< Pretraga Biblije iz Poslanice Hebrejima
P: Tko je napisao Poslanicu Hebrejima?
O: Danas ne znamo tko je napisao Poslanicu Hebrejima. Iz same poslanice znamo šest stvari o autoru:
1) Pisac se odnosi na "sebe" u Poslanici Hebrejima 11,32, grčki je u muškom rodu, pa je pisac bio muškarac.
2) U Poslanici Hebrejima 13,23 spominje se Timotej, pa je pisac poznavao Timoteja (i nije bio Timotej).
3) Hebrejima 13,22–24 pokazuje da su čitatelji u ranoj crkvi znali tko je bio pisac.
4) Autor je imao opsežno znanje Svetog pisma (što su, između ostalih, imali i Pavao).
5) Autor je bio vrlo logičan i organiziran pisac (što je bio i Pavao).
6) Autor (ili autori) pisao je vrlo poetski i elokventno, možda i više nego što to vidimo u Pavlovim pismima.
P: Koja je glavna poanta Poslanice Hebrejima?
O: Glavna je poanta "Krist je bolji". Poslanica Hebrejima napisana je kako bi pokazala i kontinuitet Starog zavjeta i kršćanstva, kao i novu, radikalnu preobrazbu u Kristu. Krist je bolji od ljudi, bolji od anđela, bolji od zakona i bolji od žrtava.
P: U Hebrejima 1,1, budući da su u Bibliji prihvaćene samo knjige napisane od očevidaca, zašto je ondje knjiga Hebreja? Nitko ne zna tko je napisao Hebrejima.
O: To nije istina. Mi danas ne znamo, ali rani kršćani su znali, što dokazuje osobna napomena u Poslanici Hebrejima 13,22-25. Uzgred, Klement Rimski se mnogo puta poziva na Poslanicu Hebrejima u svojoj poslanici Korinćanima, napisanoj 96. – 98. godine. Stoga dugujemo dužnost ranoj Crkvi, ne za pisanje Svetog pisma, nego za njegovo prepoznavanje.
Tertulijan (208. – 220. g.) smatrao je da je Poslanicu Hebrejima napisao Barnaba u djelu O krotosti, poglavlje 20, stranica 97, no za to nema drugih dokaza.
Origen (225. – 254. g.) smatrao je da je Pavao napisao Poslanicu Hebrejima, ali spominje i da se drugi nisu slagali s tim.
Rani kršćani koji su učili da je Pavao napisao Poslanicu Hebrejima bili su:
Irenaeus (182-188. g.)
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.)
Origen (225-254. g.)
Dionizije Aleksandrijski (246-265. g.)
Adamantius (oko 300. g.)
Atanazije (oko 318. g.)
Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) kaže da je Hebrejima 13,8 napisano od Pavla. Smjena Arija, pog. 3, str. 70
Nakon Niceje
Euzebije iz Cezareje (323.–326. g.) kaže da se prepiralo je li Pismo Hebrejima napisano od Pavla ili ne.
Atanazije (356. – 360. g.) citira Hebrejima 1,4 kao Pavlovo djelo. Četiri govora protiv arijanaca, Govor 2, glava 14, str. 348.
Atanazije (335. g.) kaže da je Poslanica Hebrejima Pavlova. Prazničko pismo 7, glava 7, str. 526
Sažetak Svetog pisma (350–370. g. ili 5. stoljeće)
Gregor iz Nysse (382–383. g.) rekao je da je Pavao napisao Poslanicu Hebrejima i poziva se na Hebrejima 5,5. Protiv Eunomija, knjiga 6, poglavlje 2, str. 183
Ambrozije Milanski (370-390. g.) spominje Pavao kao autora Poslanice Hebrejima. O tajnama, gl. 8.45, str. 323
Ivan Zlatousti (prije 407. g.) spominje Pavao kao autora Poslanice Galaćanima i Poslanice Hebrejima. Komentar na Poslanicu Filipljanima, Homilija 4, stih 30, str. 200
Jan Cassian (419.–430. g.) (implicitno) navodi Hebrejima 13,8 kao apostolski napisano u djelu Sedam knjiga, knjiga 5.6, str. 584, te Hebrejima 12,22–23 također kao apostolski napisano u Prvoj konferenciji opata Mojsija, poglavlje 14, str. 302
Među hereticima
Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.)
P: U Hebrejima 1,1-3, što je šokantno, ili čak skandalozno (osim na dobar način) u onome što ovi stihovi bilježe?
O: Bog je svojom prisutnošću još mnogo dalje od nas nego i najudaljenija galaksija. On ispunjava nebo, a zvijezda na nebu ima barem koliko i zrnaca pijeska na obali mora. Ali primjećuje li Bog uopće prašinu koja kruži oko zrna pijeska, a koju mi volimo zvati svijetom? Moglo bi se pomisliti da Bog ima važnijih poslova.
A onda odjednom, bum, Bog se pojavi i stane ti pred lice. Možeš Ga jasno čuti. Možeš Ga vidjeti, a da ne oslijepiš ili ne umreš. Možeš Ga pitati bilo što. Želiš li znati kakvo je Kraljevstvo nebesko? Pa, možda ti je teško u potpunosti shvatiti, ali dopusti mi da ti objasnim na načine koje možeš razumjeti. Usput, gladan sam, idemo uloviti ribu. Ali nemamo ribu za dati; cijelu noć nismo ništa ulovili. U redu je, ovaj put je na mene.
Kako se biće tako moćno, tako čisto, tako sveto, tako "tuđe" nama, može toliko poniziti da dođe posjetiti nas kao jedan od nas? Ako ste ikada čitali o kralju ili princu koji se prerušio u prosjaka i otišao u grad posjetiti narod, to je ništa u usporedbi s udaljenošću u slavi i časti koju je Isus prešao dolaskom na ovu zemlju.
P: Znači li Hebrejima 1,2 da više nema proroka?
O: Da i ne, ako se pravilno razumije.
Da, nakon Krista nije bilo više proroka u smislu Starog zavjeta, koji su nam dali knjige Biblije i čine dio temelja na kojem je crkva izgrađena u Efežanima 2,20.
Ne, u Novom zavjetu još uvijek je postojao dar proroštva u 1. Korinćanima 12:29; 14:4. Neki muškarci i žene koji su imali taj dar spominju se u Djela apostolskih 21:9-10.
P: U Hebrejima 1,2, je li Isus postojao na nebu prije nego što je došao na zemlju?
O: Da, prema Hebrejima 1,2, Ivanu 1,1-3 i Isusovim vlastitim riječima u Ivanu 17,5. Nisam siguran kakav jasniji dokaz bi netko mogao tražiti.
Kološanima 1,15 "Sin [Njegove ljubavi] je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac nad svim stvorenjem. Jer u njemu je sve stvoreno, na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja ili gospodstva ili poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega i sve u njemu postoji. I on je glava tijela, Crkve; on je početak i prvorođenac od mrtvih, da u svemu on bude prvi."
No, Njegovo postati Sinom Božjim utjelovljenjem ne poriče da je "s Bogom" na početku. (Ivan 1,1-2.10.14-15)
P: U Hebrejima 1,3, budući da je Isus sjeo zdesna Bogu Ocu, dokazuje li to da Otac ima tjelesno tijelo?
O: Ne, ne više nego što desna strana automobila dokazuje da automobil ima ruke. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1. Izraz "s desne strane" zapravo znači položaj časti.
2. Izraz "s desne strane" također se može odnositi na fizičku poziciju. Iako Bog ispunjava nebo i zemlju (Jeremija 23,23-24), Bog Otac također ima lokaliziranu prisutnost na Svojem prijestolju (Otkrivenje 4; 5,7).
3. Čak ni to što Bog ima lokaliziranu prisutnost ne dokazuje da je Bog ograničen fizičkim tijelom ili da ima fizičko tijelo. Međutim, to ne poriče da se Bog Otac može pojaviti u bilo kojem obliku koji On želi, uključujući plamen ili fizičko tijelo.
Za drugačiji odgovor pogledajte knjigu *When Cultists Ask*, str. 283-284.
P: U Hebrejima 1,4, budući da je Isus "postao" nadmoćniji od anđela, nije li već prije bio nadmoćniji od anđela?
O: Na nebu je bio nadmoćniji od anđela, što upućuje Ivan 17,5. Međutim, Isus se ispraznio kada je došao na zemlju, u Filipljanima 2,7. Isus je privremeno postao niži od anđela, kako izričito kaže Hebrejima 2,7,9. Sada Hebrejima 1,4 pokazuje da je Otac udovoljio Isusovoj molbi iz Ivanova evanđelja 17,5.
P: Znači li Heb 1,5-6 da je Krist anđeo?
O: Ne, zapravo pokazuje upravo suprotno, osobito u Hebrejima 1,6-8 i Hebrejima 2,16. Iako je Svemogući Bog imao moć da Krist ima bilo koju narav koju je želio, uključujući i narav anđela, Hebrejima 2,11,14,16-17 pokazuje da je Isus bio utjelovljen kao čovjek, a ne kao anđeo.
P: U Hebrejima 1,6, je li izraz "neka ga svi Božji anđeli obožavaju" citat iz Ponovljenog zakona 32,43, budući da to nema u masoretskom tekstu?
O: Da. Tekst u Hebrejima 1,6 je jasan. Ista ili slična fraza nalazi se i u svitku s Mrtvog mora 4Q44 iz Ponovljenog zakona 32,43 i u Septuaginti iz Ponovljenog zakona 32,43. To mora biti rukopisna pogreška koja se ušuljala u masoretski tekst.
P: U Hebrejima 1,6, treba li se Isusu samo klanjati ili grčka riječ znači da su mu anđeli samo "odali počast", kako uče neki Jehovini svjedoci?
O: Argument iz riječi proskuneo za obožavanje Isusa: Engleske riječi za obožavanje koriste se 76 puta u Novom zavjetu. (Pretpostavljam da je to zato što su vjernici mnogo obožavali.) Grčka riječ proskuneo koristi se u 76 od 77 slučajeva.
P1. Između ostalih, četiri nebeska stvorenja proskuneo Boga u Otkrivenju 19,4.
P2. Nikada nikome drugome ne prinosite poklon. Sotona je zatražio od Isusa da mu se pokloni u Mateju 4,9. Isus je odgovorio da se klanja samo Bogu u Mateju 4,10. Anđeo u Otkrivenju 19,10 rekao je da se klanja samo Bogu. Svi koji se klanjaju zvijeri u Otkrivenju 14,9 patit će zbog toga.
P3. Kad je Isus citirao Stari zavjet u Mateju 4,10 i Luki 4,8, upotrijebio je riječ proskuneo.
P4. Anđeli proskuneo Isusa u Poslanici Hebrejima 1,6
P5. Mnogi ljudi proskuneo Isusa, uključujući učenike prije Kristova uskrsnuća (Matej 14:33), mudrace (Matej 2:2), gubavca (Matej 8:2), kneza (Matej 9:18), učenike nakon Kristova uskrsnuća (Matej 28:9,17; Luka 24:52) gerasenski opsjednuti (Marko 5:6), rimski vojnici iz podsmijeha (Marko 15:19)
P - Sažetak: Ono što čine anđeli na nebu, što su činili učenici i drugi, pa čak i rimski vojnici u podsmijehu, prikladno je da sljedbenici Isusa čine iskreno.
Međutim, riječ proskuneo također se koristi za one iz sinagoge Sotone koji padaju na koljena pred ljudima iz crkve u Filadelfiji u Otkrivenju 3,9. Može se tvrditi da "proskuneo" može značiti jednostavno padanje na koljena pred nekim u Mateju 15,25; 18,26; i 20,20.
Iako proskuneo ponekad može značiti samo klečanje, to je dominantna riječ za štovanje. Štoviše, čak je i u vlastitom prijevodu Jehovinih svjedoka, Novi svijet, riječ proskuneo u Hebrejima 1:6 prevedena kao štovanje. Prema knjizi Jehovinih svjedoka "Odgovori stih po stih", str. 100-101, to je bilo istinito u verzijama Novog svijeta prijevoda iz 1953., 1960., 1961. i 1970. godine. Stražar je to promijenio u "ukloniti se u znak poštovanja" počevši od revizije iz 1971. godine.
Ako smatrate da je način na koji kršćani proskuneo Isusa neprimjeren, kako biste vi proskuneo Isusa?
Kao što mi je jedna svjedokinja Jehovina rekla na kraju dugog razgovora, ona bi se poklonila Isusu da je On danas ovdje, ali budući da On nije, zato Mu se nije poklonila. Mogao bih razumjeti njezinu poantu da Isus nikada nije bio prisutan njoj. Međutim, u Mateju 18,20 Isus je rekao: "Gdje su dvojica ili trojica okupljeni u moje ime, ondje sam i ja među njima." Dakle, kada smo zajedno, trebali bismo se pokloniti Isusu. Nadalje, Rimljanima 8,9-10 pokazuje da svi koji pripadaju Kristu imaju duha Kristova u sebi.
Štoviše, Novi svijet prijevod Jehovinih svjedoka ovdje pokazuje pristranost. Riječ proskuneo prevodi kao "obožavanje" kada se odnosi na Boga (Otkrivenje 5:14; 7:11; 11:16; 19:4; Ivan 4:20, itd.), ali svaki put kada se ista riječ koristi za Isusa prevodi se kao "poklon" (Matej 14:33; 28:9,17; Luka 24:52; Hebrejima 1:6).
Ipak, koliko god bio snažan argument o riječi proskuneo, tek smo započeli s argumentima koji pokazuju da je Isus Bog i dostojan štovanja. Dodatne točke su, između ostalog, "Tomin" argument u raspravi o Ivanu 20,24-29, argument o "poštovanju" u raspravi o Ivanu 5,23 i argument o "štovanju" u raspravi o Otkrivenju 5,9-14. Za dodatne argumente o "proskuneo" i druge argumente pogledajte knjigu When Cultists Ask, str. 284.
P: Znači li Heb 1,9 "Isus koji je Bog, Oče koji je tvoj Bog" ili "Isus, Oče koji je tvoj Bog"?
O: To je prvo tumačenje, obraćanje Isusu. Moglo bi se shvatiti na oba načina i na grčkom i na engleskom. Međutim, u komentaru New International Bible Commentary, str. 1507, stoji da, iako je gramatika i 8. i 9. stiha dvosmislena, sigurno je da je namjera "vokativ" (Isuse koji si Bog, Oče koji ti je Bog). To znamo uspoređujući s hebrejskim izvornikom citata: Psalam 45:6-7. Židovska Aquilina verzija Psalma 45:7 glasi: "O Bože, Bog tvoj te pomaza."
P: U Hebrejima 1,13, što bi Psalam 110 značio za Židova?
D: Dijelovi Psalma 110 citirani su u Mateju 22,44; Marku 12,36-37; Luki 20,42-44; Djela apostolskih 2,34-35; Hebrejima 1,13; 5,10 i opširno su raspravljeni u Poslanici Hebrejima 7,1-28. Trinaest crkvenih pisaca iz razdoblja prije Nikejskog sabora citiralo je Psalm 110. Pogledajte za ono što su rekli. Židovski pisci Midrash Tehillim i Komentara na Psalme (200.–500. g.) prepoznali su 110. psalam kao mesijanski.
P: U Hebrejima 1,14 kako trebamo gledati na anđele?
O: Evo pet ključnih stvari o našem sadašnjem i budućem odnosu s anđelima.
Sudit ćemo anđelima (1. Korinćanima 6,3)
Ne smijemo klevetati nebeska bića, bilo da su anđeli ili demoni. (Juda 8-10)
Anđeli nam služe (Hebrejima 1,14)
Možda ugostimo anđele ne znajući (Hebrejima 13,2)
Ne smijemo obožavati anđele (Kološanima 2,18); trebamo biti posvećeni samo Isusu (2. Korinćanima 11,2)
P: U Hebrejima 2, koja je glavna poanta, osim Isusova velikog djela i uzvišenog položaja?
Odgovor: Nije riječ samo o veličini Isusa, nego o velikoj udaljenosti koju je prešao za nas. U Poslanici Hebrejima 1 Isus je nadmoćan kao Sin Božj, a u Poslanici Hebrejima 2 Isus je nadmoćan kao Sin Čovječji. Za geografsku analogiju, nije samo da je Isus viši od Himalaja. Već je On izvorno bio viši od Himalaja, spustio se sve do Marijanskog rova na dnu Tihog oceana za nas, kako bi nas uzdigao sa sobom na Himalaje.
Naravno, iza toga stoji svrha cijele knjige, koja je izložena u Poslanici Hebrejima 2,1–3: ne odlutajte.
P: U Hebrejima 2,1, kako oni koji slijede Krista mogu odlutati?
O: Iako neki katastrofalno otpadnu zbog nekog iznenadnog događaja, to nije značenje riječi "odlutati". Ova grčka riječ, pararyomen, nalazi se samo ovdje u Novom zavjetu i u Izreke 3,21 u grčkom prijevodu Septuaginte Starog zavjeta. To se odnosi na postupno udaljavanje koje je isprva možda neznatno, ali na kraju može biti daleko. Zamislite prsten koji tiho klizi s vrha prsta, zatim s prsta, a potom bi mogao završiti i na mnogo milja daleko. Imamo odgovornost paziti da uopće ne počnemo odlutati.
P: U Hebrejima 2,2, trebamo li poslušati riječi koje su izgovorili anđeli ili ne?
O: Da i ne, ako se pravilno razumije. Da, ljudi u Bibliji slušali su poslušne anđele Božje, jer su oni donosili poruke od Boga. Ne, ne bismo trebali obraćati pozornost na ono što uče zli, pali anđeli (Galaćanima 1,8; 1. Ivanova 4,1-3). Sam Sotona se može prerušiti u anđela svjetlosti (2. Korinćanima 11,14-15). Međutim, Mojsijev zakon dan je po anđelima prema Ponovljenom zakonu 33,2 (Septuaginta), Djela apostolskih 7,53; Galaćanima 3,19. Josip Flavije to također spominje u Djelu "Jevrejske starine", knjiga 15, poglavlje 136.
P: U Hebrejima 2:2-3, mislite li da je ignoriranje evanđelja manje loše, jednako loše ili gore od ignoriranja zakona od vremena Mojsija do Krista?
A: Hebrejima 2,2-3 kaže da je evanđelje veće od zakona, pa je odbijanje prihvatiti evanđelje gore nego odbijanje prihvatiti Mojsijev zakon. Grčka riječ "mi" znači nešto više od pukog "mi". Gotovo znači "ne oni, nego mi".
P: U Hebrejima 2:3, koja je razlika između odbacivanja spasenja kroz Krista i ignoriranja istog?
O: U Hebrejima 2,4 riječ "raznoliki" u izrazu "čudesa" može imati živo značenje "različitih boja", tj. teško ih je ignorirati. Odbacivanje znači da je osoba odlučila krenuti u suprotnom smjeru i da je u tom trenutku barem zatvorila vrata za to. Ignoriranje znači ne kretati ni prema ni od toga, i moguće je da je u tom trenutku ostavila vrata za to otvorena. Međutim, na kraju nema razlike; ako odaberete da ne prihvatite ovo spasenje, nema drugog puta u Raj (Ivan 14,6; Djela 4,12). Međutim, čak i ako je osoba u potpunosti odbacila evanđelje, Bog joj kasnije može omekšati srce i ona se može obratiti, pokajati i prihvatiti ga kasnije, kao što je to učinio Saul iz Tarsusa.
P: U Hebrejima 2,6, budući da je Isus "prvorodac" Božji, je li Isus stvoreno biće? Ne bismo smjeli obožavati stvorena bića, kako kaže Rimljanima 1,25.
O: Odnos oca i sina važan je za naše razumijevanje pojma "prvorodac". U odgovoru treba razumjeti dvije istine.
1. Razmotrite ovu analogiju. Rađaju li ljudi djecu ili ih kupuju stvorene u trgovini? Božanska narav Jedinorođenca nije više stvorena od Oca nego što ljudi "stvaraju" djecu.
2. Sinova ljudskost stvorena je od Boga i nazivamo Ga prvorođenim i kao prvog po činu i kao prvog uskrsnutog (1. Korinćanima 15,20). Pogrešno je koristiti izraz "prvorođen" kako bi se poricala prva istina: Isus je prvorođenac po časti, ali je i "Jedinorođenac" (Ivan 3,16).
Sada, istinitost druge tvrdnje ne dokazuje da je prva netočna. Isus je postojao prije svih stvorenih bića, kao što pokazuje 1. Ivanova 1.
P: U Hebrejima 2,6-9, odnosi li se ovaj odlomak iz Psalma 8 na ljude, vjernike ili Isusa?
O: Prvenstveno se odnosi na "Sina čovječjeg", to jest na Isusa. Međutim, vjernici će vladati s Kristom, pa se sekundarno odnosi i na vjernike.
P: U Hebrejima 2,9, kako je Isus bio niži od anđela?
O: To je možda djelovalo čudno i anđelima. Moramo ovo promatrati kao "prije, tada i sada".
Izvorno, nakon stvaranja svega u Hebrejima 1:2, Isus je imao slavu s Ocem na nebu prema Ivanu 17:5.
Pri Utjelovljenju, Filipljanima 2:5-8 govori nam o velikim stvarima koje je Isus učinio prije dolaska na zemlju. Isus se ispraznio i postao manje moćan od anđela ovdje na zemlji. Poslanica Hebrejima4:15 i 5:7-8 daje malo više detalja o onome što je Isus prošao dok je bio na zemlji.
Isus je sada mnogo veći od anđela, što pokazuju Hebrejima 1:4-8 i 2:7. Ivan 17:5, Filipljanima 2:9-11 i Otkrivenje 5:11-14 govore o tome što se dogodilo nakon što je Isus uzašao na nebo.
Tko bi se odrekao svega što se Isus odrekao, imajući samo povjerenje i vjeru da će to dobiti natrag? Samo netko tko je smatrao da su ljudi za koje se žrtvovao vrijedni toga. Pretpostavljam da se može reći da je Isus morao biti Bog, jer nitko drugi ne bi to učinio za nas, osim ako nije imao srce veličine Boga!
P: U Hebrejima 2,9, budući da je Isus okusio smrt za sve, zašto nisu svi spašeni? Je li za neke ljude plaćanje izvršeno dvaput, jednom od njih i jednom od Isusa?
O: Kalvinisti poput Johna Owena postavljali su ovo pitanje. Owen je zaključio da, budući da
1. Kristova žrtva je potpuna isplata za sve grijehe, uključujući nevjeru [za one kojima se isplata primjenjuje].
2. Neće se svi spasiti; neki neće ići u nebo.
3. Stoga Kristova žrtva nije bila za sve [Bog nije osigurao način da neizabrani dobiju oprost grijeha i odu na nebo.]
[Moja napomena na ovo stajalište je: rođeni beznadni grešnici bez izlaza, u konačnici nije bila njihova krivnja što su otišli u pakao, što stavlja svu odgovornost isključivo na njihovog Stvoritelja.]
