< Upit o Bibliji od Jakova

P: U Jk 1,1–5,20 tko je Jakov?

O: Jakov je polubrat Isusa Krista. To nije Jakov, Isusov učenik i Ivanov brat, jer je Jakov učenik ubijen.

Poslanica Jakovljeva napisana je izvrsnim grčkim jezikom. Jakov je možda sam napisao knjigu ili ju je diktirao prepisivaču.

P: U Poslanici Jakovljevoj, budući da je Jakov brat Gospodnji, a ne jedan od dvanaestorice učenika ili apostol Pavao, zašto bismo trebali čitati Poslanicu Jakovljevu?

O: Trebali bismo čitati Poslanicu Jakovljevu iz najmanje dva razloga.

1. Isus se osobito ukazao Jakovu u 1. Korinćanima 15,7.

2. Pavao se u Galaćanima 2,7–8 poziva na Jakova kao na apostola. Hipoliti (222.–235./6. g.) u djelu O dvanaestorici apostola spominje Jakova, Gospodinova brata, prvog biskupa Jeruzalema i jednog od sedamdesetorice apostola. Origen (225. – 254. g.) poziva se na Josipa Flavija koji piše o Jakovu u djelu Protiv Celza, knjiga 1., poglavlje 47., str. 416.

P: U knjizi Jakovljevom pisma, kada je ova knjiga napisana?

A: Josephus kaže da je Jakov, brat Gospodinov, mučenički poginuo 62. godine n.e., pa je knjiga napisana prije toga. Mnogi znanstvenici smatraju da je nastala između 45. i 60. godine n.e., iako je vjerojatnije da je bliže 45. godini n.e. Neki misle da je to jedna od prvih knjiga Novog zavjeta.

P: Što Josephus kaže o Jakovu?

O: Imamo dva izvora: samu knjigu Josipa Flavija (Antiquitates Iudaicae 20.9.1 i 18.5.2) i drugi neovisni izvor, Origen (koji je pisao od 225. do 254. g.) pišući o onome što je Josip Flavi napisao. Evo što Origen u djelu Protiv Celsa, knjiga 1., poglavlje 47., str. 416 kaže: "Jer u 18. knjizi svojih Djela o Židovima, Josif Flavije svjedoči da je Ivan bio krstitelj… Sada ovaj pisac, iako ne vjeruje u Isusa kao Krista, tražeći uzrok pada Jeruzalema i uništenja hrama, iako je trebao reći da je zavjera protiv Isusa uzrok tih nevolja koje su zadesile narod, budući da su ubili Krista, koji je bio prorok, ipak kaže – budući da, iako protiv svoje volje, nije daleko od istine – da su se te katastrofe dogodile Židovima kao kazna za smrt Jakova Pravednog, brata Isusova (nazvanog Krist), - jer su ga Židovi ubili, iako je bio čovjek najistaknutiji svojom pravednošću."

P: U Poslanici Jakovljevoj, koji je dobar pregled ove knjige?

O: Mnogi kažu da je Jakovljeva knjiga teška za sažimanje. Pet različitih sažetaka Jakovljeve knjige slaže se oko "podpoglavlja", ali je cjelokupni sažetak u svakome od njih različit. Evo jednostavnog sažetka koji je dobar za pamćenje sadržaja Jakovljeve knjige.

Pog. Naslov

Teško je napraviti sažetak Knjige Jakovljeve. Evo jednog sažetka.

1:1-27 Prvo pazimo na naš odnos s Bogom i zrelost

- 1:3-12 Slavna spasenja kroz Krista

2-5:6 Grijesi prema drugima

- 2 Pristranost: zaboravljeni grijeh

- - 2:1-7 Nema favoriziranja prema ljudima

- - 2:8-13 Nema favoriziranja dijelova zakona

- 3:1-18 Učitelji i jezik

- 4:1-10 Naš rat protiv svijeta

- 4:11-17 Suditi drugima i zaboraviti Boga

- 5:1-6 Osuđivanje bogataškog načina razmišljanja

5:7-20 Strpljenje, zakletve i molitva

- 5:7-11 Strpljenje

- 5:12 Zakletve

- 5:13-18 Molitva: pjevanje, pomazanje i ispovijedanje. Vjera i strpljenje u Ilijinoj molitvi

- 5:19-20 Strpljivo vraćanje lutalica

P: U Jakovljevoj knjizi, koji su drugi dijelovi Biblije slični ovoj knjizi?

O: Na prvi pogled, Jakovljeva poslanica djeluje jedinstveno, ali pri bližem pregledu slična je četiri druge knjige.

Izreke sadrže mnoge slične etičke zapovijedi.

Propovijed na gori (Matej 5,3–7,23) ima 26 paralela.

1. Ivan i Jakov imaju upečatljive paralele.

1. Petrova i Jakovljeva također imaju paralele.

Na kraju, kratko Pismo Jakovljevo aludira na odlomke u 21 knjizi Starog zavjeta.

P: U Jakovu, koje su sličnosti s Knjigom poslovica?

O: Evo sličnosti.

Slični stihovi u Jakovljevu pismu i Izreke

Jakovljeva poslanica također je slična Prvoj poslanici Ivana i Prvoj poslanici Petra. Poziva se na odlomke iz 21 knjige Starog zavjeta.

P: U Jak, koje su sličnosti sa Sermonom na gori u Mateju?

O: Evo sličnosti.

Slični stihovi u Jakovljevu pismu i Propovijedi na gori u Mateju

P: U Jakovu, koje su sličnosti s drugim odlomcima Novog zavjeta?

O: Evo sličnosti.

P: U Jak 1,1 i Jak 2,1, je li Jakov u osnovi židovsko djelo s manjim kršćanskim uređivanjem, kako su tvrdili Spitta i Meyer?

O: Ne. Kao što Peter Davids ističe u komentaru New International Greek Testament Commentary na Jakovljevu knjigu, str. 14–15, Jakovljeva knjiga je temeljito kršćansko djelo iz dva glavna razloga, uz Jakovljevu 1,1 i 2,1.

1. Sličnosti s drugim knjigama Novog zavjeta, naime s 1. Ivanovim, 1. Petrovim i Govorom na gori u Mateju.

2. Kršćanski pojmovi koji se ne nalaze u judaizmu, kao što su spašavanje kroz riječ (Jakov1:18 ) i "starješine crkve" (Jakov5:14 ).

P: U Jak 1,1 što je ovdje "raspršenost"?

O: Bilo je nekoliko raspršenja. Prvo, kada su Židovi izgnani pod Asircima 722. g. pr. Kr. i kasnije Babiloncima, mnogi su nastavili živjeti u Mezopotamiji, Perziji i Egiptu. Drugo, do vremena Duhova u Djela 2, Židovi su bili ne samo u tim zemljama, već i na zapad u Maloj Aziji, Grčkoj, Rimu, pa čak i južnoj Galiji i možda Španjolskoj. Treće, progonstvo pod Saulom iz Tarsa natjeralo je kršćane da napuste Judeju i prošire se na druga mjesta u Djela apostolskih 8. Naravno, kao kršćani na zemlji, nijedan od nas još nije kod kuće; i mi smo raspršeni po cijelom svijetu. Izraz "dvanaest plemena Dijaspore" nije konkretiziran; može se odnositi na sve navedeno.

Jakov je vrlo sklon dvostrukim značenjima, a obraćanje "dvanaestorim plemenima Rasijanih" je "majstorski općenito". Židovi bi se u tome mogli prepoznati, ali bi i kršćani vidjeli sebe kao Božje rasijanje po svijetu. Ponekad je dobro držati stvari općenitim, a ne specifičnim. Možda je Jakov ovo ostavio prilično općenitim jer je tijekom svog života služio Židovima i nastojao dovesti Židove u kraljevstvo.

P: U Jak 1,4, naravno da je dobro što nam Bog daje ustrajnost, ali zašto nam ovaj stih daje izričitu zapovijed, tj. da je naša odgovornost dopustiti da ustrajnost ostvari svoj puni učinak?

O: Jedan je razlog taj što možemo učiniti stvari koje nas odvraćaju od poteškoća i prekidaju proces. Ako Bog želi da budete na nekom mjestu, a situacija postane teška, ostajete li strpljivo pri tome ili odustajete i bježite? Srećom (iako se to u tom trenutku možda ne čini tako), od nekih kušnji ne možemo odustati. Pavao je imao kušnju zbog trnja u tijelu u 2. Korinćanima 12,8-10. Kad je Pavao zamolio Boga da skratio kušnju i ukloni je, Bog je rekao ne. Ne samo da je Pavao imao tu kušnju, nego Pavao nije vidio potrebu ni svrhu te kušnje, barem ne dok se nije obratio Bogu u molitvi. Ni mi ne vidimo uvijek potrebu ili svrhu naših kušnji, ili to vidimo tek kasnije.

P: U Jakovljevoj 1,1–5,20, koji su neki od jezičnih igara u Jakovljevoj?

O: Prvo, razgovarajmo malo o organizaciji.

Logički plan: Mnogi zapadnjaci koriste logički plan koji se sastoji od uvoda, otprilike tri točke i zaključka. Pavao vješto unosi raznolikost u to, ali u osnovi je zapadnjački. Koliko vas je, kada ste to prvi put naučili na satu pisanja, podiglo ruku i pristojno pitalo učitelja: "Ne želim koristiti ovaj organizacijski okvir, mogu li koristiti jednu od utvrđenih alternativa?" Prilično sam siguran da to nije učinilo mnogo vas!

Kijazmi: Hebrejske su pisce Starog zavjeta voljeli kijazmi, gdje je skica bila simetrična, poput točaka: A, B, C, C', B', A', osim što je mogla biti bilo koje duljine.

Akrostih je još jedna vrsta organizacije, koja se također koristila u Starom zavjetu. U akrostihu prvo slovo stiha slijedi hebrejski abecedni red ili pak ispisuje riječ.

Dvostruka značenja: Jakov ima još jedan pristup. Jakov često koristi dvostruka značenja riječi, ne kao duhovite igre riječima, već kao "prijelaze" za povezivanje prethodnog odlomka s idućim. Pisac iz Starog zavjeta koji je koristio igre riječima više kao pomagalo za pamćenje jest Mihej u Miheju 1:10-14. Sam Bog koristi dvostruka značenja govoreći Jeremiji u Jeremiji 1:11-14.

Suprotnosti: Kako bismo zaokružili popis, još jedna književna organizacija je upotreba suprotnosti. Kao što bi rekao Charles Dickens, organizacija je dobra u najboljim vremenima i u najgorim vremenima.

Evo dvostrukih značenja i igre riječi u Poslanici Jakovljevoj.

Pozdrav: chairein u Jakovljevu 1,1 i radost charan u Jakovljevu 1,2.

Vanjska iskušenja peirasmois u Jakovljevu 1,2 i unutarnje napasti peirazomai u Jakovljevu 1,12.

Ne nedostaje ništa u Jakovljevu 1,4 i nedostaje mudrost u Jakovljevu 1,5

Traženje u Jakovljevoj 1,5 i Jakovljevoj 1,6.

Iskušenje u Jakovljevu 1,12 i Jakovljevu 1,13.

P: U Jak 1,2-4, kako je radost imati kušnje? Odnosi li se to na život ovdje na zemlji ili kasnije?

O: Prije svega, sreća i radost nisu isto. Sreća je prolazno zadovoljstvo zbog okolnosti, a radost je trajno zadovoljstvo neovisno o okolnostima. Na nebu ćemo biti nagrađeni za kušnje koje smo podnijeli ustrajnošću. Na zemlji još uvijek možemo osjetiti radost spoznaje da ugodimo Bogu.

Na zemlji ćemo imati razne ili različite kušnje; to je "dragocjeno obećanje Božje" u Ivanu 16,33. Iako su ove riječi vjerojatno najbolje prevedene, drugi prijevod grčke riječi doslovno glasi "višebojne kušnje".

Uzgred, Jakov ovo ne predstavlja kao tajnu koju će otkriti samo neki kršćani. Naprotiv, on započinje riječima "kako znate", jer ih samo podsjeća na nešto što bi već trebali znati.

Godine 1828. u Americi, evo što je napisala osmogodišnja kršćanska djevojčica: "O, kakva sam sretna duša, Iako ne mogu vidjeti; Odlučila sam da ću u ovom svijetu Zadovoljna biti. Koliko blagoslova uživam Koje drugi nemaju, Plakati i uzdisati jer sam slijepa Ne mogu i neću." Ovo je napisala Fanny J. Crosby, slijepa autorica himni koja je napisala više od 8000 himni s više od 100 milijuna objavljenih primjeraka. Napamet je učila pet poglavlja Biblije tjedno, počevši s 10 godina. Bila je i javna govornica koja je zagovarala kršćanske spasilačke misije za izgubljene. (citirano iz Believer's Bible Commentary, str. 2219.)

Povezano pitanje jest kako je itko, bio vidovit ili slijep, mogao napisati više od 8000 himni. To nisu tek obične riječi; Crosbyjeve himne sadrže čvrstu, duboku kršćansku doktrinu. Mislim da je velik dio odgovora u tome što joj je, memorirajući pet poglavlja Biblije tjedno, glava bila puna Svetog pisma. Ali dok smo uspoređivali Jakovljev zapis s Knjigom izreka i Govorom na gori, Jakovljeva glava bila je puna Svetog pisma i Isusova učenja. Trebaju li i naše glave biti pune Svetog pisma?

P: Budući da Jakovljeva 1,5 kaže da ako nekome nedostaje mudrost, neka traži od Boga, je li bilo pogrešno što je Joseph Smith, osnivač mormonizma, navodno otišao u šumu moliti se, tražeći koja je religija ispravna?

O: Prvo morate pitati pravog Boga. Joseph Smith, prije nego što je pokrenuo mormonizam, bio je okultist, uključen u gatanje pomoću stakla. To je dokumentirano u sudskom spisu u kojem je zbog toga osuđen i kažnjen novčanom kaznom. Morate se obraćati pravom Bogu.

Drugo, morate usporediti ono što mislite da ste čuli s Biblijom. Budući da je Joseph Smith tvrdio da ljudi mogu biti jednaki Bogu, trebao je pročitati Brojke 23,19 i 1. Samuelovu 15,29 kako bi vidio da ono što mu je rečeno nije iz istog izvora kao Biblija. Popularna mormonska priča o prvom viđenju djelomično je smišljena nakon Joseph Smithove smrti. Postoje najmanje tri međusobno proturječna priča o prvom viđenju.

Treće, u redu je moliti se istinskom Bogu za stvari poput toga koju crkvu pohađati. Međutim, ne molimo se za stvari za koje znamo da su nebiblijske i pogrešne.

Četvrto, slijediti ono što Bog govori nije "podlo". Joseph Smith je tvrdio da je primio zapovijed da bude poligamist, pa se oženio drugom ženom. Međutim, to nije rekao svojoj prvoj ženi više od godinu dana.

P: U Jakovljevoj 1,4, koja je razlika između mladog, poslušnog kršćanina koji gori za Gospodina i zrelog kršćanina?

O: Mladi, poslušni kršćanin može biti vrlo revnosan na dobar način, ali mu ili joj je možda još uvijek potrebno mudro vodstvo starijeg vjernika. Zreli kršćanin trebao bi imati tu mudrost i za sebe i za druge, ali trebao bi paziti da mu ljubav ne počne hladnjeti, kao što je Isus ukorio crkvu u Efezu u Otkrivenju.

P: U Jak 1,4, što točno jest ustrajnost i kako je trebamo njegovati?

O: Moj pastor je ustrajnost definirao ovako: ustrajati u nekom stanju, pothvatu ili poduhvatu unatoč utjecajima, neuspjesima, protivljenju ili obeshrabrenju.

Ustrajnost je umijeće ostati čvrst i postojan u svojoj vjeri i praksi, čak i pod progonstvom i patnjom. Možete se ohrabriti slušanjem ili čitanjem o ustrajnosti drugih, ali jedini način da znate da je imate jest praksa.

P: U Jakovljevoj 1,5–6 zašto Jakov kaže da se traži mudrost? Prva Korinćanima 12,8 razlikuje darove mudrosti i znanja. Koja je razlika?

