nedisciplinirano srce, dopustio je Amnonu da izgubi kontrolu. Bog ne samo da može predvidjeti dobro koje će učiniti, već može predvidjeti i dobro i zlo koje će ljudi učiniti i učinili bi, kad bi im se pružila prilika. Bog ne samo da predviđa što bi ljudi učinili, već im može omogućiti da ostvare svoje namjere kao dio Njegova plana.

P: U 2 Sam 13,5.7-8, odakle je Jonadab dobio tu ideju?

O: Iako ne znamo, nije bilo neuobičajeno da sestra dođe brinuti se za bolesnu osobu. Egipatska ljubavna pjesma (oko 1303. – 1200. g. pr. Kr.) iz Pjesme nad pjesmama i drevnih egipatskih ljubavnih pjesama, str. 13, kaže: "Ležat ću unutra i pretvarat se da sam bolestan. Tada će moji susjedi ući da vide, a s njima će doći i (moja) sestra. Ona će posramiti liječnike jer će razumjeti moju bolest."

P: U 2. Samuelovoj 13,5.7-8 Jonadab je predložio Amnonu da iskoristi Davida, nehotice, kako bi unaprijedio svoj zli plan. Postoje li od tada slučajevi u kojima je zla osoba iskoristila nekoga tko ništa nije sumnjao kako bi unaprijedila svoje zlo?

O: Evo nekoliko primjera.

Najčešći scenarij je "pravna bitka" (lawfare), gdje netko koristi zakon ili ugovore, koje je jedna strana potpisala u dobroj vjeri, kako bi nekoga nepravedno oštetio. Možda zli čovjek ne pokušava biti nepravedan; možda jednostavno nema pojma što je pravedno.

Drugi primjer, s Davidom, Urijom i Joabom, jest slanje poruke da se učini zlo preko osobe koja ništa ne sumnja.

Treći primjer je ono što se naziva aferom Hindawi. To se dogodilo 17. travnja 1986. godine, kada je Nezar Hindawi, Jordanac, putovao sa svojom 32-godišnjom irskom djevojkom, trudnom pet mjeseci, Anne-Marie Murphy, iz Londona za Tel Aviv. Prekinuo je s njom kada je saznao da je trudna, a zatim su se pomirili i rekao je da je želi oženiti. Pronašao joj je posao sobarice u hotelu Hilton u Betlehemu. Rekao joj je da će morati putovati kasnijim letom jer će mu viza potrajati duže. Hindawi, kojeg je Mike Royko nazvao "tim plemenitim muslimanskim ratnikom", dao je svojoj trudnoj djevojci kofer s bombom u njemu kako bi eksplodirao tijekom leta i ubio sve. Kutija je prošla britansku sigurnosnu provjeru, ali je službenik sigurnosti El Ala postao sumnjičav jer u Betlehemu nije bilo hotela Hilton. Izvršio je ručnu sekundarnu pretragu kako bi provjerio zašto je isprazna kutija i dalje teška te je pronašao bombu. Hindawi je osuđen na 45 godina zatvora. Za više informacija pogledajte https://www.timesofisrael.com/35-years-after-el-al-bomb-plot-security-staff-recount-stopping-unwitting-bomber/.

Četvrti primjer je da je jednom osoba uhvaćena kako prevozi ilegalne droge zrakoplovom, a nije imala pojma. Njihov prijatelj posudio im je kofer, a oni su ga trebali preuzeti na odredištu. Putnik nije znao da su ilegalne droge bile ušivene u podstavu kofera.

Peti primjer je da je u Pakistanu netko na neko vrijeme odlazio i zamolio kršćanina da mu čuva stvari. Kršćanin je rekao "naravno". Kršćanin nije znao da je ta osoba među svojim stvarima imala pištolj. Policija je dobila dojavu o tome i uhitila kršćanina zbog pištolja koji se nalazio u osobnim stvarima te osobe. Kršćanin je morao platiti novac da bi bio pušten.

Uzgred, Jonadab je svoje ime pretvorio u lošu šalu. Njegovo ime znači "Gospodin je plemenit".

P: U 2 Sam 13,6, kako se Amnon razbolio?

O: Amnon se samo pravio da je bolestan. Iako se osoba može razboljeti jedući ili pijući stvari koje mogu uzrokovati mučninu, nema naznaka da je Amnon to ovdje učinio; on se pretvarao da je bolestan. Kad je fizički prisilio Tamaru, činio se dovoljno zdravim, tjelesno, iako ne i duhovno. Davida je zaslijepila požuda za Bat-Šebom, a sada je mogao promatrati postupke i kasne posljedice toga što je njegov sin bio "bolestan od požude". To je Davida vjerojatno učinilo bolesnim.

P: U 2 Sam 13:6-7, što možemo naučiti od Davida o roditeljstvu?

O: Netko tko je volio Boga, poput Davida, i dalje može biti loš roditelj ako ne shvaća roditeljstvo dovoljno ozbiljno. Davidova prva pogreška nije bila u tome što nije kaznio Amnona. Prije toga Davidova je disciplina bila toliko labava da je Amnon mislio da će se moći izvući.

David je i volio i volio svoju djecu. Ali kad roditelj ne voli svoju djecu dovoljno da bi ih disciplinirao, onda možda voli osjećaj odnosa više nego sina ili kćeri.

David je emocionalno volio svoju djecu, osobito kad ih je izgubio u smrti. Međutim, nemamo dokaza da je pokazao roditeljsku brigu. Nije disciplinirao Amnona; nije utješio Tamaru, a nije ni razgovarao s Amnonom. David je bio udaljen od Abisaloma. To što je Tamas rekla da bi joj David dopustio da se uda za svoga polubrata sugerira da nije bila poučena Božjoj Riječi. David je volio Božji Zakon i volio je svoju djecu. Nažalost, čini se da David nikada nije shvatio da je imao odgovornost poučiti svoju djecu Božjem zakonu, a to bi bila demonstracija njegove ljubavi.

P: U 2. Samuelovoj 13,6-7, na koje načine danas osoba može "voljeti vezu" više nego što voli osobu?

O: Kad sam bio u srednjoj školi, znao sam za dječaka koji je imao djevojku i lijep auto. Ali jednog dana je nasukao auto, pa mu je djevojka prekinula. Netko bi mogao reći da voli svog supružnika, ali ako supružnik učini nešto pogrešno, poput starenja ili siromašenja, čini se da je ljubav izgubljena. Ali možda ljubav zapravo nije izgubljena, jer je uopće nije bilo na početku. Ako kažete da volite nekoga, a onda se dogodi nešto, poput toga da dožive tešku nesreću, izgore u požaru ili dožive vrlo težak moždani udar, biste li ih i dalje voljeli? Bog nas poziva da volimo druge ljude, a ponekad mislimo da to činimo, ali ne činimo; zapravo samo volimo odnos. Preispitajte svoja osjećanja prema svojoj obitelji i prijateljima. Jeste li ih doista volite ili samo volite odnos i način na koji vas zbog njih osjećate?

Jedan od načina da to saznate jest: da ta druga osoba radi stvari koje su pogrešne ili štetne za nju samu i druge, biste li bili spremni na neugodan razgovor i reći joj to ili biste to jednostavno pustili? Istinska ljubav brine, čak i pod rizikom da vam ta osoba više neće biti simpatična.

P: U 2. Samuelovoj 13,11-17, zašto se Amnonova osjećanja prema Tamar tako brzo pretvorila iz požude u mržnju?

O: Amnonova "ljubav" isparila je tako brzo jer od početka nikada nije ni postojala, već samo požuda. Tretirao ju je kao stvar, a ne kao osobu. Iako su ljubav i mržnja suprotnosti, požuda i mržnja nisu nužno nespojivi. Kad se Amnon zadovoljio, shvatio je da će se vjerojatno suočiti s užasnim posljedicama za ono što je učinio. Kao najstariji sin, upravo je ugrozio svoju mogućnost da postane sljedeći kralj. Činilo se kao da je Amnon projicirao svoje osjećaje krivnje na Tamar. Sada je bilo jasno Amnonu, Tamar, a naposljetku i svima da Amnonova pohotnost za Tamarinim tijelom nije značila da je uopće osjećao ikakvu ljubav prema njoj.

Kada Amnon naredi svom sluzi da zatvori vrata i izopći Tamar, na neki način su zatvorena i vrata za Amnona. Njegova je sudbina zapečaćena.

P: U 2 Sam 13:11-29 i 2 Sam 16:22, bi li djeca trebala smatrati biblijske likove poput Avesaloma i Amnona uzorima vrijednima poštovanja i divljenja? (Pitao je ateist.)

O: Naravno da ne; nitko nikada nije smatrao te muškarce uzorima. Biblija ne kaže da bismo te muškarce trebali smatrati junacima vjere, baš kao što ne bismo trebali tako gledati ni Jude i Kajafa. Biblija objektivno bilježi mnoga zla djela koja su počinili zli ljudi.

Čini se da ova "nebitna stvar" ukazuje na to da neki ateisti u osnovi ne razumiju što Biblija uči. Biblija nije propagandni dokument koji prikriva neugodne detalje i slika idealnu sliku čovječanstva. Ne, to je iskren, realističan portret ljudi, pobožnih i bezbožnih, takvih kakvi jesu. Kad bi barem svi mogli razlikovati "dobre" od "loših" bez da moraju nositi bijele i crne kape kao u televizijskim vesternima.

P: U 2 Sam 13,13, koji su tri moguća razloga zbog kojih je Tamar rekla da zamoli kralja i on će im dopustiti da se vjenčaju?

O: Prije svega, incest je zabranjen u Levitskom zakonu 18,9.11; 20,17; Ponovljenom zakonu 27,22. Tamar je to mogla reći iz jednog od dva razloga, a moguće i iz trećeg, komplementarnog razloga.

1) Tamar nije znala što Torah kaže o incestu. To je najvjerojatniji odgovor. Udavanje sestara i polusestara bilo je prilično uobičajeno među egipatskom, a kasnije i perzijskom kraljevskom obitelji. Njihov predak Abraham oženio se svojom polusestrom Sarom u Postanku 20:12.

2) Tamar je znala, ali je lagala, pokušavajući reći bilo što kako bi se na bilo koji mogući način oslobodila Amnona.

3) Treći mogući razlog jest da bi, iako je Tamar u svemu tome bila nevina žrtva, za nju to izgledalo vrlo loše; kako bi ljudi mogli biti sigurni da nije bila voljna ako je izgubila razboritost kada se složila ostati sama s Amnonom? Očajnički je pokušavala spasiti svoj ugled nakon što je bio izložen blatu bez ikakve njezine krivnje.

P: U 2 Sam 13,16-17, zašto bi Tamar mislila da bi Amnonovo otpuštanje bilo veće zlo?

O: Način na koji ju je Amnon izbačio i zaključao vrata implicirao bi da je ona ta koja ga je pokušavala zavesti. Evo čiste žene, poslušne ocu, kojoj su ugled i čast iznenada oduzeti u samo nekoliko minuta, i to bez ikakve njezine krivnje. 2. Samuelova 13,19-20 pokazuje da je bila slomljena. Nije da je Amnon ovdje činio potpuno zaseban grijeh. Naprotiv, pogoršavao je stvari dodajući prvi grijeh novim. David je učinio isto nakon što je uzeo Bat-Šebu, kada je odlučio ubiti Uriju.

Ali koliko god je Amnon sada mrzio Tamar, Absalom će mrziti Amnona još više.

P: U 2 Samuelovoj 13,20, zašto je Absalom rekao Tami da se ne brine previše zbog silovanja?

O: Postoje dva različita gledišta.

Neiskrena utjeha: Absalom je pokušao utješiti Tamar savjetujući joj da ne razmišlja previše o tome. Međutim, Absalom ovdje nije bio iskren jer se sam nije tako osjećao. Ili u to vrijeme ili kasnije, Absalom je smislio plan da se osveti Amnonu ubivši ga.

Jonadab i Absalom u zavjeri: Drugo je gledište da je Absalom dugo planirao postati kralj i da je bio spreman žrtvovati sve i svakoga da to postigne, uključujući i svoju sestru i polubrata. Prema ovom gledištu, Jonadab je bio s Absalomom kako bi navukao Amnona da siluje njegovu sestru, pa Absalom nije bio iznenađen kada se to dogodilo. Tada se Abesalom mogao smatrati opravdanim u ubijanju sina koji je bio u nasljednom redu za prijestolje. Nakon ubojstva Abesalom je pobjegao u kraljevstvo svoga djeda i čekao dvije godine dok Davidova ljutnja nije utihnula.

P: U 2 Sam 13,21, zašto je David ovdje bio ljut?

O: Vjerojatno postoji tri razloga. Prvi je taj da je očito bio ljut što je njegova kći bila osramotena.

Iako je David bio ljut što je Amnon to učinio, sam je počinio preljub s Bat-Šebom i dao ubiti njezinog muža. David se možda prisjetio onoga što je Bog rekao po Nathanu, i David je saznao da Bog nije zaboravio.

Treći je razlog složeniji. Amnon je bio prvorođenac, sljedeći u redu za prijestolje. Knjiga Levitskog zakona 20,17 kaže da se incest treba kažnjavati smrću, a da ne spominjemo silovanje. Trebalo li je David staviti poslušnost Božjem zakonu na prvo mjesto ili ljubav prema svom sinu Amnonu? Bog i svi ostali vidjeli su odgovor. Odgovor je bio da je David stavio svog sina na prvo mjesto. Kritiziranje Amnona bio bi tako neugodan razgovor da nemamo zabilježenu nijednu riječ koju bi mu David uputio. Podsjetimo, kada je Ruben legao s Jakovljevom sugarnicom, Ruben je izgubio pravo prvorođenca u Postanku 35,22; 49,4. Nije rečeno da je David to učinio Amnonu. David se nije zauzeo za pravdu kada je to uključivalo njegova vlastitog sina.

P: U 2 Samuelova 13,21, kako se ovo može primijeniti na neke vjernike danas?

O: David je iskreno volio Boga; ali ovdje vidimo da je više volio svoga sina. Kada volimo svoju djecu više nego što volimo Boga, ispostavlja se da svojoj djeci ne činimo nikakvu uslugu.

P: U 2 Sam 13,24–25, zašto je Absalom zamolio Davida da ode na "ubilačku zabavu"?

O: Absalom u to vrijeme nije pokušavao ubiti Davida niti preuzeti prijestolje, jer Absalom nije ubio nijednog od kraljevih sinova osim Amnona. Budući da je bilo mnogo oštrih noževa za skidanje ovčje vune, oni bi oduzeli Amnonov život. Absalom je naredio svojim ljudima da ubiju Amnona; nije ga osobno ubio, baš kao što David nije osobno ubio Uriju.

Absalom je vjerojatno znao da David ne može doći. Pitao je Davida kako bi odvratio sumnju i navukao ga da pomisli kako je riječ o nevinom planu.

Glasina, temeljena samo na nagađanju da su svi kraljevi sinovi ubijeni, možda je djelomično nastala jer je sve Gideonove sinove ubio Gideonov sin Abimeleh u Sudcima 9:5.

P: U 2 Sam 13,29, zašto je Avesalom pobjegao s ostalim kraljevim sinovima?

O: Prvo, bijeg Apsaloma mogao bi stvoriti lažan dojam da Apsalom, za razliku od ostalih sinova, nije bio svjestan zavjere za atentat. Drugo, Apsalom je trebao vremena da pobjegne k Talmaiju u djedovo kraljevstvo Geshur, istočno od Galilejskog mora.

P: U 2 Sam 13:32-33, kako je Jonadab to znao tako sigurno?

O: Jonadab je bio taj koji je u 2. Samuelovoj 13, stihovima 3-5, predložio Amnonu da se pretvara da je bolestan kako bi silovao svoju sestru. Ili je Jonadab to govorio s nadom, pokušavajući umanjiti važnost incidenta, ili je pak unaprijed znao što će Absalom učiniti. Jonadab nije bio baš dobar prijatelj Amnonu. Jedno ključno pitanje koje David nikada nije postavio, a trebao je, bilo je: "Jonadabe, kako to znaš?" Možda je Jonadab mogao reći da je samo ukazivao na Absalov motiv za osvetu, kako bi prikrio činjenicu da je on zapravo Amnonu predložio da to učini.

P: U 2 Sam 14:1-20, koja je struktura ovog poglavlja?

A: Ovo je prilično dubok hijazam sa sljedećom strukturom.

14:1 Joab je "znao"

- 14:2-3 Joab govori mudroj ženi što da kaže

- - 14:4-5a Žena upućuje molbu kralju

- - 14:5b-10 Prvi apel žene

- - - 14:11 Uspješno traži život svoga sina

- - 14:12-17 Žena upućuje svoju drugu molbu.

- - 14:18-19a Kralj postavlja ženi pitanje

- 14:19b-20a Ona priznaje da ju je Joab podučio

14:20b Kralj "zna"

Za više informacija pogledajte The Expositor's Bible Commentary, svezak 3, str. 975.

P: U 2 Sam 14:1-9 i 13:21, što je David prvo trebao učiniti da kazni Amnona za silovanje i incest, a zatim kasnije Absaloma za ubojstvo, s obzirom na to da je i sam David počinio preljub i ubojstvo?

O: Davidu je bilo teško učiniti išta, s obzirom na to da se nije javno pokajao za svoj grijeh i ponudio preuzeti posljedice. Naravno, Bog je preko Natana govorio da David neće morati biti pogubljen zbog svojih grijeha. Stoga, kako bi disciplinirao Amnona, a da ne izgleda kao licemjer, David je prvo trebao ispovjediti se. No, budući da to nije bio spreman učiniti, David je vjerojatno mislio da bi izgubio više poštovanja ako bi kaznio svoje sinove za stvari slične onome što je i sam učinio. Naravno, to što David nije poduzeo nikakvu akciju također je umanjilo poštovanje prema njemu.

David je barem trebao odmah udaljiti Amnona s prijestolja. Ruben je izgubio pravo prvorođenca kada je ležao s Jakovljevom suglasnicom u Postanku 35,22; 49,3-4. Da je David javno ukorio Amnona, to bi možda umanjilo očekivanja ljudi da će Amnon biti sljedeći kralj.

P: U 2 Sam 14,1-9, zašto je Joab upotrijebio ovu strategiju da natjera Davida da prizove Absaloma?