Zanimljivo je da neki koji postavljaju ovo pitanje nemaju problema s "dvostrukom krivnjom", govoreći da čovječanstvo snosi krivnju za Adamov grijeh, kao i sam Adam. U svakom slučaju, Owenovo pitanje i dalje je opravdano. Svi bi se trebali složiti da
1. Bog zahtijeva da se plati samo jednom
2. Ali ta se isplata mora izvršiti
Isus je osigurao otkupninu za sve, ali nije prisilio da se ona primijeni na sve, pa otkupnina nije primijenjena na sve. Drugim riječima, ako siromah duguje milijun dolara, a milijunaš mu velikodušno daruje kofer pun milijun dolara, a siromah spalio taj kofer, siromah je i dalje u potpunosti odgovoran za dug, iako je milijunaš platio. Uplata je osigurana, ali nije primijenjena. Stoga bih na Owenovu trilemu odgovorio ovako.
1. Kristova žrtva je potpuna isplata za sve grijehe, uključujući nevjeru [za one kojima se isplata primjenjuje].
2. Neće se svi spasiti; neki neće ići u Raj.
3. Stoga Kristova žrtva nije bila primijenjena na sve [tj. Bog nije prisilio da Kristova žrtva bude plaćanje za one koji je odbijaju].
4. U konačnici je to bila njihova krivnja, a ne Božja, za njihovu katastrofu jer se Kristovo plaćanje nije primijenilo na njih.
Osim ove neformalne analogije, evo stvarnog, autoritativnog biblijskog učenja.
Hebrejima 4,2: "Jer i nama je evanđelje propovijedano, kao i njima; ali riječ koju su čuli nije im donijela korist, jer oni koji su čuli nisu je povezali s vjerom." (NIV) Ne kaže se da je to zato što Isus nije umro za njih, nego zato što oni nisu povezali tu riječ s vjerom.
1. Ivanova 2,2 "On [Isus Krist] je sam žrtva pomirenja za naše grijehe, i ne samo za naše, nego i za grijehe cijeloga svijeta." (BSB)
1. Timoteju 2,4-6 "koji [Bog] želi da se svi spase i da dođu do spoznaje istine. Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji je dao sebe kao otkupninu za sve — svjedočanstvo koje je dano u svoje vrijeme." (BSB)
P: U Hebrejima 2,10; 12,2, što je neobično u izrazu "kapetan/autor naše vjere"?
O: Riječ za kapetana/autora, arhegos na grčkom, iznimno je teško prevesti na engleski. Nešto znači "kapetan", "autor" ili "pionir", ali te riječi zapravo nisu dovoljno snažne za ono što ta riječ doista znači. Značenje istovremeno uključuje "pokretača", "osnivača", "pionira" i "vođu". Riječ obuhvaća i koncepte "suštinskog inicijatora" i "herojskog vođe". Moglo bi se također pomisliti na Isusa kao "utiruoca puta" ili "otkrivaoca puta", no to nije točno; Isus nije samo pronašao put, već je On Put i jedini Put (Ivan 14,6; Djela 4,12).
P: U Hebrejima 2,10,18, kako je Isus uopće mogao patiti, budući da je On Bog?
O: Isus je 100 % Bog i 100 % čovjek. No Isus nije bio samo polu-čovjek, već 100 % čovjek i mogao je patiti kao i čovjek jer je bio jednako ljudski kao i mi. Međutim, Isus je također jednako Bog kao i Bog Otac. Točni detalji o tome kako se ta dva Isusova aspekta odnose jedan prema drugome ostavljeni su kao misterij. No, unutar granica onoga što Biblija uči, možemo znati neke stvari.
Isus na zemlji bio je jedna osoba, s jednom voljom. Nije bio dvije osobe, niti je imao dvije volje u jednom tijelu. Postojala je ozbiljna zabluda zvana nestorijanizam koja je učila da je Krist dvije osobe. Sporno je koliko je Nestorije bio u krivu, ali nestorijanci nakon njega otišli su korak dalje i slijedili su pelagijanizam. Mnogi nestorijanci su evangelizirali Kinu. Na kraju su zabranjeni u Kineskom Carstvu, a mnogi su otišli na sjever i obratili mongolsko pleme. Kasnije je to mongolsko pleme istrebljeno od strane drugih Mongola. Nestorijanaca je bilo mnogo u Srednjoj Aziji, ali su mnogi od njih istrebljeni od strane muslimana Tamerlana i drugih krvoločnih osvajača.
Isusova božanska narav nije učinila Njegovu ljudsku narav nevažnom. Njegove patnje bile su stvarne, a ne samo privid. Teška zabluda, nazvana monofizitstvom, uči da su Kristova ljudska i božanska narav zajedno nekako poput stavljanja žličice čaja u ocean. Danas se monofiziti nazivaju Kopti.
P: U Hebrejima 2,10.18, budući da je Isus već bio savršen, kako je Isus mogao biti usavršen u patnji?
O: Isus prije toga nije bio nesavršen. Grčka riječ za "usavršiti", teleiusai, od teleo, znači dovršiti, ispuniti ili dovesti do savršenstva. Isus je imao misiju za ispuniti, što je i učinio.
P: U Hebrejima 2:11-14,17, ako smo braća i jedno s Isusom, hoćemo li imati istu narav kakvu ima Isus?
O: Imamo istu ljudsku narav kao Isus i imat ćemo istu besgrješnu ljudsku narav na nebu. Međutim, mi nemamo i nikada nećemo imati Isusovo božanstvo. 2. Petrova 1,4 kaže da ćemo sudjelovati u božanskoj naravi, ali to se odnosi na ono što nam je Krist dao, a ne na ono što mi u svojoj biti imamo.
P: U Hebrejima 2:13, kako je Isus stavio svoju povjerenje u Oca, i kako bismo mi trebali?
O: Na zemlji se Isus privremeno ponizio i odrekao dijela svoje slave, što pokazuje Ivan 17,5. Isus je vjerovao Očevom putu, čak i kad je znao da će ga to odvesti u smrt. U Ivanu 17,5 Isus je vjerovao da će mu Otac vratiti slavu koju je imao prije.
P: U Hebrejima 2,13-14, jesmo li Kristova djeca, ili Kristova braća, kao što kaže Hebrejima 2,11-14,17, ili Kristova nevjesta, kao što kažu Efežanima5:25 -33 i Otkrivenje 21,2?
O: Sve navedeno. Pojmovi djeca, braća i nevjesta metafori su kojima se nastoji djelomično opisati naš bliski odnos s Kristom. Svi vjernici, i muškarci i žene, su kao braća i nevjesta Kristova.
P: U Hebrejima 2,14, drži li đavao vlast nad smrću ili Bog drži svu vlast u Efežanima 1,11-22?
O: Prije nego što se na ovo pitanje može odgovoriti, prvo moramo razumjeti dvije stvari.
Božja suverenost
Sve što Bog odredi se događa, i ništa se ne događa osim onoga što Bog dopušta.
1. Sve što Bog odredi događa se. Izaija 14:24,27; 43:13; 55:11; Ivan 10:29; Hebrejima 6:17; Matej 28:18. Neki primjeri su Daniel 9:26;11:27 ,35,36; 12:1
2. Bog sve zna i sve vidi. 1. Ivanova 3,20; Psalam 139; Izreke 5,21; 15,3; Hebrejima 4,13; Izaija 46,10
3. Bog čini što god hoće. Matej 20,15; Psalam 115,3; 135,6; Rimljanima 9,20; Daniel 4,35
4. Ništa nije preteško za Boga. Postanak 18,14; Job 42,2; Jeremija 32,17; Matej 19,26
5. Bog vlada nad svime. Psalam 103,19 [vlada, a ne robotski kontrolira]
6. Ništa se ne događa izvan onoga što Bog dopušta, kao što pokazuju Job 1,12; 2,6; Jakovljeva 4,15.
7. Svaka odluka "žreba" dolazi od Gospodina. Izreke 16,33
8. Sve služi na dobro onima koji vole Boga. - Rimljanima 8,28; Efežanima 1,11; Izreke 16,4
9. Nitko ne može uspješno spriječiti Božje odredbe, kako pokazuju Izakija 43,13; Rimljanima 11,29.
10. Mnogi uspijevaju oduprijeti se Božjoj zapovijeđenoj/poželjnoj volji. Djela7:39 , 51;4:11 ;13:46 ; 14:2; 2 Kor 6:1
11. Ljudi se opiru, ali nitko na kraju nije uspješan. - samo pitajte Jonu.
Bog može delegirati suverenitet
Bog ima slobodu odabrati da prenese mali dio Svoje suverenosti, na određeno vrijeme i unutar granica, na druge. Bog nije bio prisiljen stvoriti robote.
1. Neki ljudi misle da se ništa ne događa osim onoga što Bog izričito odredi. - Nijedan stih to zapravo ne kaže.
2. Neke stvari "ne došle su Božjoj misli" - Jeremija 19,5; 32,35
3. Vjernici mogu učiniti neke dobre stvari vlastitom inicijativom. 2. Korinćanima 8:17
4. Neke stvari jako ljute Boga. Jeremija 5,29; 8,19; 12,8; Ezekiel 8,6
5. Neke stvari slome Božje srce. Luka 19,41-44; Matej 23,37-9; Jeremija 4,19-22; 9,1
Đavao ima moć da zahtijeva smrt. Ali na kraju se to promijenilo, jer Krist sada ima ključeve smrti i pakla u Otkrivenju 1,18.
P: U Hebrejima 2,16-17, je li Isus mogao popustiti iskušenju i sagriješiti?
O: Poput Adama i Eve, Isus nije rođen sa grješnom naravi. Ipak, Isus je, poput Adama i Eve, imao svu sposobnost da sagriješi da je to želio.
Napad iskušenja bio je stvaran, ali Isus se ne bi prepustio. Satana koji napada Isusa bio je poput vijesti od prije nekoliko godina o psihički bolesnom japanskom majstoru borilačkih vještina koji se ušunjao u zoološki vrt kako bi napao polarno medvjedicu od 800 funti. Spasili su ga čuvari zoološkog vrta uspavivši medvjedicu. Iz bolničkog kreveta želio je da svijet zna da "svi njegovi udarci nisu imali učinka". Bio je u očajničkoj borbi s polarom, ali polar nije bio u očajničkoj borbi s njim. Tako su i Satani udarci bili neuspješni na Isusu.
Za više informacija pogledajte i raspravu o Mateju 4,1-11.
P: U Hebrejima 2,16-18 i Hebrejima 4,15, bez obzira na to je li Isus mogao sagriješiti, kako je mogao biti kušan? Jakovljeva 1,13 kaže da se Bog ne može kušati zlim.
O: Šest točaka za razmatranje u odgovoru.
1. Jedna od Božjih božanskih osobina je da Bog ne može biti naveden na zlo (Jakovljev1:13 ).
2. Isus je Bog (Ivan20:28 ; Hebrejima 1:9,11).
3. No Isus je također imao ljudsku narav. (Hebrejima 2:14-17)
4. Isus se ispraznio od mnogih božanskih svojstava da bi došao na zemlju (Filipljanima 2:5-7; Ivanu 17:5).
5. Biblija nam ne govori točno kako se Isus ispraznio, samo da jest.
6. Kao što se može testirati 100 % čistu vodu na nečistoće, iako test neće pronaći ništa, tako je i Sotona mogao iskušati Krista zbog grijeha.
P: U Hebrejima 2,17, budući da je Isus bio poput nas u svakom pogledu, kako je onda Isus mogao biti Bog?
O: Isus se privremeno odrekao mnogih svojih božanskih osobina u Poslanici Filipljanima 2,6-7 i Evanđelju po Ivanu 17,5. Pisac Poslanice Hebrejima očito nije htio reći da Isus nije mogao biti ništa više od čovjeka, inače ne bi pokazao da je Isus Bog u Poslanici Hebrejima 1,8-9 i 3,1-6. Za više informacija pogledajte i raspravu o Poslanici Filipljanima 2,6-9.
P: U Hebrejima , zašto je Isus morao biti potpuno čovjek? Neki bi mogli pomisliti da je, budući da je Isus bio i Bog, bio iznad ljudskih slabosti.
O: Postoje dva komplementarna razloga: prvo, da bi živio, razumio i iskusio kako je biti čovjek (Hebrejima2:18 ), i drugo, da bi bio čovjek kako bi bio žrtva za sve (Hebrejima2:17 ).
Hebrejima 2,17 kaže da je Isus morao biti čovjek, poput svoje braće u svemu, da bi bio naš veliki svećenik. Hebrejima 2,16 kaže da nije pomagao anđelima, nego ljudima.
Hebrejima 2,18: Možda poznajete ljude koji imaju problema u odnosu s Bogom jer "On ne razumije kako je biti čovjek". Ali u svojoj ljudskosti Isus je doživio puni raspon osjećaja koje vi i ja osjećamo. U evanđeljima postoji mnogo primjera koji nam pokazuju da je Isus doživljavao ljudske emocije. Bio je suosjećajan prema ljudima, osjećao je ljutnju prema onima koji su imali tvrdo srce (Marko 3,5) i ogorčenje (Marko 10,14), te je bio zadivljen i uzdisao zbog nevjere (Marko 6,6; 8,12), ali je i ljubio mladića (Marko 10,21). Kako se približavalo vrijeme Njegova uhićenja, Isus je osjećao tjeskobu i potištenost (Matej 26,37). Kad je došao do Lazareve grobnice, zaplakao je nad svojim voljenim prijateljem (Ivan 11,35).
Koliko god je Isus provodio vremena služeći mnoštvima, osjećao je i potrebu za privatnošću (Marko 6,31; 7,17; 7,24 i 9,30). Isto tako, nakon svog samotnog posta u pustinji, bio je gladan (Matej 4,2) i razumio je glad mnoštva koje je hranio. Isus se suočio sa iskušenjima: đavao Mu je ponudio sva kraljevstva svijeta i zadirkivao Ga da dokaže svoje božanstvo bacivši se s krova Hrama. Čak je i đavao vjerovao da se Isus može iskušati zbog svoje ljudskosti (a đavao je poznavao Krista u njegovu predutjelovljenom postojanju prije pada). I dok je Isus visio na križu (gotovo premlaćen i bičevan do smrti), ponovno je bio u iskušenju da "siđe" kako bi spasio samoga sebe.
Da Bog nije živio među nama kao potpuno ljudsko biće, mogli bismo reći da Bog ne razumije kako je biti čovjek. Ali Isus je iskusio cjelokupnost ljudskosti i stoga se može poistovjetiti s našim potrebama i osjećajima – On na najosobnijoj razini zna što znači biti čovjek.
(doprinos Marka Dumdeija)
Laktancije (oko 303. – oko 325.) rekao je slično. "Ali da nije uzeo ljudsko tijelo, ne bi mogao prakticirati ono što je učio, - to jest, ne ljutiti se, ne željeti bogatstvo, ne rasplamsavati se požudom, ne bojati se boli, prezirati smrt. Te su stvari očito kreposti, ali se ne mogu ostvariti bez tijela. Stoga je uzeo tijelo iz tog razloga, da, budući da je učio kako je strasti tijela potrebno nadvladati, On bi to osobno mogao prvi prakticirati, da nitko ne bi mogao navesti slabost tijela kao izgovor." Epitome Božanskih instituta, gl. 50, str. 242.
Ukratko, Isus je morao biti 100 % čovjek da bi bio pomirna žrtva za naše grijehe, ali je također morao biti 100 % Bog da bi bio bezgrešan i spasio nas. Naš posrednik morao je biti u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek.
P: U Hebrejima 2,17, kako je Isus mogao biti potpuno čovjek, budući da nije rođen od ljudskog oca?
O: Na to je odgovorio Ivan Damaskanski (704.–736. g.). Rekao je da su Adam, Eva i Set imali tri različita načina dolaska u postojanje, a ipak su svi bili potpuno ljudska bića. Stoga ni Isusovo rođenje od Djevice Marije ne diskvalificira Njegovu potpunost kao čovjeka. Za više informacija pogledajte "Izlaganje pravoslavnog vjerovanja", knjiga 1., poglavlje 8., str. 8. Ivana Damaskanskog.
P: U Hebrejima 2,17, je li Isusovo istovremeno božanstvo i čovječanstvo privremeno stanje ili će trajati zauvijek?
O: Isusovo biće čovjeka i Boga trajat će zauvijek, jer Hebrejima 13,8 kaže: "Isus Krist je isti jučer i danas i zauvijek." Kada se Isus vrati, i dalje će se nazivati "Sinom Čovječjim" u Mateju 26,64.
P: U Hebrejima 2,18, je li Isus doista bio Bog, budući da Jakovljeva 1,13 kaže da se Bog ne može staviti na kušnju?
O: Da je Isus bio samo Bog, onda ne bi mogao biti kušan, što teolozi nazivaju i bezgrešnošću. Svi kršćani slažu se da je đavao pokušao iskušati Krista i da Krist nikada nije sagriješio, ali neki teolozi poput Charlesa Hodgea rekli su da je bilo moguće da je Krist mogao sagriješiti, inače kušnje ne bi bile stvarne. Drugi teolozi poput Williama Shedda kažu da su iskušenja bila stvarna, ali da je ipak bilo nemoguće da Krist sagriješi. John Walvoord kaže da je Shedd u pravu, jer, baš kao što veslo može uistinu napasti bojni brod, bojni brod nije u opasnosti da potone zbog vesla. Za više informacija pogledajte.
P: U Hebrejima 3:2, 5 i 6 i Isus i Mojsije bili su vjerni ljudi; vjernost je jedan od devet dijelova ploda Duha u Galaćanima 5:22b. Ali što je točno vjernost?
O: Jedno je stvarno učiniti ono što vam je zapovijeđeno, povjereno ili znali ste da trebate učiniti. Ali možete li se osloniti na to da ćete učiniti ono što vam je zadano? Može li se računati na vas, čak i ako vam se na putu nađu poteškoće, patnja ili progonstvo? To je vjernost.
P: Da li Hebrejima 3,3-4 kaže da je Isus Bog?
O: -Definitivno, budući da je Bog sagradio kuću, a Isus je graditelj.
P: Pokazuju li Hebrejima 3,6; Hebrejima 3,14 i Ezekiel 3,17-21 da pravi vjernici mogu izgubiti svoje spasenje?
O: Zreli, pobožni kršćani ne slažu se oko toga.
Kršćani koji kažu da ljudi ne mogu izgubiti svoje spasenje rekli bi da oni koji su neko vrijeme vjerovali i otpali nikada nisu "sudjelovali u Kristu", što se dokazuje time što "nisu ostali vjerni svojoj hrabrosti".
Kršćani koji kažu da ljudi mogu izgubiti svoje spasenje morali bi reći da su nekada sudjelovali u Kristu, ali to više ne čine, iz razloga što "nisu zadržali svoju hrabrost".
Bez obzira na to, svi kršćani trebali bi se moći složiti da se Božje znanje o sudbini osobe, prije nego što je ta osoba uopće rođena, ne mijenja. Stoga izabrani nikada ne može postati odbačeni (neizabrani), budući da je Božje znanje savršeno. Svi bi se također trebali složiti da postoje neki koji se mogu činiti spašenima, ali okreću se od Boga i nikada se ne vraćaju.
Za više informacija pogledajte i raspravu o Hebrejima 6,4-12.
P: U Hebrejima 3,7-11, kako se ovo drugo upozorenje u Poslanici Hebrejima razlikuje od prvog upozorenja u Hebrejima 2,1-3? Trebaju li ljudi danas dvije vrste upozorenja?
O: Ovo nisu lažna upozorenja, već odlomci koje moramo shvatiti ozbiljno. Poslanica Hebrejima 2,1-3 upozorava na nenamjerno odstupanje i ignoriranje Boga. To je suprotno otvrdnjavanju i namjernom odvajanju od Boga. Često prvo može dovesti do drugog.
P: U Hebrejima 3,7–4,7, kako se kušnja u pustinji odnosi na čitatelje Poslanice Hebrejima?
O: Nakon što se dvanaestorica izviđača vratilo iz Kanaana, Izraelci u pustinji imali su trenutak odluke hoće li vjerovati Bogu ili ne. To je pokoljenje podbacilo i Bog je rekao da nitko od tog pokoljenja, osim Kaleba i Jošue, neće smjeti ući u Zemlju obećanu.
Slično tome, čitatelji Poslanice Hebrejima imaju donijeti sličnu odluku. Unatoč bilo kakvim nevoljama ili progonu, imamo trenutak odluke hoćemo li ići naprijed s Bogom ili ne.
P: U Hebrejima 3,10, kako je moguće da svi iz te generacije nisu poznali Božje putove i umrli u grijehu?
O: Doslovno shvaćanje Biblije ne znači da ne možemo vidjeti i da Bog ponekad govori općenito. Bog je općenito govorio o toj generaciji Izraelaca. Ali Pismo jasno kaže da će svi u toj generaciji umrijeti u pustinji, osim Jošue, Kaleba i ljudi iz mlađe generacije.
P: U Hebrejima 3,12, mogu li se ljudi odvojiti od živoga Boga?
O: Naravno. 1. Ivanova 2,19 spominje one koji su izišli iz nas jer nikada zapravo nisu bili dio nas. Istinski vjernici, poput Davida i Solomona, mogu na neko vrijeme pasti u grijeh, a zatim se vratiti.
Što se tiče toga mogu li istinski kršćani trajno otpasti, izgubiti svoje spasenje i otići u pakao, pogledajte raspravu o Efežanima 1,14 i Hebrejima 6,4–10 za više informacija.
P: U Hebrejima 3,13, na koje se različite načine grijeh očvršćuje?
O: Grijeh i ljudi mogu se otvrdnuti u začaranom krugu. Grijeh otvrdnjava u Hebrejima 3:13, ali u Hebrejima 3:8,15 ljudi se sami otvrdnjavaju. Grijeh se može otvrdnuti na najmanje pet načina.
1) Kada netko često ponavlja isti grijeh, taj grijeh postaje "poznat" i ugodan, iako bi kršćaninu trebao biti odbojan i stran.
2) Može ohladiti vaše srce prema Bogu. Možete izgubiti strahopoštovanje prema Bogu i uzimati Božje blagoslove zdravo za gotovo. Uporan grijeh na kraju može potresiti vašu vjeru.
3) Grijeh može obeshrabriti ljude i navesti ih da odustanu.
4) Može povrijediti i otvrdnuti druge kada vide da si vjernik, a ipak trpiš grijeh u sebi, pa misle da možda nije tako loše biti popustljiv prema grijehu. Grijeh se ne čini tako ozbiljnim ako vide da ga ti činiš.
5) Može odvući ljude od Krista, jer misle da, ako je to ono što kršćani rade, ne žele biti dio toga.
P: U Hebrejima 3,19, što je jedna stvar koja je spriječila Izraelce iz Mojsijeve generacije da uživaju u obećanoj Zemlji? Kako to danas sprječava ne samo nevjernike, već i neke vjernike, da ne dožive Božje blagoslove?