O: Svi kršćani trebaju imati određenu mudrost, i svi kršćani trebali bi dobiti svu mudrost koja im je potrebna. Dio te mudrosti mogu steći vlastitim hodom s Bogom, a drugi dio može doći kroz mudre savjete drugih. Osim toga, neki kršćani imaju poseban duhovni dar mudrosti, ponekad uče stvari čak i dok im izlaze iz usta. Naravno, duhovni darovi nisu za zgrtanje, već za dijeljenje s drugima. Duhovni dar znanja jest poznavanje onoga što Biblija uči i Božje volje općenito. Duhovni dar mudrosti jest primjena Božjeg znanja na određenu situaciju. Znanje i mudrost često idu ruku pod ruku, ali ne uvijek.

P: U Jak 1,6-7 što znači "dvostrukog srca" i kako su neki ljudi danas "bacanji na valovima" na moru?

O: To se odnosi na želju za dvjema suprotnim stvarima. Izraz "dvostrukog srca" točnije bi se preveo kao "dvostrukog uma", odnosno kao dvije suprotne naklonosti. Osoba može imati ovisnost o alkoholu ili nekoj drugoj stvari, ali i željeti slijediti Boga. Ta osoba možda nije pouzdana u svojem slijedenju Boga. Možda jednog dana odluči slijediti Boga, ali kada se ukaže prilika za njihovu drugu želju, ona prevlada. Bog želi da Ga volimo cijelim srcem, a ne samo dijelom.

Što se tiče toga da te buru razbijaju, možeš pitati Jonu ili Petra na Galilejskom moru.

Netko može željeti nezakonitu dobit, a ipak htjeti da ga se smatra poštenom osobom. Kao što je netko rekao, ako u subotu navečer plešete sa grešnicima, teško je ustati i pjevati sa svetima u nedjelju ujutro.

U konačnici, većina grijeha jest dvoličnost, jer ljudi žele grijeh, ali ne i zemaljske i vječne posljedice.

P: U Jak 1,9-11, zašto Jakov ovdje spominje bogate i siromašne ljude, između govora o kušnjama i napastima?

O: Bogatstvo je povezano s oboje. No Jakov ovdje ne govori o bilo kakvom iskušenju financijske potrebe. Radije govori o iskušenju siromaha, kada trpe iskorištavanje od strane sustava općenito, i nekih bogataša posebno, isključivo zato što su siromašni. Tu je i iskušenje zavisti koje siromašni mogu imati.

Dakle, ne budite siromašni i možda nećete imati te probleme. – ali možete imati druge probleme. Postoji kušnja življenja pobožnog života kada bogatstvo djeluje kao "magnet" koji vas odvlači od oslanjanja na Boga i uništava vaše služenje i svjedočanstvo. Lako je "se dičiti svojim bogatstvom" unatoč tome što nas Jeremija 9,23-24 izričito upozorava da to ne činimo. Postoji iskušenje arogancije i gledanja na siromašnije ljude s visoka kao na "ne tako korisne" isključivo zbog njihovih bankovnih računa.

P: U Jak 1,9 kako se siromah treba ponositi svojim visokim položajem?

O: On može znati da novac ili bogatstvo koje nema vječno ne znače ništa. Zapravo, nema razloga zavidjeti bogatašima, jer je imati srce pune vjere i malo novca bolje nego imati mnogo bogatstva, ali bez vjere.

P: Odnosi li se Jak 1,10 na bogatog vjernika ili na bogatog nevjernika?

Odgovor ne daje. S jedne strane, budući da Jakovljeva 1,9 govori o braći, može se naslutiti da je i bogataš u Jakovljevoj 1,10 također brat. Međutim, Jakovljeva 1,11 ne govori o bogatstvu, već o tome kako bogataš blijedi usred svojih nastojanja.

Jakov, poput nekih Kineza, majstor je dvosmislenosti. U Jakovljevoj 1,10 ne piše; a možda i zato što je ponekad teško vidjeti je li bogataš kršćanin ili nije. Mogu "priznati ime", ali po njihovom životu zaista ne možete biti sigurni što im je u srcu.

Ponekad bogatstvo može uzrokovati da vjernik "izgubi svjetlost" u svom svjedočanstvu i službi. Bio je jedan kršćanin koji je osvojio mnogo novca. Odmah je dao najmanje 10 % od toga crkvi. Također je osigurao svoju obitelj, fakultetski fond za svoju djecu itd. Nakon nekog vremena, svoj je novac počeo trošiti na pijanke, prostitutke, a nekoliko je puta opljačkan u autu, gdje je držao mnogo gotovine. Kasnije je rekao da bi volio da nikada nije dobio na lutriji. Nažalost, nije se mogao oduprijeti iskušenju bogatstva.

P: U Jak 1,10-11 kako se bogati kršćani trebaju ponositi svojim niskim položajem?

O: I oni mogu shvatiti da im bogatstvo koje su skupili ne služi ni na što kada budu na nebu. No njihovo bogatstvo može biti korisno na zemlji, dok ga dijele. Mogu se osjećati dobro zbog snižavanja svog položaja u očima svijeta, dok dijele svoje bogatstvo. Dakle, iako bogatstvo može biti od velike koristi u Božjem kraljevstvu, moramo shvatiti opasnost da ono bude "magnet" koji nas odvlači od Boga.

P: U Jakovljevoj 1,12, kako smo blagoslovljeni u kušnji? Odnosi li se to na život ovdje na zemlji ili kasnije?

O: Na nebu su nam obećane nagrade u 1. Korinćanima 3,10-14. Na zemlji smo blagoslovljeni na barem tri načina. Istrajavanje u kušnji gradi naš karakter i možemo znati da ugodimo Bogu podnoseći kušnju. Također, svjedočanstvo koje dajemo drugima može ih privući Gospodinu da ih spasi. U modernom govoru, nemojte to smatrati "kušnjom", već Bog vam dopušta da doživite "ekstremnu preobrazbu"!

P: U Jakovljevoj 1,12, što je kruna ovdje?

O: U grčkom postoje dvije riječi koje se prevode kao kruna. Jedna je "diadema", kraljevska kruna, a druga je vijenac od lišća koji se dodjeljuje pobjedniku u atletskom natjecanju. Ovdje je riječ o drugoj riječi.

P: U Jak 1,12 i Jak 1,2, koja je razlika između kušnje i napasti?

O: Grčke riječi nisu iste, ali su slične. Vanjske kušnje i vanjski pokušaji da vas se navede na grijeh nazivaju se peirasmois, dok su unutarnje stvari koje vas zaista navode na grijeh peirazomai. Obje testiraju našu vjeru, ali možete razmišljati o "svetim kušnjama", koje mogu biti od Boga, i o "nesvetim napastima" koje nisu od Boga.

P: U Jak 1,12, budući da iskušenja i napasti mogu biti na naše dobro, trebamo li tražiti iskušenja i napasti?

O: Ne. Jakovljeva 1,14 kaže da želje vjernika već previše traže napasti. Obje će nam doći; ali ne bismo trebali tražiti ni jedno ni drugo. Slično tome, ne bismo trebali tražiti kušnje za druge vjernike, niti ih navoditi na napast.

P: U Jak 1,13, može li se Bogu postavljati kušnja, budući da u Izl 17,7; Bro 14,22; Pon 6,16 i Ps 78,18.41.56; 95,9; 106,14 stoji da su ljudi kušali Boga?

O: Ljudi u Izlasku i danas mogu pokušati iskušati Boga, ako žele, ali Boga se ne može iskušati. U odlomcima iz Starog zavjeta, izraelski narod iskušava Boga, što znači da su toliko griješili da su Boga izazvali na gnjev. Izgledalo je kao da iskušavaju Boga da ih uništi. Što ćete Mu dati da iskušate Svemogućeg? Kako ćete prevariti Sveznajućeg?

P: U Jak 1,13 kako nitko nije kušan od Boga, kad mnogi drugi stihovi kažu da ih je Bog kušao?

O: Postoji razlika između iskušavanja i kušnje, kao i između dopuštanja kušnje i njezina uzrokovanja.

Nitko nije kušan od Boga: Bog nikada neće voditi nekoga ili mu komunicirati da čini zlo ili nešto što Mu se ne sviđa.

Bog kuša: Bog dopušta da budemo u situacijama u kojima ćemo biti na kušnji, iako nam neće dopustiti da budemo kušani iznad onoga što možemo podnijeti. Bog dopušta Sotoni, demonima i drugima da nas kušaju i podvrgavaju nas kušnjama. Iako bi Svemogući Bog mogao spriječiti da se sve te stvari dogode, ako bi to želio, Bog u svojoj suverenoj mudrosti smatra da je najbolje da kroz njih prođemo kako bismo razvili svoj kršćanski karakter i primili nagrade na nebu.

Židovski rabin Chaninah (prvi stoljeće poslije Krista) rekao je: "Ništa zlo ne dolazi odozgo." Preuzeto iz The Expositor's Greek Testament vol.4 str. 4 29-430.

P: U Jak 1,14, što čine naše vlastite želje?

O: To je izraz iz lova i ribolova. Iako se može prevesti kao "izvući", češće znači namamiti ili izvući mamcem.

P: U Jak 1,14–15, kakav je proces napasti?

A: Jeste li razmišljali o tome da se grijeh i iskušenja, poput raka, mogu razvijati? Ovi stihovi ilustriraju "tri generacije grijeha". Iskušenje počinje kada osoba poželi nešto. Ili je ta stvar loša, ili ne vjeruju da će im je Bog dati, ili je žele dobiti na loš način. Zatim počinju djelovati prema toj želji kako bi dobili ono što žele. Nakon toga, Sotona želi da trpe posljedice svog grijeha. Često grijeh nema samo jedan uzrok. Kao što vatra može imati tri uzroka: zrak, gorivo i iskru, tako grijeh može imati atmosferu, želju i priliku. Za više informacija pogledajte članak "Pobijediti napast" na http://www.BibleQuery.org/Experience/Temptation/OvercomingTemptation.html.

P: U Jak 1,14 jesmo li kušani vlastitom požudom ili od Sotone, kao što kažu 1 Kor 7,5 i Dj 5,3?

A: Oboje je istina. Kao što se vatra može zapaliti i iskrom i drvetom, tako i Sotona pokušava potaknuti naše želje, ponos, pohlepu i strahove da počinimo određene grijehe. Sotona nas može namamiti "mamcem" da sagriješimo, ali naša je odgovornost ne zagristi mamac, nego pobjeći od napasti. Jakovljeva 4,7 i 1. Petrova 5,8-9 naglašavaju da se trebamo suprotstaviti vragu. Ako hodamo blizu Boga, naše drvo se pretvara u zlato, a preostalo drvo je natopljeno vodom Duha.

P: U Jak 1,15, na što točno smrt ovdje upućuje?

O: Najbolji odgovor, A. Barnesa, glasi: "smrt u svim svojim oblicima". To se može odnositi na tjelesnu smrt, duhovnu smrt te smrt prijateljstva, veze ili prilike.

P: U Jak 1,17, zašto se spominju i "dobar dar" i "savršen dar"?

O: To su različite riječi u grčkom jeziku i Jakov se odnosi na obje. Prva riječ, dosis, jest nešto što se daje, a dorema znači konkretan dar. Prema Filonu, riječ dorema bila je puno jači, potpuniji dar. Mogli biste ih smatrati dobrim darovima od Boga, velikima i malima.

P: U Jak 1,17 što ovdje znače svjetla?

I: Iako riječ "nebeski" ne postoji u grčkom izvorniku, ovdje se radi o nebeskim svjetlima. Fizički, oni su sunce, mjesec i zvijezde zajedno smatrali nebeskim svjetlima, prema Postanku 1,14-18; Psalmu 136,7. Psalm 19,1-6 govori o svodu i suncu kao o onome što prenosi Božju slavu. Duhovno, svjetlo je ono pomoću čega vidimo istinu, ono čemu smo privučeni i što bismo trebali slijediti, kao što pokazuje Psalam 19:7-14. Ali za razliku od Boga, nebesko svjetlo može se činiti da se "okrene" kao što to čini mjesec svakog mjeseca ili tijekom pomračenja.

P: U Jak 1,17, što je s drugim vrstama svjetla koja nisu od Boga?

O: Možemo biti zavedeni u to da mislimo kako su druga svjetla poput sunca i slijediti ih jer su bliža. Ako smo kukci, to je kao da Sotona postavlja vanjska svjetla za kukce da nas udare. Da, ona postoje i mogu izgledati privlačno, ali ne bismo trebali željeti prilaziti tim svjetlima.

P: U Jak 1,17 kako to da se Bog ne mijenja poput pomičnih sjena?

Božji karakter ili atributi se ne mijenjaju. Brojevi 23,19 i 1 Samuelova 15,29 kažu da se Bog ne predomisli, za razliku od ljudi. Međutim, Božja objavljena volja za nas može se promijeniti kada promijenimo mišljenje o nečemu. Na primjer, kada je Bog rekao faraonu u Abrahamovo vrijeme, Abimelehu i kasnije Ninovljanima da će biti kažnjeni na različite načine zbog svojih grijeha, a oni su se pokajali, tada kazna više nije došla na njih.

P: U Jak 1,18, kako nas je Bog rodio riječju istine?

O: Na jedan način, Bog nam je dao novi život kroz riječ istine evanđelja. Ali, u temeljnijem smislu, Isus je Riječ i Istina, i mi imamo novi život zbog Isusova dolaska i smrti na križu za naše grijehe.

P: U Jak 1,18 i Otk 14,4 kako su ljudi prvine Božje, kad je Krist u 1 Kor 15,20?

O: Krist je prvina svih ljudi koji vjeruju, budući da je Isus "otvorio zavjesu" koja vodi do našeg spasenja. Jakovljeva 1,18 kaže da smo mi svojevrsna prvina svih Božjih stvorenja. 144.000 u Otkrivenju 14,4 su prvina onih koji su spašeni tijekom nevolje nakon uznesenja.

P: U Jak 1,18, kako smo mi svojevrsna prvina svih Božjih stvorenja?

O: Sveto pismo na to ne odgovara izričito. Međutim, Sveto pismo nam govori dvije stvari.

Ljudi općenito: Strašno i čudesno smo stvoreni (Psalam 139,14), Bog ima posebnu svrhu za nas (Psalam 8,4-8)

Božja djeca: Nevjerojatna je istina da bismo trebali biti nazvani Božjom djecom (1. Ivanova 3,1), da ćemo vladati s Kristom (Efežanima 2,6-7) i da smo ljudi koji nekada nisu pripadali Bogu, a sada pripadaju (1. Petrova 2,9-10). Postoji još mnogo drugih stihova, a biti prvine samo je jedno od brojnih blagoslova.

P: U Jakovljevoj 1,19 kome mislite da trebamo slušati?

O: Jakovljeva 1,19 govori o slušanju općenito i ne odgovara na to pitanje. Ali prvo trebamo slušati Boga, a zatim naše crkvene vođe. Također trebamo slušati i državne vođe. Međutim, 2. Timoteju 3,5 izričito kaže da nemamo imati posla s ljudima koji se odvraćaju i postaju ljubitelji užitka umjesto ljubitelji Boga. Ako netko očito ne slijedi Boga, onda ga ne biste trebali slijediti kao crkvenog vođu.

P: U Jakovljevu 1,19, budući da bismo trebali propovijedati evanđelje, zašto mislite da bismo trebali biti sporiji na slušanje nego na govorenje?

O: Čak i kad propovijedate drugima, dobro je prvo saslušati njihovu perspektivu. U razgovorima jedan na jedan, u redu je ako slušate više nego što govorite.

P: U Jak 1,19; 3,1, koja je razlika između opuštenog jezika, nijemog jezika i uzdanog jezika?

O: Neuzdržan jezik govori stvari, bile one istinite ili ne, koje se ne bi smjele reći. Šutljivi jezik ne govori ništa, pa čak ni ono što treba reći. Zamislite da u crkvi izbijaju požar ili duhovna katastrofa, a vi ne kažete ništa. Uzdržan jezik može reći mnogo više nego što kaže, ali se ograničava na ono što je korisno.

P: U Jak 1,19 o kojim stvarima ne bismo trebali govoriti?

O: Ne bismo trebali dijeliti ništa što Bog ne želi da dijelimo, stoga molite Boga da vam pokaže u srcu kada trebate šutjeti. Evo nekoliko osnovnih stvari o kojima ne bismo trebali govoriti.

Razljutiti druge, osim ako bi oni trebali biti ljuti zbog nečega.

Hvalisanje ili hvaljenje se

Povjerljive informacije koje su vam drugi povjerili, bez obzira na to jesu li to smjeli učiniti ili ne

Slomiti ili obeshrabriti drugu osobu u pravednosti, kao što je to učinila Jobova žena. (Međutim, obeshrabrivanje od grijeha je u redu.)