O: Komentar Keil-Delitzsch na Stari zavjet, sv. 2, dio 2, str. 411, smatra da je Joab neuspješno uputio Davidu niz izravnih zahtjeva. Dvorska svita je vjerojatno znala da je David čeznuo za svojim sinom, ali nije bilo načina da se natjera Davida da napravi prvi korak, a da pritom ne strahuje da će se ljudi okrenuti protiv njega zbog pomilovanja Absaloma. Stoga je Joab, taktički genij, smislio ideju. Bila je slična Naatanovoj strategiji, a Joab je vjerojatno zaključio da ako je jednom uspjela, mogla bi uspjeti i drugi put. Međutim, ovaj put nije tako dobro uspjelo.

Žena se ovdje obratila Davidovom osjećaju suosjećanja. David je bio u žalosti zbog Absaloma, a i žena je bila u žalosti, ili se barem tako činilo. Kasnije bi David vidio rezultat svog suosjećanja kada se Absalom pobunio i pokušao ubiti Davida. Naravno, David nije pokazao mnogo suosjećanja prema Uriju.

David je bio čvrst u zagovaranju pravde za druge, ali je bio slab u obrani pravde kada su njegova djeca bila kriva. Bilo da je to bilo uglavnom zahvaljujući Joabovoj mudrosti, mudrosti žene ili oboje, žena je Davida dovela u kut. Budući da je suosjećao sa (izmišljenim) sinom te žene, morao je biti dosljedan i vratiti vlastitog sina.

P: U 2 Sam 14:15-23, vidimo li ikakvo pokajanje s Absalomeve strane?

O: Nimalo. Zapravo, Absalom je sada kovao zavjeru da preuzme prijestolje. Umjesto da bude pokajan i poslušan, Absalom je bio manipulativan. David je u to vrijeme imao oko 60 godina, a Absalom oko 30. Absalom je bio dovoljno zreo da odmah postane kralj, osim što mu je netko stajao na putu. Absalom je odlučio da će postati kralj i da će natjerati Davida da plati za to što Amnona uopće nije kaznio i što mu zapravo nije oprostio.

S jedne strane, Absalom kaže da je, ako je kriv za kazneno djelo kažnjivo smrću, spreman na smrtnu kaznu. S druge strane, čovjek koji je silovao ženu bio je kažnjen smrću, a Absalom je izvršavao tu kaznu.

Što se tiče Davida, on nije odobrio pomilovanje za Absaloma niti ga proglasio nevinim; samo je rekao da neće biti pogubljen. Kad ga je nazvao "mladićem", možda je više mislio na svoj pogled na Absaloma i njegovu zrelost, a ne na to da je imao oko 30 godina.

P: U 2. Samuelovoj 14,15-23, kada bismo trebali oprostiti i obnoviti nekoga tko je učinio krivo?

O: Isus je rekao da uvijek trebamo opraštati, čak i ako ne zatraže oprost. Ali ako vam je netko ukrao novac i ne pokazuje pokajanje, trebate li mu dati pristup svom bankovnom računu? Naravno da ne. Ako ne priznaju krivnju za ono što su učinili, ako ne zatraže oprost i ne pokažu nikakvo pokajanje, trebate iskreno shvatiti da će vrlo vjerojatno ponovno učiniti isto ako im se ukaže prilika. Isus je rekao da trebamo biti "pametni kao zmije i čisti kao golubovi" u Mateju 10,16.

P: U 2. Samuelovoj 14,24,28, je li David bio u pravu što nije dopustio Apsalomu da vidi njegovo lice?

O: Ne. Poluopraštanje ne funkcionira dobro. Djelomično opraštanje uopće nije opraštanje, a osoba kojoj se oprašta to zna. Opraštanje iz prisile se ne prima dobro i osuđeno je na neuspjeh. David je dao "djelomičnu kaznu" Absalomu. To zapravo nije bila ozbiljna kazna, ali je otuđila Absaloma od Davida. To je ogorčilo Absaloma prema ocu. David i Absalom nisu se vidjeli dvije godine.

Ako je Absalom vjerojatno bio sljedeći u redu za prijestolje, a nije mogao ni biti u Jeruzalemu ni vidjeti očevo lice, to nije recept za uspjeh. Joab je to znao i nastojao je ispraviti situaciju.

P: U 2. Samuelovoj 14,26 kako je kosa Avesaloma mogla težiti 200 šekela?

O: Čak i ako je riječ o lakšem hramskom šekelu, težina bi i dalje mogla iznositi četiri ili pet funti (1,8 do 2,3 kg), što je vrlo mnogo. Prosječna osoba godišnje izraste pola inča kose, iako postoji velika varijacija; neki ljudi izrastu inč mjesečno. Svjetski rekord iznosi oko 2 inča (5 cm) mjesečno. Ako je Absalom kosu rezbao samo jednom godišnje, to je jako puno kose, ali čak ni tada ne bi težila četiri funte (1,8 kg), osim ako nije čuvao kosu i iz prethodnih godina. No, u 1. i 2. Samuelovoj knjizi ima mnogo mjesta gdje se pojavljuju razlike u brojevima. U ovom slučaju nemamo nikakav drugi izvor o tome koja je točna brojka. Bez obzira na to, poanta je da je Avesalom bio prilično tašt po pitanju svoje kose. Naravno, kasnije će mu kosa i biti kobna.

Absalovova kosa može se smatrati upozorenjem o ponosu. Njegov ponos na kosu zapleo ga je i zarobio na mjestu odakle nije mogao otići, što mu je na kraju bilo kobno. Ponekad, kada osoba, osobito politički vođa, krene putem koji se na kraju pokaže pogrešnim ili glupim za sve, ona ne može učiniti očito i promijeniti smjer jer je zapletena u ponosu. Pitajte potencijalnog vođu je li ikada pogriješio. Ako nikada nisu napravili pogrešku koju mogu priznati, onda ćete dobiti vođu koji bi radije "srušio automobil" nego skrenuo kako bi izbjegao nesreću. To možete vidjeti kod Napoleona, Hitlera, Staljina koji nije dopuštao svojim trupama povlačenje, i francuskog maršala Philippea Pétaina koji je bio toliko siguran da Nijemci ne mogu prodrijeti kroz neprohodnu šumu Ardene, ignorirajući francuske vojne molbe za pomoć dok su Nijemci to činili. U kolovozu 1945. japanski vojni vođe Anami, Umezu i Toyoda, polovica šest člana Vrhovnog ratnog vijeća, tvrdili su da bi Japanci trebali nastaviti s borbom nakon atomskih bombi. Kada ih je car Hirohito naredio da prihvate predaju i snimio radijski govor za svoj narod, major Hatanaka i drugi časnici ubili su generala koji se nije htio pridružiti i izveli kratkotrajni, neuspjeli državni udar kako bi spriječili slanje te radijske poruke. Namjeravali su staviti cara u kućni pritvor i umjesto njega poslati lažnu poruku. Međutim, ostali generali nisu podržali njihov plan, pa su se zavjerenici ubili. U novije vrijeme, kada pogledamo "tvrdokornu upornost" Saddama Husseina, Iranske garde i Putinove "posebne vojne operacije" u Ukrajini, možda bismo se iznenadili njihovom glupošću da ne priznaju poraz u neizbježnoj situaciji. Ali zašto bismo se trebali iznenaditi da su jednako glupi kao i drugi vođe koji su živjeli prije njih? Jedan vođa koji je digao ruke, vjerojatno si spasivši život prije nego što je postalo gore, bio je Bašar al-Asad, bivši vođa Sirije, ali on je bio iznimka.

Za više informacija pogledajte https://www.reddit.com/r/Naturalhair/comments/1ipt9ah/has_anyone_consistently_grown_23_inches_of_hair/ i https://en.wikipedia.org/wiki/Ky%C5%ABj%C5%8D_incident.

P: U 2 Sam 14,27 je li Absalom imao tri sina ili nije imao nijednog sina kojim bi nastavio svoje ime, kao što kaže 2 Sam 18,18?

O: Vjerojatno oboje. U davna vremena otprilike je polovica sve djece mogla umrijeti prije dosezanja odrasle dobi. Keil i Delitzsch spominju da se imena sinova obično navode, ali nisu navedena u 2. Samuelovoj 14,27. Ne bi postojao razlog za to izostavljanje, osim da su umrli mladi.

Absalom je podigao spomenik sebi zbog tuge što nije imao sinova koji bi mu bili spomen. Obično osoba koja nema djece ne bi bila toliko osjetljiva na to što nema koga da nastavi njezino ime kao netko tko je imao djecu koja su umrla.

P: U 2. Samuelovoj 14,29-32, što to pokazuje o Avesalomu?

O: Absalom je bio inteligentan i manipulativan. Absalom nije mogao razgovarati s Joabom jer Joab nije došao kad ga je pozvao. Stoga je Absalom osigurao da privuče Joabovu pažnju. Međutim, ponekad se stvari obiju o glavu. Absalom nije ni slutio da će to pokrenuti niz događaja koji će završiti time da Joab osobno ubije Absaloma, unatoč Davidovoj želji da poštedi Absaloma.

P: U 2. Samuelovoj 15,1-12 imamo li još primjera sinova koji su željeli oduzeti prijestolje svome ocu?

A: Kralj Asirije ubijen je od strane svojih sinova u 2. Ljetopisima 32,21. Također, iako detalji nisu isti (sin je bio zakoniti nasljednik), situacija je bila slična.

U Ugaritu (prije Davidova vremena) princ Jassib je izazvao svoga oca, kralja Kereta.

Yassib prijeti: "Poslušaj me pažljivo! Da su neprijatelji napali zemlju dok si bio bolestan, istjerali bi te, prisilili bi te na brda. Tvoja te bolest učinila nemarnim: nisi čuo slučaj udovice, nisi čuo slučaj siromaha, nisi osudio tlačitelja, nisi nahranio siroče u gradu, … niti udovicu na selu… Odrekni se kraljevstva, Dopusti mi da vladam. Odstupi od svoje vlasti, Dopusti mi da sjedim na tvom prijestolju." Ovo je iz Don C. Benjaminove knjige Old Testament Parallels: Laws and Stories From the Ancient Near East [Mahwah: Paulist, 1991], str. 205. Citirano iz The Expositor's Bible Commentary, sv. 3, str. 989–990.

P: U 2 Sam 15,6, kako netko krade srca ljudi?

O: Poput mnogih političara u kasnijim vremenima, Avesalom je bio vješt u obećavanju ljudima da ih može sposobno voditi, a da pritom zapravo ništa ne čini. Kako bi uvjerio ljude u to, Avesalom je umanjio poštovanje koje su drugi gajili prema Davidu. Čak i danas ljudi često pokušavaju izgledati dobro tako što omalovažavaju druge.

Absalom je bio zgodan i, iznad svega, simpatičan. Ljudi često imaju "slike" o tome kako bi vođa trebao izgledati i skloni su podržavati ljude koji odgovaraju tim slikama, bez obzira na to hoće li oni biti dobar vođa ili ne. Na primjer, na američkim predsjedničkim izborima, viši kandidat pobjeđuje u velikoj većini slučajeva. Što je još važnije, Absalom se pretvarao da se brine za njih i da mu je stalo do njihovih interesa. Absalom je bio strpljiv; tu je fazu svoje zavjere provodio četiri godine. Kad je Absalom priredio gozbu u Hebronu, pozvao je 200 ljudi koji nisu znali ništa o njegovoj zavjeri. Jednom kad su se našli tamo, bili su u kutu; bilo bi im vrlo teško javno reći: "Ne, ne mislim tako. Podržat ću Davida."

P: U 2 Samuelovoj 15,7-12, što je Absalom učinio što su drugi od tada također činili?

O: Absalom je iskoristio svoju vjersku praksu kako bi prevario druge. Absalom je izgovorio da ide u Hebron kako bi ispunio zavjet Bogu i prinio vjerske žrtve. Njegovo pretvarano štovanje Boga bilo je paravan za njegovu izdaju. Od tada su mnogi koristili religiju (uključujući, ali ne ograničavajući se na kršćanstvo) kako bi naveli ljude da pristanu na njihove zle planove.

U islamu je vojnike uče da ako se bore za Allaha, mogu biti sigurni da će, bez obzira na svoju prošlost, stići u Raj. U rimokatoličanstvu, počevši od pape Urbana II., onima koji su "uzeli križ" u Prvom križarskom ratu obećano je oproštenje grijeha. Isto tako, papa Eugen III. izdao je papinsku bulu Quantum praedecessores 1. prosinca 1145., obećavajući oproštenje grijeha svima koji su završili Drugi križarski rat ili su umrli usput.

Za više informacija pogledajte https://www.reddit.com/r/AskHistorians/comments/76jtys/i_gather_that_papal_indulgences_were_first_issued/ i https://en.wikipedia.org/wiki/Quantum_praedecessores.

P: U 2 Sam 15:7, treba li pisati 40 godina ili 4 godine?

Odgovor: Trebalo bi stajati četiri godine, što je više u skladu s životnim vijekom Amnonovim. Masoretski tekst navodi 40 godina, ali Septuaginta, sirijac, arapski prijevod, Vulgata, Teodoret i Josip Flavije svi navode 4 godine. Pogledajte tekst BSB-a i fusnote u prijevodima NKJV, NIV i NRSV.

P: U 2 Sam 15:7,20 kako je Avesalom dao zavjet Gospodinu?

O: Absalom je to rekao samo da bi otišao u Hebron i bio okrunjen kraljem. Ili je Absalom lagao i nije se obvezao, ili je možda govorio istinu. Postoje i drugi slučajevi u povijesti gdje su lažni kraljevi obećali svom bogu da će mu se posvetiti ako postanu kraljevi. Dakle, Absalom je mogao dati obećanje Bogu, ali nije svako obećanje dato Bogu dobro obećanje.

Absalom je vjerojatno odabrao Hebron ne samo zato što je ondje rođen, već i zato što je to bio stariji glavni grad te neki ljudi možda nisu bili zadovoljni što je prijestolnica premještena u Jeruzalem.

Absalom je iskoristio štovanje Boga kao "zastor" za početak svog ustanka. Kasnije u povijesti kršćanska je religija korištena kao "zastor" od strane zlih papa za obogaćivanje i osvetu nad svojim neprijateljima. Na primjer, papa Bonifacije VIII. (1294.–1303.) proglasio je "križarski rat" protiv talijanskog grada Palestrine kako bi se osvetio proširenoj obitelji prethodnog pape, Celestina V. Bonifacije je bio kriv što je iskoristio cijeli "mehanizam" Rimokatoličke crkve za zle svrhe.

P: U 2 Sam 15,10, postoje li drugi primjeri u kojima je sin pokušao oduzeti prijestolje svome ocu?

O: Da. U Ugaritu postoji pjesma o princu Jasibu koji je izazvao svog oca, kralja Kereta, za prijestolje.

P: U 2 Sam 15,14, zašto je David pobjegao iz Jeruzalema, budući da je Jeruzalem bio vrlo snažno utvrđen?

O: David, kao iskusan kralj, odmah je shvatio da se ne radi o manjem nezadovoljstvu, već o izravnom izazovu da mu se oduzme kraljevstvo i život. David nikada nije doživio poraz u bitci, ali je znao da bi ovaj put moglo biti drugačije. David je vjerojatno mudro postupio što je ovdje pobjegao iz Jeruzalema. U tom trenutku nije znao kome u Jeruzalemu može vjerovati, a ako postoji samo nekoliko izdajničkih vratara, čak je i dobro utvrđen grad teško obraniti.

P: U 2 Sam 15,19-20, zašto je David rekao Ittai Gitiću da ne mora ići s njim?

O: David nije želio da mu se pridruži netko tko ga podržava tek napola. David je dao Ittaiju izgovor da ostane i također je želio vidjeti njegovo srce po njegovom odgovoru. Sličnu je situaciju imala Naomi sa svojim snahama u Knjizi o Ruti 1,11-18.

Uzgred, Gitejac bi bio iz filistejskog grada Gata. Arheologija je pronašla jednog (ili dva) guvernera filistejskog grada Aškelona po imenu Itiya i Witiya u Amarna pismima, nekoliko stoljeća prije Davida. Ime Ittaj vrlo je slično.

Danas, kada vodimo tim koji se sprema poduzeti zadatak, u redu je ljudima dati priliku da odustanu. Na taj način možda nećete imati toliko ljudi, ali imat ćete ljude koji su vam odani.

P: U 2 Sam 15,31-34, zašto je David poslao svog najmudrijeg savjetnika, Husaja Arkejca, natrag neprijatelju?

O: David i Joab već su znali što je najbolje učiniti; i bilo je bolje da Hušaj uvjeri Apsaloma u loš savjet nego da Hušaj Davidu i Joabu daje, u najboljem slučaju, tek neznatno bolje savjete. Ponekad ne morate raditi pametne ili briljantne stvari da biste uspjeli; samo trebate učiniti manje glupih stvari od drugih.

P: U 2 Sam 15:32-34, je li David bio u pravu što je natjerao Husaja da laže za njega?

O: Biblija bilježi ono što je Hushai učinio u vrijeme rata. Kršćani imaju dva stava o ovom pitanju.

Neki kažu da je Husaj pogriješio što je lagao, a David što je Husaju rekao da laže.

Drugi kažu da je u redu lagati neprijatelju tijekom rata, kako bi se spasio život. Mjesta gdje je obmana korištena u 2. Samuelovoj su 2 Samuelova 15,25-29,35-36 (Zadok, Ebiatar i njihovi sinovi), 2 Samuel 15:34 (Hušaj Arkić), 2 Samuel 17:17-18 (oboje), i 2 Samuel 17:18-21 (čovjek i žena u Bahurimu).

P: U 2 Sam 16,5–14, što je zanimljivo u vezi sa strukturom ovog odlomka?

A: Ovo je raspoređeno u kiazmu.

16:5a David bježi prema Bahurimu

- 16:5b-6 Šimej psuje i baca kamenje na Davida i njegove ljude

- - 16:7-8 Kako je Šimej psovao Davida

- - - 16:9 Abišaj želi ubiti Šimeja

- - 16:10-12 David prihvaća Šimejeve kletve bez reakcije

- 16:13 David objašnjava zašto ne reagira na Šimejeve kletve

16:14 David i njegova skupina stižu dalje od Bahurima

P: U 2 Sam 16,5-8, zašto je Šimej psovao Davida zbog pogubljenja Saulovih sinova, kada se pogubljenje dogodilo tek kasnije u knjizi, kako tvrdi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 315-316?

O: Ne kaže se izričito da je Šimej kletvao Davida zbog pogubljenja Šaulovih sinova. Šimej je, dapače, kletvao Davida općenito zbog njegove kuće natopljene krvlju. Postoje dva moguća objašnjenja za Šimejeve kletve.