O: Zanimljivo je da Hebrejima 3,19 ne spominje neposlušnost, već nevjeru. Iako je njihova neposlušnost bila ozbiljna, korijen problema bio je u njihovom odabiru da ne vjeruju i ne pouzdaju se u Boga i u Njegovu dobru skrb za njih. S Božje točke gledišta bili su nevjernici i neposlušni te stoga nisu bili od koristi.
P: U Hebrejima 4,1-2, što točno kaže upozorenje?
O: Iako neki prijevodi kažu "pazimo da", doslovniji prijevod je "bojimo se da".
P: U Hebrejima 4,2, treba li ovo prevesti kao "oni to nisu združili s vjerom" ili "ne pomiješano s vjerom"?
O: Ovdje postoji varijacija u grčkim tekstovima i postoje tri glavna načina za prijevod. Sve se u konačnici svodi na dva načina i ovisi o tome je li grčka riječ za "spojiti/ujediniti" u jednini ili množini. Ako je u jednini, tada je nedostatak bio u tome što slušanje nije bilo spojeno s vjerom. Ako je bila u množini, tada je problem bio u tome što nije bilo spojeno s njima. Različiti grčki rukopisi to navode različito.
Jednina a) "oni to nisu spojili s vjerom" Harleenski sirijski. Drugim riječima, slušatelji nisu uspjeli ujediniti poruku s vjerom.
Jednina b) "[to] ne pomiješano s vjerom". Sinaiticus, Ivan Zlatousti, Wolfenbuttel (6. stoljeće), Georgijski. Drugim riječima, poruka i vjera nisu uspjeli biti ujedinjeni zbog neodređenog uzroka.
Akuzativ množine) "jer se nisu pridružili onima koji su je čuli u vjeri." p13? (upitnik znači da se tako čini, ali nije sigurno), p46, (Alexandrinus), Vaticanus, Ephraemi Rescriptus, Bezae Cantabrigiensis, etiopski, bizantski, armenski, palestinski sirijski (6. stoljeće). Drugim riječima, nisu se ujedinili s Božjim narodom koji je poruku čuo vjerom.
P: U Hebrejima 4,3a,8-11, kako vjernici danas sudjeluju u Božjem subotnjem odmoru?
O: Za one koji prihvaćaju Isusa kao svoga Gospodina i Spasitelja, Isus nam daruje mir od nastojanja da si sami zaradimo put u nebo. U taj mir ulazimo upravo sada na zemlji, ali ćemo također imati i konačni mir na nebu.
P: U Hebrejima 4,3b,5-6, zašto neki nikada nisu ušli u Božji počinak, čak i ako su se pridržavali subote?
O: Oni su poštovali subotu, ali nisu vjerovali u poslušnost Bogu i povjerenje da će On brinuti za njih. Ako činimo ispravne stvari, ali ne iz vjere, ni mi ne ugodimo Bogu, kao što navodi Hebrejima 11,6.
P: U Hebrejima 4,9, što je neobično u vezi s ovim riječju sabbatismos "subotnji odmor"?
O: To je jedna grčka riječ i ne nalazi se ni u jednoj grčkoj literaturi sve do Poslanice Hebrejima. Vrlo je vjerojatno da je autor sam izumio tu riječ.
P: U Hebrejima 4,12, što je duša, a što duh?
O: Kršćani se ne slažu oko naglaska na sastav ljudske prirode. Evo tri različite teorije naglaska:
Trodijelna: Ljudi imaju tijelo, dušu i duh. Tijelo se sastoji od mesa, kemikalija i električnih signala. Duša ima inteligenciju, emocije i volju. Duh ima savjest i druge aspekte.
Dvodijelna: Ljudi imaju materijalni dio i nematerijalni dio. Duša i duh su različiti, ali su isprepleteni, slično kao što je koštana srž isprepletena u kostanoj mreži na kraju kostiju naših ruku i nogu. Knjiga Now That's a Good Question (str. 237–240) raspravlja o oba stajališta i zagovara dvodijelno stajalište.
Integrirano: Iako postoje tri stvari: tijelo, duša i duh, interakcije među njima su toliko velike da je interaktivna cjelina važnija od tri odvojena dijela.
P: U Hebrejima 4,15, koji su drugi stihovi koji pokazuju da je Isus bio bezgrešan?
O: Stihovi koji pokazuju da je Isus bio bezgrešan su:
Ivan 8,46 "Koji od vas može dokazati da sam griješan? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?"
2. Korinćanima 5,21 "Onoga koji nije poznavao grijeh Bog je učinio grijehom za nas…"
Hebrejima 4,15 "…ali mi imamo jednoga koji je bio kušan u svakom pogledu kao i mi, ali bez grijeha."
1. Petrova 1,19 "…jaganj bez mane i bez pjega."
1. Petrova 2,22 kaže da Isus nije počinio grijeh.
1. Ivanova 3:5 kaže da Isus nije imao grijeha.
(Citati iz Bereanske standardne Biblije)
P: U Hebrejima 5,1-10, što je neobično u ovom odlomku?
O: Kao što moderna književnost koristi razne književne tehnike, kiazma je stara književna tehnika koja se često koristi u starim spisima, uključujući latinske spise rimskog Cicerona i na mnogim mjestima u Starom zavjetu. U kiazmi se odlomak simetrično ponavlja. Ovdje je uzorak u Hebrejima 5,1–10. Primijetite da Hebrejima 5,2 i Hebrejima 5,9 nisu isti, već su kontrastni.
Heb 5:1 Svaki je velikih svećenik izabran među ljudima da zastupa ljude pred Bogom i prinosi darove i žrtve za grijehe.
- Heb 5:2 Postupa s neznalicama i lutalicama jer je i sam podložan slabosti
- - Heb 5:3 Prinosi žrtve za svoje grijehe kao i za grijehe naroda
- - - Heb 5:4 Ne uzima čast na sebe, nego ga mora nazvati Bog, kao što je nazvao Aarona.
- - - Heb 5:5-6 Tako ni Krist nije sam sebi uzeo slavu, nego mu je Bog rekao: "Ti si moj Sin; danas sam te rodio." Svećenik po redu Melkisedekovom
- - Heb 5:7-8 Na zemlji je prinosio molitve i molbe … Iako je bio Sin, poslušnost je naučio iz onoga što je pretrpio
- Heb 5:9 Kad je jednom postao savršen, postao je izvor spasenja
Heb 5:10 Isus od Boga izabran za velikog svećenika po redu Melkisedekovu
P: U Heb 5:2, što znači "blago postupati"?
O: Ova grčka riječ, metriopathein, ne znači apatiju (da je prihvatljiva ili u redu) niti bijes, nego zauzimanje srednjeg stava između ta dva.
Q: U Hebrejima 5,5 i Djela apostolskih 13,33 kako se Isusov prvi dolazak odnosi na Psalam 2,7 "danas sam te rodio"?
A: Iako je Isus rođen od Oca prije nego što je vrijeme započelo, to ovdje nije ono na što se misli. Isus je rođen od Boga Oca na ne-seksualan, ali fizički način kada je došao na zemlju.
Nijedan stih u Bibliji ne kaže da je Isus bio Sin Božji na bilo koji drugi način u bilo kojem kasnijem trenutku. Rimljanima 1,4 samo dodaje da je Isus "proglašen" Sinom Božjim snagom po svom uskrsnuću od mrtvih.
P: U Hebrejima 5,6, kako bi trebao glasiti prijevod izraza "po redu Melkisedekovom"?
O: "Red" je blizu, ali The Expositor's Bible Commentary, svezak 12, str. 49, kaže da prijevod "red Melkisedekov" nije posve točan, jer nije postojao "red" ili linija Melkisedeka. Fraza "vrsta Melkisedeka" nekako hvata smisao, ali nažalost ne prenosi točno formalnost koju bi trebala, kao što to čini riječ "red". Stoga se točno značenje nalazi negdje između ta dva engleska izraza.
P: Uči li Hebrejima 5,7 da je Isus imao tijelo samo prije svog uskrsnuća, kao što uče Jehovini svjedoci i Moonova Unifikacijska crkva?
O: Ne, inače bi Toma smatrao Isusa prevarantom kada mu Isus pokaže svoje tijelo kako bi povjerovao. Odgovor potražite u raspravi o 1. Petrovoj 3,18.
P: U Hebrejima 5,7 i Mateju 26,39 je li Krist strahovao od svoje smrti ili je bio odlučan i odlučno odlučen otići na križ u Luki9:51 ?
O: Isus je bio odlučan ispuniti Svoj naum na križu, ali je molio da, ako je moguće, ta čaša prođe od Njega. Isus je znojio kapljice krvi, toliki je bio Njegov bol zbog onoga što je znao da će se uskoro dogoditi. Međutim, nikada se ne kaže da je Isus bio plašljiv ili kukavica.
P: U Hebrejima 5,7, ako je Bog Oče čuo Isusove molitve, kako to da "čaša" umiranja na križu u Markovom evanđelju14:36 nije bila uzeta od Isusa u Getsemanskom vrtu?
O: Prvo su tri stvari koje nisu odgovor, a zatim slijedi odgovor.
(nije odgovor) Oslobođen od straha od smrti: Grčka riječ za "pokornost", eulabeia, također može značiti pobožan strah. Međutim, moralo bi se promijeniti značenje riječi kako bi se "onaj tko ga je mogao spasiti od smrti zbog njegove pobožne pokornosti/pobožnog straha" pretvorilo u "onaj tko ga je mogao spasiti od straha od smrti".
(blizu, ali nije odgovor) Bog je rekao ne: Grčka riječ za "čuti", eisakoustheis, ne znači samo da je Bog čuo zvuk, već da je Bog uslišio molitvu. Naravno, Bog na neke naše molitve odgovara odjekujućim "ne", ali ovdje postoji bolji odgovor.
(nije odgovor) da Isus ne bi umro u Getsemanskom vrtu. Nigdje se ne spominje da je Isus molio gdje ne bi trebao umrijeti u Poslanici Hebrejima, evanđeljima ili bilo kojem drugom pismu.
Odgovor: Matej 26,39; 26,42; Marko 14,36; i Luka 22,42 svi navode ne jedan, već dva dijela Isusove molitve. Prvi dio bio je da Otac pusti ovu čašu da prođe Isusa. Drugi dio glasio je: "Međutim, ne kako ja hoću, nego kako Ti hoćeš." Bog je uslišio Isusovu molitvu s "da" jer je drugi dio prevladao prvi.
Ovdje postoji važna lekcija za nas. Kada nešto želimo, a znamo da to možda nije u Božjoj volji, dobro je ipak moliti Boga za ono što nam je na srcu. Ali trebali bismo moliti da se ispuni Božja volja, a ne naša.
Naravno, Bog je spasio Isusa od smrti njegovim uskrsnućem, ali Isus je također znao da je Bog savršeno sposoban spasiti ga od umiranja. Da je Isus zatražio, Otac bi mogao poslati dvanaest legija anđela iz Matejeva evanđelja 26,53. No kako bismo onda imali otkupninu za naše grijehe da Isus nije umro na križu? Drago mi je što je Isus pomolio i posljednji dio te molitve.
P: U Hebrejima 5,8 i Filipljanima 2,7-8, budući da je Isus bio poslušan Bogu, kako je onda mogao biti Bog?
O: Na zemlji je Isus imao ulogu podložnosti i poslušnosti Ocu. U Trojstvu su tri osobe jednake po prirodi, ali se razlikuju po ulozi i položaju.
Crkveni pisac Ambrozije iz Milana to je istaknuo 378. godine u djelu O kršćanskoj vjeri, knjiga 2, poglavlje 10, stihovi 84 i 88, str. 234–235. Na zemlji je Isus kao dijete bio podložan Mariji i Josipu. Znači li to da je Isus bio manji od Marije i Josipa? – Naravno da ne.
P: U Hebrejima 5,8, može li svemogući Bog učiti? Ako ne, kako je Isus mogao naučiti poslušnost?
O: Isus je na zemlji prošao kroz stvari koje nije mogao iskusiti na nebu. Također, Isus je privremeno odustao od sveznajućeg znanja kada je došao na zemlju. Isus je izabrao da se isprazni od mnogih svojih božanskih svojstava (Filipljanima 2:5-7, Ivan 17:5). Nije znao sve na zemlji, kao što je dan Svojeg povratka (Matej 24:36). Bog je već u teoriji znao sve o poslušnosti i patnji. Ali Bog je došao na zemlju, kao Isus Krist, i ispunjavajući svoju misiju, naučio je iskustvo poslušnosti suočen s patnjom.
Zanimljivo je napomenuti da prijevodi Poslanice Hebrejima 5,8 obično glase: "iako je bio Sin", kako bi bili gramatički ispravni na engleskom jeziku. Iako bi se isto moglo reći na grčkom jeziku Novog zavjeta (koine grčki), to nije ono što Poslanica Hebrejima 5,8 kaže. Piše: "iako je bio Sin", što još više naglašava da Isus nije bio samo jedan od mnogih sinova, već da je Isus bio "Sin".
P: U Hebrejima 5:12-13, je li u redu imati duhovno mlijeko?
O: Duhovno mlijeko znači osnovnu istinu Evanđelja. Duhovno mlijeko je dobra stvar za koju kršćani trebaju žudjeti prema 1. Petrovoj 2,2. Međutim, kao što malo dijete treba odrasti i moći jesti meso, tako trebamo i mi.
P: U Hebrejima 6,1, zašto napustiti početne stvari i prijeći na zrelije stvari, kada su bili spori u učenju početnih stvari u Hebrejima 5,11-14?
O: Postoji vrijeme za ponavljanje osnovnih stvari, budući da čitatelj još nije bio u stanju razumjeti ih. Međutim, sada je vrijeme da im se da okus zrelijih stvari, pokazujući im da postoji više od onoga što su sporo učili.
P: U Hebrejima 6,1-3, što su elementarne stvari o Kristu, a što zrelije stvari?
A: Osnovne stvari uključuju pokajanje, vjeru u Boga, krštenja, polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud prema Hebrejima 6,1-3. No općenito, osnovne stvari, bitne za spasenje, su elementarne stvari. Drugo je stajalište da su to stvari iz Starog zavjeta, kako uče Believer's Bible Commentary (str. 2172-2173) i Evangelical Commentary on the Bible (str. 1136).
Zrele stvari uključuju ostatak poglavlja, a to su oni koji otpadnu i Božja obećanja.
Mnoge doktrine imaju i primarni dio i zreliji dio. Na primjer, da postoji samo jedan Bog je primarna stvar, a da su Otac, Isus i Duh Sveti Bog također je primarna stvar. Razumijevanje onoga što Biblija kaže o Trojstvu bilo bi zrelija stvar.
P: U Hebrejima 6,4-8, kakvi bi trebali biti naši osjećaji dok to čitamo?
O: Trebali bismo dijeliti žalost Boga i drugih zbog izgubljenih. Isus je vrlo žalio zbog Jeruzalema u Mateju 23:37-39. Pavao je služio Bogu sa "suzama" u Djela apostolskih 20:19. Pavao je čak poželio da bude odrubljena glava za svoj narod ako bi to značilo njihovo spasenje u Rimljanima 9:1-3. Židovi, poput ljudi spomenutih u Hebrejima 6:4-8, bili su tako blizu, a opet tako daleko.
A ipak, osjećamo i rezignaciju. Kada netko propadne u paklu, može samo reći: "To je bila moja vlastita krivnja". Bog nikoga nije prisilio da izabere pakao; naprotiv, Bog je pravedno poslao ljude osuđene na pakao tamo gdje su zaslužili ići, bilo izričito zbog izbora koji su učinili, bilo prešutno zbog izbora koji su odbili učiniti.
P: Što Hebrejima 6,4-12 uči o spasenju?
O: U Hebrejima 6 postoje dvije različite teme.
1) Kako živi čovjek može dospjeti u stanje u kojem pokajanje i spasenje više nisu mogući?
2) Može li istinski kršćanin izgubiti svoje spasenje?
1) Gubitak daljnjih prilika:
Da, osoba može doći do točke nakon koje joj daljnje pokajanje nije moguće. Ono što Poslanicu Hebrejima 6,6 čini osobito zastrašujućom jest to što kaže da ljudi koji otpadnu na način o kojem pisac govori nikada ne mogu biti vraćeni. Neki tumači tvrde da je ovo hipotetička situacija koja se nikada ne bi dogodila. Međutim, nema naznaka da je Bog želio da zanemarimo ovo upozorenje, a ne druga upozorenja u Bibliji. Naprotiv, Hebrejima 6,6 i Mateju 12,31-32 (blasfemija protiv Duha Svetoga) su trajni. U Mateju 12,31-32 Židovi, koji nikada nisu bili kršćani, vidjeli su i čuli dovoljno da znaju da je to istina. Ali ne samo da su toga dana odlučili ne prihvatiti Kristove riječi, već su Njegova djela pripisali vragu.
Kršćani i dalje griješe (1. Ivanova 2,1). Zapravo, ako mislimo da nemamo grijeha, varamo se i istina nije u nama (1. Ivanova 1,8). Pa na što se onda odnose stihovi iz prethodnog odlomka?
Dvije glavne svrhe Poslanice Hebrejima su pokazati Židovima kako je Krist ispunjenje Starog zavjeta i ohrabriti vjernike židovskog podrijetla da se ne vrate judaizmu, već da nastave u vjeri. Stoga se ti odlomci NE odnose na nekoga tko griješi, već na nekoga tko okreće leđa Kristu i vraća se svojoj lažnoj nadi, bilo da je to judaizam ili, općenito, neka druga religija. Prva Ivanova 2,18-19 kaže da su čak i u to vrijeme postojali ljudi koji su se "činili" spašenima i crkvenjacima, ali su potom otišli, vjerojatno zauvijek. Ivan kaže da su izišli jer nikada nisu bili dio nas. Ako netko prođe prolazom, ili izgovori nekoliko riječi, ali ne ustraje u svojoj vjeri i kasnije okrene leđa kršćanstvu, to ne znači da je izgubio svoje spasenje; ako se nikada ne vrati, to znači da od samog početka nikada nije bio spašen.
Evo četiri slučaja koje osobno poznajem, a za koje mislim da se ne odnose na to.
1. Jedna kršćanska studentica koju sam poznavao, tijekom nekoliko mjeseci govorila je Bogu da ne želi imati nikakve veze s njim i molila Svetog Duha da ode iz njezina života. I dalje je vjerovala, intelektualno, ali je bila namjerno neposlušna. Kasnije se pokajala i vratila vjeri. Rekla je da joj je Hebrejima 6,6 bilo posebno zastrašujuće. Međutim, pokajala se. Možda ju je Bog milostivo grizao savjest podsjećajući je na taj stih, gotovo pitajući: "Je li to tvoj konačni odgovor?". Osoba koja je prekršila Hebrejima 6,6 nikada se neće pokajati i neće željeti pokajati se.
2. Poznao sam pastora jedne male crkve koji je rekao da je bio pastor sedam godina prije nego što je istinski spašen. Nakon što je spašen, nastavio je biti pastor. Ovo nije slučaj odstupanja, već nekoga tko od samog početka nikada nije bio spašen.
3. Kad sam kao [kršćanski] tinejdžer košio travu, izašla je jedna kršćanska gospođa i počeli smo razgovarati. Rekla je da se njezin sin odselio u Kaliforniju kako bi bio sa svojom djevojkom s kojom živi. No, bila je sigurna da je on i dalje spašen, jer je u crkvi ispovjedio svoju vjeru. Ne mislim da je imala ikakav temelj za svoju sigurnost. Apostol Pavao nam kaže da ispitamo sami sebe i vidimo jesmo li zaista u vjeri u 2. Korinćanima 13,5-6. Možda nikada nije bio spašen, ali bi mogao biti spašen u budućnosti. Možda je znao toliko o spasenju i okrenuo mu leđa, te se na njega primjenjuje Hebrejima 6,6. Možda je prije bio istinski spašen, pao je u grijeh, ali budući da je istinski spašen, vratit će se. Ne možemo reći. Pavao je zapovjedio Korinćanima da isključe iz zajednice nečestitog brata u crkvi u 1. Korinćanima 5,1-5. Međutim, 1. Korinćanima 5,5 pokazuje da je Pavao i dalje imao nadu da bi se brat mogao spasiti nakon ove discipline. Smatramo da se 2. Korinćanima 2,5-11 odnosi na istog brata i da se on doista vratio.
4. Osobno znam za dva kršćana, od kojih je jedan napustio vjeru i postao musliman, a drugi je otišao i postao mormon. Oboje su kasnije otišli i vratili se kršćanstvu.
Zaključak o ovome: Moramo napraviti razliku između vjernika koji je odstupio u teški grijeh i nekoga tko je zanijekao vjeru i okrenuo se nečemu drugome. Ali, bilo da je njihovo odricanje od vjere trajno, da bi se mogli spasiti u budućnosti ili da su spašena osoba koja je posrnula i vratit će se, moramo prepustiti Bogu da on sudi.
Kakav stav trebamo imati prema nekome tko je odlutalo? To NE bi smjelo biti samozadovoljstvo i govoriti: "Ne brinite, ionako su spašeni." Također ne bismo ih trebali otpisati kao one koji se nikada neće vratiti. U Judi 23 stoji: "Spasite druge otimajući ih od vatre; a prema drugima budite milosrdni, pazeći se, mrzeći čak i odjeću uprljanu tijelom." (BSB). Kraj Juda 23 implicira da su ti ljudi činili prilično teške stvari, ali i dalje su se mogli spasiti.
Jakovljeva 5,19-20 kaže: "Braćo moja, ako netko od vas zaluta od istine, a netko ga povrati, znajte da će onaj tko povrati grešnika s puta njegova zabluda spasiti njegovu dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha." (BSB)
2) Može li istinski kršćanin izgubiti svoje spasenje
Ovo se može promisliti kao tri podteme:
a) Može li netko za koga Bog [sa sigurnošću] zna da je jedan od izabranih koji idu u nebo iznenaditi svemogućeg Boga i ne otići u nebo?
b) Može li osoba imati uvjerenje da je spašena, a da je, nažalost, trajno u krivu?
c) Može li osoba imati valjano uvjerenje da ide u nebo, a ipak se promijeniti i ne stići u nebo?
Odgovor na prvo pitanje, kad je tako postavljeno, je očit: ne.
Odgovor na drugo pitanje je da, jer nam to pokazuje Matej 7,21-23.
Odgovor na treće pitanje je ne, ali ne zato što oni imaju snagu ostati u vjeri, nego zato što Bog ima snagu zapečatiti i sačuvati nas u vjeri, kao što nam pokazuje Efežanima1:13 –14. Međutim, moramo uskladiti doktrinu "jednom spašen – zauvijek spašen" s doktrinom da će istinski sveci ustrajati u vjeri. DO imamo odgovornost ispitati sebe, kao i naše vođe, i uvjeriti se da smo u vjeri (2. Korinćanima 13,5-7).