Uzdižući grijeh. (Ono kad sam se napio u baru, bilo je tako sjajno...)

Laži ili neistine, uključujući laskanje

Slaveći druge, stavljajući ih na postolje. (Ipak, poštovanje prema njima je dobro.)

Štetne ili povrijedljive stvari usmjerene na drugu osobu ili druge

Uvredljive stvari kojima se omalovažava druga osoba ili druge

Suditi drugima, iako je u redu reći da su grješni postupci grješni

Namjerno govoriti tako da drugi izgube povjerenje u tvoje riječi

Predugečak, riječak i opširan, daje više informacija nego što osoba želi slušati i čuti

Zlonamjerne dezinformacije kojima se želi nauditi drugima ili se zabaviti na njihov račun

Nepublikirane informacije o drugoj osobi koje ona ne želi podijeliti. (Bez obzira na to mislite li da je u pravu što ih ne želi podijeliti.)

Plagiranje onoga što je netko drugi rekao, bez navođenja izvora. Nemojte krasti tuđe riječi kao svoje.

Upitna točnost (niste baš sigurni je li istina ili ne)

Ponovno iznošenje loših stvari koje je druga osoba učinila, nakon što ste o tome već razgovarali i oprostili joj. Te stvari trebaju biti zaboravljene.

Tajne koje bi mogle dovesti do smrti, ozljede ili nepravednog zatvaranja nevine osobe

Navoditi druge na grešku. (Ono kad si se napio u tom određenom baru, gdje su pića na pola cijene...)

Neotkrivene informacije koje ste obećali svom poslodavcu, bivšem poslodavcu ili klijentu da nećete podijeliti.

Klevetanje ili ocrnjivanje druge osobe

Zli ljudi bi to mogli iskoristiti u svoju korist

Humor ili informacije eksplicitnog, erotskog, nepristojnog ili grubog sadržaja

Ne poštuješ Boga niti ostale kršćane

Ljudi bi trebali vidjeti tvoj život u djelu, ali ne bi trebao osjećati pritisak da uvijek moraš nešto reći.

P: U Jak 1,19-20 koji je razlog da budemo brzi u slušanju i spori u ljutnji?

Odgovor: Posebno stoji da ljudska ljutnja ne donosi pravednost Božju. Ne kaže da uopće ne trebate govoriti, ali ako odgodite govor slušanjem, manje je vjerojatno da ćete izgovoriti ljute stvari koje nisu korisne i za koje ćete se kasnije (ili biste se barem trebali) kajati.

Samo zato što je Bog to zapovjedio dovoljan je razlog. Međutim, ponekad je ono što Bog zapovijeda dobro i za naše fizičko zdravlje. Časopis dr. Juliana Whitakera Health & Healing, sv. 10, br. 8, kolovoz 2000., str. 5, izvještava da su ljudi skloni bijesu 2,7 puta skloniji srčanom udaru od ljudi koji su najmanje skloni bijesu.

P: U Jak 1,20 zašto bismo još trebali biti spori na bijes?

O: Kad govorite, zapitajte se zašto osjećate potrebu govoriti upravo sada. Govorimo li prvenstveno da bismo se osjećali bolje, izgledali bolje ili da bismo rekli ono što Bog želi da kažemo kako bismo najbolje pomogli drugima? Jakov nam govori da naša ljutnja konkretno ne vodi posljednjem odabiru. Pokušajte svaku riječ koja izlazi iz vaših usta učiniti onom koju bi Bog želio da izgovorite, a sve ostale riječi jednostavno ne izgovarajte. Mnogo je bolje šutjeti nego govoriti ono što ne biste smjeli.

P: U Jak 1,19.21 i Jak 1,26 zašto Jakov tako lako povezuje jezik i moralnu prljavštinu?

O: Iako jezik može izgovoriti prljave stvari, više od toga, jezik može biti ulazna vrata za komunikaciju na mjestima gdje se čine svakojake zle stvari.

P: U Jak 1,20, budući da ljudski gnjev ne djeluje za Božju pravednost, je li ikada u redu postati ljut?

O: Biblija nam ne zapovijeda da se nikada ne ljutimo; zapravo, ponekad ćemo se osjećati ljuto kada dijelimo Božje osjećaje o nekoj situaciji. Ali u Efežanima 4,26 stoji da ne bismo trebali ostaviti sunce da zađe nad našom ljutnjom. Drugim riječima, nemojte se držati svoje ljutnje do trenutka kada odete na spavanje. Efežanima 4,27 kaže da ne dajete đavlu mjesta. Jer uistinu, kad mislite da se vi držite svoje ljutnje, zapravo se vaša ljutnja drži vas.

Uzgred, Izreke 29,11 također spominju da trebamo biti sporiji u govoru.

P: U Jak 1,21 što znači skinuti moralnu prljavštinu?

O: Stih 21 može se smatrati zaključkom prethodnog odjeljka, uvodom u sljedeći odjeljak ili, što je vjerojatnije, oboje.

Grčka riječ za prljavštinu ovdje, ribarion, znači prljavština, ali vrlo slična riječ, ribara, znači "dotrajalo". Skinite sve što umanjuje vaš kršćanski život jer je "dotrajalo", ako ne i "prljavo".

Grčka riječ za "skidanje" ili "svrgavanje", apothememoi, često se odnosi na skidanje zaprljane odjeće. Kada netko nosi čistu odjeću, a ona postupno postaje sve prljavija i prljavija, lako je to ne primijetiti i nastaviti je nositi kao da je sve još uvijek normalno. Pazite na ono što smatrate "normalnim".

Ovo se također može smatrati zanimljivim dodatkom prispodobi o sijaču. Možda smo dobro tlo koje je već primilo riječ, ali još uvijek možemo imati nekoliko moralnih korova. Imamo odgovornost pobrinuti se za te korove i ne dopustiti im da rastu.

P: U Jak 1,21 riječ "stoga" može značiti "kako bi se ostvarilo prethodno", "učini prethodno kako bi se ostvarilo sljedeće" ili "prethodno je bio primjer onoga što treba učiniti sada". Koje je, po vašem mišljenju, ovdje namjeravano značenje?

O: Logički promatrajući pitanje, ako Jakovljevu 1,19 nazovemo "A", a Jakovljevu 1,21 "B", govori li nam ovo da učinimo "A" kako bismo postigli "B", ili učinimo "B" kako bismo postigli "A", ili je "A" bio primjer kako učiniti "B"?

To je drugo. O spasenju se ne govori sve do Jakovljeve 1,21, a ono je po usađenoj Riječi (Isusu). Jakovljeva 1,19 je zapovijed koju trebamo izvršiti, a 1,21 je nužna kako bismo mogli ispuniti ono što je prethodilo u Jakovljoj 1,19.

P: U Jak 1,21, spašava li naše duše usađena Riječ, ili Krist, ili Kristova krv ili Božja milost?

O: Sve od navedenog; to su različiti načini gledanja na istu stvar. Božja ljubazna milost je konačni razlog našeg spasenja, a ne naša zasluga. "Događaj" koji je bio uzrok našeg spasenja bila je Isusova smrt i uskrsnuće. Naš život održava riječ usađena u nas, a to je Isus, Istina i Riječ, koji živi u našem srcu. Sredstvo kojim je ta milost izlila na nas bilo je po Isusu, prema Titu 3,6-7 i Hebrejima 1,9. Duh Božji mora prebivati u nama da bismo pripadali Kristu, kako kaže Rimljanima 8,9-11. Konačno, spašeni smo milošću po vjeri (Efežanima 2:8), a poruka evanđelja nema nikakve vrijednosti za nas ako je ne udružimo s vjerom, kako uči Hebrejima 4:2.

Točka koju je lako previdjeti jest da Jakov ne govori samo o Božjoj ugrađenoj riječi koja će nas na kraju spasiti od kazne za grijeh; Jakov se također usredotočuje na to da nas ona spašava od moći grijeha sada.

P: U Jak 1,22, što znači zavaravati sebe?

O: Ljudi se stalno varaju. Jednom sam muslimanskoj studentici pokazao dokaz da je Kur'an izmijenjen, a njezin je odgovor bio: "Znam vjerom da to nije istina." Time je rasprava završila; nije željela razmotriti nikakve činjenice koje bi mogle promijeniti njezino stajalište.

Izričito, ljudi mogu odabrati vjerovati u stvari koje nisu istinite. To mogu činiti ne zato što su uvjereni u to, već zato što se boje posljedica ako povjeruju drugačije. Slično tome, vidjeli bi da bi morali napraviti promjene ako povjeruju drugačije, a nisu voljni te promjene napraviti. Ponekad osoba vidi niz onoga što smatra činjenicama koje podupiru njezino vjerovanje, a istovremeno vidi i druge činjenice koje proturječe njezinoj vjeri. Umjesto da ispita oba skupa činjenica i prihvati da je u redu promijeniti svoje stajalište, ona jednostavno zanemaruje neugodne činjenice.

Implicitno, ljudi mogu vidjeti stvari koje su prilično očito istinite, a ipak i dalje tvrde da je to nejasno ili sumnjivo. Nisu dovoljno neiskreni da bi vjerovali suprotno, ali nisu dovoljno iskreni prema sebi da potvrde ono što bi trebali.

Ako osoba vjeruje na jedan način, a iz bilo kojeg razloga vidi činjenice koje se čine istinitim, a koje to osporavaju, prvi korak prema istini mora biti jednostavno priznati da te druge činjenice podupiru drugo gledište. Kad čitate Bibliju i vidite stvari koje se razlikuju od onoga u što vjerujete, umjesto da budete nesretni zbog toga, možete se radovati. Sada imate priliku promijeniti se, postati mudriji i usklađeniji s Bogom. Kao što je netko rekao: "Zadržavam pravo da postanem pametniji."

P: U Jak 1,22, zašto je slušanje istinitog riječi, a ne činjeno ono što ona kaže, obmanjivanje sebe? Uostalom, riječ je istinita.

O: Kada zgrada gori, reći osobi da treba napustiti zgradu nema nikakve koristi ako ta osoba nikada ne izađe. Isto tako, slušanje istinite riječi nema nikakve koristi ako osoba ne želi vjerovati u nju i djelovati u skladu s njom. Jakov govori o ljudima koji nemaju dobar odnos s Bogom. To mogu biti i nevjernici koji nemaju odnos s Bogom, i licemjerni vjernici kojima je potrebno da se vrate svojoj prvotnoj ljubavi i nastave svojim putem.

Jakov nastavlja raspravljati o tome kako biti činjiteljima, a ne samo slušateljima, na tri specifična načina: individualno ponašanje, briga za druge u društvu i unutarnje vrijednosti.

P: U Jak 1,23-25, zašto je slušanje, a ne činjeno djelo, poput gledanja u ogledalo i odlaska te zaboravljanja kakvi ste?

O: Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, razgovarajmo o konceptu zrcala. Iako tada nisu imali staklena zrcala, imali su sjajna mesingana zrcala koja su mogla pokazati obrise, iako boje možda nisu bile iste. Ogledalo vam daje točan dojam kako izgledate. Ne laskajuće je i ne vrijeđa; jednostavno vam pokazuje ono što jeste. Čim se odmaknete od ogledala, sve što imate je sjećanje; više se ne vidite.

Božja riječ je sjajna za davanje novih informacija i istine, ali uvijek služi i drugoj svrsi (ako je dopustimo). Ona je ogledalo za naš karakter. Možemo pogledati u Božju Riječ i ona nam pokazuje gdje ne uspijevamo i gdje zaostajemo, te gdje možemo rasti mijenjajući se. U 2. Korinćanima 13,5 Pavao zapovijeda vjernicima da ispitaju sami sebe. Način na koji to činimo nije prema nekom proizvoljnom, izmišljenom standardu vlastite mašte, već prema Božjoj istini u Njegovoj Riječi. Ali ako pogledate u Božje ogledalo i ne želite učiniti ono što vam govori, kada odete, imate samo sjećanje i nije došlo do promjene.

Načelo da moramo biti djelatnici, a ne samo slušatelji, nalazi se i u Mateju 7,21-27; Luki 11,28; Ivanu 13,17; te Rimljanima 2,13.

Q: U Jakovljevu poslanici 1,25, koji je savršeni zakon koji daje slobodu?

O: Poslušnost Bogu daje slobodu, i to je ono što danas trebamo slijediti. To je sloboda od ovisnosti, opsesija i straha. Ovo nije Mojsijev zakon Starog zavjeta, jer je Stari savez zastario prema Hebrejima 8,13. No, ovaj zakon nalaže činiti ono što je Bogu ugodno. Može se sažeti u: "Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svojom dušom, svom snagom svojom i svim umom svojim, i bližnjega svojega kao samoga sebe."

P: U Jak 1,25, općenito svi znaju što je zakon: ograničenja poput "učini ovo" ili "ne čini ono". Pa kako biste nekome objasnili da je ovo zakon koji daje slobodu?

O: Čini se da je ovo paradoks, ali pogledajmo jedan primjer. Pravilnik o prometu, koji nalaže da ne smijete voziti pogrešnom stranom prometne trake, omogućuje nam da brzo putujemo s jednog mjesta na drugo. Da, zakoni su ograničenja, ali struktura ograničenja u nekim područjima daje nam više slobode da se pouzdano, brzo i sigurnije krećemo u drugim područjima. Alkoholist ili ovisnik o drogama, koji zanemaruje Božji zakon da se ne napije ili ne drogira, i neprestano traži svoju sljedeću "dozu", manje je slobodan, a ne više, od osobe koja u tom području slijedi Božji zakon.

P: U Jak 1,25 kako smo blagoslovljeni u našem činu dobra?

O: Nismo samo blagoslovljeni nagradom na nebu, već smo sada blagoslovljeni radošću dok ugodimo Bogu. Ovo se ne odnosi na materijalni blagoslov, koji možda primimo ili ne.

Istina je da ponekad dobijemo dobre emocionalne osjećaje, financijske nagrade i veće prilike u ovom životu kada pomažemo drugima. Ljudi žele raditi i družiti se s onima koji se brinu za njih i koji će im pomoći.

Međutim, ponekad kada pomažemo drugima i blagoslivljamo ih, ne dobijemo ništa od navedenog, ili možda čak dobijemo suprotno. No, bez obzira na to, Bog nas nagrađuje na nebu za dobra djela koja činimo na zemlji, iz pravih motiva, u skladu s 1. Korinćanima 3,14.

P: U Jak 1,26, koji su dva koraka za kontrolu jezika?

O: Jakov naglašava važnost kontrole našeg jezika. Prvi je korak strateška predanost: znamo da će u budućnosti biti smiješnih stvari koje bismo mogli reći ili drugih stvari koje ćemo zaista, zaista poželjeti reći, a koje neće biti moralno čiste ili su zlobne ili puni mržnje. Bit će stvari za koje mislimo da ih je zaista potrebno reći ako su istinite, ali nismo sigurni jesu li istinite. No, odlučit ćemo šutjeti radije nego dopustiti da takve nezdrave stvari izlaze iz naših usta. To bi moglo značiti da ćemo biti manje duhoviti, manje uvjerljivi ili zvučati manje duboko, ali odlučili smo biti sve to manje, radi toga da poštujemo Boga svojim jezikom.

Drugi je korak taktička točka na koju treba paziti svake minute. Uvijek drži usta zatvorena, osim ako iz njih neće izaći nešto dobro ili poučno. Ako će izaći nešto što je samo napola dobro, ni to nemoj pustiti. Izreke 17,28 kaže: "I budala se smatra mudrim kad šuti, i razborit kad drži jezik." Ili, kako su neki duhovito rekli: "Bolje je šutjeti i misliti da si budala, nego otvoriti usta i ukloniti svaku sumnju."

P: U Jak 1,27 neki kršćani kažu da ne žele biti religiozni, već samo žele ljubiti Gospodina. Prema Jak 1,27, što je pogrešno u ovoj izjavi?

O: Možda su imali loše iskustvo s onim što bi se moglo nazvati kršćanstvom i zato misle da se religija i organizirano kršćanstvo trebaju izbjegavati. Religija može biti toksična ili loša i neke religije treba izbjegavati. Ali Jakov je rekao da je neka dobra. Također, ako omalovažavate kršćane općenito, omalovažavate Kristovu zaručnicu.

P: Jakovljeva 1,27 kaže da se trebamo čuvati neokaljani i neopterećeni svijetom. Ali svijet i njegovi utjecaji toliko onečišćuju! Televizija, filmovi, internet, prijatelji, takozvani prijatelji, kako to možemo učiniti?