Ostali razlozi: Šimej se vrlo dobro mogao odnositi na dugi rat između vojska Davida i Ish-boshetha. Šimej nikada zapravo nije prihvatio da kraljevstvo treba napustiti Saulin rod.

Nije kronološko: Budući da 2. Samuelova 21,1 kaže da je pogubljenje Šaulovih sinova dogodilo "za Davidova kraljevanja", to ne mora nužno biti kronološki redoslijed. Stoga je Šimejevo kletanje Davida moglo kronološki uslijediti nakon pogubljenja Šaulovih sinova.

P: U 2 Sam 16,5–12, što je značajno u Davidovoj reakciji da ne pokušava uzvratiti Šimeju?

A: Četiri točke za razmatranje u odgovoru.

1. Prirodno govoreći, osoba na Davidovu mjestu vjerojatno bi osjećala neobičnu mješavinu depresije, ljutnje prema Šimeju i pasivnog prihvaćanja da zaslužuje ono što mu se događa. Detaljnije možemo pročitati kako se David osjećao jer je o tome pisao u Psalmu 3. Psalam 3 pokazuje nam da je David imao vjeru da će ga Bog izvući iz toga. U tom je trenutku David bio uvjeren da će njegovi neprijatelji biti ubijeni. Kasnije će David žalovati što je jedan od tih ubijenih neprijatelja bio njegov vlastiti sin Abesalom.

2. David nije imao pojma koji su od njegovih nekada odanih prijatelja bili s njim, neutralni ili za Absaloma. Izgledalo je vjerojatno da bi ovo mogao biti kraj puta za Davida. Budući da su se većina njegovih nekada odanih podanika okrenuli protiv njega, bio bi to jadan kraj, a možda i prikladna kazna za Davidov preljub i ubojstvo nekoga odanog njemu. David je znao da je dio onoga što je Šimej govorio bio istina. Godinama je trajao građanski rat između Jude i Saulova doma. David nije kaznio Joaba za izdajničko ubojstvo Abnera. Kao što pokazuju stihovi 10. i 11., David je mislio da je Bog možda htio da Šimej javno osudi Davida.

3. Budući da se David osjećao krivim zbog ubojstva Urije, nije bio raspoložen da ubije čovjeka koji je govorio istinu.

4. Stih 12 pokazuje da je David ovo prepuštao Božjoj volji. Ako bi David ubio Šimeja, a Bog to ne bi smatrao ispravnim, Bog bi mogao kazniti Davida za to. Ako bi David poštedio Šimeja, a Bog to ne bi smatrao ispravnim, Bog ga i dalje može kazniti, a Davida nagraditi za njegovu strpljivost.

Usput, čini se da je Šimej zaboravio da je Šaul imao kuću natopljenu krvlju, ubivši Ahimeleha i želeći ubiti svakoga tko je podržavao Davida.

Zaključak: David nije znao je li bilo ispravno da ga Šimej u tom trenutku kune ili ne. Danas, kada ne znamo je li nepravda učinjena nama pravedna, strpljenje i čekanje na Boga vrlina su.

P: U 2 Sam 16,7-14, što možemo naučiti o Davidovom stavu ovdje?

O: David je ovdje učinio jednu dobru stvar, a kasnije jednu lošu.

(dobro) Neke stvari (poput osvete) trebamo pustiti i prepustiti Bogu. David nije samo vjerovao da je Bog prisutan i da sve vidi, već je vjerovao i da je Bog djelatan. Prije je Šaul trebao biti svrgnut i ubijen, ali David je znao da on nije taj koji to treba učiniti. Možda je i Šimeja trebalo ubiti, ali David je znao da je bio kriv, pa je smatrao da on nije taj koji bi to trebao učiniti. Stoga je David to prepustio Bogu. Nakon što je Avesalom ubijen, Šimej se pokajao, ili se barem tako činilo, i pomogao dovesti Davidovu obitelj (2 Samuelova 19,16-23).

Nažalost, opet, Davidovo oprost nije bio potpun. Rekao je Solomunu da Shimeija dovede do groba u krvi (tj. da ga ubije) u 1. Kraljevima 2,8-9, a Solomon je to i učinio u 1. Kraljevima 2,36-46.

P: U 2 Sam 16:15-17:29, koja je struktura ovog odlomka?

A: Ovo je složena struktura; je kijaistička, ali nije kijasma.

16:15-19 Absalom se sprijateljuje s Husajem

- 16:20-22 Ahitofel savjetuje Absaloma

- - 16:23 Ahitfel je opisan kao vrlo mudar

- 17:1-4 Ahitofel daje svoj savjet

- - 17:5-13 Hushai daje svoj savjet

- - - 17:14 Hushajev savjet smatra se boljim od Ahitofelova

- - 17:15-16 Hushaj savjetuje Zadoka i Abiatara

- 17:17-22 David prelazi rijeku Jordan

- - 17:23 Ahitofel počini samoubojstvo

- 17:24-25 Absalom prelazi rijeku Jordan

17:27-30 Davidu se u Mahanaimu pridružuju Šobi, Makir i Barzilaj

P: U 2 Sam 16,22, zašto je Avesalom spavao sa deset Davidovih konkubina na bijelo dan?

O: To nije bila Absalova ideja, nego Ahitofelova, nekada pouzdanog Davidova mudraca. Absalom je bio sa sugarnicama, jednu po jednu, u šatoru na krovu palače. Narod nije mogao vidjeti sve, ali je mogao vidjeti što se događa, i to sa svakom sugarnicom naizmjence. To nije učinjeno da bi se zadovoljila Absalomova pohotnost; radilo se o moći, vrijeđanju njegova oca i preuzimanju prijestolja. Absalom je želio pokazati da je sada zakoniti kralj i da nema povratka. Time je htio pokazati da nema povratka za novu odanost naroda, no ispalo je da nema povratka ni za samog Absaloma. Kao što je David "uzeo" Urijevu ženu, tako će Gospodin "uzeti" Davidove žene.

U bliskoistočnoj kulturi bilo je uobičajeno da kralj naslijedi očine konkubine. Međutim, Bog u Levitskom zakonu 18,8 kaže da ne smiješ imati spolne odnose sa ženom svoga oca — čak i ako ona nije tvoja majka.

Zapamtite i da je Ahitofel bio Bat-Šebin djed, pa je ovdje moglo biti i osvete. Nakon ovog uvredljivog čina, svi bi znali da pomirenje između Abesaloma i Davida neće biti moguće. Abesalom je pogriješio što je to učinio, ali evo moguće racionalizacije za njegov postupak. Mnogi Izraelci bili su naklonjeni i Davidu i Abesalomu, očito budućem kralju. Nakon što se ova svađa smiri, ti bi Izraelci ostali uz pobjedničku stranu. Absalov čin nije značio samo da je on kralj, već i da David više nije kralj. Ljudi su se javno morali odlučiti između njih dvojice. Budući da je Absalom u to vrijeme imao prednost, mnogima se najsigurnijim putem činilo odabrati Absaloma. Ahitofel i Absalom vjerojatno nisu pamtili da je Ruben, kada je učinio isto u Knjizi Postanka 35,22; 49,3-4, izgubio svoja nasljedna prava.

Ne odgovara: Iako bi se činilo da je to što Absalom nije imao sinova (2. Samuelova 18,18) mogla biti motivacija, to je malo vjerojatno. Spavanje sa suputnicama po danu u to vrijeme ne bi bilo samo u tu svrhu.

P: U 2. Samuelovoj 17,1–14, zašto je savjet Ahitofela doista bio bolji od savjeta Husaja i kako smo to mogli znati?

O: Ahitofel je ispravno uvidio da bi, ako David umre, Absalom potpuno pobijedio, kao što su i Davidovi ljudi vidjeli u 2. Samuelovoj 18,3. Cilj nije nužno bio poraziti Davidove vojnike, već samo ubiti Davida. Na kraju se pokazalo da je za Davida bolje što je Absalom slijedio Hušajev savjet, ali kako je Hušaj to mogao znati? Sveto pismo to ne kaže, ali možemo nagađati. Evo šest točaka koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Ne može se reći da je to bilo samo zato što je Hušaj imao više informacija budući da je bio s Davidom (2 Samuelova 15,32-37), jer je Ahitofel čak znao da taj savjet nije dobar (2 Samuelova 16,23; 17,1-3).

2. Osim ako David ne bi bio ubijen, prava bitka nije bila na bojištu, već za srca i odanost Izraelaca. Ljudima koji su mu bili odani samo nekoliko godina prije bilo bi lako ponovno mu biti odani.

3. Iako bi ubojstvo Davida okončalo borbu, a raspršivanje Davidovih trupa i dalje bi pomoglo Apsalomu, to bi bio rizik, jer bi svaki poraz bio loša reklama. Je li rizik bio vrijedan potencijalne dobiti?

4. Husajev savjet pretpostavljao je da će se sav Izrael okupiti oko Abesaloma. Da je bilo malo vremena za razmišljanje prije nego što krenu na Davida, možda se ne bi htjeli pobuniti protiv njega.

5. U ovom je slučaju to vrijedilo rizika. Iako je Hushai u osnovi tvrdio da bi Absalom trebao pričekati dok ne bude spreman, to bi dalo Davidu vremena da se pripremi, a ni David ni njegova vojska u tom trenutku nisu bili spremni. Neposluh savjetu Ahitofaela omogućio je da inicijativa i element iznenađenja izmaknu Absalomu.

6. Nije bilo pitanja hoće li se sukobiti s Davidovom vojskom; jedino je pitanje bilo kada. Mnoštvo puta možemo izgubiti inicijativu zbog loših odluka. Naše nam emocije mogu reći da odgodimo djelovanje, iako nam naša mudrost može reći da će odgode pogoršati situaciju, a ne poboljšati je.

P: U 2 Sam 17,1-14 vidite li primjere mudrih, iskusnih ljudi koji nisu bili odani?

O: Ahitofel je bio poznat kao vrlo mudar čovjek i savjetovao je Davida kao savjetnik, a vjerojatno i prijatelj, dugi niz godina. No ovdje je Ahitofel savjetovao Absaloma o najboljem načinu da ubije Davida. Kakav prijatelj! Ahitofel je nesumnjivo mislio da je u njegovom najboljem interesu promijeniti stranu.

Danas ljudi mogu "promijeniti stranu" kad to čini se u njihovom osobnom interesu. Ili mogu misliti da je budućnost ionako neizbježna i da mogu biti ili ispred vlaka ili u vlaku. Možete pomisliti na Višijsku Francusku, odanu nacistima u istrebljenju Židova, tijekom Drugog svjetskog rata. Philippe Pétain bio je vrhovni poglavar Višijske Francuske. Bio je francuski ratni heroj koji se borio protiv Nijemaca u Prvom svjetskom ratu. U Americi su bili Benedict Arnold, a kasnije i Aaron Burr.

P: U 2 Sam 17:7-14, je li Hushai bio u pravu što je lagao za Davida, dajući loš savjet Apsalomu?

O: Kršćani se ne slažu. Neki kršćani kažu da je laganje nevjernicima dopušteno u ratno vrijeme i radi spašavanja života. Drugi kršćani kažu da u tim situacijama trebamo se osloniti na Boga, a ne na obmanu. Svi se, međutim, slažu da šutnja nije laganje; bez laganja ne mora se dobrovoljno davati osjetljive informacije niti odgovarati na svako postavljeno pitanje.

P: U 2 Sam 17,23, zašto bi se Ahitofel objesio kad se njegov savjet nije slijedio?

A: Ne može se ne primijetiti da je Ahitofel imao vrlo visoko mišljenje o vlastitoj mudrosti. Iako Pismo to ne kaže, ovdje možemo vidjeti i racionalan smjer i iracionalan ekstrem. Ahitofel je želio služiti nekome tko bi bio uspješan kralj. Vjerojatno je vidio da netko tko sluša ono što je najlakše slijediti, a ne donosi strateške odluke, neće dugo trajati kao kralj — niti njegovi savjetnici.

Ključni nedostatak u Hushaiovom savjetu i Absalovom razmišljanju jest da bi se sav Izrael odmah okrenuo i pošao za Absalomom. U svojoj aroganciji Absalom je mogao samo to nadati, ali kada je tu nadu učinio bitnim dijelom svog plana, Ahithophel je možda uvidio da je Absalom osuđen na propast sve dok je David živ.

Iracionalno, ponekad, kada se ne posluša savjet osobe koja je mudra u vlastitim očima nakon što je iznijela dobar argument, ona brzo osjeti da se ništa drugo što kaže neće poslušati. Ahitfel se mogao pokajati pred Bogom, doći k Davidu, Božjem pomazaniku, moleći za milosrđe, i vjerovati da će mu Bog oprostiti bez obzira na to hoće li ga David pogubiti ili ne. Međutim, ta mu se opcija vjerojatno nikada nije ni prikazala.

Čuvajte se kada je vaš identitet vezan uz to koliko ste pametni, mudri ili iskusni, umjesto da vaš identitet bude dijete Božje koje poslušno hoda s Njim.

P: U 2. Samuelovoj 17,25 tko je bio Amasa?

O: Nahash je bilo uobičajeno ime, stoga je malo vjerojatno da je riječ o Nahashu, kralju Amonaca. Amasin otac bio je Izmailac prema 1. Ljetopisima 2,17. Amasina majka Abigail bila je sestra Ceruije, majke Joaba. Dakle, Amasa je bio Davidov nećak i Abesalomov bratić. Amasa je čak bio bliži srodnik Joabu. Ali hebrejski tekst u 2. Samuelovoj 17,25 doslovno kaže da je Amazin otac, po imenu Itre, "uđe" kod Abigajil, što neki tumače kao da oni nikada nisu bili u braku. (BSB to prevodi kao "oženio se".) Nakon što je pobuna završila, David je imenovao Amasu zapovjednikom svoje vojske umjesto Joaba u 2. Samuelovoj 19,13. David je bio ljut što je Joab ubio Absaloma nakon što mu je David izričito rekao da to ne čini. To što je Amasa bio zapovjednik također je trebalo pridonijeti pomirenju između Judeje i ostalih plemena koja su se pobunila. Joab je izdajnički ubio Amasu u 2. Samuelovoj 20,9-10. Iz Joabove perspektive, Joab je vidio da će David slobodno oprostiti Amasi zbog pobune protiv Davida, dok je Joab ostao vjeran, te da će David čak zamijeniti Joaba Amason, jer je Joab ubio pobunjenika kojeg je trebalo ubiti.

P: U 2 Samuelovoj 18,6, gdje se nalazila šuma Efraimska?

O: Danas nismo sigurni u lokaciju šume Efraimove. Postoje dvije mogućnosti.

(vjerojatno ne) Zapadno od rijeke Jordan: Šuma se nalazila unutar teritorija Efraima, a bitka se ondje vodila. Međutim, budući da su David i njegovi ljudi već pobjegli na istok od Jordana, zašto bi prešli natrag na zapad?

(vjerojatno) Istočno od rijeke Jordana: Ono što se nazivalo šumom Efraim bilo je izvan izvornog područja Efraima, a bitka se ondje vodila.

P: U 2 Sam 18,6, zašto bi se Davidovi vojnici borili u šumi?

O: Davidove naoružane profesionalne vojnike znatno je nadmašila Absalova vojska. Šuma je mogla neutralizirati prednost strijelaca i većeg broja. To bi pomoglo jačim vojnicima u borbi jedan na jedan.

P: U 2 Sam 18,17, je li Absalom pokopan u šumi efremskoj (daleko od Jeruzalema) ili je podigao spomenik u dolini Kidron (blizu Jeruzalema), kao što stoji u 2 Sam 18,18?

O: Oba su događaja bila istinita. Absalom je podigao svoj spomenik u dolini Kidron, ali ništa ne kaže da su ga Davidovi ljudi ondje pokopali, niti da je uopće namjeravao biti pokopan ondje.

P: Zašto su u 2 Sam 18,17 podigli veliku gomilu kamenja nad Avesalomom?

O: Velika gomila kamenja nije bila spomenik. Bila je to način da se nešto obilježi i pokaže mjesto događaja, bez ikakve časti za osobu tamo pokopanu. Drugi kojima je nad tijelom postavljena velika gomila kamenja bili su Ahan u Jošui 7,26 i kralj Aja u Jošui 8,29.

P: U 2 Sam 18,7, zašto je 20 000 ljudi umrlo kao posljedica grijeha Davida i Absaloma?

O: Točno znamo zašto su umrli: zbog nedostatka poštovanja i odanosti koje su mnogi izgubili nakon Davidova grijeha s Bat-Šebom i zbog grijeha Absaloma koji se pobunio protiv vlastitog oca. Pravo pitanje ovdje jest zašto čak i pobožni ljudi ponekad umiru zbog grijeha drugih.

U ovom životu ljudi često pate zbog grijeha drugih. Bilo da se radi o žrtvi ubojstva, civilnim žrtvama u ratu ili bebama rođenima s umanjenim intelektom jer je njihova majka bila alkoholičarka, mnogo patnje u ovom svijetu pada na one koji za nju nisu bili izravno odgovorni. Od Pada Adama i Eve, samo stvorenje nije savršeno (Rimljanima 8,20-22), a cijeli je svijet pod utjecajem Zloga (1. Ivanova 5,19). Savršenstvo, odsutnost patnje ili pravda nisu nam zajamčeni u ovom životu. Svi moramo pričekati do sljedećeg života, a pravda će biti zadovoljena na Danu sudnjega.

P: U 2 Sam 18,19-22, zašto je Joab želio spriječiti Ahimaaza da kaže Davidu da je Absalom mrtav?

O: Joab je dobro poznavao Davida i volio je Ahimaaza. Joab je pokušao učiniti Ahimaazu uslugu. Posljednji put kada je netko rekao Davidu da je Saul mrtav, jer ga je ubio, David ga je pogubio u 2. Samuelovoj 1,9-16. Joab se možda bojao za Ahimaaza.

Također, David je pokazao mnogo sentimentalnosti prema Avesalomu. To nije bila vrlina, već slabost. Njegova naklonost prema sinu bila je veća od njegove ljubavi prema Bogu ili od želje da mu djeca budu poslušna Božjem zakonu.

To pokazuje da je Joab već unaprijed sumnjao da će David žalovati za Apsaloma i demoralizirati vojsku.

P: U 2. Samuelovoj 18,16-18, zašto je Joab naredio da se zatrube trube kako bi zaustavio pobjedu, budući da su pobjeđivali?