Usput, pisana rasprava između osobe koja zastupa nauku "jednom spašen – zauvijek spašen" i osobe koja smatra da se spasenje može izgubiti svaki put kad se zgriješi nalazi se na
.
P: U Hebrejima 6,4-12, mogu li ljudi izgubiti svoje spasenje?
O: Istinski kršćani se ne slažu oko ovog pitanja, ali svi bi se trebali složiti oko sljedećih stavki.
1. Bog nikada nije iznenađen. Prije nego što je itko rođen, Bog je sa sigurnošću znao tko će ići u Raj (Otkrivenje20:12 ,15; 17:8; Psalam 139:16).
2. Neki će se ljudi iznenaditi na sudu (Matej7:21 -23).
3. Možemo biti sigurni u svoje spasenje (1. Ivanova5:13 ; Hebrejima4:16 ;10:35 ; Djela apostolska8:13 ,20-23).
4. Naše opravdano pouzdanje ne bi se trebalo pretvoriti u samozadovoljstvo. Kršćani mogu izgubiti nagrade na nebu, a Poslanica Filipljanima 2,12-13 pokazuje da (nakon spasenja) ostvarenje našeg spasenja treba biti s božanstvom i drhtanjem. Hvaljen Bog što je On taj koji djeluje u nama!
5. Postoji i lažno obraćenje (1. Ivanova2:19 ; Jeremija17:10 ; Jakovljeva 2,19; 2. Solunjanima 2,9-10; 2. Petrova 2,17-22).
6. Možemo znati je li naše spasenje istinsko ispitivanjem sebe (2. Korinćanima 13:5-6), drugim riječima, uspoređivanjem naše nauke i života sa Svetim pismom.
7. Dano nam je odgovornost da ustrajemo (Hebrejima6:11 ;10:36 ; Jakovljeva 1:3-4; 2. Timoteju 2:3; 4:5).
8. Sveti Duh je zapečatio istinske vjernike do Dana sudnjega. (Efežanima 1,13-14; 4,30; Judina 24; 1. Timoteju 1,14). Sveti Duh je zalog koji jamči ono što dolazi (2. Korinćanima 5,5).
P: Što znači Hebrejima 6,4-12 o nemogućnosti ponovnog pokajanja za spasenje?
A: Postoji najmanje šest gledišta.
1. Gubitak spasenja vjernika: Kršćani koji uče da vjernici mogu izgubiti svoje spasenje tumačili bi ovaj odlomak tako da, jednom kad se spasenje izgubi, ono se nikada ne može povratiti. Iako sam čuo da netko uči da to znači da je "teško" povratiti spasenje, to nije ono što riječ "nemoguće" znači u Poslanici Hebrejima 6. Za više o ovom gledištu pogledajte Hard Sayings of the Bible, str. 681–683.
2. Vjernik vraća spasenje: David O'Brien u knjizi *Today's Handbook for Solving Bible Difficulties* (Vodič za rješavanje teškoća u Bibliji), str. 307–310, kaže da vjernik nikada ne može "izgubiti" svoje spasenje, što znači da nijedan vjernik ne može sagriješiti toliko teško da mu, a da on to ne zna, spasenje bude izgubljeno. Naše ostajanje spašeno ne održava se djelima, kao što ni naše spašavanje nije djela. Međutim, istinski vjernik mogao bi svjesno odabrati da "vrati" svoje spasenje Bogu. Tada bi bili poput onih koji su poznali istinu i raspeli Isusa. Ići će u pakao. O'Brien tumači da "nemoguće" znači nemoguće za čovjeka, ali ne i za Boga.
3. Nepopravljiv grijeh. Isus je govorio o nepopravljivom grijehu u Mateju 12:31-32, Marku 3:28-30 i Luki 12:10-11. Jedan autor Novog genevskog studijskog biblijskog rječnika, str. 1567. (članak o neoprostivom grijehu), smatra da se Hebrejima 6:4-6, Hebrejima 10:26-29 i 1. Ivanova 5:16-17 također odnose na neoprostivi grijeh.
4. Gubitak prilike za spasenje kod nevjernika: Nema načina da se čovjek spasi osim kroz Isusovu smrt i nastanjenje Duha Svetoga. Ako osoba odbaci (bez pokajanja) dolazak k Bogu kroz Isusa (Ivan 8,24) ili oživi Duha Svetoga (Matej 12,31-32; Marko 3,28-29), nikada neće ići u nebo. Ljudi mogu vidjeti i okusiti, ali ne mogu progutati.
5. Hipotetički ad hominem: Ako bi se spasenje moglo izgubiti, onda ga se nikada ne bi moglo ponovno steći. Ali budući da se spasenje ne može izgubiti, ove su oštre riječi samo objašnjenje, a ne upozorenje. R.C. Sproul u knjizi *Now That's a Good Question* (str. 592. – 594.) zastupa ovo stajalište, iako je rekao da u vezi s tim nije dogmatski. Zanimljivo je da Novi genevski studijski prijevod Biblije, str. 1941., spominje razna gledišta, ali ne i ovo.
6. Diskvalifikacija kršćanina za daljnju službu: Kršćanin koji je otpao ne bi imao dobro svjedočanstvo da bi bio od daljnje koristi u ovom životu i izgubio bi svoju slavu u tisućljetnom razdoblju. Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet, str. 794, zastupa ovo stajalište.
P: U Hebrejima 6,18, budući da Svemogući Bog može učiniti sve, kako to da ne može lagati?
O: Brojevi 23,19 i 1 Samuelova 15,29 kažu da Bog ne laže, ali Hebrejima 6,18 kaže da Bog ne može lagati. Tri su komplementarna odgovora i svi su istiniti.
1. Bog može učiniti bilo koju "stvar", ali laž nije stvar. Budući da je Bog stvorio sve Svojom riječju (Postanak 1, Psalam 33:6,9), i sve što On kaže se ostvaruje (Izaija 55:10-11), onda će sve što On kaže biti istina.
2. Na Boga ne postoje vanjske ograničenja, ali On može odlučiti poštivati unutarnja ograničenja koja je sam postavio. Bog ne može učiniti ništa što je protivno Njegovoj prirodi, kao što su lagati, činiti zlo ili se samome sebi odreći.
3. Konačno, kao što ističe knjiga Bible Difficulties and Seeming Contradictions (str. 223), "Sveznajući" znači da Bog može učiniti sve što želi. Budući da Bog ne želi lagati, ovdje nema problema.
Klement Rimski (96.–98. g.) također se poziva na taj pojam u ovom stihu, da je Bogu nemoguće lagati, u 1. Klementovoj poslanici, poglavlje 27, str. 12.
Augustin iz Hipona (388.–430. g.) također je poučavao katekumene da je Bog svemoguć, ali ne može umrijeti, biti prevaren, lagati ili se sam sebi očitovati neistinitim. Zapravo, kad bi mogao činiti te stvari kao Bog, ne bi zapravo bio svemoguć. O vjerovanju, gl. 2, str. 371
Za više informacija pogledajte raspravu o Jeremiji 32:17,27.
P: U Hebrejima 6,18, proturječi li tvrdnja da je Bogu nemoguće lagati Isusovoj izjavi u Mateju 19,26: "Što je nemoguće kod čovjeka, moguće je kod Boga."? Kako sve može biti moguće za Boga, kako Isus tvrdi, ako je Bogu nemoguće lagati, kako tvrdi Poslanica Hebrejima?
Odgovor: Zapravo, postoji četiri nemogućnosti kod Boga. Bog ne može:
Lagati (Hebrejima 6,18)
Biti kušan od zla (Jakovljeva1:13 )
Odricati se samoga sebe (2. Timoteju2:13 )
Zakleti se bilo kime većim od Sebe (Hebrejima 6:13)
Ništa nije nemoguće s Bogom. Laganje i logičke proturječnosti nisu "stvari", i Bog ih ne čini.
P: U Hebrejima 6,18, koje su neke od posljedica vjerovanja da Bog laže?
Odgovor: Jedna od posljedica je da ljudi mogu odstupiti i pridružiti se kultu, poput Unificiranske crkve rev. Moona. Evo što rev. Moon kaže.
"Ako lažeš da bi nekome bilo bolje, to nije grijeh... Čak i Bog vrlo često laže." Master Speaks3/16/1973 str. 11.
Božanski princip, str. 515 "Postoje dva razloga zašto je Isus prorekao da će Gospodin doći na oblacima. Prvo, to je bilo kako bi se spriječile zablude antikrista. Da je bilo pojašnjeno da će Krist doći na zemlju u tijelu, zbrku uzrokovanu zabludama mnogih antikrista nikako se ne bi moglo spriječiti. ... Ali, srećom, takva je zbrka izbjegnuta jer su svi vjernici, znajući da će Krist doći na oblacima, gledali prema nebu."
Božanski princip, str. 515: "Drugo, to je bilo kako bi se ohrabrili oni sveci koji su u to vrijeme hodali teškim putem vjere."
Međutim: Ozbiljan je grijeh nazivati Boga lažljivcem, na temelju 1. Ivanova 1,10; 5,10; i Titu 1,2. Hebrejima 6,18 kaže da Bog ne može lagati, kao i Brojevi 23,19 i 1. Samuelova 15,29.
Ako bi bilo u redu lagati, bi li bilo u redu da Rev. Moon laže o tome da je on Mesija? O čemu bi vam Rev. Moon još mogao lagati?
P: U Hebrejima 6,19, što je "sidrenica za dušu" i kako sidrenica sidri?
O: Sjekira ima lanac, učvršćen za tešku metalnu utegu ili kuku, što je pravi dio sjekire. Međutim, lanac nije od velike koristi bez teške kuke. Tako je i naša sjekira naša vjera u Krista, a vjera bez sjekire ne bi bila čvrsta. Isto tako, ako nema lanca, brod odpluta i sjekira ne služi ničemu. Bez vjere, i ljudi mogu odplutati.
P: U Hebrejima 7,1-10, zašto se Isus uspoređuje s Melkisedekom u Postanku 14,18-20?
O: Jedan jednostavan razlog jest taj što Stari zavjet sam uspoređuje Mesiju s Melkisedekom. Psalm 110,4 pokazuje da će Mesija biti svećenik zauvijek po redu Melkisedekovu. Misteriozna usputna referenca je Postanak 14,18-20. Značaj se na nešto manje misteriozan način prikazuje u Psalmu 110,4, a konačno se objašnjava u Poslanici Hebrejima 7,1-10.
Istina je da autor Poslanice Hebrejima naglašava detalje koji nisu bili glavne točke u Knjizi Postanka. Na primjer, Abimelečov otac također nije spomenut, ali to ga ne čini tipom Krista. Autor Poslanice Hebrejima ne može dokazati tvrdnje iz Poslanice Hebrejima 7,1–10 na temelju autoriteta Knjige Postanka.
Međutim, on nikada nije tvrdio da to čini. Kršćani vjeruju da je Biblija napisana pod nadahnućem i autoritetom Duha Svetoga. Autor Poslanice Hebrejima ističe tri stvari:
1. Dokaz o položaju Mesije usporedbom s Melkisedekom, temeljen na Psalmu 110,4.
2. Dokaz da je postojalo drugo Božje svećeništvo prije aronskog svećeništva.
3. Mnogi kršćani također vide Melkisedeka kao predutjelovljeni prikaz Krista.
Uzgred, sekta u Kumranu shvaćala je da je Melkisedek nebeski spasitelj koji će objaviti Božje spasenje. Među sviscima s Mrtvog mora, Melkisedek se pojavljuje u Apokrifonu o Postanku (1QapGen) 22:14-17 i rukopisu Melkisedek (11Q13), kao i u Pjesmama o sabatnoj žrtvi (4Q401) i 4Q544. Filon i Josip Flavije također su se pozivali na Melkisedeka, kao i Targum Pseudo-Jonatan na Postanak 14,18 i Targum Neofiti I.
P: U Hebrejima 7,1-10, što je "poredak Melkisedekov"?
O: To nije izraz koji se odnosi samo na kršćane, jer je taj izraz prvi put upotrijebljen tisuću godina prije Krista u Psalmu 110,4. Stari zavjet nam ne govori mnogo o redu Melkisedekovom, osim za tri stvari koje možemo izvesti.
1. Potpuno je neovisno o izraelskom svećeništvu aaronskog reda.
2. Postanak 14,18–20 pokazuje da je prethodilo aaronskom svećeništvu.
3. Psalm 110,4 pokazuje da će imati ulogu u budućnosti s dolaskom Mesije.
P: Dokazuju li Hebrejima 7,1-11, zajedno s Kristovim djevičanskim rođenjem, da smo krivi za grijehe svih naših predaka time što smo bili u njihovim utrobama?
O: Ne. Ezekiel 18 i Ponovljeni zakon 24,16 izričito kažu da nismo krivi za krivnju naših otaca.
Većina kršćana vidi važan praktičan razlog zašto je Isus rođen na način na koji jest; za razliku od nas, Isus je rođen bez griješne naravi. Nema potrebe postavljati drugu teoriju, da Isus nije imao krivnju od Josipa, Adama ili bilo koga između.
P: Dokazuje li Hebrejima 7,1-11 da smo krivi za Adamov grijeh time što smo bili u Adamovim bokovima?
O: Ne, iz tri razloga.
1. Ovaj stih ne dokazuje krivnju za Adamove grijehe više nego što dokazuje krivnju za grijehe svih naših drugih predaka.
2. Ne, jer Ezekiel 18 i Ponovljeni zakon 24,16 pokazuju da svaka osoba umire za svoje grijehe. Posebno se navodi da nismo proglašeni pravednima zbog pravednosti naših otaca i da nismo krivi zbog grijeha našeg oca.
3. Ne, jer čak i da smo nehotice sagriješili u Adamu, Poslanica Rimljanima 4,15 i 5,13 pokazuju da se grijeh ne računa tamo gdje nema zakona.
Međutim, iako možda nismo krivi za grijehe naših predaka, i dalje možemo snositi posljedice njihovog grijeha.
P: U Hebrejima 7,1-11, što to znači?
O: Iako su izravna zapažanja jednostavna, zanimljiv je odnos prema autorovoj poanti.
1. Abraham, dajući desetinu plijena Melkisedeku, nehebrejskom svećeniku Najvišeg Boga, dokazuje da je bilo moguće biti svećenik, a da se ne pripada Aronskom redu.
2. Nadalje, činjenica da je Abraham, praotac Levija, dao desetinu Melkisedeku, dokazuje da je svećeništvo Melkisedekovo veće od aronskog svećeništva.
P: U Hebrejima 7,2-4, je li Melkisedek doista bio Isus ili nije?
O: Postoje dvije mogućnosti u vezi s ovom tajanstvenom likom.
Melkisedek je bio Isus: Melkisedek je mogao biti sam Krist, koji se pojavio na zemlji prije svog utjelovljenja u Betlehemu. Budući da stoji da Melkisedek nije imao ni oca ni majku, ni početak dana ni kraj života, Melkisedek je Isus, osim ako Hebrejima 7,3 jednostavno ne znači da te stvari nisu zabilježene u Knjizi Postanka. Mnogi rani kršćani su to vjerovali.
Melkisedek je bio tip Isusa: Melkisedek je bio običan čovjek koji je slijedio Boga. Piše da je Melkisedek bio "sličan Isusu" i da je Krist bio svećenik "po redu Melkisedekovu", ali nikada ne stoji da je Isus Melkisedek.
P: U Hebrejima 7,2-11, kaže li Pismo da je Melkisedek definitivno Isus ili ne?
O: Odgovor je jednostavan i trebao bi biti jasan svima: Sveto pismo to ne kaže. To je dvosmisleno, i najvjerojatnije namjerno. Značajno je da je poanta Poslanice Hebrejima 7,2–11 jasna bez obzira na to je li Krist Melkisedek ili ne.
P: U Hebrejima 7,3, je li Melkisedek bio reinkarniran?
O: Ne. Iako zapravo postoji pet vrlo različitih teorija o reinkarnaciji: zapadna New Age, hinduistička, budistička, alavitsko-muslimanska i gulatsko-muslimanska, ovaj stih ne podupire nijednu od njih. Poslanica Hebrejima 7,3 uspoređuje Isusa s Melkisedekom. Neki smatraju da je Melkisedek jednostavno analogija ili "tip" Krista. Drugi vjeruju da je Melkisedek zapravo bio predutjelovljeni prikaz Krista. Bez obzira na to, svi kršćani slažu se da je Isus postojao otkako je vrijeme počelo. Međutim, vjerovanje da je Sin Božji postojao od vječnosti ne znači da je ijedan od nas postojao prije nego što je začeo.
P: U Hebrejima 7,9-10, pokazuje li to na neki način da je ljudski fetus samo potencijalno ljudski, a ne stvarno ljudsko biće, i stoga je pobačaj u redu?
O: Ne. Prvo, Levij nije bio Abrahamov izravni sin, već njegov pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-
P: U Hebrejima 7,14, kako autor tvrdi da svećenik može potjecati iz Jude?
O: Pet točaka za razmatranje u odgovoru.
1. Isus je bio iz Judina koljena na dva načina, i po svom posvojenom zakonskom ocu (Josipu), i po Mariji po rođenju.
2. Priznaje se da nitko iz Jude ne može biti svećenik po redu Aronovom.
3. Ali mogu postojati i drugi redovi svećenika. Konkretno, Melkisedek je bio svećenik koji nije bio iz Arona i bio je prije Arona.
4. Svećenički red Melkisedekov bio je veći od svećeničkog reda Aronova za
4a. Pradjed Arona i Levija platio je desetinu Melkisedeku.
4b. To je rečeno izravnom zakletvom Božjom u Psalmu 110,4.
5. Isus je od Boga Oca postavljen da služi kao svećenik po redu Melkisedekovu, a ne Aronovu.
P: U Hebrejima 7,18, zašto Bog često čini nešto drugačije od onoga što Njegov narod očekuje?
O: Ponekad je to možda zato što imamo niska ili pogrešna očekivanja, ali često je u pozadini nešto više od toga. Bog često može radije odabrati neočekivano (za ljude) nego očekivano kako bi slava pripala Bogu, a ne nama. To je također podsjetnik za nas da su Njegovi putevi i misli mnogo uzvišeniji od naših, kao što kaže Izaija 55,8-9. To je također podsjetnik za nas da nije našom snagom ili moći, već Duhom Božjim, kako uči Zaharija 4,6b-10.
P: U Hebrejima 7,19 i 8,13, je li Mojsijev zakon učinio ništa savršenim ili je zakon bio savršen, kao što kaže Psalam 19,7?
A: U ovim stihovima savršeno znači ispuniti svoju namijenjenu svrhu. Zakon je bio savršen u svojoj svrsi da nam pokaže Božje zapovijedi, kako pokazuje Rimljanima 3,20. No Zakon nije bio savršen u onome što nikada nije bio zamišljen da čini; spasiti ljude. Zakon nikoga nije spasio i stoga nije mogao učiniti nijednog čovjeka savršenim; to čini Bog. Zapravo, mi nemamo zapovijedi koje bismo slijedili; radije imamo Krista kojega trebamo slijediti i zapovijedi koje trebamo čuvati.
P: U Hebrejima 7,27, jesu li Židovi bili u pravu da obustave žrtvovanja nakon uništenja Hrama, budući da su smjeli žrtvovati samo dok je postojao hram?
O: To bi bila novost za Davida, koji je imao Kovčeg u šatoru tijekom svog kraljevanja. Kad bolje razmislim, to bi bila novost i za Mojsija, Jošuu, Deboru, Gidiona, Samuela i druge. Ne postoji nijedan stih u Starom zavjetu (Tanahu) koji kaže da, iako su prinosili žrtve prije nego što su imali hram, nakon što je hram izgrađen i uništen, nisu mogli vratiti na ono što su radili prije.
P: U Hebrejima 8,1, je li Isus bio naš svećenik ili naša žrtva?
O: I jedno i drugo. Poslanica Hebrejima 8,1 započinje riječima "Suština onoga što govorimo…", što znači da je to kulminacija svih prethodno raspravljanih tema. U ovoj jedinstvenoj situaciji, Isus je bio i naš Veliki svećenik i naša žrtva.
P: U Hebrejima 8,1 i Hebrejima 9,11, kako je Isus bio kvalificiran da bude naš veliki svećenik?
O: Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, važno je prvo razumjeti ulogu velikog svećenika. Veliki svećenik je radio jednu stvar koju nijedan drugi svećenik nije mogao učiniti: na Dan pomirenja ulazio je u najsvetije mjesto i prinosio žrtve Bogu. Kao čovjek, predstavljao je narod pred Bogom. Bog je izabrao potomke Arona da predstavljaju Boga narodu. Isus je kvalificiran kao naš veliki svećenik na najmanje četiri načina.
1. Isus je jednom zauvijek prineo žrtvu za nas prinesavši samoga sebe. Isus je platio kaznu za naše grijehe. Petar, Mojsije i Ivan bili su dobri ljudi, ali nisu bili sposobni platiti kaznu za naše grijehe jer nisu bili bezgrešni.
2. Poput drugih velikih svećenika, Isus predstavlja Boga nama. To može činiti bolje od bilo kojeg smrtnog velikog svećenika, jer je Isus Bog (Hebrejima 1,8-9; Ivan20:28 ), i u Njemu prebiva punina Božja (Kološanima1:19 ).
3. Poput drugih velikih svećenika, Isus nas zastupa pred Bogom. On to može činiti jer je bio poput nas u svemu (Hebrejima 2,17).
4. Izraelcima je bio potreban novi veliki svećenik svaki put kad bi stari umro (Hebrejima 7:23-25). Isus je živ na nebu i On je isti jučer, danas i zauvijek (Hebrejima 13:8).
P: U Hebrejima 8,1-3, je li u redu nazivati čovjeka na zemlji danas našim svećenikom?
Odgovor: Suvišno je imati bilo kakve druge svećenike. Isus je jedini svećenik koji nam je danas potreban iz najmanje tri razloga.
Izričito, Isus je nazvan našim velikim svećenikom u Hebrejima 8,1.
U prošlosti je Isus jednom zauvijek prinio jednu žrtvu (Hebrejima 10,14), jednom zauvijek (Hebrejima 9,12; 10,10). Katolici i neki luteranci trebali bi primijetiti da Hebrejima9:26 izričito pokazuje da Isus nije patio od temelja svijeta.
Čak i danas Isus živi da posreduje za nas pred Ocem (Hebrejima7:25 ).
S druge strane, u širem smislu svi vjernici su svećenici prema 1. Petrova 2,9; Otkrivenje 1,6 i 5,10.
P: U Hebrejima 8,5, koja je bila svrha primjera Šatora sastanka?