O: Kao što je jedan televizijski evanđelist rekao, prvi korak u služenju Bogu jest podizanje prsta. Drugi korak je okretanje prsta da se ugasi televizor. Kada dobrovoljno odustanemo od gledanja toliko televizije, filmova i interneta, čini se nevjerojatnim koliko slobodnog vremena sada imamo. Nije da su televizija, filmovi i internet sami po sebi loši, ali mogu biti loši za vas ako na njima provodite pretjerano puno vremena.

Ali neke emisije na televiziji, filmovi i sadržaj na internetu nisu samo gubitak vremena, već su i pogrešni. Možete namjerno birati što nećete gledati i slušati. Također možete namjerno izbjegavati prljave stvari koje ste čuli, a koje nikada nećete ponoviti.

P: U Jak 2,1–5,6, što je zanimljivo u vezi sa strukturom?

O: Vraćajući se na Jakovljevu 1,18, Jakov ističe tri Božje osobine: a) Njegovu brigu za bespomoćne, b) Njegovu riječ istine i c) Njegovu svrhu svetosti. Kasnije, u Jakovljevoj 1,26-27, govori se o trima obilježjima Božjeg djeteta (zamjenjujući točke a i b): b) kontrolirani jezik, a) brižna služba i c) sveti život. Ono što je Jakov ukratko spomenuo o Bogu, a zatim o nama, detaljnije objašnjava u a) brižnoj službi (Jakov 2,1–16), b) uzdržavanju jezika (Jakov 3,1–12) i c) svetom životu (Jakov 3,13–5,6).

P: U Jak 2,1, zašto ne bismo pokazivali pristranost, budući da Bog pokazuje pristranost prema nevjernicima?

O: Kontekst Jakovljeve poslanice odnosi se na vjernike, da ne bismo favorizirali nikoga zato što je bogat ili siromašan. Jedan sasvim dovoljan razlog da ne pokazujemo pristranost jest jednostavno zato što to Bog zapovijeda. Ali osim te istine, svi smo mi stvoreni na Božju sliku i sličnost, a Bog ne pokazuje pristranost prema našem materijalnom bogatstvu, etničkoj pripadnosti, spolu ili inteligenciji. Ponekad kršćanin može pokazati pristranost prema nekome tko je razveden, a razvod nije bio njegova ili njezina krivnja.

Zanimljivo je da se riječ za pristranost ovdje, prosupolumphiais, nije pronašla u sekularnoj grčkoj književnosti; očito to nikada nisu smatrali ili nisu mislili da je išta loše u tome biti pristran. To se u drevnom poganskom društvu univerzalno smatralo ispravnim. Par stotina godina kasnije, oko 230. godine poslije Krista, postojala su dva tipa Rimljana: "plemeniti" honestior i običan puk humilior. Plemeniti su imali više prava, blaže kazne i bili su favorizirani u građanskim parnicama. Obični ljudi mogli su biti spaljeni živi kao kazna, ali plemeniti nisu. Za više informacija o ovome pogledajte: Očevi Crkve: Origen o Psalmi, str. 393.

Odgovarajući hebrejski pojam doslovno znači "primiti lice", tj. prihvaćanje ili bolji tretman jednostavno zbog toga što se zna tko je osoba. Stari zavjet također je govorio protiv pristranosti, stoga to nije bila nova stvar koju je uveo Jakov. Isus je također izričito rekao da su siromašni blagoslovljeni u Luki 6,20. Kasnije je i Pavao rekao da Bog ne pokazuje pristranost u Poslanici Rimljanima 2,11.

Nepristranost prema bogatstvu nije isto što i sljepoća prema svemu. Jakovljeva 2,1 koristi primjer bogatstva, a Galaćanima 3,28 pokazuje da ne smijemo pokazivati pristranost na temelju rase ili spola. Međutim, pojedince trebamo izopćiti iz crkve zbog nepokajnih grijeha kao što je incest (1. Korinćanima 5,2).

"Lijepa" odjeća, na grčkom lampra, znači bogata ili odjeća plemenite osobe. "Prljava odjeća" ovdje znači odjeću koju bi nosila siromašna osoba.

P: U Jak 2,1-3 kako se Jakovljev opis diskriminacije ili favorizma uklapa u mnoge današnje kontekste?

O: Favoriziranje može biti otvoreno ako uključuje javnu poziciju. Može biti suptilno kada je odabir temeljen na favoriziranju. Dobivaju li ljudi nešto u crkvi ako doniraju velike svote novca? Udovoljavaju li ljudi onima koji mogu dati više? U dobroj crkvi to se ne događa.

Diskriminacija može biti i prema rasi, etničkoj pripadnosti ili jeziku.

Diskriminacija nije uvijek zlonamjerna. Može biti potpuno nenamjerna, kao što pokazuje Djela apostolska 6,1 u primjeru podjele hrane grčkim udovicama. Može biti snobizam ili implicitne "kastne razlike", što nije zlonamjerno, ali je ipak ružno. Također se može temeljiti na pogrešnim stvarima koje smo naučili. Možda pogrešno opravdavamo želju da "zaštitimo" određene ljude od mogućnosti da se nađu u određenim situacijama, dok ih zapravo diskriminiramo. Diskriminacija može imati svrhu (bilo zlonamjernu ili dobru, ali loše zamišljenu), ili može biti potpuno besmislena, kao što je bilo na jugu s odvojenim toaletima po rasi, što je dobro prikazano u filmu "Skrivene figure". Ako je vaša crkva pretežno jedne rase ili etničke skupine, a uđe netko tko je drugačiji, osiguravate li da se osjeća dobrodošlim u Božjoj kući? A što ako dođu u vašu kuću?

Ako otkrijete da u srcu imate predrasude ili želite biti sigurni da nemate nikakvih skrivenih predrasuda, jedan korak u njihovom prevladavanju jest imati prijatelje iz te sredine. Ako se osjećate nelagodno ili se bojite "takvih ljudi", morate odlučiti cijenite li svoj osjećaj ugode ili percipiranu sigurnost više od poslušnosti Bogu. Ako nekoga teže razumijete zbog njegovog naglaska, trebate li jednostavno odustati od prijateljstva s tom osobom ili se potruditi, možda uz pomoć zajedničkih prijatelja ili softvera za prevođenje, kako biste komunicirali? Kada dovoljno dugo slušate nekoga tko ima naglasak koji teško razumijete, postupno stječete sposobnost razumjeti ne samo tu osobu, već i taj naglasak općenito.

Ali bez obzira na to o kojoj se vrsti diskriminacije ili predrasuda radilo, Bog ne želi da uopće diskriminiramo. U Kristu nema ni Židova ni Grka, ni roba ni slobodnjaka, ni muškog ni ženskog, prema Galaćanima 3,28. Ali budući da ljudi mogu diskriminirati, a da toga nisu ni svjesni, svi trebamo aktivno ispitati sebe i uvjeriti se da ne postoji neki kontekst u kojem bismo mogli nenamjerno biti krivi za to.

P: U Jakovljevu 2,1-3, što ako netko dođe u crkvu, a vi znate da je u zemlji ilegalno?

O: Prije svega, razmislite o razlogu zašto su ilegalno u zemlji. Za neke je to vlastiti izbor preći granicu. Ali znam za jednog odraslog čovjeka kojeg su doveli u Ameriku iz Meksika kad je imao nekoliko mjeseci. Za vladu je on "poznati stranac" i živio je u Americi cijeli život, osim na kratkim putovanjima u Meksiko. Meksiko ga neće prihvatiti jer ga ni oni ne smatraju građaninom Meksika. Prije nekog vremena odobrena je "amnestija" za "sanjare", ali njegov dolazak u Ameriku dogodio se nakon isteka roka za amnestiju. Stoga ovdje može raditi, ali ne može raditi na poslu za koji je potrebna kartica socijalnog osiguranja.

Čitao sam o drugoj osobi koja svaki tjedan ilegalno ulazi u Ameriku preko graničnog prijelaza. Američki graničari znaju tko je on i samo ga propuste. Radi u Sjedinjenim Državama odmah preko granice. Na kraju svakog tjedna prolazi kroz granični prijelaz i vraća se u Meksiko. Mnoge zemlje imaju ljude u ovoj situaciji; nazivaju ih radnicima gostima. To nije neuobičajen koncept, ali naši zakoni trebaju biti poboljšani kako bi se ta situacija mogla legalno riješiti. Čini se da su neki toliko zabrinuti za sve ilegalne strance da gotovo ne primjećujemo Kineze i Ruse koji ilegalno ulaze iz Meksika i pokušavaju špijunirati naše vojne baze, tvrdeći da su se izgubili i samo traže hotel! Vlada ih u osnovi upozorava, kažnjava i moli da se ne vraćaju. Imamo puno većih briga, s obzirom na sve ostale ilegalne strance koji samo pokušavaju raditi.

No, bez obzira na to je li osoba ovdje ilegalno ili kako je ilegalno došla, trebamo je cijeniti jednako kao i druge ljude, sve stvorene na Božju sliku. I dalje ih možemo voljeti kao što trebamo voljeti sve, iako možemo poželjeti da ovdje nema toliko njih koji bi nam uzeli američke poslove.

P: Dakle, u Jak 2,1-3, trebamo li ikada diskriminirati u crkvi?

O: U dva slučaja, iznenađujuće, da! Prvo, ako se netko naziva kršćaninom, a ustraje u očitoj bludnosti, u 1. Korinćanima 5:1-13.

Drugo, ako netko dođe i propovijeda heretiku koja uništava dušu, zapovijeđeno nam je da mu ne dopustimo ni da uđe u našu kuću (2. Ivanova 9-11)! Budući da su rane crkve obično bile kućne crkve, on nikada ne bi mogao ući u njih.

Ali u drugim slučajevima, ne.

P: U Jak 2,1-3, zašto Jakov ovdje koristi riječ "sinagoga"?

O: Jakovljeva poslanica napisana je vrlo rano, a kako pokazuju Pavlovi putovanja, kršćani su u to vrijeme bili dobrodošli u židovskim sinagogama. Stroga podjela između sinagoge i crkve nastala je tek nakon Pavla. Riječ za skupštinu ovdje, sinagoga, obično se odnosi na židovsko okupljanje. No čak i nakon tog vremena kršćani su ponekad koristili riječ "sinagoga" da označe kršćansku skupštinu. Ignacijevo Pismo Polikarpu 4.2 str. 94 spominje "skupovanje u sinagogi" zajedno. Ignacije naziva prezbitere "Sinedrijem Božjim" i govori o "sinagogi apostolskoj" u Poslanici Tralljanima, pog. 3, str. 67; vidi također Pastir Herme, Jedanaesta zapovijed, str. 28. Židovi su imali dva naziva za sinagogu: "kuća skupa" i aramejski "kuća naroda", prema Shabbat 32a.

P: U Jak 2,4-9 koji razlozi navodi Jakov da ne bismo smjeli pokazivati pristranost?

O: Prvo, Jakov ovdje koristi igru riječima. Riječ za "sudac" na grčkom je kritai, a za "diskriminirati" diekrithete. Mnoštvo puta, kada preuzmete ulogu suca, postajete diskriminator. Konkretno, ovdje su navedeni neki razlozi zašto ne biste trebali biti diskriminator.

1) Pokazivanje pristranosti čini vas sucem s zlim mislima (Jakov 2,4).

2) To može biti protivno Božjem stavu. Bog je često birao siromašne da budu bogati vjerom i nasljednici kraljevstva (Jakov 2,5).

3) Siromah koji ne poštujete možda je bogat vjerom i osobito počašćen od Boga (Jakov 2,5-6a).

4) To pogrđuje siromaha (Jakov 2,6a).

5) Bogati su često tlačili siromašne, vukli ih na sud i bogohule (Jakov 2,6b). Zapravo, mnogi današnji napadi na kršćanstvo dolaze od dobro obrazovanih i financijski sigurnih ljudi.

6) Bogati svojim riječima i djelima klevetaju kršćansko ime po kojem smo nazvani; drugim riječima, svojim životom nečastuju riječ "kršćanin" (Jakov 2,7).

7) Griješimo kada ne poštujemo "kraljevski zakon" ljubavi bližnjega kao sebe u Jakovljevu 2,8-9.

P: U Jak 2,4-9, koji su barem dvanaest načina na koje se možemo pobrinuti da ne pokazujemo pristranost?

O: Možemo se ispitati. Evo dvanaest stvari; vjerojatno ih ima još.

1) Poštujte sve kao važnije od sebe, kako kaže Filipljanima 2,3.

2) Tretirajte siromašne isto kao što tretirate bogate, a bogate isto kao što tretirate siromašne.

3) Trebali bismo težiti tome da ne iskorištavamo druge, čak i kada bi to moglo biti lako ili kulturno prihvaćeno.

4) Nemojte nekoga drugačije tretirati zbog etničke pripadnosti, kulture, spola ili drugih površnih stvari.

5) Postupamo li drugačije s nekim, iskorištavamo li ih ili im ne nudimo jednako dobru ponudu ako imaju jak naglasak ili teško govore naš jezik?

6) Jeste li ljubazniji i popustljiviji prema nekome istog etničkog podrijetla nego prema drugima?

7) Shvatite da ne možete znati ništa o nečijem srcu na temelju njihovog vanjskog izgleda.

8) Izbjegavamo li ljude s tjelesnim ili mentalnim invaliditetom zato što se možda osjećamo nelagodno?

9) Trebamo poštovati starije, ali ne gledati na nikoga s visoka zbog njihove dobi (bilo da su stari ili mladi).

10) Na primjer, radije li boravimo u društvu starijih ljudi nego mladih (ili obrnuto)?

11) Jeste li jednako gostoljubivi prema ljudima koji su drugačiji od nas kao i prema onima koji su slični nama?

12) Nemojte biti pokroviteljski prema određenim skupinama.

U svim tim područjima ne bismo trebali biti nedosljedni.

P: U Jakovljevoj 2,5-7, zašto Jakov stvara takve stereotipe o bogatima i siromašnima?

O: Neki bogati ljudi mogu biti vrlo velikodušni i dobrosrdačni. Neki siromašni ljudi mogu biti vrlo pohlepni za novcem i škrti. Ali u cjelini, bogati imaju više prilika, a time i više iskušenja da iskoriste svoju situaciju. Slično tome, u cjelini siromašni imaju manje financijskih sredstava za obranu na sudu.

P: U Jak 2,6, kako se bogati bolje izvuku na sudu?

A: Izraz koji James ovdje koristi, katadynasteuo, znači oduzimanje njihovih prava. Evo jednog primjera iz Indije. "Ovo su A*** i A****, dva stručnjaka za informacijske tehnologije koji su se 19. svibnja vraćali kući u Puneu kada ih je neregistrirani Porsche, vozeći brzinom od 150 km/h u Kalyani Nagaru, udario. Jedan je na licu mjesta preminuo, a drugi je preminuo tijekom liječenja. Vozač automobila bio je 17-godišnji maloljetnik, navodno se vraćao iz kluba nakon zabave s prijateljima kako bi proslavio rezultate iz 12. razreda.
Zašto ovo nije samo nesreća, već ubojstvo:
1. Automobil nije bio registriran; salon je isporučio automobil bez registracije.
2. Roditelji su dopustili maloljetniku da vozi bez vozačke dozvole.
3. Vlasnik kluba poslužio je alkohol i pustio maloljetnika.
4. Prometna policija nije primijetila neregistrirani automobil koji je mjesecima vozio prebrzo.
Kada je maloljetnik uhićen u ponoć, dobio je VIP tretman. Lokalni zastupnik stigao mu je na pomoć s timom odvjetnika.
Dok obični ljudi čekaju mjesecima na svoje slučajeve, ovom maloljetniku je jamčevina odobrena u nedjelju za samo 14 sati. Uvjet jamčevine bio je da napiše sastavak i da mu roditelji osiguraju da ne ponovi istu pogrešku.
Kad je zakon isti, zašto se privilegirani ljudi tretiraju drugačije?" Netko drugi iz Bugarske je rekao da je i tamo isto. (S LinkedIna, 27. 5. 2024.)