A: Cilj nije bio ubiti neprijatelja, sunarodnjake Izraelce, već zaustaviti pobunu. Jednom kada je Absalom bio ubijen, pobuni više nije bilo oko čega se okupljati. Dakle, dok je David želio poštedjeti Absaloma, Joab je vidio da će ubojstvo Absaloma zaustaviti borbu i spasiti živote mnogih drugih Izraelaca. Stoga je Joab nemilosrdno ubio čovjeka kojem je pomogao da se pomiri sa svojim ocem.

P: U 2 Sam 18,19, kako je Ahimaaz, sin Zadokov, pretekao drugog glasnika ako se njihovi putevi nisu sreli?

O: Ahimaaz je bio brzotrkač. Uzeo je drugi put, ravnicom, koja je vjerojatno bila duža, ali brža za trčanje. Također, sjetite se da je upravo Ahimaazu povjerena zadaća da donese vijesti od Hušaja Davidu u 2. Samuelovoj 17,17.

P: U 2 Sam 18,30-33, kako je Ahimaaz zapravo bio nepouzdan glasnik?

O: S jedne strane, Ahimaaz je bio brz i stigao je prije drugog glasnika, a sve što je rekao kralju Davidu bilo je istinito. Ali kada je David zatražio konkretne informacije, Ahimaaz je lagao i rekao da ne zna. Jedan komentator smatra da Ahimaaz doista nije znao, ali budući da je čuo trubu i bio je s Joabom, Ahimaaz je vjerojatno znao.

Ponekad ljudi danas mogu biti nepouzdani glasnici, čak i ako govore samo točne poluistine. Kada govore istinu, ali izostavljaju ključne točke ili lažu kako bi ih izostavili, ljudi im neće vjerovati kada to saznaju.

Kada dijelimo Božju istinu s drugima, moramo biti oprezni da im prenesemo svu istinu, čak i ono za što znamo da neće htjeti čuti. Iako je važno da vladar ima pouzdane glasnike, koliko je tek važnije da mi budemo pouzdani glasnici Božji.

P: U 2 Samuelovoj 19,1-7, na koje načine vođe prenose pogrešnu poruku, kao što je to David zamalo učinio?

D: David je namjeravao izraziti ono što je osjećao, bez obzira na to kako bi to itko protumačio. Joab je rekao: "Ne radi to." Da je David to učinio, time bi iskazao da mu je život jednog pobunjenog čovjeka, koji je prouzročio smrt nekih od njegovih vojnika, važniji od života njegovih žrtveno odanih vojnika. Kada tvrtka ili šef iskaže da cijeni jednu osobu, koja nije dala značajan doprinos, više od drugih koji su odano dali više, ne bi se trebao čuditi kada se odanost izgubi i ljudi odu.

P: U 2. Samuelovoj 19,3-7, na koje načine oštar fokus na samo jednu stvar može nekoga učiniti slijepim za velike probleme zbog tunelskog vida?

O: U Davidovom slučaju, svima bi bilo jasno da mu oni ništa ne znače u usporedbi s njegovim sinom koji je prouzročio smrt mnogih. Svoju je privatnu gubitku pridavao veću važnost od nacionalne opasnosti.

Lidijsko Carstvo prestalo je postojati 546. g. pr. Kr. Perzijanska vojska je 14 dana opsjedala Sard, glavni grad Lidijskog Carstva kralja Kroiza. Jedna strana grada nije trebala biti čuvana jer su se ondje nalazile samo vertikalne litice. Međutim, jedan je perzijski vojnik gledao kako je lidijski vojnik slučajno ispustio svoju kacigu niz liticu. Lidijski je vojnik sišao uskim, zik-zak stazama po svoju kacigu i vratio se natrag. Perzijski je vojnik zapamtio stazu i te je noći perzijska vojska tajno popela uspravni zid, iznenadila Lidijce i osvojila njihovo carstvo. Možda se taj lidijski vojnik nije trebao toliko usredotočiti na vraćanje svoje kacige!

U Velikoj Britaniji kralj George III. i većina parlamenta ili su pritužbe 13 kolonija smatrali nevažnima, ili su ih pak tretirali kao izdajice koje treba satrti. Benjamin Franklin je u jednom trenutku predvodio delegaciju u Englesku kako bi pokušao riješiti te probleme i ostati pod britanskom vlašću.

U Francuskoj je kralj Louis XVI, kada je Bastilja pala 14. srpnja 1789., u svoj dnevnik napisao "ništa" jer nije ulovio ništa na svom lovu.

U Rusiji je posljednji car, Nikola II., bio vrlo dobar obiteljski čovjek. Više je brinuo o svojoj obitelji, a osobito o svom hemofiličnom sinu, nego o Rusiji.

U Kini su car Xuanzong i njegov dvor bili prisiljeni pobjeći iz svoje prijestolnice tijekom pobune An Lushana. Vojska je odbila ratovati za cara jer su vjerovali da mu je više stalo do njegove omiljene konkubine, Yang Gui Fei, nego do carstva. Odbili su se boriti dok se ne ispuni njihov zahtjev, a to je bilo da car pogubi Yang Gui Fei. Tako je car to vrlo nevoljko učinio, vojnici su se borili i pobuna je ugušena.

U našim životima važno je ponekad zastati od "bivanja tako zauzetima", procijeniti što je veće, a što manje važno te se pobrinuti da se bavimo stvarima kojima trebamo. Vrlo važna lekcija koju možemo naučiti iz 2. Samuelove 19,3-7 jest važnost imanja prijatelja koji će paziti na vas i ukazivati vam na vaše slijepe točke. Naravno, prijatelji koji vam nikada neće reći kada uoče potencijalnu slijepu točku nisu baš od velike pomoći kao prijatelji. Podižete li s ljubavlju tu temu pred svojim prijateljima kada vidite da bi mogli imati slijepu točku?

P: U 2. Samuelovoj 19,6, na koje načine danas možete (namjerno ili nenamjerno) dati do znanja da vam netko znači gotovo ništa?

O: Ovo je čudno pitanje, ali moramo na njega odgovoriti kako bismo bili sigurni da to ne činimo. To možemo učiniti tako da pokazujemo da nečemu neznatnom pridajemo veću važnost od njih. To možemo učiniti tako da ne razgovaramo s njima kada je očito da bismo trebali. To možemo učiniti tako da ih prekidamo svaki put kad govore; time pokazujemo da nas više nije briga što govore. To možemo činiti ismijavanjem njih, osobito pred drugima. Što je omalovažavanje smješnije, to je gore.

Kada nekome svjedočite o Kristu ili dijelite nešto kako biste mu pomogli da raste u vjeri, prvo se pobrinite da mu date do znanja da ga poštujete, cijenite i volite. I trebali biste svjedočiti o Kristu svima, bili oni kršćani ili ne.

P: U 2 Sam 19,13, zašto bi David spomenuo Amasine obiteljske veze s Davidom kao razlog da on bude zapovjednik, kada je Joab imao još bliže obiteljske veze?

O: David je činjenicu da je Amasa njegov nećak iskoristio kao izgovor, racionalizaciju, jer nije želio reći tri stvarna razloga. David nije želio da Joab bude glavni zapovjednik jer je Joab imao povijest javnog nepoštivanja Davidovih naredbi. Emocionalno, David je bio toliko ožalošćen zbog Apsaloma i jednostavno nije želio da čovjek koji je nepoštovao njegove naredbe i ubio mu sina ostane na čelu. Konačno, to bi bila prilika da se pomiri s pobunjenicima imenovanjem njihovog zapovjednika za svog zapovjednika.

P: U 2. Samuelovoj 19,18-23, zašto David uopće nije kaznio Šimeja?

O: Odgovorimo na to neizravno pogledom na to što bi se dogodilo da je David to učinio. Šimej zapravo nikoga nije pokušao ozlijediti. David je, barem većinu vremena, imao osjećaj za to kako će njegovi postupci izgledati u očima drugih, za razliku od Abišaja. Da je David pogubio Šimeja, kako mislite da bi se osjećali svi Izraelci koji su bili u vojsci koja je pokušala ubiti Davida? Pitali bi se kada će David doći po njih. Vjerojatno ne bi bilo mnogo nade za pomirenje s onima u Absalovoj vojsci da je to učinio.

Kada se David našao u toj situaciji, u kojoj je očito i najprirodnije bilo osvetiti se, David je shvatio da ima izbora. Stoga je David odabrao onu koja je zapravo bila najbolja opcija. Međutim, David je to možda učinio više radi dojma, nego iz integriteta, jer je kasnije rekao Solomonu da pobrine da Shimei bude pogubljen u 1. Kraljevima 2,8-9.

P: U 2 Sam 19,24-30 i 16,3-4, mislite li da je Mefiboset doista mislio da ima šansu postati kralj ili je Ziba lagao kako bi dobio ono što je David dao Mefibosetu?

O: Postoje tri stajališta.

Mefiboset je mislio da bi mogao postati kralj. U kaosu koji bi uslijedio, ako bi se nešto dogodilo i Davidu i Apsalomu, Mefiboset je želio biti prisutan, ali ne i stvarati probleme, za slučaj da im zatreba kandidat koji nije stekao neprijatelje. Mefiboset je već bio u Jeruzalemu i nije morao bježati nikamo. Dapače, praćenje Davida samo bi predstavljalo teret za Davida. Možda Mephibošet nikada nije ni pomislio da će Davidu trebati pomoć s opskrbom i da bi mu on mogao pomoći. Barzilaj, koji je imao 80 godina, mogao je sići iz grada Rogelima da bude s kraljem Davidom i opskrbi ga, ali Mephibošet, koji je bio znatno mlađi, ali šepav, nije mogao napustiti Jeruzalem.

Siba je lagao o Mefibošetu. Mefibošet bi shvatio da se nakon svih tih godina neće vratiti u Saulin dom. Drugi Davidov sin postat će kralj prije Mephibošeta. Mephibošet je bio šepav pa nije mogao otići, osim ako mu ne bi netko tko je također bježao pomogao. Što se tiče ljudi koji nisu bježali, zašto bi mu pomogli? Nije poznato je li Mephibošet namjeravao pružiti svu moguću pomoć ili nije ni pomislio pomaknuti prst da pomogne Davidu.

Kad se David vratio, Mefibošet nije brinuo o svojim stopalima (noktima na nogama itd.), nije podrezao brkove niti oprao odjeću. To bi moglo značiti da je Mefibošet bio iskreno ožalošćen zbog Avesalovog ustanka ili da se samo pretvarao da je ožalošćen. Međutim, morao bi te stvari početi raditi odmah kad je David otišao, što ukazuje na to da je to bilo iskreno.

No, najjači argument za ovu teoriju je Zebina riječ da je znao (sa sigurnošću) da je Mefibošet ostao u Jeruzalemu kako bi bio okrunjen kraljem. Kako bi Ziba uopće znao išta o tome, ako Mefibošet nije širio svoja stajališta? Uvijek je važno pitati se kako bi netko mogao znati ono što tvrdi da zna, kako bi se lakše prepoznalo kada su stvari samo izmišljene. No, da je Ziba bio u Jeruzalemu, onda je možda on bio sluga koji je izdao Mefiboseta i ostavio ga.

Najsigurniji način bio je od presudne važnosti. Mephibošet je bio paraliziran neaktivnošću. Mephibošet je mogao pronaći nekoliko ljudi u Jeruzalemu koji bi ga odveli Davidu. Problema nije bilo u pronalaženju nekoga, već u odlučivanju što je želio učiniti. Najsigurnije što je Mefibošet mogao učiniti bilo je ostati u Jeruzalemu i držati se po strani. Na taj način, tko god pobijedio u ovoj borbi, ne bi mogao optužiti Mefibošeta da je pomagao drugoj strani. Naravno, budući da Mefibošet nije zauzeo stav, David nije mogao znati je li Mefibošet bio odan ili ne.

Davud nije bio mudar kao Salomon. Salomon bi vjerojatno otkrio tko govori istinu, pogotovo kada je na kraju Mephibošet rekao da Ziba može zadržati sve. Ali Davud je samo podijelio stvari na pola umjesto da se doista odluči u 2. Samuelovoj 19,29.

Većina znanstvenika zastupa drugo stajalište.

P: U 2 Samuelovoj 19,29, je li David bio u pravu što je naredio Mephibošetu i Zibi da podijele zemlju?

O: Ne. Ako je Ziba lagao, David je nagradio njegovo laganje, kao i njegovu pomoć. Ako je Ziba govorio istinu, a Mefibošet je čekao da postane kralj, David bi nagradio izdajnika. David je vjerojatno trebao ovo više istražiti. David je bio poluvjeran i smislio je rješenje koje nikoga ne bi u potpunosti zadovoljilo, kako ne bi morao dalje istraživati.

Čini se vjerojatnim da je ovdje Ziba lagao. Možda je David to već sumnjao i našao bi se u teškoj dvojbi treba li nagraditi ili kazniti nekoga tko mu je pružio značajnu pomoć u ključnom trenutku, pokazao mu je odanost, a ipak je lagao o odanosti drugoga da bi to učinio.

P: U 2 Sam 19,32-40, je li Barzilaj bio u pravu što je odbio kraljevu ponudu?

O: Kršćani se ne slažu oko toga, kao ni oko toga je li Davidov zahtjev bio prvenstveno nagrada ili ponuda za posao. Ako je bila ponuda za savjetnika, da se popuni mjesto koje je ostavio Ahitofel, neki kršćani, poput J. Vernona McGeeja, smatraju da je Barzilaj pogriješio što je odbio tu priliku za služenje. Međutim, većina smatra da je bilo u redu da Barzilaj ovdje odbije lijep dar jer bi mu to bilo teret.

P: U 2 Sam 19,41-43, zašto se dogodila ova svađa između ljudi Izraela i ljudi Jude?

O: Obje su strane više cijenile vlastite interese nego zajednički rad. Možemo vidjeti tri razloga: prošlost, sadašnjost i budućnost.

Prošlost: Mnogi i iz Judeje i iz ostatka Izraela upravo su se pobunili i vodili bitku protiv Davida. Željeli su pokazati da su ponovno odani, možda su ne vjerovali u odanost drugih, ali su bili sigurni da su oni odaniji i da imaju više prava biti bliži kralju od druge skupine. S pozitivne strane, željeli su pokazati svoju sadašnju odanost unatoč pobuni u prošlosti. S negativne strane, željeli su da svi zanemare njihovu prošlu, a možda i još uvijek postojeću, nestalnost.

Sadašnjost: U ovoj trenutnoj neugodnosti željeli su biti sigurni da David primijeti da su ponovno odani.

Budućnost: Obje su skupine željele ubuduće biti Davidove miljenice, a jedna od stvari koja bi to potaknula bila je biti bliža Davidu i istaknutija u vraćanju vojske nego druga skupina.

P: U 2. Samuelovoj 19,41-43, kako postupiti kada dvije strane daju dojam da pokušavaju postići dogovor, a zapravo nijedna strana zapravo ne želi dogovor?

O: U ovom slučaju David nije učinio ništa, a u 2. Samuelovoj 20,1–2 Šeba Benjamitac i mnogi iz sjevernih plemena podigli su otvorenu pobunu protiv Davida.

U 2. Samuelovoj 19,41-43, sjeverna su plemena željela veću ulogu u dovršenju Davida, dok su ih ljudi iz Judeje smatrali pobunjenicima koji ne bi trebali imati tu čast. Stoga su u 20. poglavlju mnogi iz sjevernog kraljevstva otišli. David je pokušavao uspostaviti sklad i oprost za sve strane, ali ljudi iz Judeje to nisu prihvatili.

Zapamtite da je ponekad jedini cilj jedne strane u pregovorima samo odugovlačenje. Čšće je cilj izgledati dobro i održati "čast". Kada razgovarate ili pregovarate s nekim, trebali biste pokušati gledati stvari njihovim očima. To ne znači nužno da se slažete s njima ili da mislite da su nužno u pravu, već da razumijete kako oni vide stvari. Prvo biste to mogli pokušati učiniti optimistično, "dajući im prednost sumnje". Zatim biste to mogli učiniti sumnjičavo, kao najgori mogući scenarij. Ponekad je nečinjenje upravo ono što jedna strana želi; kao priprema za njihov sljedeći potez.

No ono što je Šeba zaboravio jest da je David, dok je on pokušavao prikupiti potporu među ratom iscrpljenim stanovništvom, već imao okupljenu vojsku spremnu za bitku.

P: U 2 Sam 20,1, je li Šeba bio blizu uspjeha?

O: U tom trenutku oni koji su se borili protiv Davida primijetili bi da je David pomirljiv, ali i dalje bi imali pitanja o svojoj budućnosti nakon pobune. Deset plemena vidjelo je da je Juda imao prednost biti prvi i vjerojatno su Davida okrivili za stav Jude. Šeba je bio svojevrsna "iskra" koja je zapalila njihove sumnje. Šeba bi vjerojatno uspio na kraju odvući sjeverne plemena, da im nije rekao da se vrate kući. Ionako su vjerojatno bili nesigurni hoće li se drugi put pobuniti protiv Davida. Čini se da Šeba nije razmislio o tome da je David imao dobro organiziranu vojsku spremnu za potjeru.

Uzgred, ime Šeba nalazi se na hebrejskom pečatu, ostrakonu iz Samarije i buli (pečatu na posudi) u Jeruzalemu, prema Avigadu, Hebrew Bullae, str. 111. Riječ je o različitim osobama imena Šeba, ali to pokazuje da to ime nije bilo rijetko.

P: U 2 Sam 20,9-10, što se može reći o Joabovoj odanosti Davidu?

O: Moglo bi se tvrditi da Joab uopće nije bio odan Davidu, već je bio odan samo sebi i očuvanju svoje pozicije. Njegova pozicija podrazumijevala je borbu da David ostane na vlasti, a on sam zapovjednik Davidove vojske, pa se činilo da je odan Davidu, iako to zapravo nije bio. Kad je David namjeravao javno tugovati za Avesalomom, Joab je mudro savjetovao Davida da umjesto toga sjedi na gradskoj kapiji ako i dalje želi odanost svojih vojnika. Tako je Joabova nemilosrdna odanost samome sebi u ovom slučaju dobro poslužila Davidu.

Zanimljivo je da je Joab prethodno radio na pomirenju Absaloma i Davida; to bi se moglo smatrati dobrom stvari. Isti čovjek koji je pomirio Absaloma sada ga je ubio. Time je svjesno postupio protivno Davidovoj jasnoj, izravnoj zapovijedi.