O: Bog je donio Svoju vlast i kraljevstvo na zemlju. U Poslanici Hebrejima 8,5 stoji da je Šator bio kopija i sjena onoga što je na nebu. Međutim, baš kao što dvodimenzionalni crtež nije identičan dvodimenzionalnoj fotografiji, a kamoli trodimenzionalnoj stvari, to ne znači da je nebo točno poput zemaljskog Šatora. Šator nije izgrađen za Boga, kojemu on nije bio potreban, nego da bi nam Bog pokazao sliku svoje odvojenosti i svetosti.
P: U Hebrejima 8,5, potvrđuje li činjenica da je Šator sjena nebeskih stvari platonističku ideju da je naš svijet sjena stvarnog svijeta ideja?
O: Ne. Iako su vjerojatno većina govornika grčkog jezika bila barem donekle upoznata s Platonom, Platonov svijet ideja nije bio materijalna struktura. Na primjer, Platonova filozofija bi (prilično glupo) učila da su ležajevi u ovom svijetu nesavršene, modificirane kopije apstraktnog, "idealnog ležaja". Slično tome, kreveti su nesavršene modificirane kopije "idealnog kreveta". Naići ćemo na problem s kaučima La-Z-Boy ili razvučivim krevetima. Možda je idealni svijet morao stvoriti novu tvarnu cjelinu u trenutku kada je kauč La-Z-Boy izmišljen u stvarnom svijetu.
Za razliku od Grka, pisac Poslanice Hebrejima i ostatak Biblije razumjeli su da je Nebo materijalno, sa (proslavljenim) tijelom i strukturom. Drugi stari židovski spisi koji pokazuju da su razumjeli zemaljski Šator sastanka kao kopiju materijalnog nebeskog Šatora sastanka su 2 Baruh 4:5; te Djela židovskih starina 3:123 (oko 93. – 94. g.), i Židovski ratovi 5:212 – 213, oba autora Josipa Flavija.
P: U Hebrejima 8:5-7,13; 9:1,15; 10:9,16, budući da je Mojsijev zakon bio prvi savez, što je onda s saveznima s Adamom, Noom i Abrahamom?
O: Ti su sporazumi bili s pojedincima, a ne s nacijom ili narodom. Vidi također sljedeće pitanje.
P: U Hebrejima 8:5-7,13; 9:1,15; 10:9,16, uči li Biblija o "savezu" ili o "dispensacijama"?
Odgovor: Biblija uči o oboma. Zapravo, postoji sedam točaka oko kojih se kršćanski savezovci i dispensacionalisti mogu složiti, kao i neke razlike.
Suglasje:
A1. Svi koji su bili, jesu ili će biti spašeni, spašeni su kroz Isusa. (Hebrejima 11,39-40; Titu 2,11; Hebrejima 2,9; 1. Ivanova 2,2; 1. Timoteju 2,6) Pogledajte knjigu 1001 Bible Questions Answered, str. 77-78, 85 (dispensacionalist) za više o tome kako su vjernici Starog zavjeta bili "spašeni točno na isti način kao što su vjernici Novog zavjeta spašeni" po Kristu.
A2. U Starom zavjetu su i ljudi pojedinačno sklapali savez s Bogom (Psalam 50:5).
A3. Bog je sklopio niz ugovora s Adamom, Noom, Abrahamom, Izakom i Josuom.
A4. U Starom zavjetu narod je zajednički sklopio savez s Bogom (Jeremija 34:13,18).
A5. Postojala su i postojat će samo dva saveza: prvi je bio pod Mojsijem (Hebrejima 9:9), a drugi je vječni savez (Hebrejima13:20 ), koji je nadmoćniji (Hebrejima 8:6).
A6. Sada smo u doba milosti (Efežanima ). Stari zavjet je iščekivao Kristovo pomirenje, dok mi sada gledamo unatrag na Kristovo pomirenje.
A7. Bit će buduća dispensacija kada će sve biti zajedno pod Kristom (Efežanima1:10 ).
Razlike i naglasci:
Različiti teolozi saveza i dispensacionalisti ne slažu se o nizu stvari:
1. Teolozi saveza kažu da su sva Božja obećanja iz Starog zavjeta danas ispunjena samo u crkvi. Nevjerujući Židovi su odvojeni, i od tog trenutka nadalje "Izrael Božji" je crkva, a današnji Židovi ne razlikuju se od bilo koje druge etničke skupine. Ipak, R. C. Sproul u knjizi Now That's a Good Question (str. 504–505) uči da na temelju Poslanice Rimljanima 11 "Bog još uvijek ima napisati još jedno poglavlje za židovski narod kao takav."
Dispensacionalisti kažu da će se neka od Božjih obećanja iz Starog zavjeta ispuniti u budućem Izraelu, kao što je slučaj s 144.000. Židovi su danas i dalje Božji izabrani narod. Što se tiče primjene te teologije, bili su to dispensacionalisti, a ne savezničari, koji su promicali humanitarne zračne mostove kako bi pomogli Židovima u bivšem Sovjetskom Savezu da odu i vrate se u Izrael.
2. Općenito, dispensacionalisti ne stavljaju isti naglasak na pridržavanje Zakona, uključujući zakon o desetku i subotu/Gospodnji dan. Vidi Now That's a Good Question, str. 436–438, za savezničku perspektivu o tome da je davanje desetine danas zakon, i 1001 Bible Questions Answered, str. 107, za dispensacionalističku perspektivu o tome zašto to danas nije zakon, već stvar slobode. U knjizi 1001 Bible Questions Answered, str. 109–110, objašnjeno je zašto subota nije za današnje vrijeme.
3. Ultra-dispensacionalizam, koji odbacuju Dallasko teološko sjemenište, knjiga 1001 Bible Questions Answered (str. 114) i drugi dispensacionalisti, uči da sada živimo u drugoj dispensaciji od vremena Novog zavjeta te da krštenje danas nije važeće. Pogledajte raspravu o 1. Korinćanima 1,17 za više informacija o pogrešci ultra-dispensacionalizma.
4. Jedan teolog saveza, John Gerstner, tvrdi da dispensacionalisti nedovoljno naglašavaju ulogu Krista u spasenju za sve u svako doba. Dispensacionalisti poriču tu optužbu.
Kao primjer savezne perspektive, R. C. Sproul u knjizi *Now That's a Good Question* (str. 283–284) kaže: "Spasenje se događa na potpuno isti način u Starom zavjetu kao i u Novom zavjetu – kroz vjeru. Jedina je razlika u tome što je vjera u Starom zavjetu bila u budućem obećanju koje se još nije ispunilo."
5. Teolozi saveza, kao što su Gerstner i Novi genevski studijski prijevod Biblije (str. 1990.), tvrde da neki dispensacionalisti uče o "jeftinoj milosti" i zanemaruju Božji zakon. Jedan diplomant dispensacionalističkog sjemeništa kojega poznajem, dok je ovo čitao, povikao je od iznenađenja. Nepotrebno je reći, dispensacionalisti također poriču ovu optužbu. Međutim, bili su to neki dispensacionalisti, a ne teolozi saveza, koji su promicali stajalište da možete biti kršćanin ako samo prihvatite Isusa za svog Spasitelja, a učiniti Ga svojim Gospodinom bila je kasnija opcija.
6. Ekstremno dispensacionalističko učenje povremeno naglašava da danas spasi evanđelje, gotovo isključujući činjenicu da je Bog taj koji spašava. Je li Bog nemoćan spasiti bebe i teško mentalno onesposobljene osobe zato što nisu čuli evanđelje?
Općenito, činjenica da neki ljudi gurnu neko stajalište do krajnosti ne dokazuje da je to stajalište pogrešno, ako neekstremistička verzija tog pogleda uključuje ravnotežu koja štiti od ekstremizma. Međutim, ekstremisti koji gurnu stajalište do njegovih logičnih zaključaka doista pokazuju da je cijelo stajalište pogrešno, ako ne postoji učenje koje zabranjuje njegovo dovodjenje do krajnosti.
P: U Hebrejima 8,10, budući da je Isus umro za sve, kako je drugi savez samo s kućom Izraelovom?
O: Hebrejima 8,10 kaže da će savez biti s Izraelom; ne kaže da nitko drugi osim Izraela. Međutim, ispravno shvaćen, savez je s Izraelom, a svi vjernici usvojeni su u Božji izabrani narod. Dvije specifične točke:
1. Svi vjernici duhovno su sinovi Abrahamovi, prema Efežanima 2:12-13; Galaćanima 4:24-28; Rimljanima 4:12,16-17.
2. Čak i Židovi koji odbijaju vjerovati u Isusa umrijet će u svojim grijesima prema Mateju 23:29-33; Ivanu 8:24; Djela apostolskim20:21 ;2:37 -40; i Rimljanima 9:6.
P: U Hebrejima 8,11 i Jeremiji 31,33-34, trebamo li međusobno poučavati?
O: Da. Ovaj stih ne kaže samo da se nećemo međusobno poučavati. Naprotiv, kaže da se nećemo međusobno poučavati govoreći "Upoznajte Gospodina", jer će svi vjernici poznavati Gospodina.
Ovdje je važna teološka točka. Dok je u vrijeme Starog zavjeta samo nekolicina vjernika imala Duha Svetoga koji prebiva u njima, u vrijeme Novog zavjeta svi vjernici imaju Duha Svetoga koji prebiva u njima. Ivan14:23 pokazuje da svi koji imaju Krista imaju i Duha Svetoga. Poslanica Rimljanima 8:9-11 pokazuje da oni danas koji nemaju Duha Svetoga nemaju ni Krista.
P: U Hebrejima 8,13, kako bi Stariji savez mogao nestati, budući da je Isus rekao u Mt 5,18 i Lk 16,17 da ni jedna jota ni jedna crtica neće nestati?
O: U Luki 16,17 Isus je rekao da Zakon neće nestati. U Mateju5:18 Isus je rekao da ni jedna jota ni jedan crt ne će nestati dok se sve ne ispuni. Za više informacija pogledajte raspravu o Rimljanima 7,6.
P: U Hebrejima 9,2-4, ukratko, je li zlatni oltar za kadilo bio u Najsvetijem prostoru ili je bio u Svetom prostoru, kao što pokazuju Izlazak 30,6 i Levitski zakonik 16,12-13,18?
O: Neki drevni rukopisi Knjige Hebrejima kažu da se taj oltar nalazio u Svetom mjestu, no ne moramo se pozivati na te rukopise da bismo odgovorili na pitanje.
Kratki odgovor: Je li veo bio dio Svetišta ili Najsvetijeg mjesta budući da je razdvajao ta dva prostora? Moglo bi se reći da je bio dio oba. Isto tako, 1. Kraljevima 6,22 daje odgovor o žrtveniku. Tamo stoji da je žrtvenik "pripadao" Najsvetijem mjestu. Žrtvenik je, zajedno s veom, tvorio granicu, a veo se povlačio unatrag kako bi Veliki svećenik prošao kroz njega na Dan pomirenja.
Za detaljnije objašnjenje pogledajte sljedeće pitanje.
P: U Hebrejima 9,2-4, nalazio li se zlatni oltar kadulje u Najsvetijem odajniku ili se nalazio u Svetom odajniku, kao što pokazuju Izlazak 30,6 i Levitski zakonik 16,12-13,18?
O: Za kratak odgovor pogledajte prethodno pitanje.
Dugi odgovor: Postoji toliko mnogo objašnjenja za odgovor na ovo pitanje da je zagonetka probirati ih kako bi se pronašao ispravan. Svi se odgovori mogu svrstati u tri kategorije: riječi, kretanje i svrha. Svaka od tih kategorija ima jedan najmanje vjerojatan odgovor i jedan ili dva vjerojatnija odgovora.
Prva tri čina koja nisu izravno povezana s odgovorom, a zatim slijedi odgovor.
Činjenica 1: Upotreba na Dan pomirenja: Svećenik je ulazio u Najsvetije mjesto samo jednom godišnje. Svećenik je uzeo žeravicu s ovog oltara i prošao iza zastora u Najsvetije mjesto (Levitski zakonik 16,12-13).
Činjenica 2: Položaj oltara: Izlazak 30,1-10 pokazuje da je svećenik (ne nužno veliki svećenik) svakog jutra morao paliti tamjan na oltaru obloženom zlatom. To je ono što je Zaharija, otac Ivana Krstitelja, radio kada mu se anđeo ukazao pored tog oltara u Luki 1,8-11. Zaharija je bio dio odreda svećenika i stoga nije bio veliki svećenik. Levitski zakonik 16,12 također pokazuje da je žrtvenik bio u Svetinji, a ne u Najsvetijoj svetinji. 1. Kraljevima 6,22 moglo bi značiti da je žrtvenik bio u Najsvetijoj svetinji, ali ne nužno. 1. Kraljevima 6,22 samo kaže da je "pripadao" najsvetijim stvarima (što znači na Dan pomirenja), a ne da se tamo fizički nalazio. Prema knjizi When Critics Ask, str. 517, Filo, Josip Flavije i drugi židovski pisci također su navodili da se nalazio u svetom prostoru. Suprotno tome, u Otkrivenju Baruhovom 6:7 stoji da je žrtvenik bio u Najsvetijem prostoru.
Činjenica 3: Dva oltara (neuvjerojatno): Iako je moglo postojati dva oltara, to je vrlo nevjerojatno, jer ne postoji biblijska ili izvanbiblijska referenca na dva oltara.
Definicija riječi (nevjerojatno): Doslovna grčka riječ u Poslanici Hebrejima 9,3 je "instrument za tamjan". Gramatički se može odnositi na kadilicu koju je svećenik nosio sa sobom. Međutim, to je malo vjerojatno jer bi tada Knjiga Hebrejima detaljno opisivala svaki od ostala tri komada namještaja u Šatoru sastanka, spomenula kadilicu, a oltar za tamjan prešutjela. Također, židovski pisci Filon i Josip Flavije koriste tu riječ da označe oltar.
Varijacija u rukopisima Starog zavjeta: Dok masoretski tekst i Septuaginta navode da se žrtvenik nalazio u Svetinji, Samaritski pentateh kaže da se nalazio iza vela (u Najsvetijoj svetini).
Varijacija u rukopisima Novog zavjeta: Grčki rukopisi Vaticanus, koptske verzije i etiopska verzija navode da se nalazi u Svetom prostoru, a ne u Najsvetijem prostoru. Međutim, to vjerojatno nije izvorno čitanje.
Rani kršćanski spis: Pet knjiga protiv Marciona, autora Tertulliana, u četvrtoj knjizi, stihovi 140–145, spominje zlatni oltar u Najsvetijem od svetih.
Godišnje pomicanje oltara na Dan pomirenja (nevjerojatno): Je li se oltar pomicao jednom godišnje? To je nevjerojatno. Oltar je bio izrađen od drveta akacije i obložen zlatom. Bio je malen, dimenzija otprilike 3 x 1,5 x 1,5 stopa. Liveno zlato vrlo je gusto, oko 19,3 g/cm³. Pod pretpostavkom da je debljina zlata bila osmina inča, težina zlata iznosila bi 225–235 funti. Iako bi ga mogao gurnuti jedan čovjek, nije bio vrlo prenosiv za svećenika koji je također nosio tamjan i kadilo za žar. Drugi svećenici nisu smjeli pomagati pri njegovom unošenju u najsvetije mjesto (Levitski zakonik 16,17; Hebrejima 9,7). Stoga se žrtvenik vjerojatno nije premještao na Dan pomirenja.
Jednokratno pomicanje oltara: Postojao je "oltar koji je pripadao unutarnjem svetištu", kako navodi 1. Kraljevima6:22 . Hebrejski tekst je ovdje dvosmislen: može značiti ili da se u Solomono vrijeme oltar nalazio u Najsvetijem mjestu, ili da je oltar pripadao Najsvetijem mjestu. Ako se misli na prvo značenje, oltar se nalazio u Najsvetijem mjestu u Solomonovom hramu. Međutim, to je malo vjerojatno, jer je Zaharija u Luki 1,8–11 palio tamjan na tom oltaru kad mu se anđeo ukazao, kako se navodi da su svećenici (ne samo veliki svećenik) trebali činiti u Levitskom zakonu 16,12. Izvan Biblije dobivamo proturječne signale o tome. Filon i Josif Flavije kažu da je oltar bio u Svetinji, ali u Otkrivenju Baruhovom 6:7 stoji da je oltar bio u Najsvetijoj Svetinji.
Pomicanje zastora: Pretpostavimo da se misli na drugo značenje 1. Kraljevima 6,22. Ključni dio nedostajuće informacije je kako bi svećenik, s kadionicom punom vatre, tamjanom i krvlju na prstu u drugoj ruci, uopće otišao iza zastora. (Ne bi mogao jednostavno proći ispod njega.) Matej 27,51 ukazuje na to da zastor nije bio od dva zastora pričvršćena na sredini, već jedan cjelovit komad. Zamislite na trenutak da se svećenik jednostavno ugurao između zida i vela s jedne strane. To bi bilo problematično sa svim stvarima koje je nosio, uz nadu da žar u kadilnici neće zapaliti veo. Vjerojatniji scenarij jest da je svećenik otvorio veo, barem djelomično, i zatim ušao. Jednom kada bi veo bio otvoren, oltar bi postao dio Najsvetijeg mjesta i služio bi u obredu tamo.
To je slično našim molitvama na zemlji. Mi smo grešni i nismo dio Boga Najsvetijeg Mjesta na nebu. Međutim, jednoga dana za nas će se veo odmaknuti, a Otkrivenje 5,8; 8,3-4 pokazuje da ne samo mi, već i naše molitve bit će u Najsvetijem Mjestu na nebu. (To vas nekako motivira na molitvu, zar ne?)
P: U Hebrejima 9,4, jesu li kamene ploče isto što i Knjiga zakona u Ponovljenom zakonu 31,24-26?
O: Ne. Ponovljeni zakon 31,24-26 pokazuje da je Knjiga zakona bila Tora (prvih pet knjiga Biblije), a ne Deset zapovijedi. Izvorna Tora stavljena je pokraj Kovčega, a ne u njega. Kameni ploči bili su Deset zapovijedi.
P: U Hebrejima 9,4, nalazile li su se te tri stvari u Kovčegu saveza ili ispred njega, kao što upućuju Izlazak 16,33-34, Brojevi 17,10-11, 1. Kraljevima 8,9 i 2. Ljetopisima 5,10?
Usput, Kovčeg se također naziva i Kovčeg svjedočanstva (Izlazak 25,16-22), jer je u njemu bilo "svjedočanstvo", to jest, kamene ploče Deset zapovijedi.
Prije su u Kovčegu bile: u Izlasku 16,33–34 stoji da je posuda s manom stavljena pred Gospodina da se čuva za buduće naraštaje. U Brojevima 17,10–11 stoji da su trebali staviti Aronov štap pred Svjedočanstvo. Iako samo u Hebrejima 9,4 stoji da su te stvari stavljene unutar Kovčega, pretpostavlja se da su te stvari stavljene u Kovčeg. Izlazak 25,21, Izlazak 40,20 i Ponovljeni zakon 10,2 i 5 kažu da je Mojsije stavio kamene ploče u Kovčeg. Kada Izlazak 40,20 kaže da su kamene ploče stavljene u Kovčeg, moguće je da su i druga dva predmeta stavljena u to vrijeme.
500 godina kasnije, u vrijeme Salomona, nakon što su Kovčeg zarobili Filistejci i nakon što je 70 ljudi pogledalo unutra (1 Samuelova 6,19), u 1. Kraljevima 8,9 i 2. Ljetopisima 5,10 u Kovčegu su se nalazile samo kamene ploče. Poslanica Hebrejima 9,4 govori o onome što je izvorno bilo u Kovčegu.
P: U Hebrejima 9:6-9, koja je bila svrha sve te odvojenosti u šatoru sastanka?
O: Neke zgrade danas imaju ograničen pristup određenim dijelovima, poput prostorija za električnu energiju, iz sigurnosnih razloga, kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva.
U vrijeme Starog zavjeta to je slikovito naglašavalo odvojenost između Svetog Boga i grešnog čovjeka. Čak je i veliki svećenik smio ući samo jednom godišnje. To je bio samo jedan određeni čovjek, iz jedne obitelji, iz jednog plemena, iz cjelokupnog stanovništva. Prema Josipu Flaviju, u vrijeme hramova kada bi svećenik ulazio, imao je dvanaest zvončića oko donjeg dijela svoje halje i užad oko struka. Što bi se dogodilo da je Bog bio toliko nezadovoljan svećenikom, pa bi ovaj umro unutar Svetinje nad svetinjama? Tko bi ga izveo? Otuda užad oko struka, kako bi ga netko mogao izvući, i zvončići, koji bi zvonjali da bi se pokazalo da se još kreće.
Židovski rabini u Talmudu Yoma 5:1 kažu da je, kada bi veliki svećenik ušao, "ali nije produžavao molitvu da ne bi uzeo Izraelu strah". Nakon što bi ušao (i izašao), priređivao bi gozbu sa svojim prijateljima.
P: U Hebrejima 9:12-14, što točno znači "otkupljenje"?
O: To nije bila misterija za Židove; to je bio uobičajen pojam u Starom zavjetu. Svaka prvorođena životinja trebala je biti prinesena u žrtvu, osim što je mogla biti "otkupljena" nečim umjesto nje, prema Izlasku 13,13.
Slično tome, prvorođena djeca trebala su biti otkupljena žrtvovanjem životinje, što pokazuje Izlazak 13:14-16. U Luki 2:23-24 Marija i Josip prinesli su prinos nakon što se Isus rodio, kako je zapovijedano u Levitskom zakonu 12:6-8.
Bog je otkupio Izraelce iz egipatskog ropstva u Izlasku 6,6 i Ponovljenom zakonu 7,8.
Općenito, značenje otkupljenja, grčki lytrosis, jest oslobađanje nečega plaćanjem otkupnine, prema The Expositor's Bible Commentary, vol. 12, str. 86.
U vrijeme Starog zavjeta Bog je spašavao ljude na "kredit", znajući što će Krist učiniti.
P: U Hebrejima 9:15, je li Kristova isplata za naše grijehe bila retroaktivna?
A: Apsolutno da. U Poslanici Hebrejima 9,15 stoji da je Krist umro za grijehe počinjene pod prvim saveznim zakonom. U Božjem sigurnom znanju Isus je bio zaklan prije temeljenja svijeta u Otkrivenju 13,8. Rimljanima 3,25 također ukazuje da je to učinio za prethodne grijehe koji su do tada ostali nekažnjeni.
P: U Hebrejima 9,21, gdje piše da su šator i druge stvari bile poprskane krvlju?
O: To ne piše u Starom zavjetu; no Židovi su očito bili toga svjesni. Josip Flavije to spominje u Djelu Židovskih starina, knjiga 3, str. 205-206. [viii 6].
P: U Hebrejima 9:25-28, može li se Isus žrtvovati mnogo puta tijekom rimokatoličke mise, uz kruh i vino?
O: Pravi kršćani se ne slažu oko toga.