P: U Jakovljevoj 2,10, kako to da prekršiti jednu točku zakona znači da smo krivi za prekršaj cijelog zakona?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

a) "Zakon" je prekršen, za razliku od toga da Jakov samo kaže "zakon".

b) Ovo je "kraljevski zakon". Ne samo da ga je Isus, naš Kralj, izričito zapovjedio, već je Isus rekao da je to jedan od dva zakona iz kojih proizlaze ostali zakoni. Jakov stavlja ovaj grijeh, pokazivanja pristranosti, uz preljub i ubojstvo. Zakon nije dan selektivno, a danas bismo trebali imati potpunu poslušnost, a ne samo djelomičnu, te poslušati sve što Bog od nas želi da činimo ili da se suzdržavamo od čina.

c) Pomisao na "sve ili ništa" u vezi sa Zakonom također se nalazi u Mateju 5,18–19; 23,23 i Galaćanima 5,3 u Novom zavjetu. Kao što kaže Alec Motyer, Zakon nije poput hrpe kamenja, već više nalik na staklenu ploču. Možete uzeti jedan kamen s hrpe, a hrpa je i dalje tu. Ali ako udarite komad stakla na samo jednom mjestu i razbijete ga, cijeli je list napuknut ili razbijen.

P: U Jakovljevoj 2,10-11, koju prirodnu sklonost Jakov suprotstavlja?

O: Skloni smo naglašavati ono što dobro radimo, a umanjivati važnost onoga što ne radimo dobro. Pali čovjek je previše dobar u racionalizaciji, odnosno u pronalaženju kreativnih, logično zvučećih razloga za opravdanje našeg grijeha. To je lako vidjeti kod drugih, ali je lako previdjeti kod sebe.

P: U Jak 2,10-11, zašto bi Jakov pomislio staviti ovaj odlomak ovdje, odmah nakon govora o pristranosti i diskriminaciji?

O: Zamislite da ste na sudu zbog krađe i kažete sucu: "barem nisam prekršio prometne propise!" Kamo bi vas to dovelo? Jakov, na prilično grub način, iznosi specifičnu poantu, ali ipak neizravno. Čak i ako se pridržavate dijela zakona, kršite ga ako prekršite i samo jedan njegov dio. Govori o ubojstvu i preljubi, što je očito njegovim čitateljima, ali to čini odmah nakon što je govorio o kršenju drugog zakona: zabrani pristranosti. Jakov svojim čitateljima poručuje da, ako se pridržavaju Božjih zapovijedi o ubojstvu, preljubi i svemu ostalom, a ipak pokazuju diskriminaciju, postoji riječ za nekoga poput vas: vi ste prekršitelj zakona.

P: U Jak 2,12, što točno jest "zakon slobode"?

O: To nije specifičan zakon, već je "sloboda" opis onoga što nam danas donosi poslušnost Bogu. Isus je nadvladao Zakon Starog zavjeta, ali to ne znači da sada živimo kako god želimo. Bog je stavio svoj zakon u naša srca i sada slijedimo ono što Isus i Novi zavjet zapovijedaju.

P: U Jak 2,12, donosi li zakon slobodu ili ropstvo, kao što kaže Gal 4,24?

O: Mojsijev zakon, kojeg nisu mogli u potpunosti poštivati, služio je da ilustrira njihovu potrebu za Božjim oproštenjem. Potpuno ga slijediti značilo bi slobodu od grijeha, ali poznavanje zakona i njegovo nepoštivanje donosili su samo ropstvo i spoznaju da ne ispunjavate ono što se od vas traži. Ako znate što je ispravno, a ne učinite to, za vas je to grijeh, kako kaže Jakovljev 4,17. Danas slijedimo zakon poslušnosti Kristu, koji nam daje slobodu od ropstva grijehu.

P: U Jak 2,13, što je judaizam govorio o milosrđu i sudu?

Odgovor: Bog izriče sud, ali Bogu je drago pokazivati milosrđe, kako kaže Mihe 7,17-18. Božje milosrđe vidimo u Isusu koji je umro na križu za nas "zarad radosti što je pred Njim" u Poslanici Hebrejima 12,2. Rabin Barabbi je rekao: "Onome tko je milosrdan prema stvorenju, Nebo je milosrdno, a onome tko je nemilosrdan prema stvorenju, Nebo je također nemilosrdno."

Ta se misao također nalazi u Sirahovoj 27,30-28,7; Tobitu 4,9-11; Zavjetu Zebulunovom 8,3 i b. Šabat 151b.

P: U Jak 2,13, na koje načine naš život treba pokazivati da vjerujemo kako milosrđe nadvladava sud?

O: Vjerujemo da je Božja milost i milosrđe veći od svih naših grijeha. Moramo biti u stanju oprostiti sami sebi. Drugo, obvezali smo se drugima pružati oprost i milosrđe kao što ih je Bog pružio nama.

P: U Jak 2,13, što biste trebali učiniti ako sumnjate da drugi vjernik diskriminiše neku skupinu?

O: Prvo, budite otvoreni za činjenicu da biste mogli pogriješiti. Drugo, shvatite da, čak i ako griješe diskriminirajući, možda to ne shvaćaju i čak bi to mogli poreći kada im to spomenete. Treće, molite se kako bi Bog želio da reagirate. Oni trebaju vidjeti da

a) Ili oni doista pokazuju pristranost, ili pak nepromišljeno daju dojam da je tako.

b) ozbiljnost ovog grijeha, kako pokazuje Jakovljeva 2,1-13.

c) Sljedeći koraci su pokajanje i, ako je moguće, ispravljanje pogreške.

d) Obnova: da ih volite i da oni trebaju voljeti sve ostale.

P: U Jak 2,14-26, kako se ovaj odlomak odnosi na raniji dio 2. poglavlja?

Odgovor: Povezana je na dva načina. Jakovljeva 2,1–13 govori o neizvršavanju u pogledu određenog grijeha: favorizma, dok ovaj odlomak to proširuje na grijeh općenito. Drugo, baš kao što ne smijete pokazivati pristranost i biti ljubazni samo prema nekim ljudima, ne biste smjeli biti pristrani ni u svojoj vjeri, čineći neka dobra djela, a odbijajući poslušati u ostalome.

P: U Jak 2,14–17, na koji se načini ljudi mogu imati vjeru koja ne spašava bez djela?

O: Jedan je način vjerovati u Božju istinu i vjerovati u prave stvari, ali mu nikada ne povjeriti svoj život. Netko je to nazvao "praktičnim ateizmom". Iako oni zaista vjeruju u Boga, praktično govoreći, u svom se ponašanju osoba ponaša kao da je ateist. Jakov kaže da vjera bez želje za djelima nije vjera nekoga tko će ići u nebo. U Dvorani vjere u Poslanici Hebrejima 11, vjera je bila dokazana njihovim djelima.

Drugi način je vjerovati u lažnog boga i odbaciti Boga iz Biblije. Mogu čak imati mnogo djela, poput ubijanja pogana, suttee, umiranja od gladi itd., ali ništa od toga neće spasiti.

Naša vjera u Krista nije toliko važna; ono što je važno jest naša vjera KRISTU.

P: U Jak 2,14-25, kako smo opravdani djelima kao i vjerom, a ne vjerom odvojeno od djela, kao što je Pavao rekao u Efežanima 2,8-9?

O: Jakov ne kaže da su vjera i djela ista, niti da imaju istu ulogu. No, ono što on snažno tvrdi jest da su u životu istinskog vjernika neizdvojivi. Točnije, Jakov nije rekao "ako netko ima vjeru", već "ako netko kaže da ima vjeru". Djela su nusproizvod, ishod istinske vjere. Neki bi ljudi mogli biti poput razbojnika na križu i prihvatiti Krista neposredno prije smrti. Međutim, drugi će pokazivati dobra djela ako su uopće i istinski spašeni.

Mnoge poganske religije, tada kao i danas, nude duhovnost bez ikakvih moralnih zahtjeva. Stoga bi bilo relativno lako poganinu krivo protumačiti kršćanstvo kao još jednu od takvih religija.

Ovo je složena tema, pa u stihovima 15. – 26. Jakov objašnjava pomoću četiri ilustracije. Prve dvije su primjeri onoga što vjera nije, a posljednje dvije su primjeri onoga što vjera jest.

Spasenje djelima je zabluda da moraš činiti dobra djela da bi se uopće spasio. Easy-believism je suprotna zabluda, u kojoj djela nemaju nikakve veze sa spasenjem, a djela i Kristovo gospodstvo su neobavezni. Istina je da djela ne zaslužuju ništa za spasenje, ali su normalan dio spasenja kao ishod. Kao što je kucajuće srce znak da je osoba živa, djela su znak da smo spašeni i duhovno živi.

P: U Jak 2,16, znači li ova fraza da su već bili dobro nahranjeni?

O: Ne, to je na grčkom bio standardni židovski oproštaj. To NE znači da su već bili na toplom i nasitni.

P: U Jak 2,17-26, što biste rekli osobi koja tvrdi: "Više nemamo zakon, imamo samo slobodu u Kristu"?

O: Dvije riječi: Pročitajte Jakovljevu poslanicu. Djelomično su u pravu, u tome što nismo pod Mojsijevim zakonom i što imamo slobodu u Kristu da činimo ono što je ispravno. Međutim, svi osim jednog (subote) od Deset zapovijedi ponavljaju se u Novom zavjetu. Neke su stvari u Novom zavjetu čak i strože (poput razvoda) nego u Starom. Ne stavljajmo riječi u Božja usta koje zapravo idu protiv onoga što Bog sam kaže u Svetom pismu.

Postojala je jedna skupina i jedna poznata osoba koja je imala ovo pogrešno shvaćanje. Skupina se zvala Hlysty, a njezin najpoznatiji član bio je Rasputin. Kad su Rasputina pitali zašto je rekao da je grijeh neophodan pred Bogom, Rasputin je odgovorio: "Naravno, oče moj, naš Spasitelj i sveti oci osudili su grijeh, budući da je to djelo Zloga. Ali kako možete istjerati zlo, mali oče, osim iskrenim pokajanjem? I kako se možete iskreno pokajati ako niste sagriješili? …Odbacite svoje Sveto pismo!' grmio je. 'Sveto pismo! Zaista, upozoravam vas, mali oče, prestanite s ovim uzaludnim i beskorisnim trudom da biste mogli stati pred Gospodina. Prihvatite život kakav jest, jer vam ga je Bog dao. I dopustite mi da vam ovo kažem. Ne budite zauvijek zamišljeni o tome odakle dolazi grijeh, o tome koliko molitvi čovjek mora izmoliti dnevno i koliko dugo mora postiti da bi se spasio od grijeha! Grijeh, ako grijeh još vreba u vama; samo na taj način možete nadvladati ga! Grijeh, tada ćete se pokajati i istjerati zlo iz sebe. Dokle god grijeh tajno nosite u sebi i strahom ga prekrivate postom, molitvom i vječnom raspravom o Svetom pismu, dokle god ćete ostati licemjeri i beskorisnici, a takvi su gnjusni Gospodinu. Prljavština se mora istjerati, čujete li, mali oče? Tek tada će vaš miris biti ugodan Gospodinu?" (Rasputin: Sveti đavao, str. 54-55)

P: U Jak 2,19, budući da demoni vjeruju u Isusa, trebaju li se spasiti, s obzirom na to da je sve što treba učiniti vjerovati u Isusa u Dj 16,31 i Iv 3,16?

O: Definitivno ne. Poanta Jakova je da je intelektualno vjerovanje u ispravne stvari samo po sebi nedovoljno za spasenje. Prema Berachoth 1:1, Židovi od vremena izgnanstva i kasnije smatrali su svojom dužnošću izgovarati šema (Ponovljeni zakon 6,4-5) svako jutro. Kao što kaže Believer's Bible Commentary, str. 2229: "Demoni vjeruju u činjenicu, ali se ne predaju Osobi." Mi također moramo polagati svoju vjeru u Boga.

P: U Jak 2,21-24 je li Abraham opravdan djelima, ili vjerom u Rim 4,1-4 i Rim 3,28?

O: Kao što Rimljanima 4,1-4 pokazuje, Bog je proglasio Abrahama pravednim po vjeri prije njegove spremnosti da žrtvuje Izaka, što se dogodilo otprilike 30 godina kasnije. No Abrahamova spremnost pokazala je da je Bog djelovao u njegovu srcu. Neki misle da je život tako lagan kad vjerujemo u Boga. Abraham bi to nazvao laži. Bila je to vrlo teška odluka žrtvovati vlastitog sina, jer je Bog to zahtijevao. Kao kršćani, znamo da nam Bog nikada ne bi zapovjedio da nekoga žrtvujemo ili da postupamo protivno biblijskim zapovijedima koje nam je dao. No, možda ćemo i dalje morati donositi teške odluke slijedeći Ga.

P: U Jak 2,21-24, budući da nitko drugi nije bio prisutan, kome je Abraham opravdavao svoju vjeru?

O: Iako su muškarci koji su pratili Abrahama i Izaka možda bili malo podalje, oni ovdje nisu prisutni.

Abraham je prvenstveno opravdavao svoju vjeru pred Bogom. Naravno, Abraham je to i sam vidio, kao i Izak (s velikim zanimanjem, dodajem). Anđeli i demoni također su to vidjeli. Čak i kroz stranice vremena, Božji vjerni narod vidio je Abrahamov zapanjujući primjer poslušne vjere.

P: U Jak 2,22, što je važnije, vjera ili djela?

O: Je li važnije biti živ ili imati otkucaje srca? Netko može postaviti elektrode na srce mrtve osobe i natjerati ga da kuca. Ali u normalnim okolnostima otkucaji srca dokaz su da je osoba živa. Kažete da imate istinsku vjeru. Pokažite dokaze. Ako nemate dokaze, onda bi se trebalo zapitati imate li istinsku vjeru ili vjeru koja nije ništa bolja od vjere svih ostalih, ljudi i demona, osuđenih na Pakao.

P: U Jak 2,25, kako se iskustvo kanaanske Rahabe razlikovalo od Abrahamova?

O: Abraham je bio važan, cijenjen praotac u Bibliji; Rahaba je bila neznatna, nepoželjna strankinja. Od Abrahama se tražilo da učini neke stvari koje su se činile ludima: da krene iz jednog od najjačih gradova tog vremena i da odluči poslušati Boga žrtvujući svog sina Izaka u Postanku 22:1-14. Moglo je proći od 8 do 30 godina između proglašenja Abrahama pravednikom i izvršenja tog čina. Ali Abraham, pravedan čovjek, nije se ništa ustručavao i poslušao je Boga.

Rahab je bila drugačija; bila je bludnica, čime se bavila nečasnim poslom. Nije joj trebalo mnogo vjere da shvati kako velika izraelska vojska vjerojatno znači propast za Jerihon. Ali Rahab je morala imati vjeru da će je Bog prihvatiti, i Rahab je postupila u skladu sa svojom vjerom, riskirajući život skrivajući dva izraelska špijuna. Ponekad naša vjera nailazi na izazov u pitanju: "Hoće li Bog zaštititi ili braniti?" Drugim je prilikama naša vjera na kušnji s pitanjem: "Hoće li Bog zaštititi ili braniti čak i mene?"

P: U Jak 2,25, dok Abraham nije ništa uskratio, čak ni ono što mu je bilo najdragocjenije, služeći Bogu, koje vrste stvari kršćani danas uskraćuju, a koje ih sprječavaju da u potpunosti služe Bogu?

O: To može biti veza u kojoj kršćanin zna da ne bi trebao biti, posao koji ugrožava njihovu poslušnost Bogu ili odricanje od bogatstva. To može biti stavljanje udobnosti ili sigurnosti ispred služenja Bogu. Ljudi mogu imati strah od neuspjeha, strah da će izgledati loše, FOMO (strah da će nešto propustiti) ili strah od nelagode.

Strah vas može spriječiti da išta učinite. Ne bismo trebali pokušavati ograničiti Boga govoreći Mu da prvo želimo vidjeti i razumjeti sve što se događa. Kao što jedan biblijski učitelj kaže, ne bismo se trebali uvrijediti zbog neobjašnjivog.

P: U Jak 2,26 netko bi mogao usporediti vjeru s duhom, a djela s tijelom, ali Jakov koristi suprotnu analogiju. Zašto mislite da je to tako?

O: Morate imati tijelo da biste bili na ovoj planeti i morate vjerovati (ili imati vjeru) da biste bili Božje dijete. Ali ako ste ovdje na zemlji, vaš je duh prisutan u vašem tijelu. Ako je vaša vjera duhovno živa, imate djela. Ali kao što je tijelo bez duha samo trulo mrtvilo, tako je i intelektualna vjera bez djela trulo, ali ortodoksno mrtvilo.

P: U Jak 3,1, budući da kršćani ne moraju brinuti o Sudu na Velikom bijelom prijestolju, zašto se kršćanski učitelji trebaju brinuti o tome da će biti strože suđeni?