Joab je bio beskrupulozan i koristio bi svaki mogući način da sačuva svoju poziciju. Bio je toliko odan da mu ništa nije smjelo stajati na putu; ni David, ni Davidova zapovijed, pa čak ni Bog. Kada netko od vas zahtijeva odanost njemu ili njegovoj stvari iznad svega i svih ostalih, možda biste tiho upitali: "Čak i Bogu?"

P: U 2 Sam 20,14, koji arheološki dokazi postoje za Abel Beth Maacu?

O: Prije tog vremena egipatski faraon Tutmozis III. zabilježio je ovaj kanaanski grad kao Abel. Također se zvao Abel Maim, a Aramejci su ga osvojili pod Benadadom I. Asirci su ga naveli kao grad koji je osvojio Tiglath-Pileser III., nazivajući ga Abilakka. Arheolozi smatraju da se nalazila 25 milja sjeverno od Galilejskog mora, sjeverno od ruševina Hazora i četiri do pet milja zapadno od Dana. Dakle, Šeba je bježao što je dalje sjeverno mogao.

P: U 2 Samuelovoj 20,15-26, je li Joab bio u pravu što je zaprijetio da će uništiti grad Abel?

Odgovor: Ponovljeni zakon 20,10 kaže da, ako idu protiv nekog grada, prvo trebaju ponuditi mir, a Joab to nije učinio. Iako je Joab često koristio nepoštene metode, u ovom slučaju bi bio u pravu da je prvo ponudio mirovne uvjete. Trebao je uhvatiti pobunjenika Shebu, a grad Abel ne bi trebao pružati utočište Shebi. Da mu je grad Abel predao Shebu, Joab ne bi imao ništa protiv grada. Međutim, ako je grad Abel pružio zaštitu pobunjeniku, onda je i sam grad sudjelovao u pobuni.

Pouka koju možemo izvući danas jest da ako pomažemo ljudima u njihovoj pobuni protiv Boga, onda sudjelujemo i u njihovom grijehu.

P: U 2. Samuelovoj 20,15, kako znati kada se spremaš učiniti nešto nepromišljeno, poput Joaba ovdje?

O: Zapitajte se jeste li o tome razgovarali s nekim. Ako nemate ni želju o tome razgovarati s nekim, onda vjerojatno namjeravate učiniti nešto glupo. Jeste li razmotrili sve učinke i nuspojave? Jeste li razmotrili "posljedice posljedica"? Stvari mogu imati negativne posljedice, ali ih ipak vrijedi učiniti. Ali vrijede li te negativne posljedice?

P: U 2. Samuelovoj 20,15, što nekoga navodi na brzopletost?

A: Naglost je logičan zaključak pogrešnog uvjerenja da je nešto brzo učiniti važnije nego to učiniti dobro ili bez nepravde. Gotovo kao da netko misli: "Nikad nema dovoljno vremena da se nešto učini kako treba, ali uvijek ima dovoljno vremena da se to ponovno učini." Ponekad ljudi postupaju naglo jer misle da njihov šef inzistira zbog nekog roka, bilo stvarnog ili samo samonametnutog. Ponekad ljudi misle da "cilj opravdava sredstvo".

Međutim, suprotnost brzopletosti je "paraliza analizom". Postoji razlika između proučavanja dovoljno podataka za donošenje odluke s povjerenjem i za donošenje odluke sa sigurnošću. Ponekad, bez sigurnosti, netko će propustiti priliku jer nikada neće donijeti nikakvu odluku. Ali ako razmislite, odluka da se ne donese odluka dok ne bude potpune sigurnosti ionako je neka vrsta odluke.

P: U 2. Samuelovoj 20,15-26, je li savjet žene iz Abela bio ispravan, da se Šebu odrubi glava?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Zakon: Ponovljeni zakon 20,10 kaže da vojska treba ponuditi mir stranom gradu prije nego što ga uništi. Koliko više to trebaju učiniti izraelskom gradu!

Pragmatizam: Stanovnici grada radije bi da Šeba umre nego da svi budu ubijeni.

Pravednost: Šeba se pobunio protiv Davida, Božjeg pomazanog kralja. Nije bilo ispravno da mu odobre azil.

Zaključak: Ponekad vjernici moraju biti spremni platiti veliku cijenu za pravednost. Međutim, u nekim slučajevima poput ovog, pravednost je najsigurniji, kao i najbolji, način djelovanja.

P: U 2. Samuelovoj 20,16-21, koji je najbolji način da se razgovara s nekim tko namjerava učiniti nešto nepromišljeno?

O: Ako je to pitanje za koje znate da Bog želi da učine nešto drugačije, onda se molite. Nakon toga, pokušajte ih razumjeti.

Mnogo puta, iako ne uvijek, osoba želi učiniti ono što planira. Ako stvorite samo dovoljno sumnje da pomisle kako postoji 50 % šanse da ste u pravu i 50 % šanse da griješite, a posljedice su otprilike iste u oba slučaja, oni će svejedno ići na to. Da biste ih natjerali da se predomisle, postoji trostruki pristup.

Znanje: morate ih uvjeriti najbolje što možete da je ono što im govorite ispravno. Ako ono što govorite u njihovim očima nema vjerodostojnost, onda ih zapravo nije briga što govorite.

Želja: Čak i ako je nešto pogrešno, osobu to možda neće brinuti ako nema vlastitog interesa u tome je li to ispravno ili ne. Stoga im dajte razlog da promijene mišljenje.

a) Nada u nagradu: Možda vide nagradu u obliku nečeg vrlo dobrog što će se dogoditi njima ili njihovim voljenima ako promijene mišljenje.

b) Strah od kazne: Ili možda vide veliki gubitak koji bi mogao nastupiti ako nastave svojim prvotnim putem.

c) Da ih se smatra boljim: Ili možda znaju da će ih drugi smatrati boljom osobom ako slijede ono što govorite. Mudra žena je to koristila.

Pronađite zajednički jezik. Složite se s njima gdje god to iskreno možete. Pronađite zajedničko rješenje koje će oni smatrati pobjedom iz svoje perspektive.

P: U 2 Sam 20,19, što je zanimljivo u nazivanju grada "majkom"?

O: U starosirijskom dokumentu pronađenom u Duri koristi se naziv mtrpwls. Od mater-polis (ili majčinski grad) potječe naša riječ metropola, prema M. O'Connor, "The Arabic Loanwords in Nabatean Aramaic", JNES 45, 3 (1986) 228 n.94.

P: U 2 Sam 21:1, jesu li gladovi tada bili česti?

O: Prije svega, jednogodišnje gladi bile su česte, prečeste da bi se spominjale, a ljudi su često imali dovoljno hrane ili novca pohranjenog za glad koja traje godinu ili dvije. Ali ova je glad trajala dulje, pa je to počelo postajati ozbiljno. Ostale su gladi spomenute u Postanku 12,10; 26,1; 41,54-57; Ruth 1,1; 2. Kraljevima 4,38; i Djela apostolskim 11,28 (za vrijeme vladavine Klaudija). Ne znamo je li ovaj dio 2. Samuelove kronološki ili ne, pa se moglo dogoditi ranije u Davidovoj vladavini.

P: U 2 Sam 21,1-9, zašto je Bog poslao glad da bi Saulovi ostali sinovi bili ubijeni?

A: David je odlučio ne gajiti mržnju prema Šaulu u svom srcu. Posljedično, pogrešno je mislio da ne bi trebao kazniti pobunu Šaulovih sinova i bio je zadovoljan da stvari ostanu takve. Bog je poslao jasnu i glasnu poruku, ne samo Davidu nego i narodu, da se ovdje mora uspostaviti pravda. David nije želio pravdu za Amnona, Abesaloma, Amasu ili Joaba, ali Bog je želio da se barem ovdje pravda zadovolji. Do tada je Saul masakrirao Gibeonite, s kojima su imali 400 godina star sporazum (Jošua 9:15-20), bez ikakvih posljedica. Kada zla osoba učini nešto bez ikakvih posljedica, to joj uči važnu lekciju: može to činiti još više! U povijesti, kada je nacistima rečeno da ne napadnu Čehoslovačku, a Iranu da ne izvodi izravne raketne napade na Izrael, nije bilo neposrednih posljedica kada su to učinili.

P: U 2 Sam 21:1-7, je li David dao ubiti Šaulove sinove radi sigurnosti vlastite vladavine, a zatim to pripisao Bogu, kao što kaže Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 308?

O: Ne. Da je David to želio učiniti, smislio bi izgovor puno prije, a ne bi čekao tako dugo. Drugi kraljevi koristili su tajna ubojstva i da je David bio zao, lako bi mogao učiniti isto. Učinio je to kako bi donio pravdu nad Šaulovim sinovima, koji su vjerojatno bili odrasli muškarci koji su podržavali svoga oca kada je ubio gibeonite, saveznike Izraela. Bog je poslao sušu kako bi Davidu dao do znanja da to mora učiniti.

P: U 2 Sam 21,1-7 je li Bog dao ubiti Šaulove sinove zbog Šaulova grijeha, suprotno Ezekielu 18,4,17-20 i Ponovljenom zakonu 24,16?

O: Ne. Knjiga proroka Ezekiela nije bila objavljena sve do stoljeća nakon 2. Samuelove, ali to nije relevantno za odgovor. U odgovoru treba uzeti u obzir dvije točke.

1. U 2. Samuelovoj 21,1 ne stoji da je grijeh bio samo Saulin, već "krv prolivena od Saula i njegove obitelji". Saul nije sam ubio sve te gibeonite, a knezovi su vjerojatno imali ulogu u ubijanju gibeonita.

2. U 2. Samuelovoj 3,1-6 ranije je bila duga ratna borba između Šaulovih sinova i Davida. Upravo su ti sinovi dugo ratovali protiv Davida.

P: U 2 Samuelovoj 21:1-9, zašto je Bog dopustio Davidu da Gibeonci pogube sedam Saulovih sinova, budući da je David Saulu obećao da neće ubiti njegove potomke u 1 Samuelovoj 24:21-22?

Odgovor: Prvo ono što nije odgovor, a zatim dva boda u odgovoru.

Nije odgovor: Ako bismo obećali nešto pogrešno, a Bog nam izravno zapovjedio da ne činimo ono što smo obećali, trebali bismo poslušati Boga. Međutim, David nije obećao ništa pogrešno i nije prekršio svoje obećanje, što pokazuje prva točka odgovora.

Odgovor:

1) David ih nije želio dati ubiti, već je dopustio gibeonima da odluče što je pravedno, a zatim su ih gibeoni pogubili. Kao primjer, ako kralj obeća da neće ubiti osobu A zbog bilo kakve percipirane nelojalnosti prema njemu, ali osoba A ubije obitelj osobe B, kralj može dopustiti osobi B da ih proganja, ne zbog onoga što su učinili protiv kralja, već zbog ubojstva obitelji osobe B.

2) Međutim, Gibejonci nisu pogubili Samuela, već njegove sinove. Vjerojatno su sinovi bili punoljetni i pristali su ili su čak sudjelovali u pokolju Gibejonaca. Samuelov unuk Mefiboset, Jonatanov sin, koji je bio tek dijete kada je Samuel poginuo u bitci, bio je pošteđen.

P: U 2 Sam 21,4-6, zašto su Gibeonci zatražili sedam sinova?

O: Sveto pismo ne navodi razlog. Šaul je zasigurno ubio mnogo više od sedam gibeonaca, ali se broj sedam općenito smatrao brojem potpunosti, a to su trebali biti Šaulovi vlastiti sinovi. Uzgred, čitate o pobunama plemena Benjamina, Abesaloma, Seve, Jeroboama, o ubojstvu Gedalije od strane Izmaelaca itd., ali nikada ne čitate o bilo kakvoj pobuni gibeonaca.

P: Zašto su Gibeonci u 2 Samuilovoj 21,6 spomenuli da je Šaul bio "izabranik Gospodnji"?

O: Mogli su izraziti svoje želje i bez toga da su to spomenuli, da su to htjeli. Ali oni su to namjerno spomenuli, gotovo sarkastično, kako bi naglasili da je netko za koga se govorilo da je Božji izabranik taj koji je prekršio savez koji je Bog naredio poštovati.

P: U 2 Sam 21,8, je li Merab ili Michal ovdje imala djecu, budući da Michal nije imala djecu prema 2 Sam 6,23?

A: Merab i Michal bile su dvije različite osobe, i iako Michal nije imala djece s Davidom, 2 Samuelova 6,23 izričito kaže da nije imala nikakve djece sve do dana svoje smrti. Postoje dva odgovora:

Merab, pogreška prepisivača: dva hebrejska rukopisa, neki prijevodi Septuaginte i sirijski prijevod navode Merab, dok većina hebrejskih rukopisa i drugih prijevoda Septuaginte navode Michal. Prva i druga Samuelova knjiga imaju relativno više pogrešaka prepisivača nego druge knjige Biblije. Vidi The Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 476 i komentar Keil-Delitzsch na Stari zavjet, sv. 2, dio 2, str. 461–462 za više o ovom gledištu.

Mical, posinjenje: Moguće je da je riječ o Micali. Micala nije imala djece, ali je mogla posvojiti djecu svoje sestre Merab i šogora Adriela. Čini se da su Lea i Rahela imale na umu nešto slično u Postanku 30:4-24. Za više o ovom gledištu pogledajte knjigu 1001 Bible Questions Answered, str. 314.

P: U 2 Sam 21:16-17, zašto je David ovdje skoro ubijen?

O: Čini se da je David stario. Još uvijek je imao želju voditi, ali dođe vrijeme kada trebate dopustiti mlađima da predvode neke bitke.

P: U 2 Sam 21,19, zašto su Filistejci imali više divova?

O: Da je u drevna vremena postojala košarka, Filisteja bi bila mjesto na kojem biste željeli odabrati svoje igrače na draftu. Vjerojatnije je da su Filistejci imali više divova, a ne samo jednog. Ako su imali samo jednog divovskog djeteta, budući da je veličina uvelike funkcija nečijih gena, očekivalo bi se da će imati više divova.

Arheolozi su pronašli neka metalna oružja neuobičajeno velike veličine. Na njima su bile tragove trošenja, kao da su bila u upotrebi. Za više informacija pogledajte https://www.cbrl.ac.uk/research-blog/middle-bronze-age-daggers-from-the-levant-lethal-weapons-or-symbols-of-power/.

P: U 2 Samuelovoj 21,19, je li Elhanan ubio Golijata, ili je David ubio Golijata Gitejca, kao što stoji u 1 Samuelovoj 17,50, ili je Elhanan ubio Lahmija, Golijatova brata, kao što kaže 1 Ljetopis 20,5?

O: Iako je moguće da je postojalo više divova po imenu Golijat, to je malo vjerojatno. Naše sačuvane verzije 2. Samuelove 21,19 očito sadrže grešku prepisivača, pri čemu je izostavljena fraza "Lahmi, brat". Skeptični Asimovov vodič kroz Bibliju (Asimov's Guide to the Bible), str. 288, također to spominje.

1. Ljetopis 20,5 kaže da je Elhanan ubio Lahmija, Golijatova brata.

Tu grešku prepisivača lako je pratiti, prema knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 212–213, koja daje potpunu hebrejsku analizu.

P: U 2 Sam 21:20, jesu li osobe sa šest prstiju bile česte?

O: Vrlo su rijetki, kao i danas. Međutim, pišući mnogo kasnije, Plinije Stariji u knjizi Prirodna povijest, knjiga 11, poglavlje 43, pripovijeda o pjesniku Volcatiusu i kćerima Horacija, koji su svi imali po šest prstiju na svakoj ruci.

Za više informacija pogledajte https://claudemariottini.com/2008/08/07/sedigiti/.

P: Zašto je 2 Sam 22:1-51 gotovo isto kao Ps 18?

O: Knjiga 1. Samuelova sadrži Hananinu pjesmu zahvale na početku, a 2. Samuelova Davidovu pjesmu zahvale na kraju. Primjereno je da je Davidov psalam ovdje uključen kao Davidov sažetak života, koji završava vrhuncem hvale Bogu. Gotovo su identični. Ili je David imao raniju i kasniju verziju, ili je barem jedna bila parafrazirana verzija druge.

Nauka o bezgrešnosti znači da nam je Bog izvorno prenio istinu bez ikakve pogreške, i ona je sačuvana bez značajnih pogrešaka. Ovo se može promatrati u svjetlu bezgrešnosti iz tri perspektive.

1. Možda oba teksta, 2 Samuelova 22 i Psalam 18, neporočno čuvaju dvije različite verzije Davidovih točnih riječi.

2. Bez obzira jesu li to točne riječi ili ne, oboje čuvaju iste istine o Bogu i pokazuju Davidovo srce prema Bogu.

3. Iako su u razlikama mogli sudjelovati prepisivačke pogreške, to nije nužno tako. Izvorni tekstovi mogli su biti različiti; točno parafrazirana istina i dalje je bezgrešna istina.

P: U 2 Sam 22,2-5, koja su značenja svake metafore u kojoj je Bog stijena, tvrđava, osloboditelj, štit, rog moje spasenja, uporište i spasitelj?

O: Ovaj popis služi kao kratak sažetak ostatka poglavlja. Iako se preklapaju, svaka je od njih posebna Božja osobina i naša osobina u odnosu s Njim. Prve četiri ističu Božje "nepokretne" osobine, a posljednje tri Božje "aktivne, pokretne" osobine.

Stijena (Deuteronom 32,4; 1 Samuelova 2,2): Na Boga se možemo osloniti, možemo se utemeljiti na Božjim obećanjima umjesto na pomičnom pijesku i možemo graditi na Božjoj vjernosti.

Tvrđava: Bog je naša zaštita od zlih sila i od onoga što nam život baca na put. Iako vojska može izgubiti od veće vojske, vojska u tvrđavi može odбити vojsku dvostruko ili trostruko veću. Ne da će nas Bog nužno izvući iz teških situacija, iako i to može učiniti, ali Bog će nas provesti kroz teške situacije. I tvrđava u Jeruzalemu i Adulamova špilja nazvane su tvrđavama.

Osloboditelj: Kad smo u borbi ili čak gubimo bitku, Bog je moćan i može nas iz toga izvući.

Štit: Kao dio Božjeg oklopa, štit nas štiti od udaraca i "plamene strijele nečistog" (Efežanima 6,16).

Rog moga spasenja (i 1 Samuelova 2,1): Rogovi su tvrdi i životinje ih koriste kao oružje za napad radi zaštite. Pjesma Hanne u 1 Samuelovoj 2,1.10 također naglašava "rog".