Luterani i katolici kažu da. Jedan je luteran učio da, budući da je Bog bezvremen, i pomirenje može biti bezvremensko. Gospodnja večera je povezanost u vremenu s vremenom Kristove smrti na križu kroz bezvremenost Boga.
Ortodoksni kršćani uče o stvarnom prisustvu Krista u euharistiji, ali ostavljaju misterij kako.
Većina protestantskih kršćana kaže ne.
U Ivanu 19,30 "Završeno je" su posljednje riječi Isusa. To je zapravo računovodstveni izraz koji bi se mogao prevesti kao "u potpunosti plaćeno".
Hebrejima 9:25-28 izričito uči da Isus ne prinosi žrtvu iznova i iznova; nego je Isus prinesen jednom.
U Hebrejima 10:11-12, Isus nije obavljao svoju vjersku dužnost iz dana u dan; naprotiv, Isus je za sve vrijeme prinio jednu žrtvu za grijehe. Zatim je Isus sjeo, položaj udobnosti, naklonosti i časti.
P: U Hebrejima 9:27-28, može li reinkarnacija biti istinita i kompatibilna s kršćanstvom?
O: Ne, iz više razloga.
Općenito, Bog sve tjelesno uskrisuje posljednjeg dana, što nema mnogo smisla ako nemamo jedno, i samo jedno, tijelo.
U Poslanici Hebrejima 9,27-28 izričito stoji: "Jednom umrijeti ljudima je određeno, a nakon toga suđenje".
U 2 Samuilovoj 12,22-23 David je rekao za svoje mrtvo dijete: "Ja ću ići k njemu [u grob], ali on neće vratiti se meni." Sveto pismo točno bilježi Davidove riječi, ali ovaj stih ne bi dokazao da je Davidovo mišljenje bilo ispravno, osim u kombinaciji s Poslanicom Hebrejima 9,27-28.
Propovjednik 11,3 kaže da gdje god drvo padne, ondje će i ležati. Kontekst Propovjednika 11,1–3 je uzrok i posljedica, a kontekst cijele knjige je život i smrt pod suncem.
Reinkarnacija je bila odsutna ne samo iz cijelog Starog i Novog zavjeta, već i iz židovske i kršćanske tradicije. U taj su koncept vjerovali neki paganski Grci. Kršćani su bili svjesni tog koncepta i temeljito su odbacili reinkarnaciju kao biblijski neprihvatljivu, što pokazuje Hipoliti.
Hipolet (Protiv Platona, stih 2), u svojoj opsežnoj raspravi o Hadesu, također ukratko spominje da uskrsnuće ne znači da se duša prenosi u druga tijela, već da Bog sam uskrisuje tijela. U djelu O pobijanju svih hereza, 1:2, Hipolet spominje da su pitagorejci vjerovali u zabludu da duša prolazi kroz uzastopna tijela.
U djelu "Oktavije" Minucija Feliksa, poglavlje 34, str. 194 (nakon 205. g.), ideja o povratku duša ljudi u zvijeri [reinkarnacija] nazvana je "razuzdanošću klauna".
Ako netko odluči vjerovati u reinkarnaciju bez obzira na ono što Biblija kaže, to je jedna stvar, ali molim vas, nemojte lagati o onome što Biblija kaže. Koristite koje god ljudske riječi želite, ali molim vas, nemojte pokušavati iskriviti Božju riječ da kaže nešto što Bog nije rekao.
Za više o reinkarnaciji pogledajte raspravu o Luki 1,15; 1. Korinćanima 15,37; Galaćanima 1,15-16; Galaćanima 6,7-8; Hebrejima 7,3 i Jakovljevu 3,6.
P: U Hebrejima 9,28 i dalje, što znači "oni koji iščekuju", apekdechomenois?
O: Ova se riječ koristi sedam puta u Novom zavjetu: Rimljanima 8:19, 23, 25; 1. Korinćanima 1:7; Galaćanima 5:5; Filipljanima 3:20; Hebrejima 9:28. Svaki put se odnosi na one koji iščekuju Kristov povratak. Koliko je prikladno nazvati sebe i one u svojoj lokalnoj crkvi među "onima koji iščekuju".
P: U Hebrejima 10,1-2, u filmu "Trumanov show" junak je živio u nestvarnom svijetu. U neku ruku, vjernici Starog zavjeta živjeli su u "svijetu sjene", imajući samo sjenu Krista u žrtvama Starog zavjeta. Kako mi danas živimo u "svijetu sjene"?
O: Grčki izraz za sjenu, skia, može se odnositi na mnoge vrste sjena, uključujući i obris koji umjetnik napravi za sliku prije nego što kasnije doda boje. Živimo u svijetu u kojem su neke stvari kopije onoga što je na Nebu. Iako nam se ova zemlja, u našim trima dimenzijama plus vremenu, čini stvarnom, ona nije stvarna kao vječnost, u tko zna koliko dimenzija. Kada netko umre na ovom svijetu, čini se kao da je "kraj igre". Ali u stvarnosti, mi smo samo završili probnu verziju igre i prešli na novu razinu.
U sjenovitom svijetu mogli su postojati naznake da stvari nisu posve trajne. Na primjer, kako kaže Believer's Bible Commentary na str. 2188, "Redovito ponavljanje žrtvovanja označavalo ih je kao neučinkovita. Tko mora uzimati lijek svakih sat vremena da bi ostao živ, jedva se može reći da je izliječen. Umjesto da umiruje savjest, levitski sustav svake ju je godine budio. Iza lijepog rituala Dana pomirenja krio se godišnji podsjetnik da su grijesi samo prekriveni, a ne uklonjeni."
P: U Hebrejima 10,4-11, budući da krv junica i jaraca nije mogla ukloniti grijehe, zašto su Židovi morali žrtvovati njih 1400 godina?
O: Odgovor potražite u raspravi o Izlasku 30,4, Levitskom zakonu 4 i Levitskom zakonu 5,13.
P: U Hebrejima 10,5, je li "tijelo koje si mi pripremio" citat iz Psalma 40,6 "otvorio [probio] si mi uši"?
M: Masoretski tekst kaže: "ušice si mi probio". Hebrejske su robove trebalo osloboditi svakih sedam godina, ali su ušice probijali robu koji je dobrovoljno odlučio služiti svome gospodaru doživotno.
Septuaginta kaže: "tijelo si mi pripremio". U prijevodima Starog zavjeta Simmaha i Teodotiona također stoji "tijelo". Stoga je Psalam 40,6 vjerojatno izmijenjen u masoretskom tekstu. (Uzgred, u svitcima s Mrtvog mora nije sačuvan Psalam 40,6).
U svakom slučaju, Isus je bio pripremljen za poslušnu službu.
P: U Hebrejima 10,10, je li Isusovo tijelo napadnuto od Sotone, kako uči rev. Moon, osnivač kulta Univerzalne crkve?
O: Ne. Prvo slijedi ono što navodni mesija rev. Moon kaže, a zatim ono što Božja riječ kaže.
1. Rev. Moon kaže: da je Abrahamova žrtva postala Satana svojina.
Božanski princip, str. 269: "...Abrahamova žrtva prinošenjem žrtava bez da je prerezao golubicu na pola rezultirala je, kao da je, prinošenjem u posjed Sotoni, te je žrtva završila tvrdnjom da je žrtva bila u posjedu Sotone."
Božanski princip, str. 330: "Zbog toga što je Mojsije dvaput vanjski udario o stijenu u bijesu... njegovo [Mojsijevo] tijelo je napala Sotona i umro je u pustinji, ali unutarnje... [još je uvijek mogao donijeti vodu iz stijene narodu]"
Božanski princip, str. 148: "Isus nije mogao ispuniti svrhu providnosti fizičkog spasenja jer je njegovo tijelo bio napadnut od Sotone. Međutim, mogao je uspostaviti temelj za duhovno spasenje ... kroz ... krv križa."
2. Bog kaže: da Isusovo tijelo nije vidjelo raspadanje, prema Djela apostolskih 2,31. Isus je prineo svoje tijelo u žrtvu u Poslanici Hebrejima 10,10, ali je Njegovo tijelo nas posvetilo. Dok rev. Moon uči da je Isus izgubio svoje tijelo i da je ono bilo pokvareno, apostol Pavao kaže suprotno u Poslanici Filipljanima 3,20-21.
"Ali je naše državljanstvo na nebu i odande nestrpljivo iščekujemo Spasitelja, Gospodina Isusa Krista, koji će, onom silom kojom sve podloži sebi, preobraziti naša ponižena tijela da budu slična Njegovu slavnom tijelu." (BSB)
P: U Hebrejima 10,14, kako smo već savršeni, a ipak postajemo sveti?
O: Odgovor potražite u raspravi o 2. Solunjanima 1,5 i 1. Petrovoj 1,14-16.
P: U Hebrejima 10,18, budući da više nema žrtava za grijeh, može li se Isus žrtvovati u katoličkoj misi?
O: Ne. Pogledajte raspravu o Hebrejima 9:25-28 za odgovor.
P: U Hebrejima 10,25, je li u redu da se vjernici ne okupljaju na zajedništvo?
O: Ne. Grijeh je da se vjernici izoliraju od svih ostalih vjernika. Poslanica Hebrejima 10,25 kaže da ne bismo trebali zanemarivati okupljanje, ali Biblija ne kaže kada se trebamo okupljati.
Postoji niz razloga za ovu zapovijed. Potrebni su nam drugi kršćani za ohrabrenje, pouku, ispravljanje i prijekor. Bog je dao drugim vjernicima duhovne darove da nas hrane, a dao nam je i duhovne darove da hranimo njih. 1. Korinćanima 12. to detaljnije objašnjava. Još jedan razlog je što je Isus rekao: "Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u ime moje, ondje sam i ja s njima." (Matej 18,20) Postoji posebna snaga u zajedničkoj molitvi. Na kraju, iako Bog uživa u našem pojedinačnom obožavanju, Bog posebno uživa u tome da Ga obožavamo zajedno. Za dopunski odgovor pogledajte knjigu The Complete Book of Bible Answers, str. 225.
P: Pokazuje li Hebrejima 10,26-32 da ljudi mogu izgubiti svoje spasenje?
Svi se slažu da ovaj odlomak uči da je Krist sam dovoljan žrtva za naše grijehe. Žrtve Starog zavjeta, bez Krista, nemaju vrijednosti. Međutim, istinski kršćani ne slažu se oko toga što ovaj odlomak govori o gubitku spasenja.
Stajalište o gubitku prilike: Za one koji griješe odbacivši Kristovu žrtvu na križu, nema nade osim onog puta koji su odbacili. Čak i ako su dobri Židovi i prinesu sve žrtve Starog zavjeta, neprijatelj Kristov je neprijatelj Božji, koji može očekivati samo goruću vatru.
Stajalište o gubitku spasenja: Osim prethodnog stajališta, kršćani koji namjerno i ustrajno griješe dovoljno dugo zgazili su Sina Božjega pod noge i izgubili priliku da ih Krist spasi.
Za daljnju raspravu pogledajte pitanje o Hebrejima 3,6 i 14 te dva pitanja o Hebrejima 6,4-12.
P: U Hebrejima 11,1 i Hebrejima 11,3, je li to bilo "naša vjera koja razumije da je svijet stvoren", ili je to bilo "po Božjoj vjeri kojom je On stvorio svijet", kako uče Kenneth Copeland i drugi?
O: Na grčkom, prve dvije riječi su "Po vjeri razumijemo". "Po vjeri" izravno modificira glagol koji slijedi, "razumijemo". Dakle, naša vjera nije oblikovala svijet, već nam naša vjera daje razumijevanje o tome kako je Bog oblikovao svijet. To je naša vjera; Svemogući Bog sam nema niti treba vjeru.
Postanak 1, Psalam 33:6,9 i drugi odlomci pokazuju da je Bog sve stvorio Svojom riječju. Svemogući Bog nema "vjeru" da možda može nešto učiniti, baš kao što mi nemamo vjeru da možemo disati. Bog ima sigurno znanje da može učiniti sve.
Šire pitanje ovdje je sljedeće: trebaju li kršćani imati vjeru u Boga ili vjeru u vjeru? Mnogi iscjelitelji vjerom u suštini uče vjeru u vjeru. Vjera u vlastitu vjeru je vjera u sebe prerušena u vjeru u Boga.
P: U Hebrejima 11,4, zašto je Bog prihvatio Abelovu žrtvu, a ne Kainovu darovinu?
O: Knjiga Postanka 4 nije izričito navela nijedan razlog, stoga nijedan razlog nije isključen. Poslanica Hebrejima 11,4 kaže da je Kajinu nedostajalo vjere. Zapravo, može se pretpostaviti kombinaciju triju razloga koji se odnose na Kajinov nedostatak istinske vjere.
Krv, a ne povrće: U kasnijim vremenima žrtve Bogu uvijek su bile životinjske. Čak i danas neki žele kršćanstvo bez krvi. Poslanica Hebrejima 9,18 i 22 podsjeća nas da je u Starom zavjetu Bog zahtijevao prolijevanje krvi za oprost. Međutim, moglo bi se uzvratiti da su i Stari zavjet i Poslanica Hebrejima napisani nakon Kajinova života, pa kako je Kajin to trebao znati? To nas dovodi do sljedeće točke.
Žrtvovanje u zajedništvu s Bogom: Budući da je Bog izravno razgovarao s Kajinom, on je kasnije mogao pitati Boga što On želi. Mnogi ljudi danas žele služiti Bogu po vlastitim uvjetima, na svoj način, a ne na Božji način. Međutim, moglo bi se uzvratiti: zašto Kajin ne bi mogao žrtvovati kako god je želio? To nas dovodi do sljedeće točke.
Žrtvovanje u vjeri našem Gospodinu: Ne postoje dokazi da se Kajin podložio Gospodstvu Boga ili da je vjerom povjerio svoj život Bogu. Čak i danas, ako nismo zainteresirani za približavanje Bogu i poslušnost Njemu, naše žrtve nemaju značaja. U Miheju 6,6-8 to je izraženo prekrasno poetski. Izreke 21,3; Ozej 6,6; Ivan 14,15; 21; 23-24 izravniji su izrazi prvenstva približavanja Bogu i poslušnosti nad žrtvama i drugim djelima ljudi.
P: U Hebrejima 11,5, kako Enoh nije vidio smrt?
O: Henok nije vidio smrt u Postanku 5,22-24. Kao što je jedno malo dijete reklo: "Jednog dana, dok su hodali, Bog je rekao Henoku: budući da smo bliže mojoj kući nego tvojoj, zašto jednostavno ne dođeš sa mnom kući?"
Sveznajući Bog može učiniti sve što želi, uključujući i uzeti nekoga na nebo. Tri kršćanska pisca iz predniškog razdoblja smatrali su da se Henok vratio kao jedan od dva svjedoka u Otkrivenju 11,6-11.
Tertulijan (198. – 220. g.) smatrao je da Henok još nije vidio smrt jer će umrijeti tek u vrijeme antikrista (Otkrivenje 11,3). Tractatus de Anima, pog. 50, str. 227
Hipolit (222.–235./6. g.) također je napisao da su dva svjedoka Henok i Ilija, koji će propovijedati 1.260 dana, u Traktatu o Kristu i Antikristu, gl. 43, str. 213.
Laktancije (oko 303. – oko 325. g.) raspravlja o tome da su Ilija i Henok preneseni na neko udaljeno mjesto bez umiranja kako bi prisustvovali Kristu kada On dođe suditi. Međutim, ne bismo trebali vjerovati ni da se i Neron vraća. O načinu na koji su mučitelji umrli, gl. 2, str. 302.
P: U Hebrejima 11,7, kako je Noa osudio svijet?
O: Svi razumiju da je Bog taj koji sudi svijetu, i Bog, a ne Noa, taj koji je poslao potop. Smisao 11. poglavlja Poslanice Hebrejima jest da je Noa osudio svijet pokazujući da čovjek i njegova obitelj mogu živjeti pravedan život pred Bogom, čak i u ono vrijeme.
P: U Hebrejima 11,8, kako je Abraham (ranije Abram) krenuo ne znajući kamo ide, budući da u Postanku 12,5 stoji da je Abram krenuo u zemlju Kanaan?
O: Abrahu konkretno nije rečeno da ide u Kanaan kada ga je Bog pozvao u Postanku 12,1. Gledajući unatrag, Postanak 12,5, napisan mnogo kasnije od Abrahama, govori nam da je Bog naložio Abrahamu da ode u Kanaan.
U našim životima možemo poslušati Boga ne znajući kakav će biti ishod. Iako nam u tom trenutku to može biti neizvjesno, osvrnuvši se godinama kasnije, možemo vidjeti kako su se stvari tako dobro ispunile u Božjem planu.
P: U Hebrejima 11,19, kako je Abraham figurativno dobio Izaka natrag iz mrtvih?
O: Abraham je namjeravao žrtvovati Izaka. Međutim, Bog ga je zaustavio i Izak je ostao živ, kako stoji u Postanku 22,1-18.
P: U Hebrejima 11,26, kako je Mojsije cijenio pogrdni naziv Kristov, budući da Mojsije nikada nije čuo za Krista?
O: Iako Mojsije nije čuo ime Krista, cijenio je Boga i znao je za nadolazećeg proroka iz Ponovljenog zakona 18,17. Mojsije je znao da će netko doći da učini pomirenje za zemlju i narod iz Ponovljenog zakona 32,43.
P: U Hebrejima 11,27, kako je Mojsije napustio Egipat ne bojeći se kraljeve gnjeva, kad u Izlasku 2,14-15 stoji da se Mojsije bojao Faraona i pobjegao u Midjan?
Odgovor: Izlazak 2,14-15 kaže: "…Tada se Mojsije uplašio i pomislio: 'Sigurno je postalo poznato ono što sam učinio.' Kad je Faraon čuo za tu stvar, potražio je da ubije Mojsija. Ali Mojsije je pobjegao od Faraona…" (BSB). Klement Aleksandrijski u Stromata (193.–202. g.) knjiga 4, poglavlje 16, str. 428 citira ovaj stih, a u starim rukopisima nema varijacija u tekstu (npr. izostavljanja riječi "ne").
Prvo što nije odgovor, a zatim dva različita odgovora.
Nije odgovor: Izlazak 2,14 kaže da se Mojsije uplašio, a Izlazak 2,15 kaže da je Mojsije pobjegao od Faraona. Ovdje izričito ne stoji da se Mojsije bojao Faraona.
Odgovor Ivana Zlatoustog: Pišući oko 392.–407. godine, Zlatousti je pokrenuo ovo pitanje i odgovorio na njega. Da, Mojsije se uplašio kad je ubio Egipćanina, ali je mudro pobjegao kako bi izbjegao predviđenu opasnost. Nema potrebe iskušavati Boga. Mojsije se nije bojao vratiti i nije se bojao ponovno napustiti Egipat, unatoč faraonovoj ljutnji. (Homilije o Hebrejima, Homilija 26, str. 484.)
Drugi odgovor: Iako je Mojsije prvi put mudro pobjegao iz Egipta, to je bilo iz straha nakon što je ubio Egipćanina. Hebrejima 11,27 odnosi se na Mojsijev karakter nakon četrdeset godina boravka u Midijanu. Mojsije se bez straha vratio u Egipat, ponovno je stajao pred Faraonom bez straha i ponovno je napustio Egipat, a sve to bez straha od Faraonove ljutnje. Faraon je imao više razloga bojati se Boga nego što je Mojsije imao bojati se faraona.
Ovdje postoji pouka za nas danas. Ponekad, ako pobjegnemo iz zastrašujuće situacije, Bog nas kasnije može pozvati da se vratimo i hrabro zauzmemo za Njega i protiv tlačenja drugih. Mojsije je možda jednom napustio Egipat iz straha od Faraona, ali Bog i autor Poslanice Hebrejima smatraju značajnijim kada se Mojsije vratio, svladavši svaki strah, i napustio ga drugi put bez straha.
P: U Hebrejima 11,32, kako su Gideon, Samson i Jiftah bili junaci vjere? Svi su griješili, a čak je i Barak pokazao nedostatak vodstva.
Božji narod i dalje griješi, a neki od njih su griješili uvelike. Biblija ne prešućuje njihove ozbiljne nedostatke, ali je ohrabrujuće znati da se Bog može nositi s nama i usavršiti nas, čak i s našim manama.
U Hebrejima 11,32 ne tvrdi se da su ti ljudi bili uzori besprijekorne savršenosti ili čak pravedniji od drugih. Naprotiv, 11. poglavlje Poslanice Hebrejima predstavlja nam te ljude kao primjere onih koji su imali vjeru za velika djela, a u slučaju Samsona, i da se pridruže redovima mučenika koji su umrli za Boga.
P: U Hebrejima 11,35, kako su žene dobile natrag svoje mrtve?
O: To bi bila udovica iz Sarefata u 1. Kraljevima 17,22 i Šunamitkinja u 2. Kraljevima 4,34. Njihovi su preminuli voljeni oživjeli. To uskrsnuće bilo je poput Lazarevog; nisu uskrsnuli s besmrtnim tijelom, već su vraćeni u prethodno stanje.
P: U Hebrejima 11,35, je li ovo aluzija na 2. Makabejce 7,12, što dokazuje da je barem dio Apokrifa dio Svetog pisma?
O: Ne. U 2. Makabejcima 7,12 stoji: "Kralj i njegovi su se zato zadivili duhu mladića, jer je svoje muke smatrao ništavnima." (prijevod iz izdanja RSV Catholic Edition). Kontekst je da je to bio treći od sedam braće koji su mučenički stradali pod Seleukidima. Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1. To zapravo nije citat iz Apokrifa. Poslanica Hebrejima 11,35 najbliža je 2. Makabejcima 7,12 i zabilježile su istu istinu, ali to nije citat.
2. Biblija također citira paganske pjesnike u Djela apostolskih17:28 , 1. Korinćanima15:33 i Titu1:12 , no svi se slažu da ostala djela tih paganskih pjesnika nisu Sveto pismo.
3. Hipotetski gledano, čak i da je Hebrejima 11,35 citat iz 2. makabejskog pisma (što nije), budući da citiranje paganskih pjesnika ne čini njihova djela svetim spisima, jedan citat iz 2. makabejskog pisma također ne bi ga učinio svetim spisom.
4. Druga knjiga Makabejska općenito je pouzdana. Međutim, čak i ona ima povijesne neusklađenosti s Prvom knjigom Makabejskom i dvije dokazive pogreške. Na primjer, u Drugoj knjizi Makabejskoj 8,20, Seleukidi zajedno s 4000 Makedonaca nisu uništili 120 000 Galata u Babilonu.
Pogledajte raspravu o Judinim 14–15 stihovima o sličnoj situaciji s pseudepigrafskim knjigama.
P: U Hebrejima 12,1, dokazuje li "oblak svjedoka" da Isusov povratak u oblacima znači da će se Isus vratiti među skupine ljudi, kako uči Unificirana crkva Rev. Moona?