O: Vjernici se sude pred Kristom na sudu bema-sjedala u 1. Korinćanima 3,12-15. Učitelji se mogu suditi zbog učenja drugih pogrešnim stvarima. Također se sude zbog navođenja ljudi na krivi put ili nemarnog pastirstva.

Matej 12,36–37 kaže da ćemo biti suđeni za svaku ispraznu riječ koju izgovorimo. Izreke 10,19 kaže da gdje je mnogo riječi, nema bezgrešnosti. Izreke 30,5–6 naglašava koliko je važno ne dodavati ništa riječima Božjim.

P: U Jak 3,1, koji su dobri i loši razlozi zbog kojih ljudi ionako žele poučavati?

D: Dobri razlozi su da vas je Bog pozvao da poučavate, da želite pomoći drugima i, usputno, da ćete i sami više naučiti ako poučavate.

Jedan loš razlog je pomisao da ćete biti smatrani važnima u Božjim očima i da će vas drugi cijeniti. Drugi loši razlozi su želja da budete nad drugima, hvalisanje, izbjegavanje kritike (što Jakovljeva 3,1 kaže da nećete), ili zato što mislite da ste bolji ili važniji od drugih. Ali Bog vas jednako voli, bilo da poučavate ili ne. Bog želi da Mu služite na načine na koje ste stvoreni da Mu služite, bilo da je to na pomalo istaknut način poučavanja ili na druge načine.

Kad poučavate, jesu li vaše ambicije za sebe u Božjoj volji? – lukavo pitanje. Ako imate sebičnu ambiciju, radite to iz pogrešnih motiva. Naprotiv, ako netko drugi drži dobru lekciju ili ako vi držite dobru lekciju, trebali biste biti jednako zadovoljni.

P: U Jak 3,1, kako se učitelji sude s većom strogošću?

Odgovor: Oni se sude na najmanje četiri načina:

Govor: Izreke 10,19 kaže da kad je riječi mnogo, grijeh ne izostaje. Matej 12,36-37 kaže da ćemo biti suđeni za svaku ispraznu riječ koju izgovorimo. Možete manje griješiti ako ne pričate toliko; ali učitelji moraju govoriti. Ako učite pogrešne stvari, ili čak ako učite svoja mišljenja kao Riječ Božju, onda griješite kad učite.

Drugi: Svi kršćani trebaju biti sol i svjetlo svijetu (Matej 5,13-16; Filipljanima 2,14-15), a vođe trebaju biti uzori stadu (1. Petrova 5,3). Starješine koje griješe trebaju biti javno ukorene (1. Timoteju 5,19-20).

Bog: Najvažnije je da Bog sudi ljudima na temelju onoga što znaju. Kršćani nemaju razloga za tjeskobu na Sudu kod Velikog bijelog prijestolja, jer je krv Isusova platila cijenu za njihove grijehe. Međutim, kršćani imaju drugi sud, često nazivan Bema-sud, spomenut u 1. Korinćanima 3,10-15, gdje će Bog suditi djela svakog kršćanina i nagraditi ga ili je u skladu s tim.

Ja: Učitelji mogu biti u iskušenju pomisliti: "Budući da sam toliko naučio, u redu je da se opustim u drugim stvarima, poput molitve, svetosti ili ljubavi prema drugima." Međutim, poznavanje velikog broja činjenica ne znači nužno veliku ljubav prema Bogu i poslušnost Njemu.

1. Korinćanima 8,1 upozorava nas da znanje nadima, a ljubav izgrađuje.

P: U Jak 3,1-8, zašto mislite da Jakov vidi prirodni prijelaz od Jak 3,1-2 i Jak 3,3-6?

O: Jakov je svjestan da svi posrćemo. Čak i mali problemi s našim jezikom mogu izazvati veliki požar grijeha u drugima. Također, ponekad u nedostatku dobrih djela postoji obilje beskorisnih riječi. Jakov grijehe jezika shvaća iznimno ozbiljno. Isto tako i Isus u Mateju 12,36-37.

P: U Jak 3,2 što znači savršeno?

O: To je ista grčka riječ koja se koristi u Jakovljevoj 1,4 i 2,22. Znači da je nešto ili netko dosegao zrelost ili je potpun. Oba smisla riječi "savršeno" koriste se u Filipljanima 3,12,15.

P: U Jak 3,3-8, koje su zajedničke sličnosti između jezika i uzde, kormila, vatre, divlje zvijeri i smrtonosnog otrova?

O: Velika moć iz malog oblika. Uzda drži konja na pravom putu kontrolirajući njegovu unutarnju snagu. Kormilo drži brod na pravom putu kontrolirajući kut vanjske sile koja udara u brod. Malen požar može prerasti u snažan plamen, a ono što je izgorio nikada se ne može vratiti. Malena količina smrtonosnog otrova može biti dovoljno snažna da ubije. No, s pozitivne strane, možete proslaviti Boga i onim što ne kažete.

Jakov je vrlo zabrinut za naš jezik; spominje ga i u Jakovljevu 1,19; 1,26; 2,12; 4,11; 5,12. Neoprezne riječi mogu naštetiti braku, uništiti karijeru ili upropastiti službu. Smrtonosni otrov može biti uglavnom dobar za jelo; samo je mali postotak onoga što je loše i kobno.

P: U Jak 3,3-5 zašto mislite da Jakov uspoređuje jezik s uzdom ili kormilom broda?

O: Ljudi mogu upravljati velikim stvarima nečim što je malog obujma. Uzda je manja od jednog posto težine konja, ali njezina strateška upotreba može natjerati konja da krene u određenom smjeru. Isto tako, kormilo je prilično malo i neznatnog izgleda te je za njegovo korištenje potreban vrijeme i strpljenje, ali bez njega ne možete upravljati brodom. Prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 2231, brod Queen Elizabeth imao je nosivost od 83.673 bruto tona, ali kormilo je imalo samo 140 bruto tona. Dakle, kormilo čini samo oko 0,17 % ukupne težine.

P: U Jak 3,3.12; 1,19, kada je netko previše pričljiv, bilo po učestalosti ili zbog loših stvari koje izgovara, kako mu to možete reći na način da shvati poruku, a da ga ne uvrijedite?

O: Ponekad nema drugog načina nego da se nekoga uvrijedi, i to je u redu jer ta osoba možda treba biti uvrijeđena, iako to većinu vremena nije slučaj. Lakše je reći nekome s kim već imate odnos, koji zna da ga volite, cijenite i poštujete, nego strancu. Oni trebaju vidjeti što trebaju činiti, a što prestati činiti, ozbiljnost toga i nadu u dobar odnos nakon što to učine. Zapamtite, teško je bacati blato, a da ga ne dobijete na vlastite ruke i srce.

Jedan kršćanin imao je jedinstven način ophođenja s ljudima koji su puno psovali. Smijao im se. Zatim bi ih u šali pitao: "Pa recite mi kako se doista osjećate." Na neki je način davao dojam da nije ni obraćao pozornost na riječi koje je osoba izgovorila prije, već im je dao drugu priliku da se iskažu na ispravan način. Drugi je pristup jednostavno nazvati stvari svojim imenom: prostim rječnikom. Naravno, nijedna metoda neće biti učinkovita ako vi licemjerno psujete ili koristite ružne riječi.

Poznajem jednog kršćanina kojeg nikad nisam čuo da psuje, osim u jednoj situaciji. Ispričao se odmah nakon što je to rekao i objasnio da mu je teško ne izgovoriti takve stvari kad je ljut (što i jest bio). Čak i kao kršćaninu, ponekad je teško riješiti se starih navika. Iako nije bio savršen, i dalje se trudio i ispričao se odmah nakon toga.

Naravno, kada razgovarate s kršćaninom koji previše psuje, recite mu da ponovno pročita Poslanicu Jakovljevu.

P: U Jak 3,3, kakva je tračarenje?

O: Evo primjera iz komentara "Believer's Bible Commentary", str. 2231. "Način na koji se plamen zlog govora širi ilustriran je razgovorom između dviju žena u Brooklynu. Jedna je rekla: 'Tillie mi je rekla da si joj otkrila onu tajnu koju ti nisam smjela reći da joj otkriješ.' Druga je odgovorila: 'Ona je podla. Rekla sam Tillie da ti ne kaže da sam joj ja rekla.' Prva je govornica odgovorila: 'Pa, rekla sam Tillie da ti neću reći da mi je ona rekla – pa nemoj joj reći da jesam.' Nitko nikome ne može vjerovati.

P: U Jakovljevoj 3,6 zašto Jakov usporeduje jezik s vatrom?

O: Zlonamjerna jezik može biti poput iskre na dva načina:

Rast: dovoljna je mala iskra da zapali veliki šumski požar. Slično tome, dovoljno je samo nekoliko riječi da pokrene lančanu reakciju.

Nepovratnost: Kad se požar jednom rasplamsa, sve što je izgorjelo ne može se vratiti u neizgorjelo stanje.

Za povijesnu je napomenu da je jedna od najvećih šumskih požara bila 2003. godine u sibirskoj tajgi, nakon sušnog ljeta. Izgorjelo je 55 milijuna akri (22 milijuna hektara) u Sibiru, sjevernoj Kini i sjevernoj Mongoliji. I danas utječe na temperature na Zemlji. Za usporedbu, jedan akr je nešto manji od nogometnog igrališta, isključujući krajnje zone. Pennsylvanija ima 29,5 milijuna akri, pa je požar u sibirskoj tajgi zahvatio područje gotovo dvostruko veće od Pennsylvanije.

Za više informacija pogledajte i.

P: U Jak 3,6 kako jezik zapaljuje naše udove?

O: Sveto pismo ne navodi izričito kako, ali možemo vidjeti nekoliko načina.

1. Mnoge kušnje dolaze nam putem onoga što drugi govore. Riječima ljudi mogu kovati zle planove, iskušavati, zavoditi, klevetati druge, ogovarati, vrijeđati, pričati prljave šale, lagati, obeshrabrivati ljude od dobra i poticati ih na zlo. Ljudi se međusobno mogu poticati na grijeh: nešto što bi se netko u početku možda sramio učiniti, zatim misli da je u redu jer se drugi slažu.

2. Ljudi često riječima komuniciraju i iskazuju svoje namjere za grijehom. Riječima mogu povrijediti osjećaje drugih i klevetati ih.

P: U Jak 3,6, koje su neke odlike današnjih ljudi koji se čine nesposobnima kontrolirati svoj jezik?

O: Mnogi ljudi ih ne poštuju zbog njihovih riječi. Uvijek "pokušavaju popraviti" štetu koju su slučajno nanijeli svojim jezikom. Ali istina je da ne postoji način da se popravite štetu koji je učinkovitiji od šutnje i neizgovaranja pogrešnih riječi u prvom redu. Doimaju se nedosljedno i neiskreno.

P: U Jak 3,6, kako je jezik zapaljen paklom?

O: Sveto pismo to sa sigurnošću ne kaže. Međutim, puno se toga može učiniti jednim malim organom. Uncu za uncom, jezik može biti jedan od najučinkovitijih organa u Sataninim rukama za obmanjivanje i navodjenje ljudi na grijeh.

P: U Jak 3,6, kako biste odgovorili na lažnu tvrdnju da se "tečaj prirode" odnosi na reinkarnaciju, kako to uče neki kultisti?

O: Ovaj stih govori o uvjerljivoj moći ljudskog jezika. Ništa u ovom stihu nikome u povijesti nije sugeriralo ovu novu interpretaciju reinkarnacije sve do modernog doba. Ništa u Poslanici Jakovljevoj ne spominje reinkarnaciju, stoga je ovo jasan slučaj redefiniranja pojmova kako bi značili ono što oni žele da znače. Jakovljeva se jednostavno odnosi na ono što se prirodno događa. Eisegetsko tumačenje je čitanje u Sveto pismo onoga što želite da ono kaže. Ne bismo trebali raditi ezegeziju, već egzegeziju, što znači uzimati iz Svetog pisma ono što ono želi reći.

Ništa u Bibliji ne uči o reinkarnaciji. Iako je uskrsnuće bilo poznato u Starom zavjetu, nije postojao koncept reinkarnacije među Židovima iz Starog zavjeta ili ranim kršćanima, uz iznimku da su napisali kako su neke lažne religije vjerovale u reinkarnaciju. Hipoliti (222. – 235./6. g.), posebice, spominje reinkarnaciju kao vjerovanje, ne kršćana, već "brahmana" iz Indije.

Drugi kršćani iz razdoblja prije Nikejskog sabora koji su brahmane smatrali lažnom religijom bili su Teofil Antiohijski (161.–181./188. g.), Tertulijan (198.–220. g.) i Origen (225.–254. g.).

Kultist ne može iskreno dokazati doktrinu isključivo redefiniranjem pojma koji nijedan rani kršćanin nije tako razumio.

P: U Jak 3,6-7 kako se metafora otrova razlikuje od metafore vatre?

O: Dok vatra drastično mijenja vanjski izgled, otrov djeluje sporije iznutra. Oboje mogu jednako dobro ubiti. Oboje je potrebno samo u maloj količini da bi postigli svoj cilj. Ponekad se zla riječ može izgovoriti upravo kako bi se otrovalo razmišljanje ili srce osobe.

Mnogi su obrazovani ljudi bili upoznati s time kako jezik može ubiti, kroz pogubljenje atenskog grčkog filozofa Sokrata. Sokrata su toliko kritizirali u jednoj predstavi koja ga je klevetala kao zlog, glupog divljaka koji je pokvario Atenjane. Nakon što su pogledali predstavu, građani su zahtijevali da se Sokrata pogubi, što je i učinjeno – prisiljen je popiti otrov ricinus. Na kraju su shvatili da su pogubili čovjeka jednostavno zbog snažnih osjećaja potaknutih neproverenim klevetama. Neko vrijeme nakon toga Atena je postala vrlo tolerantna prema različitim filozofskim stavovima.

P: U Jak 3,8, kako je jezik "nemirno" ili "neukrotivo" zlo?

A: Ona je poput neukrotive zvijeri. Jakov navodi primjere snažnih zvijeri koje su ljudi ukrotili, ali ljudi imaju više problema ukrotiti vlastiti jezik.

P: U Jak 3,9-12, kako iz našeg jezika izlaze i dobro i zlo? (Za natuknicu pogledajte Rimljanima 7,14-25.)

O: Iz naših usta trebaju izlaziti hvale Bogu i riječi koje pomažu drugima. Iz njih može izaći toliko dobra: ohrabrenje, ispravljanje, poučavanje, prijekor (da, i to je dobro). Ali mogu izaći i riječi protiv Boga i riječi kojima se ranjaju ljudi, ako ne pazimo. Mogu izaći zbog ljutnje, nepažnje ili, još gore, apatije.

P: U Jak 3,11, što ako iz istog izvora teku i slatka i slana voda?

A: Pitka slatka voda pomiješala bi se sa slanom vodom, a nastala slana voda bila bi neupitljiva. Vjernik koji govori dobre stvari, a iz istih usta govori zlobu ili nečasti, ne bi imao dobro svjedočanstvo. Posebno bismo trebali predati svoj jezik Bogu.

S jedne strane, Mrtvo more ima i slane i slatke izvore, ali čak ni tada ne postoje izvori koji imaju oboje.

P: U Jak 3,13, što točno ovdje znači mudrost, za razliku od znanja?

O: Znanje se može smatrati činjenicama, opažanjima i logikom. Mudrost je primjena znanja na život.

P: U Jak 3,13, koja je razlika između blagosti i poniznosti?

O: To su različite riječi na grčkom. Poniznost, tapienophrosynē na grčkom, znači ne misliti da ste netko veliki. Grčka riječ za blagost, prautēs, znači aktivnu nježnost i prihvaćanje. Nemojte misliti na nekoga tko je fizički slab, već na snažnu osobu koja je poslušna i pokorna.

Zanimljivo je da je i grčki filozof Epiktet (oko 50. – 135./138. g.), preko svog učenika Arriana, također učio o blagosti. Učio je da je blagost, kao i podlost, moralna mana.

P: U Jak 3,13; Mt 11,29 i 2 Kor 10,1, zašto Jakov, Isus i Pavao svi uče o uskoj povezanosti između krotkosti i mudrosti?

Odg: Istinska mudrost zna naše pravo mjesto pred Bogom i da nismo bolji od drugih.

P: U Jak 3,13-18 mnogi su ljudi mudri, ali ne nebeskom mudrošću. Mislite li da gorki zavist ili sebična ambicija isključuju osobu od mudrosti nebeske mudrosti?