Utvrda: Utvrda je obrambeno mjesto ili skrovište u koje se grupa može skloniti radi zaštite. To može biti vrh planine ili skriveno mjesto poput jedne od mnogih špilja u kojima se David možda skrivao.

Spasitelj: Ako smo već poraženi, već prodani u ropstvo, Bog nas može spasiti od toga. Bilo da je ropstvo ovisnost ili grijeh općenito, Bog može spasiti svoju djecu od toga.

Možemo biti zahvalni za ono što je Bog učinio u prošlosti, osloniti se na Njega u sadašnjosti i pouzdati se u Njega i nadati se u Njega za budućnost. Ne znamo što budućnost donosi, ali znamo Tko je drži.

P: U 2 Sam 22,5, zašto je metafora valova ovdje prikladna?

O: Kada valove promatrate s obale, čini se da pokušavaju prijeći granice mora i nikada ne odustaju u tome. Ali nikada ne uspiju.

P: U 2 Sam 22,5, Ps 91,3 i Ps 116,3, kako smrt nalikuje lovcu koji postavlja zamke?

A: Slika je takva da smrt postavlja smrtonosne zamke u koje netko može upasti. To mogu biti fizičke zamke koje donose tjelesnu smrt ili suptilnije zamke koje uništavaju vaš duhovni život i svjedočanstvo.

P: U 2 Sam 22,7, hoće li Bog uvijek spasiti vjernike od nevolje?

O: Ukratko, ne, ne i da.

Ne, David se bojao za vlastiti život zbog pobune Abesaloma. David je bio slomljen srca kad je gledao kako umiru njegova djeca: prvo Davidovo dijete s Bat-Šebom, Amnon, i Abesalom. David je bio u nevolji kao posljedica svojeg grijeha, kako je prorokovao Natana u 2. Samuelovoj 12,1-14.

Ne, David je bio u velikoj nevolji bježeći od Šaula, iako to nije bilo zbog ikakvog grijeha s Davidove strane.

Da, Bog je bio s Davidom kroz sve to i spasio ga je. Vjerniku se neće dogoditi ništa osim onoga što Bog dopusti. Čak i kada se vjernici muče i muče do smrti, a njihova djeca im oduzmu, Bog će biti ondje i djelovati u tim teškim situacijama.

P: U 2 Sam 22,8-16, zašto i kako je David ovdje upotrijebio sve te antropomorfne metafore?

O: David je znao da to nisu doslovne, već da su te metafore o borbi i bitci nosile veliko značenje za Davida i ljude u Izraelu u njegovo vrijeme. U redu je razmišljati o Bogu antropomorfno, sve dok shvaćate da je Bog mnogo više od čovjeka. Uzbudljivo je shvatiti da Bog nije ništa manje željan spasiti i izbaviti nas nego što to pokazuju ove slikovite riječi. Ovo snažno povjerenje u Boga da spasi Davida iz situacija u kojima bi inače bilo beznadno uzbudljiv je kontrast bezobveznoj, bezhrabroj kršćanskoj vjeri koju neki prakticiraju danas. Ako vam Bog nije potreban za ostvarenje vaših planova i čini se da sve čemu težite može uspjeti bez ikakvog djelovanja Boga, onda su vaši planovi možda daleko premali. Odustanite od svojih planova i prihvatite Božje planove za vas. Neki od njih mogli bi biti ono što ste već imali, a neki bi vas mogli iznenaditi.

Međutim, ovdje grmljavina Boga nije antropomorfna. Bog je poslao grmljavinu protiv Filistejaca u 1. Samuelovoj 7,10-11.

P: U 2 Sam 22:21,25, čini li Bog stvari kako bi nagradio ljude prema njihovoj pravednosti?

O: Očito Bog nije smatrao Davida ubojicom i preljubnikom. Bog je smatrao Davida pokajnikom i oprostivšim bivšim ubojicom i preljubnikom.

Ako Davidu može biti oprošteno i očišćen od njegovih velikih grijeha, onda postoji nada i za nas. David se pokajao i izgubio želju za griješenjem u tim područjima, i kroz Boga postoji nada i za sve koji Mu dolaze.

P: U 2 Sam 22,21-27, što to govori o Davidovim djelima?

O: Iako je Bog bio s Davidom mnogo prije nego što je David ubio Golijata, većina tih stvari dogodila se tada ili kasnije. David pripovijeda o Božjim blagoslovima prema njemu ne kao o preduvjetima spasenja, već kao o blagodatima spasenja. Jednom kada ste spašeni, primate li blagodati spasenja, sada na zemlji? To nije sigurno; ovisi o tome. Hoćete, ako ostanete bliski Bogu i vjerno Mu se pokoravate. No, na vama je da slijedite Božje vodstvo u svom životu, ili ne. David, kao vjernik, i dalje je morao zazvati Boga u 2. Samuelovoj 22,7; tako i mi.

P: U 2 Sam 22,22-23, zašto je David rekao da se nije odmaknuo od Boga, budući da se ipak odmaknuo?

O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Davida nikada nije napustio, u smislu da je uvijek vjerovao u Boga i želio Mu služiti.

David se zaista odvojio od Boga u svojoj aferi s Bat-Šebom i ubojstvu Urije, ali se David pokajao i vratio. Bog mu je oprostio i, iako David nije izbjegao disciplinu i posljedice, Bog ga je smatrao pravednim i kao da nije sagriješio. Na sličan način, kada se vjernik odvoji od Boga i kasnije se pokaje, njemu ili njoj se u potpunosti oprašta. Međutim, i dalje mogu postojati disciplina i posljedice.

Trebali bismo naučiti skupo plaćenu lekciju iz Davidove pogreške o tome koliko zla kralj i sluga Božji mogu učiniti kada su odvojeni od Boga. David možda nije bio arogantan, ali bio je dovoljno ponosan da pomisli kako se Božji zakoni više ne odnose na njega.

David je bio odan Bogu, osim onog jednog puta kada je bio izdajnik. U posljednjem dijelu Davidova života, kada se većina naroda pobunila protiv Davida s Avesalomom, nakon što je Avesalom ubijen i narod se vratio Davidu kao kralju, i David je mogao pogledati mnoge ljude oko sebe i svoje podanike te shvatiti da su i oni svi nekada bili izdajnici prema njemu.

P: U 2 Sam 22,26-27, zašto se Bog pokazuje i milosrdnim i lukavim?

O: Bog je i milosrdan i lukav. Bog je milosrdan prema onima koji se kaju i dolaze k Njemu. Drugima, Bog hvata mudre u njihovoj vlastitoj lukavosti, kao što pokazuju Job 5,13; Luka 20,23; 1. Korinćanima 3,19 i 2. Korinćanima 12,16. Trebamo biti "lukavi kao zmije i nevini kao golubovi", kako kaže Matej 10,16.

P: U 2 Sam 22,28, zašto Bog želi srušiti oholike?

O: Možemo vidjeti dva razloga.

1. Ponos čovjeka je grijeh (1. Ivanova 2,16), a Bog mrzi grijeh. Međutim, zašto bi se Bog ovdje posebno usredotočio na ponos, a ne na druge grijehe?

2. Ponos nije toliko pojedinačna radnja, koliko kroničan stav koji ljude udaljava od Boga. Bog je milosrdan kada ljudima oduzme ponos, jer ponos može spriječiti ljude da vjeruju u Boga, što pokazuje Izreka 30,8-9.

P: U 2 Sam 22,38-43, je li ovo prikladan stav za vjernike u vrijeme Novog zavjeta?

O: Na osobnoj razini, ne, ali na duhovnoj razini, da. David je upotrijebio gotovo svaku riječ koju je mogao na hebrejskom da opiše uništavanje svojih neprijatelja. Mi bismo trebali biti jednako žestoki prema našim neprijateljima; ali naši neprijatelji nisu ljudi. Naši neprijatelji su grijeh, u nama i u drugima, i zle sile. Što se tiče ljudi, Isus nam je zapovjedio da volimo svoje neprijatelje i molimo se za (ne protiv) one koji nas progone.

P: U 2 Sam 22,45 i Ps 18,44 kakav bi trebao biti redoslijed fraza?

A: Oba stiha imaju točno iste dvije fraze, osim što je redoslijed zamijenjen. Međutim, u hebrejskoj poeziji često se koriste simetrija i kiazmi. Iako je moguće da je David imao dvije različite verzije ovog hvale psalma, vjerojatnije je da bi trebale biti iste i da je redoslijed u Psalmu 18:44 ispravan.

P: U 2 Sam 22,51, kako pjevamo našu pjesmu pobjede (ili ne)?

A: I mi bismo trebali pjevati pjesmu pobjede našeg života, svaki dan. Naša sposobnost pjevanja nije važna, i čak ako je netko nijem, i dalje može pjevati svoju pjesmu pobjede jednako dobro. Svoju pjesmu pobjede pjevamo načinom na koji izražavamo svoju ljubav prema Bogu, ostajući bliski Njemu, voleći Ga i slušajući Ga. Kao vjernici u Gospodina, Bog nas je osnažio po Duhu Svetom da budemo pobjednici, pobjeđujući grijeh, razočaranje, strah i zlobu u našim životima. Također se borimo i pobjeđujemo zle sile kada dijelimo evanđelje, dovodimo ljude Gospodinu, činimo ih učenicima i čuvamo stado.

Dakle, kako vam ide pjevanje?

P: U 2 Sam 23,1-7, što je zanimljivo u vezi s ovim stihovima?

O: Ovi stihovi čine posebnu vrstu simetrije u hebrejskoj poeziji koja se naziva kiazma.

2 Sam 23:1b-e David govori o sebi kao o "on"

— 2 Sam 23:2-3ab David govori o sebi kao o "ja"

— — 2 Sam 23:3cd-4 Gospodin govori

— 2 Sam 23:5 David govori o sebi kao "ja"

2 Sam 23:6-7 David o zlim ljudima govori kao o "oni"

Uzgred, David je također govorio o sebi u trećem licu u 2 Samuelovoj 7,20.

P: U 2 Sam 23:1-7, koliko bi se drukčije odvilo Davidovo životno putovanje da nikada nije bio pomazan za kralja ili da nikada nije ubio Golijata?

D: David je zadivljen smjerom u kojem ga je Bog vodio i kako je Bog bio s njim tijekom godina. David je bio vjeran, pobožan pastir. Slijedio je Boga, ali na "manje utjecajan način". Nakon što je uzvišen na kralja, David je služio na vrlo utjecajan, snažan način. Dobra koja je činio bila su uvećana i bio je veliki svjedok za Boga među narodom. Ali i Davidove su pogreške bile uvećane; mnogi su ljudi izgubili poštovanje prema Davidu nakon što je uzeo ženu Uriju i dao ubiti Uriju. Bog možda ne želi da neki od Njegovih slugu budu na utjecajnim položajima, jer bi njihovi grijesi i mane uzrokovali previše problema. Surađujte sa Svetim Duhom kako biste iz života iskorijenili sve što bi vas učinilo neprikladnima da vas Bog više koristi.

David je znao da se na njegov život može gledati kao na život nesavršene osobe koja je napravila velike pogreške. Ali Bog je mogao gledati na nekoga tko se uvijek kajao i vraćao Bogu.

P: U 2. Samuelovoj 23,8-39, kako to da su to bili Davidova "Trojica" i "Tridesetorica" kad ih je zapravo bilo 37?

O: Ovo nije nikakav pogrešan broj, jer 2. Samuelova 23,39 izričito kaže da ih je bilo 37. Trideset je možda bio naziv za Davidovu elitnu skupinu odlikovanih vojnika, ali kako bi netko pao u bitci, drugi bi bio dodan, kao što su Ašajel u 2. Samuelovoj 23,24 i Urija u 2. Samuelovoj 23,39. Slično tome, u kasnijim vremenima Perzijanci su imali 10.000 "besmrtnika", pješaka koji su izgledali besmrtno jer su djelovali neprobojno za strijele kada bi išli u bitku prekriveni laganim tunikama. Tunike su skrivale oklop ispod. Kada bi "besmrtnik" bio ubijen, birao bi se drugi da zauzme njegovo mjesto.

P: U 2 Sam 23,8-39, tko je upadljivo izostavljen s ovog popisa i zašto?

O: Joab je nedostajao; i to namjerno. Abišaj je bio na popisu u 2. Samuelovoj 23,18, a Ašavel u popisu u 2. Samuelovoj 23,24, i obojica su bili izričito nazvani Joabovim braćom, što dodatno naglašava da Joab nije bio ondje. Čak je i Eljan, sin Ahitofa, savjetnika Apsaloma, na popisu. Ali sam Joab, iako je i on učinio mnoga velika djela, nije bio počašćen uvrštenjem na ovaj popis. Joab je izravno neposluhao Davida ubivši Abnera, zatim Davida sina Apsaloma, a kasnije i izdajnički ubivši Amasu. Joab je cijenio dobar ishod više od časnog načina postizanja tog ishoda, stoga je prikladno da ovdje nije bio počašćen.

P: U 2 Sam 23,8–39, je li dobro odavati počast vjernicima koji su dobro služili ili ne?

O: Moglo bi se tvrditi da je dobro ohrabrivati ih i poticati druge da slijede njihov primjer. S druge strane, moglo bi se tvrditi da bi im to moglo dati iskušenje da postanu ponosni; a ionako ne bi trebali to činiti radi časti. Stoga neka svatko ostane što je moguće anonimniji. Međutim, iako na obje strane postoje valjani argumenti, Bog odgovara na ovo pitanje u Poslanici Filipljanima 2,29, gdje Pavao govori filipskoj crkvi da počaste ljude poput Epafroda, koji je gotovo umro od bolesti služeći Bogu. Apostol Ivan također je počastio Demetrija u 3. Ivanovoj 12.

P: U 2 Sam 23:8, je li Takmonit ubio 800 ljudi, ili je Hahmonit ubio 300 ljudi u 1 Ljetopisima 11:11?

O: Razlika od jednog slova u imenu vjerojatno je greška prepisivača. Iako greška može biti u drugoj knjizi Samuelovoj ili u Prvoj knjizi Ljetopisima, vjerojatnije je da je u drugoj knjizi Samuelovoj, jer ona ima najviše grešaka prepisivača od svih knjiga Starog zavjeta. Komentar biblijskog znanja: Stari zavjet, str. 604, navodi da se hebrejska slova za 300 i 800 međusobno sliče.

P: U 2 Sam 23,11, jesu li Izraelci spašeni na polju leće ili na polju ječma, kao što kaže 1 Ljetopis 11,13?

O: Postoje dvije mogućnosti.

1. Mogli su se dogoditi dva različita događaja.

2. Vjerojatno je da je bilo samo jedno događanje i da je ovdje riječ o prepisivačkoj pogrešci. Prema knjizi When Critics Ask, str. 177, hebrejske riječi za ječam i leću vrlo su slične.

P: U 2 Sam 23,16, zašto je David prolio vodu?

O: David je želio pokazati da cijeni žrtve svojih vojnika više od utaživanja vlastite žeđi. To je obilježje vođe koji zaslužuje poštovanje i odanost. Stoljećima kasnije, kada je Aleksandar Veliki vodio svoju vojsku kroz današnji Iran, učinio je isto.

P: U 2 Sam 23,20 tko su bili dva "moabitska junaka"?

O: Hebrejska riječ je ariel, što neki prijevodi prevode kao "ljudima nalik na lavove". Arapi i Perzijanci su hrabre ratnike nazivali "Ariel", odnosno lavovima Božjim.

P: U 2 Sam 23:25-32, jesu li arheolozi pronašli ijedno od tih imena?

O: Da, iako su to najvjerojatnije bili drugi pojedinci s istim imenom. Imena Helez u 2. Samuelovoj 23,26 i Eliahba (što znači "Bog skriva [novorođenče]") u 2. Samuelovoj 23,32 pronađena su na hebrejskim bulama prema Avigadu, Hebrew Bullae str. 53, 57.

P: U 2 Sam 23:39, zašto je ovdje spomenut Urija Hetejski, budući da je Uriya ubijen u 2 Samuelu 11:17,24?

A: Ovo je popis svih Davidovih zapovjednika, a ne samo onih koji su u to vrijeme bili živi.

P: U 2 Samuelu 24:1, kada je ovaj popis proveden?

O: U 2. Samuelovoj to nije navedeno, a neki dijelovi te knjige nisu kronološki poredani. Međutim, 1. Ljetopis 21 navodi da je popis proveden vrlo kasno u Davidovoj vladavini, neposredno prije nego što je David dao upute Salomonu za izgradnju Hrama.

P: U 2 Samuelovoj 24,1, koliko je veliko bilo Davidovo carstvo u svom najvećem opsegu?

O: Bila je to oko 30.000 četvornih milja, odnosno otprilike veličine američke savezne države Maine. Bila je manja od egipatskog, hetitskog, asirskog i babilonskog carstva iz ranijih i kasnijih vremena. Međutim, u vrijeme Davida sve su te druge zemlje bile vojno slabe ili podijeljene.

P: U 2 Sam 24,1, zašto je Bog bio gnjevan na Izrael zbog popisa ratnika?

O: Sveto pismo ne navodi zašto je Bog bio ljut; no vrlo je vjerojatno zbog sklonosti ponosu i samouzdizanju. Prije samo jedne generacije, Izraelci su bili labava skupina plemena podložna Filistejcima. Sada su, u kratkom razdoblju, bili jedna od najjačih bliskoistočnih sila istočno od Egipta. Kao što 2 Samuelova 22,28 pokazuje, Bog želi srušiti ohole. Popis ovdje mogao je biti trag da su bili oholi u sebi, u svom broju i svojoj vojnoj moći.

Imajte na umu da se popis stanovništva u drevna vremena koristio za vojnu službu i poreze. Također, Larry Richards u knjizi *735 Baffling Bible Questions Answered* (str. 117) primjećuje da nacionalni vođa ne može donositi odluke koje ne utječu na njegov narod.

P: U 2 Samuelovoj 24,1, zašto je Bog potaknuo Davida da prebroji Izraelce?