P: Znači li fraza "stado znatiželjnika" da svaki put kad se koristi riječ "stado", ona mora označavati ljude? - Naravno da ne. Isto tako, fraza "oblak svjedoka" ne znači da svaki put kad se koristi riječ "oblak", ona označava ljude.
Nigdje u Bibliji, uključujući Hebrejima 12:1, riječ "oblak" se ne koristi sama za označavanje ljudi. U Hebrejima 12:1 stoji "oblak svjedoka" i ta metafora nikome ne daje pravo da doslovne oblake (bez svjedoka) tumači kao ljude.
Štoviše, grčki je jezik imao različite riječi za "oblak", a riječ koja se ovdje koristi, nephos, ne nalazi se nigdje drugdje u Novom zavjetu.
Čak bi se i članovi Unifikacijske crkve složili da je to bio doslovni oblak koji je sakrio Isusa dok je uzlazio na nebo u Djela apostolskih 1,9. Ako se Isus vratio istim putem, a Isus je otišao u doslovnom oblaku, onda će se Isus vratiti u doslovnom oblaku, unatoč onome što uči rev. Moon.
Vidi također raspravu o Otkrivenju 1,7.
P: U Hebrejima 12,1, tko je velika oblaka svjedoka?
O: "Tako velika oblaka" odnosi se konkretno na ljude spomenute u prethodnom poglavlju. Naravno, poglavlje 11 spominje vjernike Starog zavjeta općenito kako marširaju oko Jerihona, trpe progon i pohvaljeni su zbog svoje vjere, pa tako velika oblaka uključuje sve vjernike koji su nas prethodili i sada su na nebu.
P: U Hebrejima 12,1, koji su tereti koje mi kao kršćani ponekad (ili često) trebamo odbaciti?
Odgovor: To uključuje grijehe onoga što činimo krivo, grijehe u kojima biramo usmjeriti svoje misli i grijehe u kojima se "opiremo" Bogu i ne želimo učiniti ono što vjerujemo da Bog od nas želi. Također uključuje stvari koje same po sebi nisu zlo, ali su nam smetnja. Također može uključivati odnose koji za nas nisu zdravi.
P: U Hebrejima 12,2, kako je Isus mogao izdržati križ zbog radosti koja je bila pred Njim?
O: To ne znači da je križ bio radosan, već da je Isus istrajao zbog radosti koja mu je bila pred Njim. Radost je bila u nadolazećem ishodu osiguranja spasenja za nas, da se možemo pomiriti s Bogom i živjeti s Njim na nebu zauvijek.
Tvrdeći da postoje drugi putevi u nebo, osoba govori Kristu da je Njegova žrtva bila nepotrebna.
P: U Hebrejima 12,4, što je ovdje borba protiv grijeha?
O: Grčka riječ za borbu, antagonizomai, može se odnositi na atletsku borbu. Iako se može odnositi i na osobnu borbu kršćanina protiv vlastitog grijeha, njezina je primarna usmjerenost vjerojatno na progon od strane grešnih ljudi.
P: U Hebrejima 12,6-11, zašto Bog koristi ovaj primjer, budući da je tjelesna kazna [navodno] pogrešna?
O: Tijelesna kazna (šibanje i slično) nije pogrešna kada se pravilno primjenjuje za dobrobit djeteta, kako pokazuju Izreke 13,24; 22,15; i 23,13-14.
Ova riječ ne znači samo disciplinu, već i pouku, ispravljanje i upozorenje, prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 2203. Commentary: New Testament, str. 810, kaže da riječ doslovno znači "odgoj djeteta".
P: U Hebrejima 12,8, koja je svrha ovdje legitimnih sinova?
O: Otac se možda ne bi brinuo za nezakonitog sina, bilo da je rođen od njegove supruge ili od njega i druge žene, onoliko koliko bi se brinuo za svog zakonitog sina iz časnog braka. U rimskoj kulturi nezakoniti sin nije imao pravo na nasljedstvo.
P: U Hebrejima 12:7,9-10, trebaju li očevi preuzeti vodeću ulogu u disciplini?
O: Biblija ne daje zapovijed o tome koji roditelj što radi, ali daje primjere očeva u Hebrejima 12:7,9-10, 1. Timoteju 3:4,12; 1. Solunjanima 2:11. Međutim, Efežanima 6:4 i Kološanima 3:21 posebno upozoravaju očeva da ne razdražuju svoju djecu. Majke su imale ulogu u odgoju svoje djece u Izreke 31:1-9; 1. Timoteju 5:10; 1. Solunjanima 2:7. Oba roditelja trebaju surađivati u Kološanima 3:20 i Efežanima 6:1, iako 1. Korinćanima 7:13-14 priznaje da mogu postojati obiteljske situacije u kojima djecu u Gospodinu odgaja samo supruga.
Q: U Hebrejima 12:15 i Hebrejima 12:25, kako ljudi mogu propustiti ili odstupiti od Božje milosti?
Kršćani i dalje mogu biti kršćani i ne poslušati Boga, ali to ovdje nije tema, jer se kaže "propustiti" umjesto samo "imati manje blagoslova i nagrada". Ljudi mogu slušati Evanđelje, pa čak i intelektualno vjerovati i biti kršteni vodom, kao što je bio Šimun Čarobnjak u Djela apostolskih 8,18-20. Međutim, poznavanje doktrine i odlazak u crkvu ne bi trebali osobi dati nikakvo jamstvo, ako ne slušaju Krista.
Pogledajte prispodobu o četiri vrste tla u Luki 8,4-15. Biljke na tri od četiri vrste tla proklijale su, ali samo je jedna od tih vrsta tla bila spremna dati ikakav urod.
Esav je tužan primjer i upozorenje. Odrastao je poznavajući Boga, odgojen od roditelja koji su poznavali Boga, a ipak je dopustio da mu ono što je mogao imati izmakne iz ruku. Nije imao pojma o važnosti odabira juhe umjesto prvorodačkog prava, sve dok odluka nije donesena.
P: U Hebrejima 12,15, kako može gorka korijenika izrasti i okaljati mnoge?
Odgovor: I vjernici koji ne su rođeni iznova, i pravi kršćani, mogu osjećati malu gorčinu prema sebi, drugim ljudima ili Bogu. Ako se s tom gorčinom ne postupa i ne predaje Bogu, onda, poput drugih grijeha, može rasti poput raka i zahvaćati sve veći dio srca osobe. Kao što Poslovica 4,23 savjetuje u drugom kontekstu, prije svega čuvaj srce svoje, jer je ono izvor života.
P: U Hebrejima 12,17, zašto bi Bog odbacio nekoga tko se kaje?
O: Ovisi o vrsti pokajanja koje osoba ima. Gotovo se svaki osuđeni kriminalac kaje što je uhvaćen, a gotovo svatko tko nešto nepromišljeno izgubi žali zbog posljedica svoje nepromišljenosti. Esav se kajao suzama zbog onoga što je izgubio, ali Pismo nikada ne kaže da se obratio Bogu. Esav je bio zabrinut za zemaljsku baštinu, a ne za duhovni blagoslov. Matej 7,7-11, Hebrejima 11,6 i Rimljanima 2,7 pokazuju da će Bog nagraditi one koji Ga iskreno traže.
P: U Hebrejima 12:18-21, zašto je Bog pokušao uplašiti Izraelce u Mojsijevo vrijeme? A danas?
O: Bog nas uči mnogim lekcijama u Bibliji. Bog je poučio Abrahama i druge o ljubavi, milosti i milosrđu u Starom zavjetu. Međutim, prije nego što je Bog ljude poučio svemu što je učinio o ljubavi, milosti i milosrđu u Novom zavjetu, oni su prvo morali razumjeti Božju pravednost i Božji gnjev.
Nažalost, mnogi danas selektivno žele čuti samo "ugodne" dijelove Biblije. Božje milosrđe nam je još važnije kada vidimo posljedice našeg grijeha.
Kršćani možda ne shvaćaju uvijek da, kada pokušavaju reći drugima koliko je veliko to što ih Isus spašava, drugi zapravo ne razumiju poruku ako ne shvate od čega su spašeni, kao i za što su spašeni.
P: U Hebrejima 12,24, kako je Kristova krv govorila bolje od Abelove?
O: Prema Postanku 4,10, krv Kajinova [metaforički] je vikala iz zemlje. Vikala je za osvetom. Ali krv Isusova vapije za oproštenjem.
P: U Hebrejima 12,29 i Ponovljenim zakonima 4,24, što znači "Bog naš je oganj koji sve proždire"?
O: Psalm 50,3 kaže da oganj proždire pred Bogom kad On dođe u sudu. Oganj je doslovni oganj, a također može značiti Božji gnjev protiv grijeha.
P: U Hebrejima 13,1, zašto se bratoljubav (philadelphia) kod čovjeka ponekad smanjuje?
O: Jedno je voljeti nekoga, a drugo je to osjećanje održavati godinama. S vremenom ljudi mogu početi druge uzimati zdravo za gotovo, usredotočiti se na njihove mane, a ne na njihove vrline, te više ne smatraju vrijeme provedeno s prijateljem dragocjenim. Prijatelji se trebaju cijeniti, a prijateljstva se moraju održavati.
P: U Hebrejima 13,1, na koje načine možemo nastaviti svoju bratoljubav prema drugima?
O: 1. Petrova 4,8 također kaže da imamo gorljivu ljubav jedni prema drugima. U tim pozitivnim, izravnim zapovijedima leži mnogo toga.
Molite se za njih. Pitajte ih za što se možete moliti.
Budite strpljivi s njima.
Brinite se za njih i pokažite im da ih cijenite važnijima od sebe. (Filipljanima 2,3 i dalje).
Provodite vrijeme s ljudima, budite tu da ih slušate, ohrabrite ih i, kad se za to ukaže prilika, savjetujte ih i poučavajte.
Brinite o njihovim interesima (Filipljanima 2:4) i razvijajte njihove darove i talente.
Ponekad ih trebate financijski pomoći (Jakovljeva 2,15-17).
Oprostite i ne dopustite da ljutnja stane između vas i vaše ljubavi prema njima.
Zatražite oprost kada pogriješite, pa čak i ako oni samo misle da jeste.
Osim toga, kada budete imali priliku s dobrim prijateljem, možete voditi razgovor o definiranju odnosa. Ako je to s osobom suprotnog spola i neće biti romantično, budite vrlo otvoreni u vezi s tim. Možete uživati u nečijem društvu, braniti tu osobu kada joj netko čini nepravdu, ali nećete griješiti zbog te osobe, uključujući laganje za nju ili zataškavanje njezinih pogrešaka.
P: U Hebrejima 13,2, koji su neki razlozi zašto bismo trebali voljeti strance (philoxenia)?
A: I nama je zapovijeđeno da budemo gostoljubivi u Rimljanima 12,13; 1. Petrovoj 4,9 i 3. Ivanovoj 8. Budući da želimo postati ono što Bog želi da budemo, a Bog želi da budemo gostoljubivi, trebali bismo se radovati gostoljubivosti. Abraham je ugostio anđele u Postanku 18,1-15, a Lot u Postanku 19. Udovice su pohvaljene zbog gostoljubivosti u 1. Timoteju 5,10. Biskupi trebaju biti gostoljubivi u 1. Timoteju 3,2 i Titu 1,8. Publije s Malte bio je vrlo gostoljubiv prema Pavi u Djela apostolskih 28,7. Iako neki kršćani možda osobito imaju dar gostoljubivosti, svaki kršćanin trebao bi željeti biti gostoljubiv prema drugima.
P: U Hebrejima 13,2, na koje načine možemo pokazati gostoprimstvo prema drugima, osim što ih pozivamo u svoj dom?
Prvo procijenite situaciju. Ovisno o tome koliko su se smjestili i osjećaju li se ugodno, možete ih pozvati na događaje, na jelo, u crkvu, na nedjeljnu školu i proučavanje Biblije te ih općenito pozivati na razne aktivnosti. Ako im je potreban automobil na kratko vrijeme, a vi ga imate za posuditi, možete im ga posuditi. Ako je riječ o osobi suprotnog spola, možda bi bilo bolje pozvati grupu ljudi na zajedničke aktivnosti, umjesto samo jednu osobu. Osim vaše "dužnosti" da ih pozivate na aktivnosti, naučite uživati u provođenju vremena s njima. Upoznajte ih s drugima. Činite im ono što biste željeli da drugi čine vama da ste vi stranac.
Osim što to Bog zapovijeda, Bog može iskoristiti našu poslušnost kako bismo upoznali ljude koje On želi da upoznamo kako bismo im pomogli. No, vaša uloga u neformalnom mentorstvu nije poticati njihovu ovisnost o vama, već je privremena kako bi brzo postali neovisni. No, vaše prijateljstvo s njima može potrajati.
Kada novopridošlica dođe u grad, ponekad su mu potrebni prijatelji, a mogli bi trebati i savjet i mudrost o tome kamo otići za najbolje ponude, kako obaviti određene stvari itd. Možete ga pozvati na blagdanske proslave u svoju kuću ili učiniti druge stvari kako biste ga učinili dobrodošlim.
Kada osoba iz druge zemlje dođe na vaše radno mjesto ili u vaš grad, ponekad joj može trebati savjet o određenim običajima. Obično je najbolje dati ga privatno, a ne javno pred drugima. Isto tako, ako pogrešno pišu ili izgovaraju riječi, taj trenutak možda nije pravo vrijeme da ih ispravite. Ako žele da ih ispravite, možete to učiniti privatno.
P: U Hebrejima 13,2, postoje li opasnosti u gostoljubivosti prema drugima i kako uskladiti opasnost s poslušnošću Božjoj zapovijedi?
O: Da. Na primjer, ako ste sitne građe i vidite autostopera kojem je potreban prijevoz, odmah izvan zatvora, ne biste ga trebali pokupiti. Ali što ako im je zaista potrebna pomoć? Pozovete nekoga drugoga tko im može pomoći – policiju.
S druge strane, jednom sam vidio dobro odjevenog Indijca kako hoda ispred jedne visokotehnološke tvrtke, baš kad se spremao jak kišni pljusak. Pokupio sam ga i ispostavilo se da je bio telekomunikacijski inženjer koji je išao u isti hotel u kojem sam i ja odsjeo, udaljen oko milju. Bilo bi mučno hodati milju u jakoj kiši u dobroj odjeći bez kišobrana.
U New Jerseyju je bila kršćanska obitelj s Bliskog istoka. Dali su sobu čovjeku kojem je bila potrebna. Svi su ubijeni, a čovjek je tajanstveno nestao. Trebali bismo pomagati beskućnicima, ali također trebamo biti oprezni kako bismo zaštitili svoje živote i svoju obitelj. No, nikada ne možemo biti sigurni da smo sigurni dok pružamo gostoprimstvo. Nisu mogli biti sigurni ni u biblijsko vrijeme, ali im je svejedno zapovijeđeno da budu gostoljubivi.
Kršćani trebaju biti puni ljubavi i puni povjerenja, ali kršćani trebaju biti i razboriti te imati razboritost. Ponekad, ako postoji izbor između toga da ne budete gostoljubivi, ali sigurni, ili da budete gostoljubivi i vrlo rizični, potražite postoji li treća opcija, da budete gostoljubivi, a da pritom ne riskirate previše.
P: U Hebrejima 13,3, kako pokazujemo gostoprimstvo i sjećamo se onih koji su upravo izašli iz zatvora?
Odgovor: Pokazivanje gostoprimstva zatvorenicima moralo je biti vrlo važno za Isusa, jer u Mateju 25,36.39.43-44 Isus je rekao da su ovce s Njegove desne strane posjetile one u zatvoru, a koze s Njegove lijeve strane nisu. Postoje barem tri stvari koje možemo učiniti.
Dok su u zatvoru, možemo ih posjetiti, dati im sveta pisma, biblijske studije ili sve što im je potrebno. Možete im pisati pisma. Neka znaju da su i dalje voljeni i cijenjeni, čak i oni koji su pogriješili. Posebno bismo trebali posjetiti one koje smo poznavali prije, kako bi znali da nisu zaboravljeni.
Dok su odsutni iz svog doma, možemo im pomoći nadzirati, upravljati ili prodati sve što žele da za njih učinimo.
Nakon što izađu iz zatvora, možemo im pomoći s prihvatilištem i pomoći im da dobiju smještaj, posao i dobru crkvu koja vjeruje u Bibliju.
Trebali bismo njihovu nevolju smatrati jednako važnom kao i našu situaciju, kako implicira Filipljanima 2,3-4. 1. Korinćanima 12,26 kaže da ako jedna udnica trpi, sve trpe.
P: U Hebrejima 13,4, zašto je važno čuvati bračnu postelju čistom?
O: Jer je sam Bog tako rekao, a to je dovoljno. Osim toga, time nečastite postupke ne časite samo svog supružnika, već, što je još važnije, i sebe. Budući da očekujete da se vaš supružnik neće upuštati u nečasne postupke, ni vi ne biste trebali. Ne biste trebali uzimati svog supružnika zdravo za gotovo. Isto tako ne biste trebali uzimati zdravo za gotovo ni to što imate dobar ugled, niti što svojim primjerom utječete na svoju djecu i druge.
Komentar Biblije Expositor, svezak 12, str. 147, navodi da su u prvom stoljeću, kao i u našem, neki ljudi smatrali da je čednost izvan braka nerazumna zahtjev. To je mišljenje bilo (i jest) zlo laži.
Kršćani bi trebali hrabro to propovijedati. Prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 2208, reformacijski biskup Latimer poklonio je kralju Henryju VIII. lijepo umotan primjerak Biblije. Na omotu su bile riječi: "Bog će suditi bludnicima i preljubnicima."
P: U Hebrejima 13,5-6 i 1. Timoteju 6,10, što trebamo činiti danas da bismo se sačuvali od ljubavi prema novcu?
Osim što je to zapovijed, trebamo poslušati i radi vlastite sreće. Ovo je zapovijed za sve, jer mnogi ljudi, ne samo bogati, potrošeni su potragom za bogatstvom. Ljubav prema novcu može umanjiti našu ljubav prema Bogu i našu ljubav prema drugima. Ako ne pazimo, pohlepa, strah i zaokupljenost sigurnošću mogu nam postati važniji od slijedenja Boga. Ali Bog je naša mjera uspjeha, naš branitelj i naša sigurnost. U Poslanici Filipljanima 4,11 Pavao je rekao da je naučio biti zadovoljan s novcem i bez njega.
Slično tome, neki bi mogli misliti da ih novac može zaštititi od drugih ljudi. Ali Psalam 118,6 kaže da se ne trebamo bojati ljudi jer je GOSPOD moj pomagač. Požuda nas može lišiti radosti u ovom životu i nebeskih nagrada u onom poslije.
P: U Hebrejima 13,7, u kojoj mjeri trebamo oponašati svoje vođe u vjeri?
Odgovor: Prvo, tko su vođe, a drugo, što trebamo oponašati.
Prvo, ta se riječ u drugoj grčkoj književnosti odnosi na knezove i vojne zapovjednike. Engleska riječ "hegemony" izvedena je iz ove grčke riječi, hegeomai. Kršćanski vođe, i službene i neslužbene, koji nas vode ili imaju vlast nad nama, trebali bi biti dobri primjeri.
Drugo, trebali bismo slijediti njihov primjer. Trebali bismo slijediti primjer koji daju sada, ali oponašanje ishoda njihovog načina života vjerojatno znači da je njihov život završio. Trebali bismo ih pokušati razumjeti i učiti iz njihovog života i učenja. S druge strane, svatko ima grijehe i nedostatke, a to ne bismo trebali oponašati.
Treće, možemo pokušati razumjeti što ih motivira da dobro služe Bogu i zapitati se trebamo li imati istu motivaciju.
P: U Hebrejima 13,8 piše da je Isus isti jučer, danas i zauvijek, pa kako se onda mogao isprazniti i doći na zemlju, kao što uči Filipljanima 2,5-7?
O: Isus je bio isti na dva načina.
1. Isus je i dalje bio sam sebi prije, tijekom i nakon što je bio na zemlji. To također ilustrira jednu istinu o Trojstvu. Trojstvo nije privremena stvar koja će se na kraju raspasti u potpuno jedinstvo. Budući da je Isus isti jučer, danas i zauvijek (Hebrejima 13,8), oni će uvijek biti Trojstvo.
2. Čak i za božanske atribute od kojih se Isus privremeno i dobrovoljno ispraznio, Hebrejima 13,8 odnosi se na jučer (prije zemlje), danas (nakon Njegova uznesenja) i zauvijek (cijelu buduću vječnost). To ne isključuje da se Isus ispraznio od nekih atributa na kratko vrijeme.
P: U Hebrejima 13,9, u čemu je privlačnost čudnih/stranih učenja?
O: Izraz za "mnogo" ovdje, poikilais, znači šarolik, poput šarenog odijela. To se ne odnosi na judaizam, već na nove i tajanstvene religije, bilo da su to misterijske religije ili, proročanski, na mnoge gnostičke skupine. Također se može odnositi na čudan kompromis s judaizmom, kojemu su pripadali ebioniti. Danas ljude može privući mješavina kršćanstva i nečeg drugog, ili stvari koje tvrde da su barem djelomično kršćanske, a zapravo uopće nisu kršćanske.
I tada i danas, ljudi mogu gajiti besciljnu znatiželju prema svemu što je drugačije. Ako netko vjeruje da je nešto glupo, može se željeti naučiti određene stvari kako bi opovrgnuo njihove pogreške, doveo ih Kristu i obranio stado i druge od njihovog učenja. Ali izvan toga, nema potrebe znati.
P: U Hebrejima 13,12, kako biste odgovorili na kritiku da je kršćanstvo krvava religija?
O: Kriv je, kako se tvrdi; to je temeljno učenje kršćanstva. Neki se ljudi možda ne slažu s tim, ali Bog nije tražio naše mišljenje. Božje učenje u spisima Starog zavjeta naglašava žrtve životinjskih krvnih žrtava. Božje učenje u spisima Novog zavjeta naglašava Isusovo prolijevanje krvi na križu da umre za naše grijehe i uskrsne. Stoga kršćanstvo bez krvi uopće nije pravo kršćanstvo. 1. Korinćanima 15,1-6 čak kaže da ako ne vjerujete da je Krist umro za naše grijehe i uskrsnuo od mrtvih, vaša je vjera uzaludna.
P: U Hebrejima 13,15, kako danas neprestano možemo prinositi Bogu žrtvu hvale?
O: Svoje živote možemo Bogu prinijeti kao žrtvu na mnogo načina, ali ovo se posebno odnosi na žrtvu hvale. Naš život trebao bi biti jedno veliko "Slava Bogu!". Ono što ljudi čuju s naših usana ne bi trebalo biti gorčina, kletve, prigovaranje ili psovke, već hvala Bogu. Nije važna samo ono što radite, već i vaš stav dok to radite, a ljudi će vaš stav čuti kroz vaše riječi. Boga možemo slaviti riječima koje upućujemo Njemu i drugima, ali Boga možemo slaviti i onim lošim stvarima o kojima šutimo. Da, Boga možemo slaviti riječima koje izlaze iz naših usta tijekom crkvene službe, ali Boga možemo slaviti i riječima koje izlaze iz naših usta kada smo zaglavljeni u velikoj gužvi.