O: I dalje mogu imati dijelove nebeske mudrosti, ali ako je ona otrovana zavisti ili sebičnom ambicijom, to nije dobro. Sebična ambicija ne znači samo unapređivanje vlastitih interesa, već i korištenje nečasnih i razdornih sredstava za to. Zavist i sebična ambicija mogu zaslijepiti ljude za ono što je istinito, a korištenje svjetovne mudrosti može se činiti boljim za postizanje kratkoročnih ciljeva. Nebeska mudrost ne zanemaruje kratkoročne ciljeve, već se također raduje sudu s bema-stolice. Čistoća ovdje označava odsutnost sebičnog motiva ili stava.

Međutim, u Poslanici Filipljanima 1,15-18 Pavao i dalje hvali Boga zbog ljudi koji propovijedaju istinsko evanđelje, iako neki propovijedaju Krista iz zavisti i sebične ambicije, jer barem propovijedaju evanđelje.

P: U Jakovljevoj 3,13.17-18, zašto mudrost rađa tim stvarima?

Odgovor: Izreke 23,7 kaže: "Kakav je čovjek u duši svojoj, takav je." Duh koristi mudrost da nas preoblikuje i stvori plod Duha. Istinska mudrost je čista, miroljubiva, spremna na popuštanje, puna milosrđa i dobrih djela, bez pristranosti, bez licemjerja. Drugim riječima, što vidite, to i dobivate.

P: U Jak 3,17-18, koja je razlika između nebeske i zemaljske mudrosti?

Nebeska mudrost je odozgo, očituje plod Duha i pokazuje nam kako ugoditi Bogu. Svjetovna mudrost je odozdo, pokušava napredovati u ovom životu i nastoji udovoljiti sebi. Kako kaže Tony Evans: "puka ljudska mudrost izraz je Sotoneve agende. Da biste prenijeli nebesku mudrost, morate komunicirati s nebom."

Ono što svijet naziva mudrošću može uključivati argumentativan stil, razoran sarkazam, domišljate ili čak nepoštene načine da se dokaže točka, itd.

P: U Jak 3,18, što je plod ili žetva pravednosti koja dolazi iz mira?

O: Kršćani imaju dva različita stajališta, a oba mogu biti istinita.

Plod Duha ili plod koji je nikao iz mudrosti pravednosti.

Sam pravedan život, koji proizlazi iz poznavanja i slijedjenja Božjeg puta mudrosti.

Kombinirajući oboje, "žetva" koju dobivamo je pobožan život ugodan Bogu, očitovan plodom Duha.

P: U Jak 4,1, kako se želje "bore" u nama?

A: Ljudi mogu biti "u sukobu" s proturječnim željama, hedonon na grčkom, od kojeg potječe naša riječ hedonizam. Čak i nevjernici koji žele učiniti neko zlo često to ne čine jer imaju jaču želju da ne trpe posljedice.

Riječi za ratove i bitke mogu se odnositi na nacionalne bitke i građanske ratove. Međutim, Rimsko Carstvo u to vrijeme nije vodilo građanski rat, a bitke o kojima Jakov govori su unutarnje.

P: U Jak 4,1, kako se unutarnja borba može ispoljiti i uzrokovati antagonizam prema drugima?

O: Kada je netko nesretan zbog sukoba u sebi, možda neće vidjeti potrebu da bude ljubazan prema drugima. Ako vam netko stvara probleme ili je u sukobu s vama, razmislite o tome da to možda nema nikakve veze s vama. Možda su to njihove vlastite unutarnje "bitke" koje se prelijevaju i napadaju nas. Ne mogu imati mir s drugima ako su u ratu sa samima sobom.

Neki ljudi misle da je sukob s drugima normalno i očekivano stanje stvari. Kad je jedna osoba javno kritizirana od strane druge osobe koju je smatrala prijateljem, ta je druga osoba to jednostavno objasnila kao "prijateljsku vatru".

P: U Jak 4,1-2, kako zaustaviti svađe među kršćanima, a da se i sam ne upleteš u svađu s njima?

O: Prije svega se pomolite za situaciju. Trudite se razumjeti stajalište suprotne strane. Ne morate se složiti sa stajalištem da biste ga razumjeli. Otiđite privatno osobi s jedne i s druge strane i razgovarajte s njima. Ako to ne uspije, razgovarajte s njima ponovno, dovodeći sa sobom još ljudi. Ako ni to ne uspije, onda to nevoljko iznesite pred cijelu crkvu, kao što je navedeno u Mateju 18,15-17.

Prema mom iskustvu iz vremena kad sam bio đakon, u crkvi je bio jedan starješina koji je često govorio protiv "doživotnog starješine". Tako je, kad god bi "doživotni starješina" imao priliku propovijedati, cijelo vrijeme govorio protiv prvog starješine. Zamislite samo kako je to izgledalo posjetiteljima. Ja nisam bio prisutan jer sam vodio molitvenu službu za mlade. Ali o tome sam svakako čuo. Razgovarao sam nasamo s "starješinom doživotnog mandata", ali on je rekao da mu je netko drugi rekao da je govorio upravo ono što treba. Zatim sam okupio još deset ljudi iz crkve koji su se osjećali kao i ja i zatražili smo sastanak kod njega u kući kako bismo o tome razgovarali. Jasno smo dali do znanja da nismo protiv njega i da ne želimo da podnese ostavku, već samo da se ovo neslaganje ne ispolji na tako ružan način. Na kraju je drugi starješina otišao, zajedno s još nekoliko drugih, i pokrenuli su vlastitu crkvu otprilike sat vremena vožnje dalje.

P: U Jak 4,2, kako kršćani "ubijaju"?

A: Zapamti, Jakovljevi su riječi izrečene neposredno nakon Isusova učenja. Isus je u Mateju 5,21–22 rekao da nije riječ samo o fizičkom ubojstvu, nego i o tome da bijes bez razloga prema bratu ili nazivanje nekoga praznoglavcem stavljaju nekoga u opasnost od vatre paklenoj.

Dakle, Jakov se ne odnosi samo na fizičko ubojstvo nekoga, nego i na mržnju prema drugom vjerniku.

P: Upućuje li Jakovljeva 4,2-3 na to da bi nam Bog dao nešto što želi da imamo, ako tražimo s pogrešnim motivima? Kako to, takoreći, stavlja Boga "između čekića i nakova"?

O: Ako zatražimo nešto što nam je legitimno potrebno, ali ćemo to iskoristiti za zle svrhe, Bog nam to možda neće dati – iako nam je to zaista potrebno.

P: U Jak 4,3, proturječi li to obećanju da će Bog uslišiti naše molitve?

O: Ne, to ne negira to obećanje, već mu dodaje ogradu. Ponekad Bog na naše molitve odgovori "ne". A ponekad odgovori "čekaj".

P: U Jak 4,4, zašto je Jakov nazvao kršćane kojima je pisao bludnicama?

O: Grčka riječ ovdje je ženskog roda, što je prikladno, jer smo svi mi, muškarci i žene, zajedno Kristova zaručnica.

Preljubnik obično ne želi razvod. Dok netko možda želi razvod kako bi se razišao s jednom osobom i oženio drugom, preljubnik često želi oboje. Žele ostati sa svojim supružnikom, a istovremeno imati nekoga drugoga sa strane. Jakov ne kaže da ti ljudi više ne žele slijediti Boga. Naprotiv, oni i dalje žele slijediti Boga, a istovremeno i činiti svjetovne stvari. Slijediti Krista znači odlučiti se za uklanjanje mogućnosti neposluha prema Bogu.

Nažalost, čak i kršćani ponekad pokušavaju služiti dvama gospodarima, poput Boga i svijeta. Isus je rekao da ne možete služiti i Bogu i mamonu u Mateju 6,24.

Generalizirajući na temelju toga, kršćanima ponekad treba snažna opomena.

P: U Jak 4,5, kako duh koji živi u kršćanima čini da budu zavidni, budući da Jak 3,16 kaže da je zli rad ondje gdje je zavist i svađa?

O: Ne postoji samo svjetovni ponos, već može postojati i duhovni ponos. Duhovni ponos je mišljenje da ste bolji ili važniji zbog svoje duhovnosti ili darova. Svi mi nemamo ništa dobro osim onoga što nam je Bog dao. Stoga zapravo nemamo ništa čime bismo se mogli ponositi. Jakovljeva 4,5 ne kaže da je Duh zao ili zavidan, ali saznanje da Sveti Duh živi u kršćanima može dovesti do ponosa i osjećaja samopravednosti, što je zlo.

Uvijek je loše da ljudi gaje zavist, bez obzira na druge stvari. Čak i vjernici mogu griješiti gajeći zavist prema drugim vjernicima ili okolnostima nevjernika. U Psalmu 73 Asaf iskreno govori o tome kada su mu "stopala gotovo zadrkala" kad je zavidio oholima.

U Starom zavjetu ili apokrifima ne postoji citat koji kaže: "Duh koji prebiva u nama žarko žudi". Međutim, u izvornom tekstu Svetog pisma nije bilo interpunkcije. Bolji prijevod, kojeg se drži BSB, glasi: "Ili mislite li da Pismo bez razloga kaže da Duh, kojega je On nastanio u nas, žarko žudi?" Ne navodi se je li "duh" ovdje Duh Sveti ili naš duh.

Druga je mogućnost da Jakov upućuje na citat iz Svetog pisma: on upućuje na Jakovljevu 4,6, koja citira Izreke 3,34.

P: Kako se Jak 4,6 odnosi na Jak 3,6: "Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost."?

O: Ponos često prenosi svoje ružno plodove kroz jezik. Kada u srcu imate ponos, zavist, ogorčenje ili druge zle stvari, najbrži način da ublažite štetu jest da ne kažete ništa dok vam srce ne bude u redu. Teško je spriječiti da loše riječi ostave svoj loš učinak nakon što su izgovorene. Nakon toga Jakov navodi tri primjera kako ponos izbija na vidjelo u našem životu: klevetu u Jakovljevoj 4,11-12, hvalisanje u Jakovljevoj 4,13-17 i gomilanje onoga što nije vaše u Jakovljevoj 5,1-6.

P: U Jak 4,7, naravno, nekršćani se trebaju obratiti Kristu i podložiti se Bogu. Ali kako se trebaju podložiti Bogu kršćani, kojima Jakov govori?

A: Iako smo svoje živote predali Bogu kada smo spašeni, trebamo se svakodnevno ponovno predavati Bogu. Moramo svakodnevno i iz trenutka u trenutak birati hoćemo li ostati u Kristu i poslušati ili ne. Trebamo se približiti Bogu i čuvati svoje srce čistim.

P: U Jak 4,8, ako bi vas netko na nebu posebno promatrao, bi li vas smatrao vjernikom s jednim umom ili dvojbenim?

O: Nadam se da bi vidjeli dosljednost, vjernost i odanu ljubav te bi vas smatrali više vjernikom usredotočenog uma.

P: U Jak 4,8, kako grješna sebičnost uzrokuje da vjernik počne odstupati od Boga?

O: Nije pitanje "može li" sebična samoživost uzrokovati da vjernik počne odstupati; ona će to definitivno uzrokovati. Možete ozbiljno juriti samo jednu stvar. Dok god jurimo za užitkom ili za sebičnom ambicijom, gubimo vrijeme i energiju da jurimo za blizinom s Bogom. Suprotno je također istina. Ako posvećujemo svu moguću energiju traganju za Bogom, neće nam ostati ni vremena ni energije da bismo tragali i za stvarima ovoga svijeta.

P: U Jak 4,9-10 što znači žalovati zbog grijeha?

O: Grčka riječ ovdje, talaiporesate, jača je riječ nego na engleskom. Znači žalovati jadno i dobro se slaže s riječju jecati. Kada nismo u pravom odnosu s Bogom ili imamo grijeh u srcima, ne bismo trebali postupati kao da je sve u redu. Trebali bismo grijeh shvaćati vrlo ozbiljno. Naša srca trebaju žalovati i plakati kada smo odvojeni od zajedništva s Bogom.

P: U Jak 4,11, kao i u 1,2, 16, 19; 2,1, 5, 14; 3,1, 10, 12, zašto Jakov toliko često govori o "mojima braćo"?

O: Vidimo dva razloga. Prvi je publika pisma. Ovo nije evanđeoska poruka, već pismo vjernicima, i muškarcima i ženama. Drugo, na umu Jakova, bilo svjesno ili nesvjesno, bila je bliskost i briga koju vjernici imaju, ili bi trebali imati, jedni prema drugima.

P: U Jak 4,11 i Tt 3,2, budući da ne smijemo govoriti zlo jedni o drugima, zašto je Pavao [navodno] to učinio s Himenejem i Filetom u 2 Tim 2,17?

O: Grčka riječ ovdje je šira od klevete; znači ne govoriti jedni protiv drugih općenito. Trebamo govoriti korisne i istinite stvari. Pavao nije morao nikome govoriti zlo u Titu 3,2. No sam je Pavao morao pomoći crkvi upozoravajući je na Himeneja i Fileta u 2. Timoteju 2,17-18 te na neimenovane lažne učitelje u 1. Timoteju 1,3-7. Neki ljudi odstupaju od istine iz moralnih razloga ili zbog lošeg odnosa, ali čini se da su Himenej i Filet odstupili iz intelektualnih razloga.

P: U Jak 4,11, Lev 19,16; Ps 15,3; 31,13; 38,20; 41,6-7; 50,20; 101,5, Izr 10,18n.; 30,10; Jer 6,28; Ez 36,3; Mt 15,19; Mk 7,22; 2 Kor 12,20; Ef 4,31; Kol 3,8; Tt 3,2; 1 Pt 2,1, na koje načine kršćani mogu griješiti klevetajući druge kršćane i crkve?

O: Kada ljudi iznose lažne tvrdnje o učitelju ili navode negativne činjenice, a trebali bi biti ljubazni, to je kleveta. Kleveta je iznošenje loših stvari koje nisu istinite ili omalovažavanje drugih kršćana i Crkve kada to ne biste trebali činiti.

Ako kažete išta negativno, pobrinite se da to bude i istinito i korisno. No, sama istinitost riječi ne znači nužno da ih trebate izgovoriti ako nisu korisne. Također, trebamo govoriti istinu u ljubavi, kako stoji u Efežanima 4,15.

P: U Jak 4,11 što "sjediti u sudu" ima veze s klevetanjem drugih kršćana i crkava?

Odg: Klevetanje drugih često ide ruku pod ruku s grijehom da govorite ili postupate kao njihov sudac. Suprotno ovoj pouci u Jakovljevoj poslanici, rabinski židovski spis Pirqe Avot (190.–230. g.) 1.7 kaže: "Sudite svakom čovjeku na vagi zasluga". Pa da uzmem svoj blokčić i pratim te uokolo i suđujem ti prema tvojim zaslugama po zakonu. Siguran sam da ćeš to zaista cijeniti!😉 Knjiga Propovjednika 12,14 kaže da će sve biti razotkriveno, bilo dobro ili zlo, ali to je Bog, a ne mi, tko će sve razotkriti.

P: U Jak 4,13–15, što točno znači hvalisanje sutra i kako se trebamo čuvati da to ne činimo?

O: Ponosno je tvrditi da znamo nešto što ne znamo. Prethodni odlomak bio je o ponosu da možemo suditi drugima, a ovi stihovi su o ponosu da sa sigurnošću znamo budućnost. Kada govorimo ili tvrdimo da možemo sa sigurnošću znati o budućnosti, hvalimo se sutrašnjicom.

Najjednostavniji način da to ne činimo jest da se podsjetimo na stvarnost; doista ne znamo sa sigurnošću što će se dogoditi sutra. Zato je bolje reći: "Ako Gospodin da", nego se hvaliti protiv Boga govoreći: "Znam sa sigurnošću".

Ali to ne znači da ne bismo trebali planirati za budućnost. Dobro je "skromno" planirati i, kako se okolnosti mijenjaju, mijenjati naš plan. Svi naši planovi ovise o Božjoj volji. Bog ih može promijeniti i naši planovi mogu biti uzaludni. Ali nije u redu reći da ćemo sigurno sutra učiniti ovo ili ono, jer ne znamo sa sigurnošću što ćemo sutra raditi na zemlji, pa čak ni hoćemo li uopće biti na zemlji. Umjesto toga, recite: "Ako Bog da, sutra ćemo učiniti ovo ili ono."

Samo zapamtite da se planovi mijenjaju.