Odgovor: 2 Samuelova 24,1 kaže da je Bog bio ljut na Davida i Izrael, vjerojatno zbog njihove ponosnosti na vojne uspjehe. Stoga je, radi Izraela, Bog htio da se ponize. Koje je sredstvo Bog upotrijebio? Bog je posebno natjerao Sotonu da iskuša Davida da prebroji Izraelce, iako su ljudi poput Joaba prepoznali da je to pogrešno (2 Samuelova 24,3; 1 Ljetopis 21,3-4), jer se činilo iz ponosa, a ne iz vjere. Nakon što je David podlegao iskušenju, Bog je Davidu dao izbor kazne: glađu, kužnjom ili bijegom od neprijatelja (1 Ljetopis 21,12). Vidimo da im Bog ne bi mogao biti od velike pomoći ako ih kazni zbog ponosa, a oni nemaju pojma za što ih se kaznjava. Davidov čin, koji je vjerojatno bio simbol nacionalnog samopouzdanja mnogih Izraelaca, svima je pokazao za što je kazna.

Danas kršćani koji su poslušni Bogu ponekad i dalje mogu griješiti time što su ponosni na sebe umjesto da budu zahvalni na Božjem milosrđu i milosti. Nemamo nijednu dobru stvar, sposobnost ili talent, osim onoga što nam je Bog dao.

P: U 2 Sam 24,1 je li Bog potaknuo Davida da popiše Izraelce, ili je Sotona potaknuo Davida, kao što kaže 1 Ljetopis 21,1?

O: Oboje je ispravno. Sotona je bio neposredni uzrok, a Bog je dopustio Sotoni da na taj način iskuša Davida kako bi pokazao ponos koji su imali David i narod. Bog je mogao reći Davidu da to ne započinje; ali nije; iskušavao je što će David učiniti. David očito nije molio Boga za vodstvo.

Neki ljudi misle da vas, jednom kada postanete kršćanin, demoni više ne mogu utjecati. To nije istina. Demoni ne mogu opsjedati vjernike, ali ih i dalje mogu navoditi na grijeh i tlačiti. – Samo pitajte Jobu.

Hebrejska riječ za "pokrenuti" u oba stiha ista je. Bog i Sotona ovdje su djelovali usklađeno. Da bismo to razumjeli, moramo razumjeti doktrinu istovremenog djelovanja. Prvo ćemo raspraviti doktrinu općenito, a zatim kako se ona primjenjuje u ovom slučaju.

Pet točaka nauke o suodređivanju

1. Bog sve stvari isprepliće kao dio Svojeg plana (Efežanima 1,11; Izreke 16,4).

2. Neke stvari, poput grješnih, Bog ne želi. (Jeremija 7,31; 19,5; Matej 23,37).

3. Čak i zlo koje ljudi planiraju i čine, Bog često ne samo da dopušta, već ga i namjerava upotrijebiti za dobro (Postanak 50,18-20; Rimljanima 8,28) i za svoju slavu (Rimljanima 9,17-18).

4. Štoviše, Bog čak ima aktivnu ulogu omogućujući ljudima da čine zlo koje žele činiti. Na primjer, kada netko namjerno ne posluša Boga i otvrdne srce, ponekad Bog dodatno otvrdne njegovo srce, kao što je učinio faraonu (Izlazak 7:13; 8:19; 9:7, 9:34-35; 10:20,27; 14:8).

5. Bog nikada ne čini zlo niti kuša ljude (Jakov 1,13), ali koristi razne alate, pa čak i samog Sotonu, kako bi ostvario svoje ciljeve (2. Ljetopis 18,18-22).

U 2. Samuelovoj 24,1 i 1. Ljetopisima 21,1 Bog je odlučio da David i Izraelci otkriju svoj ponos kako bi se Bog time pozabavio. Bog je u konačnici odgovoran za "poticanje" Davida da opiše Izrael, delegirajući Sotoni neposrednu odgovornost da potakne Davida. Budući da Bog sve čini prema svom planu, kako je jedan kršćanin duhovito primijetio, u konačnici je Sotona samo nevoljni sluga Najvišeg Boga.

Konačno, ako vam se ne sviđa činjenica da Bog koristi sve načine, a ne samo dobre, kako bi postigao svoje ciljeve, to možete iznijeti pred Bogom. Svrha ove rasprave nije reći kako bi se Bog "trebao ponašati" prema našim vlastitim mišljenjima. Naprotiv, svrha je ukratko iznijeti ono što nam je Bog odlučio pokazati o sebi u svojoj Riječi.

P: U 2. Samuelovoj 24,1-10 čini se da David nije bio svjestan da je sagriješio i podlegao svojoj oholosti prije nego što je dovršio popis u stihu 10, unatoč Joabovom prethodnom upozorenju. Zašto ljudi mogu raditi stvari iz oholosti ili arogancije, a da pritom uopće nisu svjesni da to čine?

O: Sve se svodi na jednu riječ: racionalizacija. David je mogao lako opravdati potrebu za popisom stanovništva, kako za poreze, tako i kako bi dobio jednak postotak boraca iz svakog mjesta. Naravno, to je bilo vrijeme mira, tako da tada nije bilo ratova. Bilo je to vrijeme prosperiteta, s drugim narodima koji su plaćali danak; pa zašto je David trebao više oporezivati narod?

Ali činjenica da se za to mogli ponuditi dobri razlozi ne umanjuje činjenicu da je to moglo hraniti njegov ponos. Uvijek imajte na umu da je naše srce bez Boga prirodno zlo i obično puna ponosa. Kada osjetite onaj ugodan "nalet" kada se vaš ponos zadovolji, razmislite možete li to uopće izbjeći.

Zapamtite, naša najviša težnja jest biti Božje dijete i sluga te Ga vječno obožavati na nebu. Uvijek bismo trebali željeti da sva slava pripada Njemu, a ne nama.

P: U 2. Samuelovoj 24,9, je li rezultat popisa bio 800.000 u Izraelu i 500.000 u Judah, ili je bio 1.100.000 u Izraelu i 470.000 u Judah, kao što kaže 1. Ljetopis 21,5-6?

O: Postoje dva različita odgovora i oba mogu biti točna.

Greška prepisivača: Jedan stih mogao je sadržavati grešku prepisivača.

Oba su ispravna: Naime, oba su ispravna jer se ukupni brojevi odnose na različite skupine. Brojke u 1. Ljetopisima 21,5-6 ne uključuju levite i Benjamite. Brojke u 2. Samuelovoj 24,9 također bi mogle uključivati 288.000 iz stalne vojske spomenute u 1. Ljetopisima 27,1-15 i 12.000 u Jeruzalemu i gradovima s kolima (2. Ljetopisi 1,14). Također, u 2. Samuelovoj 6,1 spominje se 30.000 odabranih ljudi. Jedno rješenje je da je 1.100.000 - 288.000 - 12.000 = 800.000, a 500.000 - 30.000 = 470.000.

P: U 2. Samuelovoj 24,10-12, zašto je Bog ubio Izraelce zbog Davidova grijeha, umjesto da ubije Davida?

O: David se očito isto pitao u 2. Samuelovoj 24,17. Iako Sveto pismo to ne navodi, postoji niz mogućih razloga koji se mogu kombinirati.

Davida je i dalje trebalo naučiti posljedice njegova ponosa u svojoj zemaljskoj moći, iako se već pokajao.

Narod je imao sličan ponos i i oni su trebali naučiti.

Buduće generacije imale bi priliku naučiti iz ovoga o ozbiljnosti koju Bog pridaje grijehu oholosti.

Možda su neki od Davidovih vojnika zapravo bili anđeli prerušeni, a Sotona ih je želio prebrojati kako bi ili otkrio da nisu obični ljudi ili prisilio Boga da ih ukloni. Bog ih je uklonio tako što ih je dao "umrijeti" u kugi.

Uzgred, epidemija bolesti u nekom području nikada ne traje samo tri dana, ako je riječ samo o prirodnoj kugi.

Pouka koju iz ovoga možemo naučiti jest da Bog može kažnjavati kako On želi i nije obvezan reći nam zašto je odabrao jedan oblik kazne umjesto drugog.

P: U 2 Sam 24,13, je li bilo sedam godina gladi ili tri godine gladi prema 1 Ljetopisima 21?

O: Postoje dva moguća odgovora.

Bog se predomislio: Prije svega, Bog nikada nije rekao da će biti sedam godina gladi. Naprotiv, Bog je najprije pitao Davida o mogućnosti sedam godina gladi. Kasnije je Bog Davidu ponudio mogućnost da to skratio na tri godine.

Pisarska pogreška: Vjerojatniji odgovor jest da je došlo do pisarske pogreške. U nekim rukopisima u 2. Samuelovoj 24,13 stoji tri godine. BSB ovdje slijedi Septuagintu i glasi "tri godine", uz napomenu u fusnoti da hebrejski tekst navodi sedam.

P: U 2 Sam 24,14, zašto bi David odabrao pasti u Božje ruke, budući da Hebrejima 10,31 kaže da je to vrlo strašna stvar?

O: David, kao vjernik, odabrao je Božju kaznu u obliku kuge radije nego mač ili glad. Poslanica Hebrejima 10,31 govori o drugačijoj situaciji, o posljednjem sudu, i za nevjernike će to biti vrlo strašno.

P: U 2 Sam 24,16 kako se Bog pokajao?

O: Božja objavljena volja prema nama može izgledati drugačije kada se mi promijenimo i pokajemo. Za odgovor pogledajte raspravu o Postanku 6,6 i Postanku 20,3-6.

P: U 2 Sam 24,16-17, je li uništavajući anđeo bio vidljiv?

O: 2 Samuelova 24,17 izričito kaže da je David vidio anđela GOSPODNJEG na gubilištu Araunovu. Međutim, u 2 Samuelova 24,20 Araun je vidio Davida i njegove službenike te je, zbunjen, pitao zašto su došli na njegovo gubilište. Dakle, Araun očito nije mogao vidjeti Anđela Gospodnjeg. Sveto pismo ne navodi tko je još mogao vidjeti anđela Gospodnjeg, a tko ne.

P: U 2 Samuelovoj 24,24, je li David platio Arauni 50 šekela srebra za bika i gubilo ili je David platio Arauni 600 šekela zlata za cijelo mjesto?

O: Oboje je istina. 600 šekela zlata bilo je za imanje (ne računajući goveda i gubilište), a 50 šekela bilo je za goveda i gubilište. Enciklopedija poteškoća u Bibliji (Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 190) ističe da gubilište obično nije bilo veliko te da gubilište i volovi ne bi vrijedili mnogo više od 50 sjekela srebra. Usput, sjekel zlata vrijedio je otprilike dvanaest puta više od sjekela srebra.

P: Koji su stihovi iz 2. Samuelove u Spisima s Mrtvog mora?

Odgovor: Ukupno su u svitcima s Mrtvog mora sačuvana sljedeća 294 stiha od 695 stihova 2. Samuelove (42,3 %).

2 Sam 2:5-16,25-27,29-32; 3:1-8,23-29; 4:1-4,9-12; 5:1-16 (izostavljajući 5:4-5); 6:2-9,12-18; 7:23-29; 8:2-8; 10:4-7,18-19; 11:2-12,16-20; 12:4-5,8-9,13-20,30-31; 13:1-6,13-34,36-39; 14:1-3; 7-33; 15:1-15,27-31; 16:1-2,11-13,17-18,21-23; 18:2-7,9-11; 19:7-12; 20:2-14,23-26; 21:1-2,4-6,15-18; 22:30-51; 23:1-6,7,9-12; 24:16-20.

Q: Koji su rani pisci spominjali 2. Samuelovu?

O: Ovdje su prednikeni pisci koji su se pozivali ili aludirali na stihove u 2. Samuelu. 1. i 2. Samuel nazivani su 1. i 2. Kraljevima.

Justin Mučenik (oko 138.–165. g.) citira 2 Samuelovu 7,14 kad Natana govori Davidu. Dijalog s Židom Tрифom, pog. 118, str. 258.

Meleto/Melito iz Sardesa (170.–177./180. g.) u svom pismu Onesimu spominje "četiri knjige kraljevstava" [1. i 2. Samuelova, 1. i 2. Kraljevima] među knjigama Starog zavjeta. O Uskrsu, str. 72. Sačuvano u Crkvenoj povijesti Eusebija, knjiga 4., poglavlje 26.

Irenaeus iz Liona (182.–188. g.) citira 2 Samuelova 11,27 i 12,1. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga IV., poglavlje 27, str. 498.

Tertulijan (198.–220. g.) aludira na 2 Samuelova 11. i 12. o Uriji. O kreposti, gl. 6, str. 79

Tertulijan (198. – 220. g.) poziva se na Natana u 2. Samuelovoj 7,22 kao na "u Prvoj knjizi kraljeva". Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 3., poglavlje 20., str. 339.

Origen (240. g.) poziva se na 2. Kraljevima (što bi bilo 2. Samuelova). Komentar Pjesme nad pjesmama, uvod, str. 49

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) raspravlja o 2. Samuelovoj 7,4–5.12–16 kao o 2. Kraljevima. Tractati svetog Kiprijana, Tractat 12, prvi dio, glava 15, str. 511.

Laktancije (oko 303. – oko 325.) spominje "2. Kraljevima" i odnosi se na 2 Samuelova 7,4–5.12–14.16. Božanski instituti, knjiga IV., poglavlje 13., str. 113.

Od Niceje do Efesa (325.–431. g.)

Afrahat Sirijac (337.–345. g.) aludira na 2. Samuelovu.

Život Antunov (356-362. g.) aludira na 2. Samuelovu.

Atanazije (367. g.) spominje "Četiri knjige kraljeva" pri nabrajanju knjiga Starog zavjeta. Uskrsno pismo 39, gl. 4, str. 552.

Synopsis Scripturae Sacrae (350-370. g.)

Efraim Sirijski (350–378. g.)

Kirilo Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) (implicirano)

Ambrosije Milanski (370.–390. g.) citira 2. Samuelovu.

Grgur iz Nazijanza (330.–391. g.) aludira na 2. Samuelovu.

Pacijan iz Barcelone (342-379/392. g.) aludira na 2 Samuel 12,15-16. O pokornicima, pog. 9.2, str. 80

Grigorije iz Nisse (oko 356.–397. g.) aludira na 2. Samuelovu.

Rufin (374-406) Komentar na Apostolsko vjerovanje

Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Starog zavjeta. Posebno raspravlja o Postanku, Izlasku, Levitskom zakonu, Brojevima, Ponovljenom zakonu, Petoknjižju, Jobu, Josui, Sudcima, Rutu, dvjema knjigama o Samuelu, dvanaestorici proroka, Ozeju, Joelu, Amosu, Obadiji, Jonasi, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Agej, Zaharija, Malachija, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Danijel, Estera, Ezra, Nehemija. Pismo 53, pog. 7-8, str. 99-101.

Epifanije iz Salamise (373.–420. g.)

Ivan Zlatousti (–407. g.) citira 2 Samuelova 12,7–9 kao Božju riječ u Homilijama na Mateja, Homilija 75,5, str. 455

Orosije/Hozije iz Brage (414.–418. g.) aludira na 2 Samuelova 15,16–17. Obrana protiv pelagijanaca, pog. 2, str. 117

Sabor u Kartagi (393.–419. g.)

Sulpicius/Sulpitius Severus (363.–420. g.) u djelu Povijest, knjiga I., poglavlje 46., str. 93, navodi 2. Samuelovu kao Knjigu kraljeva

Augustin iz Hipona (338. – 430.) citira 2 Samuelovu 7,14.15 kao iz Knjige o Samuelu u Božjem gradu, knjiga 17, poglavlje 9, str. 349

Augustin iz Hipona (338.–430. g.) poziva se na 2. Samuelovu kao na Svetu knjigu u djelu Komentari na psalme, str. 412

Ivan Kasijan (419.–430. g.) (implicitno)

Među hereticima i lažnim knjigama

pseudo-Metodije (270.–311./312. g.) aludira na 2 Samuelova 7,7. Govor o Simeonu i Ani, gl. 1, str. 383

Teodor Mopsuestijski (392-423/429. g.)

Nakon Niceje postoje i drugi pisci.

P: U 2. Samuelovoj, koje su neke od razlika u prijevodu između hebrejske i grčke Septuaginte?

1. i 2. Samuelova te 1. i 2. Kraljevima u Septuaginti nazivaju se 1., 2., 3. i 4. Kraljevima. Usredotočujući se prvenstveno na 23. poglavlje i dio 24. poglavlja, prva je alternativa masoretski tekst, a druga Septuaginta, osim ako nije drugačije naznačeno.

2 Sam 1:12 "Gospodin" (masoretski tekst) naspram "Juda" (Septuaginta)

2 Sam 1,18 "knjiga Jašara" (masoretski tekst) nasuprot "knjiga pjesme" (Septuaginta). Ovo je vjerojatno poteklo od hebrejske riječi za pjesmu hsyr umjesto od Jašar hysr.

2 Sam 3:18 "On je govorio" (masoretski tekst) naspram "Jer je Gospodin govorio" (mnogi hebrejski rukopisi, Septuaginta, sirijski prijevod, Targum)

2 Sam 3:3 [ime Davida sina] "Kileab" (masoretski tekst) naspram "Dileab" (4QSam(a) i Septuaginta)

2 Sam 3:7 "I on [Iš-boset] reče Abneru" (masoretski tekst) nasuprot "I Iš-boset reče Abneru" (nekoliko hebrejskih rukopisa, 4QSam(a), Septuaginta, sirijski prijevod)

2 Sam 3:12 "glasnike umjesto njega" (masoretski) vs. "glasnike odmah" (Simmakh, kaldejski).

2 Sam 3:12 "gdje je bio" nasuprot "u Hebronu"

2 Sam 3:29 "kuća njegova oca" (masoretski tekst, Septuaginta), nasuprot "Joabova kuća" (4QSam(a))

2 Sam 5,4-5 nedostaje u svitku s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)).

2 Sam 5:25 "Geba" (masoretski tekst) nasuprot "Gibeon" (Septuaginta, 1 Ljetopis 14:16) (Geba ovdje geografski nema smisla.)

2 Sam 6:2 "Baale-Judah" nasuprot "u Ballah, to jest Kir[ath-Jerim, koje pripada] Judi" (4Q51)

2 Sam 6:2 "Ime, ime Gospodina nad vojskama" (masoretski tekst) naspram "ime Gospodina nad vojskama" (Septuaginta, Targum, Vulgata)

2 Sam 6,5 "slavljajući pred Gospodinom uz [razne svirale od] smreke/jele i harfe" (masoretski tekst) nasuprot "slavljajući uz pjevanje i harfe" (Skripture s Mrtvog mora, Septuaginta)

2 Sam 6,3-4 "I iznijeli su ga iz kuće Abinadabove, koja bijaše na brdu" slučajno je dvaput ponovljeno u masoretskom tekstu.