Hošeja 14,1-3 kaže: "O Izraele, vrati se k Gospodinu, Bogu svome, jer zbog svoje nepravde spotaknuo si se. Uzmite riječi sa sobom i vratite se k Gospodinu. Recite Mu: Ukloni svu nepravdu; primi nas milostivo, jer prinijet ćemo žrtve svojih usana."
P: U Hebrejima 13,17 i 1. Petrovoj 5,2-4, kako trebamo poslušati naše vođe?
O: Poslušni smo im u onoj mjeri u kojoj zapovijedaju ono što Pismo kaže ili se barem ne protive Pismu. Naravno, naša je konačna vlast sam Bog, ali o Njemu možemo učiti iz onoga što je objavio. On je dao svoju besprijekornu Riječ. I drugi vjernici mogu govoriti istinu, ali mogu govoriti i pogrešno. Zato je Pismo naša glavna vlast.
Međutim, Božja objavljena riječ, od koje proizlazi naše ovlaštenje, kaže da starješine imaju vlast nad crkvom. Tako se uspostavlja i vlast za pobožne vođe. Svoje vođe trebamo slušati samo ako oni slijede Krista. Netko je jednom rekao da ste glupi ako se ne molite za vođe koje trebate slušati.
Poželjno je da netko želi biti nadzornik u crkvi (1. Timoteju 3,1). Vođa crkve trebao bi imati dobar glas (1. Timoteju 3,2.8). Trebao bi biti ugledan, a mi bismo mu trebali iskazivati poštovanje (1. Solunjanima 5,12-13; 1. Timoteju 5,17). Ne podiži optužbu protiv starješine ako nema dva ili tri svjedoka (1. Timoteju 5,19); ali javno ukorite (i izopćite) starješine ako je optužba istinita (1. Timoteju 5,20).
P: Budući da Hebrejima 13,17 kaže da naši vođe imaju vlast nad nama, što je s načelom "sola scriptura"?
A: Sola scriptura znači samo Pismo kao naše ovlaštenje. Pismo nas uči da su Bog i Njegova riječ naše najviše ovlaštenje. Ali Božje Pismo kaže da su i naši pobožni vođe manje ovlaštenje. Jednom sam imao razmjenu e-mailova s kršćanskim bratom u Africi, koji je odbijao čitati bilo koje vjerske knjige ili letke osim Biblije. Iako bi ga to zaštitilo od obmane mnogih lažnih učenja, on se time odsecao od mnogih mudrih spoznaja koje su napisali braća i sestre u Gospodinu. One su mu mogle pomoći da raste, kao i da brani vjeru. Dakle, u određenom smislu kršćani ne bi trebali slijediti načelo 'sola scriptura', kao što je ovaj čovjek činio, već 'primo scriptura' – Božja Riječ je naše najviše autoriteto, jer su to riječi Božje.
Ali što je s vođama koje nisu pobožne? Ne bismo trebali imati nikakve veze s nepobožnim ljudima, bili oni vođe ili ne, kako stoji u 2. Timoteju 3,1-5. Kada neki ljudi kažu sola scriptura (samo Pismo), možda zapravo misle primo scriptura, ali to je svojevrsno pojednostavljenje. Evo potpunije slike.
Naš je konačni autoritet Bog i samo Bog. No mnogi ljudi mogu tvrditi da im je Bog rekao mnogo toga. Kako možemo sa sigurnošću znati što je Bog rekao? Možemo znati samo na temelju onoga što su rekli ljudi koje je On postavio. Poslanica Efežanima 2,20 kaže da je crkva izgrađena na temelju apostola i proroka, s samim Kristom Isusom kao glavnim kutnim kamenom. Dakle, pod Bogom se trebamo obraćati prorocima Starog zavjeta i apostolima Novog zavjeta. Dakle, za prvih 20 do 40 godina Crkve, autoritet su zaista bili Stari zavjet i apostoli. No, budući da je doba proroka Starog zavjeta završilo, a vrijeme apostola Novog zavjeta je prošlo, možemo znati putem spisa koje su nam ostavili. Otuda sola scriptura.
Mnogi su tvrdili da imaju ovlasti jednake apostolima, poput papa, ali budući da su njihove riječi bile u suprotnosti s onim što je u Svetom pismu, kao i međusobno, mnogi su bili prevaranti.
Ako netko ospori da su mnogi bili lažni glasnici Božji, zatražite od njih da opravdaju sljedeće:
Zefir (199. – 217.) Sabelijanac i podržavao Sabelijance, krivio je istinu, prema Kaju i Hipolitu
Kalist I (218-222) Sabelijanac i podržavao Sabelijance, falsificirajući istinu, prema Kajusu i Hipolitu
Stjepan VI. (896. – 897.) sinoda mrtvaca. Skinuo je prste s trupla pape Formozusa. Kasnije je ubijen.
Inocent III. omogućio je buduće Papinske države. Osudio je englesku Veliku povelju.
Sergije III (904. – 911.) Marozija mu je bila ljubavnica. Navodno je bio otac pape Ivana XI.
Benedikt IX. (1032.–1044., 1045., 1047.–1048.) seksualna nemorala. Prodavao je papinstvo i abdicirao.
Celestin V. (1294.–1294. ili 1296.–1296.) Gotovo sva njegova službena djela poništio je njegov nasljednik, nemilosrdni Bonifacije VIII. Celestin je ubijen nakon ostavke. Bonifacije je naredio križarski rat protiv obitelji Colonna.
Bonifacije VIII. (1294. – 1303.) bio je uključen u mnoge ratove. Napisao je bulu Unam Sanctam. Umro je od "jada" ubrzo nakon uhićenja.
(Na sreću) Benedikt XI. (1303. – 1304.) poništio je Bonifacijevu bulu Unam Sanctam iz 1302. godine.
Urban VI (1378. – 1389.) rekao je da nije čuo dovoljno vrištanja kad su neke mučili
Sikst IV (1471. – 1484.) Nepotizam: imenovao tri nećaka, jednog pra-nećaka i još jednog rođaka kardinalima. Papinska bulla Exigit Sincerae Devotionis Affectus služila je za širenje španjolske inkvizicije na Kastilju. Naložio je Venecijanima da napadnu grad Ferraru zbog nećaka. Prodavao je službe i povlastice za novac. Promovirao je bezgrešno začeće. Potvrdio je bulle Nikole V. kojima se Portugalcima dopušta ropstvo nekršćana.
Inocent VIII. (1484.–1492.) imenovao je Torquemadu inkvizitorom. Odobrio spaljivanje vještica u papinskoj buli Summis desiderantes affectibus (1484.)
Aleksandar VI. (1492.–1503.) nepotizam. Zaradio je 25.000 dukata dopustivši kralju Ugarske da se razvede od supruge. Dopustio je Karlu VIII. od Francuske da se oženi osobom zaručenom drugome jer je Francuska bila korisnija za papinstvo.
P: U Hebrejima 13,20-21, kako nas Bog oprema svime dobrim za izvršavanje Njegove volje?
O: Dok služimo Bogu, On nas oprema da bismo Mu služili bolje i učinkovitije. Bog nas oprema i za rad s drugima. Naravno, ako osoba uopće ne nastoji služiti Bogu, onda ne bi bilo potrebe za dodatnim darovima kako bi Mu bolje služila.
Postoji i drugi aspekt. Grčka riječ ovdje, katartizo, također može značiti popraviti ono što je slomljeno, prema The Expositor's Bible Commentary, svezak 12, str. 155. Ne trebamo samo da nam Bog da darove i sposobnosti da Mu služimo, već nam treba i da ukloni prepreke, ograničenja i spoticanja. Dok služimo Bogu, Bog nas može i "popraviti" kako bismo Mu bolje služili.
Bog nam daje ono što nam je potrebno. Međutim, čini se da Bog ne daje uvijek pojedinom vjerniku sve što mu je potrebno. Naprotiv, Bog daje različite stvari različitim ljudima, a obilje koje jedan vjernik ima služi svrsi da se da drugome koji nema, tako da samo međusobnom pomoći svatko od nas dobiva sve što mu je potrebno, kako uči 2. Korinćanima 8,13-15.
P: U Hebrejima 13,23, što nam to jedinstveno govori o Timoteju?
O: Iako riječ za "oslobođen" može značiti i započinjanje putovanja, kao u Djela 13,3; 28,25, ovdje najvjerojatnije znači oslobođen iz zatvora, prema The Expositor's Bible Commentary, svezak 12, str. 157. Evangelical Commentary on the Bible, str. 1149, također navodi da se ovo odnosi na Timotejevo zatočeništvo.
P: U Hebrejima 13,24, na koje načine danas možemo osobito pozdraviti svece?
O: U crkvi, na poslu i u životu prepoznajte druge vjernike i učinite da se osjećaju dobrodošlima i među prijateljima. Pokažite da vam je do njih iskreno stalo. Postupajte prema njima pošteno, pokažite da ih volite i da želite biti u njihovom društvu. Uostalom, ako ćete vječno biti s tim ljudima na nebu, mogli biste ih sada upoznati malo bolje.
P: U Poslanici Hebrejima, kako znamo je li ono što danas imamo pouzdana očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?
O: Općenito govoreći, prije 325. godine, rukopisi Biblije i rani kršćanski pisci citiraju 94 % Poslanice Hebrejima. To je sve osim 18,3 stihova od ukupno 303. Za više informacija pogledajte. Ako detaljnije pogledamo, postoje tri komplementarna odgovora.
1. Bog je obećao sačuvati svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; i Mateju 24,35.
2. Dokazi rane Crkve. Ovi 13 pisaca citirali su 40,5 % Poslanice Hebrejima, računajući djelomične stihove kao djeliće. To je 122,8 od ukupno 303 stiha. Za sve detalje pogledajte. Ovdje su prednikenički pisci koji su se pozivali na stihove u Poslanici Hebrejima, a slijede ih kasniji pisci.
Klement Rimski (96–98. g.) spominje 14 stihova iz Poslanice Hebrejima, iako ne navodi da su iz ove knjige: Hebrejima 1,3–5.7; 3,2.5; 6,18b; 10,37; 11,5.17.31.37; 12,6; 13,17. Indeks prvog sveska Ante-Nicene Fathers također spominje Hebrejima 12:1, ali postoji samo jedna zajednička fraza.
Poslanica Barnabina (oko 70.–130. g.) poglavlje 6, str. 141 citira Hebrejima2:12 (također Psalam22:23 ).
Pastir Herme (oko 115.–155. g.) knjiga 1, vizija 4, poglavlje 10, str. 16 citira četvrtinu iz Poslanice Hebrejima 13,17.
Meliton Sardski (170.–180. g.) citira iz Poslanice Hebrejima. Govor o Gospodinovoj muci, pog. 9, str. 760–761
Irenaeus (182-188. g.) na 6 mjesta poziva se na 8 stihova iz Poslanice Hebrejima
Irenaeus (182-188. g.) citira Hebrejima 13,15b kao Pavlovo. Irenaeusov fragment 37, str. 575
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) spominje da je autor Pisma Hebrejima Pavao.
Tertullijan citira iz Poslanice Hebrejima 7,1-3 kako bi raspravljao o Kristu i Melkisedeku u djelu Protiv svih hereza, poglavlje 8, stranica 654.
Tertullijan (198. – 220. g.) smatrao je da je Poslanicu Hebrejima napisao Barnaba u djelu O krotosti, pog. 20, str. 97
Hipolitički izvor citira iz Poslanice Hebrejima7:21 : "Gospod je zakleo i neće se pokajati" (5 od 23 grčke riječi) (Oporuka svih heresa, knjiga 5., poglavlje 19., str. 69). Isto je navedeno u Oporuci svih heresa, knjiga 5., poglavlje 22., str. 73.
Origen (225.–254. g.) citira Hebrejima 6,7–8 u djelu De Principiis, knjiga 3, poglavlje 1.10 (grčki), str. 310.
Origen (225. – 254. g.) citira Hebrejima 1,1–2 kao "Pavao kaže u Poslanici Hebrejima". Origenov komentar na Ivanovo evanđelje, knjiga 2., poglavlje 6., str. 328
Tractatus contra Novatianum (254-256. g.) citira Poslanicu Hebrejima kao Sveto pismo.
Kiprijan Kartaginski aludira na Hebrejima 12,6: "Jer koga Gospodin ljubi, toga i kazni", u Pismu 7,5, str. 286
Adamantius (oko 300. g.) citira dio Poslanice Hebrejima 10,1 kao riječ apostola u Djelu o istinskoj vjeri, peti dio, 5., str. 153.
Metodije (270.–311./312. g.) aludira na Hebrejima 11,10. Banket deset djevica, govor 5, poglavlje 7, str. 328
Atanazije (318. g.) citira Hebrejima 11,3 kao Pavlovo. Inkarnacija Riječi, gl. 3, str. 37
Atanazije (318. g.) citira Hebrejima 2,9 u djelu O utjelovljenju Riječi, pog. 10, str. 41
Laktancije (oko 303. – 320./325. g.) aludira na Hebrejima 8,13 da Stariji zavjet dan Mojsijem nije bio savršen. Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 20., str. 123
Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) citira cijeli Hebrejima 13,8 kao apostolski. Poslanice o arijanskoj herezi, Pismo 2, glava 3, str. 298.
Nakon Niceje
Euzebijeva Crkvena povijest (323.–326. g.) knjiga 3., poglavlje 3., str. 134 (implicitno) kaže: "Četrnaest Pavlovih poslanica dobro je poznato i neosporno." Zatim kaže da se neki prepiru oko toga je li Pavao napisao Poslanicu Hebrejima ili ne. Također kaže u knjizi 3., poglavlju 25., str. 155 da su Pavaove poslanice Sveto pismo. Očevi crkve iznikli iz Nice i poslije Nice, Druga serija, svezak 1, str. 155.
Asterije Sofist (nakon 341. g.)
Aphrahat Sirijac (337.–345. g.) citira Izlazak 3,6. Select Demonstrations, demonstracija 22.2, str. 401
Akacij iz Cezareje (oko 366. g.)
Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.)
Atanazije (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Uskršnjem pismu 39, str. 552
Synopsis Scripturae Sacrae (350.–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Poslanicu Hebrejima kao dio Novog zavjeta. Citira Poslanicu Hebrejima 1,1–2a.
Efrem Sirijski (373. g.)
Bazilije iz Kapadokije (357.–378. g.) citira iz Poslanice Hebrejima
Faustinus (380. g.)
Sinoda u Laodiceji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.
Ambrosiaster (oko 384. g.)
Kirilo Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.) citira Poslanicu Hebrejima na str. 76
Ambrosije Milanski (370.–390. g.)
Apolinari iz Laodikeje (oko 390. g.)
Grgur iz Nazijanza (330-391. g.)
Gregur iz Elviere (nakon 392. g.)
Amfilohije (prije 394. g.) Iambi ad Seleucum
Grigorije iz Nise (oko 356. – 397. g.) spominje "Poslanicu Hebrejima" kao Pavlovu u djelu Protiv Eunomija, knjiga 6, poglavlje 2, str. 184
Didimus slijepi (398. g.) citira Hebrejima 11,10 kao Pavlovo. Komentar o Zahariji 12, str. 292-293
Šizmatik Lucifer iz Cagliarija na Sardiniji (361.–ok. 399. g.) poziva se na Hebrejima 3,6.
Sirijska knjiga stupnjeva (Liber Graduum) (350.–400. g.)
Sirijski katalog svete Katarine (oko 400. g.)
Efrem Sirski (360.–403. g.) spominje Filipljanima, Hebrejima, dvije poslanice Timoteju, Titu, Rimljanima, Galaćanima, Filipljanima, Efežanima. Panarion, odjeljak 3 iz skoliona 1 i 5, str. 334.
Rufin (374.–406. g.)
Ivan Zlatousti (392. – 407. g.) zapisao je 33 propovijedi o Poslanici Hebrejima.
Ivan Zlatousti (406. g.) napisao je komentare na Evanđelje po Ivanu, Poslanicu Rimljanima, 1. Korinćanima, 2. Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Kološanima, Filipljanima, 1. Solunjanima, 2. Solunjanima, 1. Timoteju, 2. Timoteju, Titu, Filemonu i Poslanicu Hebrejima.
Severijan (nakon 408. g.)
Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Novog zavjeta. Posebno spominje svako od četiri evanđelja, Pavlova pisma sedam crkava, Poslanicu Hebrejima, Pavlova pisma Timoteju, Titu i Filemonu. Jerona zatim raspravlja o Djelu apostolskom. Potom raspravlja o sedam poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude. Na kraju raspravlja o Otkrivenju Ivana. Pismo 53., poglavlje 9., str. 101-102.
Jan Cassian (419. – 430. g.) poziva se na Poslanicu Hebrejima 13,8 kao na apostolski citat u djelu Sedam knjiga, knjiga 5.6, str. 584, te na Poslanicu Hebrejima 12,22.23 kao na apostolski citat u Prvoj konferenciji opata Mojsija, poglavlje 14, str. 302.
Augustin iz Hipona (388.–430. g.)
Nilus (oko 430. g.)
Polihroniје (oko 430. g.)
Marko iz Eremite (nakon 430. g.)
Efeški sabor protiv Nestorijanaca (200 biskupa) (lipanj–rujan 431. g.)
Teodorit iz Cira (biskup i povjesničar) (423.–458. g.)
Kirilo Aleksandrijski (444. g.)
Hesihije Jeruzalemski (–450. g.) poziva se na Hebrejima 3,6
Varimadum (445/480. g.)
Proklo (412. – 485. g.)
Makarije/Simeon (4. ili 5. stoljeće)
I danas ih imamo.
Uzgred, Muratorijev kanon (170.–210. g.) nije uključivao Poslanicu Jakovljevu, Poslanicu Hebrejima, 1. i 2. Petrovu poslanicu niti treću Ivanovu poslanicu.
3. Dokazi heretika i drugih pisaca.
Heretik Priscilijan (385. g.) poziva se na Hebrejima 3,6
hereza Pelagije (416.–418. g.)
Nestorijev Bazaar of Heracleides (451/452. g.) poziva se na Hebrejima 3,2
Pelagijanac Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.) aludira na Hebrejima 7,11 kao na djelo blaženog Pavla. U komentaru na Ozeja, gl. 24, str. 56, i Hebrejima 9,13 navodi kao Pavlovo djelo u predgovoru na komentar o Jonasi, str. 187.
4. Najraniji rukopisi Poslanice Hebrejima koje posjedujemo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali ne i teološki značajne pogreške. Pet rukopisa Poslanice Hebrejima do Prvog nicejskog sabora (325. g.) citira 93,4 % Poslanice Hebrejima. To je sve osim 20 stihova od ukupno 303. Sve detalje pogledajte na.
p12 (285-300. g.) Hebrejima 1,1
Kraj 3. stoljeća - 1968. - Tekst Novog zavjeta.
Kraj 3. stoljeća - 1998. - Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje
p13 (=papirus Oxyrhynchus 657) sadrži Poslanicu Hebrejima 2,14–5,5; 10,8–22; 10,29–11,13; 11:28b-12:17 (oko 225-250. g. n.e.) Fotografija dijela nalazi se u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 74. Na str. 75 navodi se da od 88 jedinica varijacija, p13 i p46 imaju 71 podudarnost i samo 17 razlika.
4. stoljeće - 1902. – 1903. – Grenfell i Hunt prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 73. Na str. 17 stoji da su Grenfell i Hunt oklijevali datirati BILO KOJI rukopis Novog zavjeta ranije od trećeg stoljeća, iako su spomenuli da rukopis pripada kasnom prvom ili drugom stoljeću.
3. / 4. stoljeće, možda prva polovica četvrtog stoljeća - 1968. - The Text of the New Testament također sadrži 11:14-28a, ali u djelu The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 74, stoji da taj dio nedostaje zbog gubitka jedne stupca.
3. / 4. stoljeće - 1975. - Aland i dr. treće izdanje
3. / 4. stoljeće - 1998. - Aland i sur. četvrto revidirano izdanje
200. – 250. g. – ostali
(225-250. g.) - 1999. - The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts str. 73. Comfort i Barrett na str. 73 navode da je, na temelju vrlo sličnog rukopisa Papirusu Oxyrhynchus 852 (175.–225. g.), mnogo sličnosti s Papirusu Oxyrhynchus 2635 (oko 200. g.). Datiranje nije ranije od 225. g. n.e., jer je napisan na poleđini Papirusa 657 (dio Epitome Livijeve povijesti Rima), a taj je datiran u treći stoljeće.
p17 Heb 9:12-19 (kasni 3. stoljeće)
4. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta.
p46 Chester Beatty II oko 200. g. 300 od 303 stiha (99 %) Poslanice Hebrejima. Konkretno, sadrži Hebrejima 1,1–9,16; 9,18–10,20; 10,22–30; 10,32–13,25 i druge dijelove Pavlovih poslanica. Cjeloviti tekst najranijih rukopisa Novog zavjeta sadrži fotografiju dijela p46 na str. 192. Također se na str. 197–198 navodi da kvaliteta i stihijometričke oznake pokazuju da je ovo napisao profesionalni prepisivač.
oko 200. g. – 1968. – Tekst Novog zavjeta.
Oko 200. g. – 1975. – Aland i dr., treće izdanje
Oko 200. g. – 1998. – Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje
p114 (=papirus Oxyrhynchus 4498) Hebrejima 1,7-12 (3. stoljeće)
Nakon Niceje I (325. g.)
p89 Hebrejima 6:7-9,15-17 (4. stoljeće)
Kirilo Jeruzalemski 386. g. Krizomom 407. g.
Vatikanus (325. – 350. g.) sadrži cijelu Poslanicu Hebrejima osim Hebreja 9,14 – 13,25 prema Gospel Parallels.
Sinaiticus [Si] (340-350. g.) i Alexandrinus [A] (oko 450. g.) sadrže cijelu Poslanicu Hebrejima.
Bohajrički koptski [Boh] 3./4. stoljeće
Fajumski koptski [Fay] 3. stoljeće/4. stoljeće
Sahidski koptski [Sah] 3./4. stoljeće
Peshitta sirijska [Syr P] 375-400. g.
Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće
Jermenski [Arm] od 5. stoljeća
Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća
Bezae Cantabrigiensis [D] 5. ili 6. stoljeće
Washington 5. stoljeće
Etiopski [Eth] od oko 500. g.
p116 (=papirus Vindobonensis G 42417 (Beč)) Hebrejima 2:9-11; 3:3-6 (6. stoljeće)
Wolfenbuttel 6. stoljeće
p79 Hebrejima 10:10-12,28-30 (7. stoljeće)
Pogledajte za više o ranim rukopisima Poslanice Hebrejima.