2 Sam 7:15 "Neću se odmaknuti" (masoretski tekst) nasuprot "Neću uzeti" (Septuaginta, sirijsko, Vulgata)

2 Sam 6:16 "i bit će" (masoretski tekst) nasuprot "i bilo je" (4QSam(a) i 1 Ljetopis 15:29, što gramatički ima više smisla)

2 Sam 7,16 "pred tobom" (većina masoretskog teksta) naspram "predamnom" (neki masoretski tekstovi, Septuaginta. "Predamnom" ima više smisla u kontekstu)

2 Sam 7:21 "riječ" (masoretski tekst) naspram "sluga" (neki prijevodi Septuaginte, 1 Ljetopis 17:19)

2 Sam 7,23 "Je li ijedan narod" (masoretski tekst) naspram "Postoji li još jedan narod" (Septuaginta) (značenje je u suštini identično)

2 Sam 7,23 "čudesa za tvoju zemlju i pred tvojim narodom, kojega si otkupio iz Egipta, od naroda i njihovih bogova" (masoretski tekst) naspram "čudesa istjerivanjem naroda i njihovih bogova od tvoga naroda, kojega si otkupio iz Egipta" (Septuaginta)

2 Sam 8:4 "uhvatio je 1700 njegovih kočijaša" (masoretski tekst) naspram "uhvatio je 1000 njegovih kočija, 7000 kočijaša" (Septuaginta, vjerojatno čitanje iz 4QSam(a))

2 Sam 8,8 "Betah" vs. "Tebah" (Septuaginta)

2 Sam 8:8 "Toi" naspram "Tou" (neki rukopisi Septuaginte)

2 Sam 8:12 "Aram [Sirija]" (masoretski tekst) nasuprot "Edom" (neki hebrejski rukopisi) nasuprot "Idumeja [kasnije ime za Edom]" (Septuaginta, sirijsko, neko hebrejsko izdanje)

2 Sam 8:13 "Aramejci [Sirijci]" (masoretski tekst) vs. "Edomci" (neki hebrejski rukopisi) vs. "Idumeja [kasnije ime za Edom]" (Septuaginta, sirijsko, neko hebrejsko)

2 Sam 8,18 "Benaja, sin Jehojade, Keretićanin i Peletićanin" (masoretski tekst) nasuprot "Benaja, sin Jehojade, nadgledao je Keretićane i Peletićane" (sirijski prijevod, targum, Vulgata) (Ovo je očito ispalo iz hebrejskog teksta.)

2 Sam 9:11 "jeli za mojim stolom" (masoretski tekst) naspram "jeli za Davidovim stolom" (Septuaginta, što je najvjerojatnije ispravno u kontekstu)

2 Sam 10:18 "konjaničari" (masoretski tekst) naspram "pješaka" (neki rukopisi Septuaginte)

2 Sam 11:1 "glasnici" (masoretski tekst) naspram "kraljeva" (više hebrejskih rukopisa, Qumranskih spisa)

2 Sam 11:3 [izostavljeno] (masoretski tekst, Septuaginta) nasuprot "Urij je bio Joabov nosilac oružja" (Svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)) i Josipfl)

2 Sam 12:6 "četiri puta" (masoretski tekst, Josif Flavije, Jevrejski starine, knjiga 7, poglavlje 150, vii.3, lucijanska recenzija Septuaginte, neki targumi) naspram "sedam puta" (Septuaginta)

2 Sam 12:16 "na zemlji" (masoretski tekst) naspram "ležeći u kostrijeti" (LXX, lucijanska recenzija LXX, jedan OL rukopis i Josip Flavije u Djelu o židovima, knjiga 7, 154, vii.4)

2 Sam 12:14 "natjerao neprijatelje Gospodnje da pokažu potpuno preziranje" (masoretski tekst) naspram "pokazao si potpuno preziranje Gospodinu" (jedna drevna hebrejska pisarska tradicija)

2 Sam 12:24 "on je pozvao" (Ketubim, Septuaginta, Vulgata) naspram "ona je pozvala" (Skripti s Mrtvog mora, nekoliko hebrejskih rukopisa, sirijac, Targum)

2 Sam 13:3 "Jonadab" (masoretski tekst, Septuaginta) naspram "Jonathan" (4QSam(a), lucijanska recenzija Septuaginte)

2 Sam 13:21 [izostavljeno] (masoretski tekst) nasuprot "ali on [David] ne kazni svoga sina Amnona, jer ga je volio, jer mu je bio prvorođenac." (4QSam(a), Septuaginta, Josifus, Židovske starine, knjiga 7, poglavlje 173, viii.2)

2 Sam 13:34 [izostavljeno] (masoretski tekst) nasuprot "Čuvar je otišao i rekao kralju: 'Vidim ljude prema Horonaimu, na strani brda.'" (Septuaginta)

2 Sam 13:39 "Ali duh/srce kralja Davida" (masoretski tekst, sirijski, Vulgata) nasuprot "i duh/srce kralja" (Skripture s Mrtvog mora, neki prijevodi Septuaginte) nasuprot "duša kralja Davida" (Targum)

2 Sam 13:39 "utješio se zbog Amnona" (masoretski tekst, Targum) nasuprot "prestade goniti Amnona" (Septuaginta, Vulgata)

2 Sam 14:4 "reče/govori" (većina masoretskih tekstova) naspram "ode/dođe" (neki masoretski, neki septuaginta, sirijski, vulgata) naspram "uđe" (neki septuaginta)

2 Sam 14:27 "Tamar" (masoretski tekst) naspram "Tamar i ona postade žena Rehovamova, sina Solomona, i rodi mu sina po imenu Abija." (Septuaginta)

2 Sam 14:30 "i on ima" (masoretski tekst) nasuprot "ali nije bilo" (4QSam(c)). To bi promijenilo činjenicu je li u polju ječma bilo ječma ili je ono bilo samo slama nakon žetve.

2 Sam 15:7 "četrdeset" (masoretski tekst, neki prijevodi Septuaginte) (ovo je malo vjerojatno u ovom kontekstu) naspram "četiri" (neki prijevodi Septuaginte, sirijski prijevod, Josip Flavije)

2 Sam 15,8 "Gospodin" (masoretski tekst) nasuprot "Gospodin u Hebronu" (neki prijevodi Septuaginte)

2 Sam 15:12 "zavjera" (masoretski tekst, Septuaginta) nasuprot "koalicija" (Alexandrinus)

2 Sam 15,20 "vjerna ljubav" (masoretski tekst) naspram "i neka Gospodin pokaže vjernu ljubav i" (Septuaginta) (Čini se da su ovi riječi izostavljene iz hebrejskog teksta)

2 Sam 15:27 "Jesi li vidovnjak, vidiš li me? Vratite se" (masoretski tekst) nasuprot "Gle, vidiš li me? Vratite se" (Septuaginta)

2 Sam 17,28 "i pečeno zrne" slučajno je napisano dvaput u masoretskom tekstu.

2 Sam 14:30 [izostavljeno] (masoretski tekst) naspram "Joabovi mladići dođoše k njemu u poderanoj odjeći i rekoše: 'Sluge Absaloma zapališe njivu.'" (4QSam(c) i Septuaginta)

2 Sam 16:12 "moje oči" (Skripture s Mrtvog mora) nasuprot "suze mojih očiju" (Targum) nasuprot "moja nevolja" (Ketubim, Septuaginta, sirijska verzija, Vulgata)

2 Sam 16:12 "moja nepravda" naspram "moja nevolja" (Septuaginta, Vulgata) (Hebrejski tekst ovdje nema smisla u kontekstu)

2 Sam 16:14 "umorni" (masoretski tekst) naspram "umorni na Jordanu" (Septuaginta)

2 Sam 16:15 "sav narod, ljudi Izraelovi" (masoretski tekst) nasuprot "svi Izraelci" (Septuaginta)

2 Sam 17:3 "kao povratak cijelog [je] čovjek kojega tražiš" (masoretski) nasuprot "Tražiš život samo jednoga čovjeka" (Septuaginta)

2 Sam 17:9 "neki od njih" (masoretski) naspram "neki od naših vojnika" (Septuaginta)

2 Sam 17:25 "Itra" (vjerojatno varijanta imena Jeter) (masoretski tekst) nasuprot "Jeter" (Septuaginta)

2 Sam 17,25 "Izraelac" (masoretski tekst, neki prijevodi Septuaginte, Targum) nasuprot "Izmajelac" (neki prijevodi Septuaginte) nasuprot "Jezreelac" (neki prijevodi Septuaginte)

2 Sam 17,28 "leća i pečeno zrne" (masoretski tekst) naspram "grah i leća" (većina Septuaginte i sirijskog teksta)

2 Sam 18:2 "poslao je vojsku" (masoretski tekst) naspram "podijelio je vojsku na tri skupine" (Septuaginta)

2 Sam 18,4 "briga; jer sada ima deset tisuća kao nas" (većina masoretskih) naspram "brinite se za nas. Čak i ako polovica nas umre, njima neće biti briga; ali ti vrijediš deset tisuća nas." (dva hebrejska rukopisa, neki Septuaginta, Vulgata, Simmak)

2 Sam 18,9 "i bio je položen" (masoretski tekst) nasuprot "i ostao je visjeti" (Septuaginta, sirijski prijevod, Targum)

2 Sam 18:12 može se prevesti kao "Absalome, tko god da jesi" prema NIV-u (većina masoretskih tekstova) nasuprot "Absalome, radi mene" (nekoliko hebrejskih rukopisa, Septuaginta, Vulgata, sirijski prijevod)

2 Sam 19:11 "kralju, u njegovu kuću" (masoretski tekst) naspram "kralju" (Septuaginta)

2 Sam 20:24 "Adoram" (masoretski tekst) naspram "Adinoram" (neki rukopisi Septuaginte)

2 Sam 20,26 "Jairac" (masoretski tekst) naspram "sin Iarina" (Septuaginta, često su koristili I umjesto J) naspram "Itrac" (lucijanska recenzija Septuaginte)

2 Sam 21:8 "Mical" (većina masoretskog teksta i Septuaginte) vs. "Merab" (dva hebrejska rukopisa, neki kodeksi Septuaginte, sirijski)

2 Sam 22:8a "zemlja" vs. "planine" (Vulgata, sirijsko)

2 Sam 22:8 "temelji nebesa" (masoretski tekst, Targum) nasuprot "temelji neba" (Septuaginta) nasuprot "temelji gora" (Vulgata, sirijski prijevod, Septuaginta)

2 Sam 22:11 "ukazao se" (većina masoretskih rukopisa, Septuaginta) naspram "uzletio" (mnogi masoretski rukopisi, sirijski prijevod, Vulgata) naspram "govorio je s moći" (Targum)

2 Sam 22:12 "natmurio oblake kiše" (masoretski tekst) naspram "tamni oblaci kiše" (Septuaginta i Vulgata)

2 Sam 22:25 "prema čistoći mojoj u Njegovim očima/vidu" (masoretski tekst) naspram "prema čistoći ruku mojih u Njegovim očima/vidu" (Septuaginta, Vulgata, Psalam 18:24) naspram "prema čistoći mojoj pred Njegovom riječju" (Targum)

2 Sam 22:2 [izostavljeno] vs. "Volim te, o Gospodine, snago moja" (sirijsko, lucijanska recenzija Septuaginte i Psalam 18:1)

2 Sam 22:33 "koji je moje snažno utočište" (masoretski tekst) nasuprot "oprema me snagom" (svitci sa Mrtvog mora, neki rukopisi Septuaginte, sirijski prijevod, Vulgata, Ps 18:32) nasuprot "podupire me snagom" (Targum)

2 Sam 22:33 "savršen je moj put" (Svitci sa Mrtvog mora, Septuaginta, sirijsko, Targum, Vulgata) naspram "savršen je njegov put" (Ketubim)

2 Sam 22:36 "tvoj odgovor" (masoretski tekst) naspram "tvoja pomoć" (Svitci s Mrtvog mora)

2 Sam 22,44 "iz svađe s mojim narodom" (masoretski tekst) nasuprot "iz svađe sa narodima" (Septuaginta)

2 Sam 22:46 "se naoružavaju" (masoretski tekst) naspram "dolaze drhteći" (neki prijevodi Septuaginte, Vulgata, Ps 18:45)

2 Sam 23:1a "Izreka" (masoretski tekst) naspram "Vjeran je" (Septuaginta)

2 Sam 23:1b "koji je uzvišen" (masoretski tekst) naspram "koji je Bog uzvisio / podigao" (Skripture s Mrtvog mora, Septuaginta)

2 Sam 23:1c "i slatki pjevač Izraela" nasuprot "lijepe [su] psalme Izraela."

2 Sam 23:3 "govorio mi je" naspram "govorio mi je prispodobu"

2 Sam 23:3 "koji vlada u strahu Božjem" vs. "Kako ćeš ojačati strah Božjeg pomazanika"

2 Sam 23:4 "jutro bez oblaka" vs. "od svjetla kojim je Gospodin prošao"

2 Sam 23:5 "Zar moja kuća nije takva" vs. "Jer moja kuća nije takva"

2 Sam 23:5 "uredio u svemu i pouzdan." vs. "čuvan u svakom trenutku"

2 Sam 23:5 "Zar on neće učiniti da raste?" vs. "da neprobojni ne napreduju."

2 Sam 23:6 "Što se tiče bezbožnika" vs. "Svi ovi"

2 Sam 23:6 "rukom" vs. "rukom"

2 Sam 23:7 "Ali tko ih se dotakne, naoružan neka bude željezom i drškom koplja; bit će sasvim spaljeni vatrom na [svojem] mjestu." vs. "i čovjek među njima neće raditi; i željezom, i drškom koplja, i spalit će ih vatrom, i bit će spaljeni u svojoj sramoti."

2 Sam 23:8 "Bashebeth" (masoretski) vs. "Ish-Bosheth" (neki Septuaginta)

2 Sam 23:8 "Tahmonit" naspram "Hanunit"

2 Sam 23:8 "zapovjednici" (masoretski tekst, Targum) nasuprot "Trojici" (Septuaginta, Vulgata)

2 Sam 23:8 "tri – nazivao se Adino Eznićanin, jer je u jednom naletu ubio osamsto [vojnika]." vs. "treći dio: Adino Asonićanin, izvukao je svoj mač protiv osamsto vojnika odjednom."

2 Sam 23:9 "Eleazar, sin Dodov, sin Ahokijev." vs. "Eleanan, sin njegovog ujaka, sin Dudijev"

2 Sam 23:10 "vratio se za njim" vs. "odmorio se iza njega".

2 Sam 23:11 "skupio se u družinu" vs. "skupio se kod Therie"

2 Sam 23:13 "trideset zapovjednika" vs. "trideset"

2 Sam 23:13 "na žetvu" vs. "u Kason"

2 Sam 23:15 "vrata?" vs. "vrata? A tada je družina Filistejaca [bila] u Betlehemu"

2 Sam 23:18 "Tri" (većina hebrejskih tekstova, Septuaginta, Vulgata) nasuprot "Trideset" (dva hebrejska teksta, sirijski) nasuprot "junaci" (Targum)

2 Sam 23:20 "sin Jehojadin iz Kabzeela, sin čovjeka junačkog" naspram "sin Jodaejev, on bijaše obilan junačkim djelima, iz Kabzeela"

2 Sam 23:20 "Arieli/lavoliki ljudi" vs. "sinovi Ariela" (Riječ Ariel znači lav)

2 Sam 23:23 "počašćeniji od tridesetorice" vs. "počašćen među drugom trojicom"

2 Sam 23:23 "I David ga postavi nad svoju stražu" vs. "i David ga učini svojim izvjestiteljem."

2 Sam 23:24 "Asahel" vs. "A ovo su imena Davidova kraljeva junaka. Asael"

2 Sam 23:24 "Dodoj" vs. "Dudi, njegov ujak"

2 Sam 23:25-26 "Šama Harodec; Elika Harodec; Helez Palec; Ira, sin Ikekov, Tekovec" vs. "Saema Rudejac; Seles Kelotec; Iras, sin Iskov, Tecovec."

2 Sam 23:27 "Mebunnai" (masoretski) vs. "Sibbekaj" (neki kod Septuaginte; 1 Ljetopis 11:29)

2 Sam 23,27 "Anatotac" nasuprot "Anotac, sinovima Anotca."

2 Sam 23:27-37, imena i mjesta na hebrejskom i grčkom ne zvuče vrlo slično.

2 Sam 23:39 "Urija Hetit" vs. "Urias Chettite"

2 Sam 24:1 "I opet se rasplamsa gnjev Jahve na Izraela i potaknu on Davida protiv njih" nasuprot "I Gospodin ponovno rasplamsa svoj gnjev na Izraelu i pobuni Davida protiv njih"

2 Sam 24:2 "Joab zapovjednik vojske" (masoretski tekst) vs. "Joab i zapovjednici vojske" (Septuaginta)

2 Sam 24:5 "razmjestio se u Aroeru južno od" (masoretski tekst) naspram "počeo je iz Aroera" (Septuaginta)

2 Sam 24:6 "do zemlje Tahtim-hodšija" nasuprot "do zemlje Hetejaca" (Septuaginta)

2 Sam 24:9 "U Izraelu 800.000 … u Judu 500.000" (i masoretski tekst i Septuaginta) nasuprot "u Izraelu 900.000 … u Judu 400.000" (Josip Flavije i lucijanska obitelj Septuaginte)

2 Sam 24:10 "I nakon što je izbrojao narod, srce Davidovo ga je udarilo." naspram "I srce Davidovo ga je udarilo nakon što je izbrojao narod"

2 Sam 24:13 "sedam godina" (masoretski tekst) nasuprot "tri godine" (Septuaginta, 1 Ljetopis 21:12; što ima više smisla u ovom kontekstu)

2 Sam 24:17 "Zgriješio sam" (masoretski tekst, većina Septuaginte) nasuprot "Ja, pastir, počinio sam nepravdu" (4QSam(a), Aleksandrijski kodeks) (1 Ljetopis 21:17 kaže "Počinio sam nepravdu")

Bibliografija za ovo pitanje: hebreanski prijevod potječe iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena, a prijevod Septuaginte iz prijevoda Sir Lancelota C.L. Brentona "The Septuagint: Greek and English". Također su korišteni i komentar "The Expositor's Bible Commentary" te fusnote u Bibliji NASB, NIV, NKJV, NRSV i JPS.

Osim ako nije drugačije naznačeno, citati iz Svetog pisma preuzeti su iz Biblije Berean Standard Bible (BSB), koja je posvećena javnoj domeni: https://berean.bible