General Dwight D. Eisenhower bio je uključen u planiranje najveće invazije svih vremena: Dana D u Europi. Rekao je: "Planovi su beskorisni, ali planiranje je sve." Naši se planovi stalno mijenjaju, ali postižemo više kad imamo plan nego kad nemamo ništa.

Izreke14:22 kažu da oni koji planiraju dobro nalaze ljubav i vjernost. Izreke 16:3 kaže da sve što činimo predamo Gospodinu, i naši će se planovi ostvariti. Ipak, trebali bismo shvatiti, kao što kaže Izreke 21:30, da nijedan plan ne može uspjeti protiv Gospodina.

P: U Jakovljevoj 4,13-16, dok je Bog protiv hvalisanja sobom, hvalisanja nad drugima itd., zašto mislite da je Bog također protiv hvalisanja o sutrašnjici?

O: "Ponositi se svojim arogantnim pretenzijama" doslovni je prijevod s grčkog. Hvalisanje da sa sigurnošću znate što će se dogoditi sutra, kada tu sposobnost nemate, je ponos protiv Boga. Hvalisanje da ste bolji od nekoga drugog je ponos protiv te osobe. Netko je jednom rekao da je srednje slovo u riječima "sin" i "ponos" (eng. sin i pride) "I".

P: Jak 4,17: Kako bismo trebali primijeniti: "Tko dakle zna činiti dobro, a ne čini, griješan je."?

O: Kršćanima je očito da ne smijemo činiti stvari koje ne ugoduju Bogu. Ali to su nazivaju grijesi djelovanja. Ako ne činite ništa loše, ali ne činite dobro koje Bog želi da činite, griješite. To se naziva grijesi propusta. Ponekad se ukažu prilike za činiti dobro koje nisu bile dio vašeg plana, kao što se dogodilo s dobrim Samarijancem. Hoćete li promijeniti svoje planove kako biste učinili ono dobro koje Bog želi da učinite?

Kada postoji nešto dobro što treba učiniti, a nema nikoga drugoga tko bi to učinio, možemo opravdati nečinjenje time što ćemo reći da to nije naša zadaća ili nešto slično. Sjetite se prispodobe o Dobrom Samaritanu. Razmišljanje "Trebam više vremena da razmislim o tome što Bog želi da činim" valjano je ako doista ne znate za strateške smjernice svog života, ali ne i kada je riječ o zadovoljavanju trenutnih potreba.

Crkvena zajednica trebala bi činiti sva dobra koja Bog želi da se učine. To uključuje i službene ili organizirane skupine koje ostvaruju ciljeve, i pojedince koji preuzimaju inicijativu i djeluju samostalno, kao i sve između. Važno nije hoćeš li ti to učiniti, već hoće li to učiniti Kristovo tijelo. Na primjer, vješta kršćanska kirurginja u Americi namjeravala je napustiti svoju praksu i otići u nerazvijeni kraj kako bi ondje radila kao kirurginja. No, kada je izračunala, shvatila je da bi svojim primanjima u Americi mogla uzdržavati dva ili tri kirurga u toj zemlji da rade ono što je i ona radila. Stoga je zadržala svoju karijeru i uzdržavala te kirurge.

S druge strane, ako postoji potreba koju nitko ne ispunjava, a vi imate potrebne resurse, vrijeme, novac i darove da je zadovoljite, onda se pomolite o tome i, ako vas Bog vodi, bacite se na posao.

P: U Jak 5,1-3a, za prva tri razloga zašto bi se bogati trebali plakati i jaukati, koja je razlika između bogatstva, odjeće i zlata i srebra?

B: Bogatstvom se može uživati ili ga se može štedjeti, može biti kratkoročno ili trajno, vidljivo ili nevidljivo. Broj nekadašnjih bogatih obitelji je velik, stoga se možda vaše bogatstvo treba smatrati samo nečim što imate privremeno, na određeno vrijeme. Ali tijekom tog vremena iskoristite ga maksimalno.

Neke su stvari poput hrđe koja nagriza vrijednost dugotrajnog bogatstva. Moljci ne razaraju odjeću; radije ostavljaju rupe koje je čine beskorisnom. Poput moljaca, neke stvari mogu brzo umanjiti vrijednost vidljivog bogatstva. Pomislite na nesreću ili nešto što ogrebe ili uvuče udubljenje na vašem novom automobilu koji ste upravo kupili.

Jedino blago koje zaista može trajati je blago na nebu, koje dolazi od ugoditi Bogu i činiti Njegovu volju.

P: U Jak 5,1-6, tko su točno bogati ljudi o kojima Jakov govori?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Bog je zadovoljan nekim bogatašima. Abraham je bio vrlo bogat, čak i po današnjim mjerilima. Job je također bio vrlo bogat na kraju. Solomon nije tražio bogatstvo, ali mu ga je Bog dao. Ovo se odnosi na bogataše koji Bogu ne ugoduju.

Nevjernici ili vjernici? Tumači se ne slažu oko toga smatraju li ti bogataši da su kršćani ili ne. Ali pravi odgovor je: nije važno. Bez obzira na to što tvrde, oni ne slijede Boga. Ništa ne sprječava Jakova da misli na obje vrste. Međutim, Jakov se obraća, u najmanju ruku, ljudima u crkvi, pa ovo upozorenje definitivno uključuje i zle bogataše koji idu u crkvu, kao i ostatak poglavlja.

Može li govoriti o bilo kojem od nas? Ako velik dio svijeta nije čuo evanđelje, a teško je osigurati dovoljno sredstava za misionare, kako će Bog suditi našim luksuznim predmetima koje smo si kupili? Kao što kaže Tony Evans: "Pridržavanje bogatstva može vas koštati vječnosti."

P: U Jak 5,1-6, kako su ove radnje zlobnih bogataša arogantne?

Odg: Biblija kaže da žanjemo ono što posijemo, a bogataš koji čini te stvari čvrsto vjeruje da nikada neće požnjesti ono što je posijao.

P: U Jak 5,1-6, je li bogatstvo prokletstvo ili blagoslov, kao što impliciraju Izr 15,6 i Ps 112,3?

O: Može biti i jedno i drugo, ovisno o tome kako se koristi. Bogatstvo je sredstvo. Može omogućiti ljudima koji inače ne bi imali priliku da se napiju, drogiraju ili čine druga zla djela. Može navesti ljude na idolopoklonstvo kako bi dobili više novca, kao u slučaju Gedeona u Sudcima 8,27. Bogatstvo može biti blagoslov koji ljudima omogućuje da pomažu drugima. Zapamtite, u Luki 16,19-31 bogataš je u vatri ne toliko zbog onoga što je učinio, nego zbog onoga što nije učinio.

Međutim, posjedovanje bogatstva može biti problematično. Ljudi često gomilaju bogatstvo za ono što smatraju dobrim ciljem, ali ono na kraju bude iskorišteno sebično. S druge strane, da bi se novac sebično sakupljao, a zatim promijenio i upotrijebio za dobro, događa se rijetko. Zapamtite, bogatstvo može biti dobar alat koji Bog nekima daje da ga koriste. Ali to isto bogatstvo predstavlja "visok rizik" da će vas i vašu obitelj ugroziti bijedom.

P: U Jak 5,2, zašto se odjeća spominje zajedno sa zlatom i srebrom?

O: Osim zlata i srebra, odjeća se mogla koristiti kao plaća za usluge. To je prikazano u 2. Kraljevima 5,5.22; Mateju 6,19; i u apokrifu 1. Makabejcima 11,24. Kada su imali haljine i plaštove, veličina nije bila previše važna.

P: U Jak 5,2-3 što se ovdje kaže o gomilanju i zašto zli bogataši gomilaju?

O: Zli bogataši ovdje gomilaju bogatstvo, odjeću, zlato, srebro, pa čak i plaće drugih. Ne samo da nisu velikodušni; oni čak ni ne isplaćuju ono što pošteno duguju.

Gary Brandenburg je u jednoj propovijedi ispričao o investitoru, vrijednom više od 200 milijuna dolara, koji je radio vrlo kasno noću. Netko ga je upitao zašto radi tako kasno. Odgovorio je: "Da ne bih morao spavati na zemlji." Vidite, kad je bio dijete, bili su toliko siromašni da je morao spavati na tlu. To se uvijek sjećao i zato se, bez obzira na to koliko god bogat postao, uvijek bojao da neće imati dovoljno i da će ponovno morati spavati na tlu.

a) Ljudi mogu gomilati zbog nesigurnosti u svoju financijsku budućnost. Mislite da je njihova budućnost u njihovim rukama, a ne u Božjim, i daju sve od sebe da smanje rizik.

b) Ljudi mogu gomilati iz nelagode zbog bacanja stvari. Sačuvajte dodatnih tisuću predmeta, jer ako to ne učinite, jednog dana, daleko u budućnosti, mogli biste trebati jedan od tih predmeta, a ne želite ga ponovno kupovati. No trošak povremene ponovne kupnje predmeta manji je od muke gomilanja svega.

c) Ljudi također mogu gomilati zbog pohlepe, kako bi imali novčana sredstva za kasniju dobru investiciju. No, ako su vaša gomilana sredstva nelikvidna, vjerojatno vam neće mnogo pomoći.

d) Ljudi mogu gomilati nakon traumatičnog životnog događaja (TLE). Prelaze s povjerenja da će sve biti u redu na držanje se svega što još mogu.

e) Ljudi mogu gomilati iz navike; nikad ne može škoditi imati više stvari. Boje se da će im nešto ponestati ili smatraju da je vrijedno imati mnogo stvari oko sebe.

Osoba može gomilati bilo što, ali ljudi su češće "selektivni gomilači". Oni gomilaju samo knjige, automobile, odjeću, cipele, papire, časopise, računala ili čak mačke.

Ljudi su skloniji gomilanju stvari ako su bliski s članom obitelji koji gomila stvari ili nakon stresne situacije. Cleveland Clinic smatra da 2–6 % Amerikanaca ima poremećaj gomilanja.

Ali kao stranci i došljaci u ovom svijetu, trebamo naučiti umijeće "putovanja s lakoćom" nasuprot "hranjanju moljaca". Kao što Alec Motyer u knjizi The Message of James (str. 165–166) kaže: "Zalaganje je poricanje pravog korištenja (usp. Lk 12,33), istinskog pouzdanja (usp. 1 Tim 6,17) i pobožnog iščekivanja (usp. 1 Tim 6,18–19)."

Za više informacija pogledajte i.

P: U Jak 5,3 zlato na zemlji ne hrđa osim u kiselini, a srebro polako potamni. Zašto bi njihova korozija svjedočila protiv osobe?

Čisto zlato uopće ne nagriza zrak ni voda. No, nešto napravljeno od zlata pomiješanog sa srebrom ili nekim drugim metalom s vremenom će nagristi. To će biti svjedočanstvo da zlato nije bilo ono za što se predstavljalo. Isto tako, tlačenje siromaha svjedoči protiv iskrenosti nečije vjere. Ali baš kao što kraljevska voda otapa čisto zlato, na zemlji čak i metal koji se čini najotpornijim na koroziju može biti osuđen i oduzet od Boga.

Jakov ovdje koristi jedinstvenu metaforu. On kaže da su "nakupili" gnjev.

P: U Jak 5,4; Lev 19,13; Pnz 24,14-15; Job 7,1-2; 24,10; 31,13; 31,38-40; Izr 3,27-28; Jer 22,13; Am 8,4-6; Mal 3,5; Mt 20,8, na koje načine ljudi prijevarno uskraćuju plaće?

A: Eksplicitno, mogli su jednostavno ne isplatiti plaće koje su bili zakonski obvezni isplatiti ili smišljati opravdanja za isplatu manje novca. Ili su mogli pronaći pravne rupe kako bi izbjegli isplatu. Implicitno, mogli bi koristiti tvrde taktike kako bi pregovarali za najnižu moguću plaću ili naknadu.

Jedan primjer za koji sam čuo jest tvrtka za razvoj videoigara koja je isplaćivala niske plaće, ali je obećala velik bonus svim programerima nakon izlaska igre. Zatim su, neposredno prije izlaska igre, otpustili ljude. Drugi primjer su visoke naknade za financiranje zakašnjelih uplata, a zatim nejasno određivanje roka do kada se uplate moraju izvršiti.

Treći primjer je velika tvrtka s burze NYSE koja je smanjila plaće svojim zaposlenicima, isplaćujući razliku u bonusima ovisno o uspješnosti tvrtke. Sljedeće godine tvrtka je ostvarila izvanrednu dobit, ali su izvršni direktori rekli da to i dalje nije ispunilo njihove ciljeve uspješnosti, pa je isplaćeno malo bonusa.

Četvrti primjer prijevare tvrtke jest kada tvrtka, ako je iznos plaćen i za jedan cent manji od punog iznosa, može naplatiti zateznu kamatu na cijeli iznos. Ako se duguje više računa, a kupac plati dio ukupnog iznosa, na koji se račun treba primijeniti uplata (na najstariji ili na najnoviji)? Neke će tvrtke primijeniti uplatu na onu koja im najviše odgovara.

Peti primjer je kada tvrtka s ponavljajućim naplatama, poput telefonske tvrtke, doda usluge (i naplate) na račune korisnika bez njihovog odobrenja ili znanja. Kada korisnici saznaju i požale se, oni uklanjaju te naplate. No, korisnici koji ne primijete i dalje plaćaju dodatni iznos.

Šesti primjer su iznenađujuće "naknade" dodane na ulaganja, mirovinske štednje (401K) i plaće, nemogućnost iskoristiti beneficije ili neotkriveni zastoji u isplati. Znam jednu osobu koja je sedamnaest godina ulagala svoju mirovinsku štednju (401K), a nakon odbitka naknada ukupna stopa povrata iznosila je 0 %.

Izvan Svetog pisma, to se također spominje u Sirahovu 7,20; 31,4; 34,21 i nadalje; Tobitu 4,14; Jobovom zavjetu 12,4; i kod Pseudo-Fokilida (100. g. pr. Kr. – 100. g. po. Kr.) 19.

P: U Jak 5,5 što točno znači samopopustljivost?

O: To je jednostavno življenje samo za sebe ili gomilanje novca samo za sebe i svoju obitelj. Ako ne dajete ništa Bogu ili drugima, pazite da bogatstvo ne postane vaš idol. Razmetanje može biti trošenje novca ili traženje užitka za sebe kada to ne biste trebali činiti. Na primjer, to mogu biti kupnja dizajnerskih predmeta, jedenje skupe hrane, skupih vina itd. Piše da "zadebljavate svoja srca", što implicira da bogatstvo mijenja vaše srce i karakter. Morate biti zaista oprezni sa svojim srcem.

P: U Jak 5,5, koja je razlika između užitka i raskoši?

O: Imaju slično značenje, uz malu razliku. Grčka riječ za raskoš, espatalesate, česta je u književnosti; ne znači razvratan život, već meku, pretjeranu raskoš. Uživanje, etryphesate, ima konotaciju činjenja svega što vam srce želi, pa čak i zlih stvari. Drugi prijevod mogao bi biti "razmetanje". To mogu biti različite vrste popuštanja, ali Jakov se protivi oboma.

P: U Jak 5,6, kako su bogati ubili siromašne?

O: Postoje dva načina, pri čemu je drugi češći.

Barem u gradu Rimu, svatko tko je imao novca mogao je unajmiti privatnog ubojicu da ubije nekog drugog. Bogati su mogli jednostavno ubiti one koji su im stajali na putu. Samih bogataša bilo bi teže ubiti, budući da su mogli imati sluge koji su bili tjelohranitelji.

Mogli su nepravedno koristiti zakone i sudove kako bi siromašne obitelji ostavili bez hrane, sveli ih na prosjačenje i na kraju ih izgladili. To je nekako kao kad je mali dječak rekao svom ocu da želi odrasti i postati kriminalac, a njegov je otac upitao: "u privatnom ili javnom sektoru?"

P: U Jak 5,7-8, zašto je kršćanima važno biti strpljivi?

O: Grčka riječ za strpljenje, makrothymon, doslovno znači "dugog neraspoloženja", s implikacijom "mirne naravi". Prvo, Bog nas jednostavno zapovijeda da budemo strpljivi. Što dobije poljoprivrednik kada posadi svoju usjevu? Ne dobije ništa odmah, osim što je upravo izgubio mnogo novca na sjemenu. On se samo nada da će dobiti veliki prinos mnogo kasnije. Ponekad propuštamo prilike i blagoslove kada nismo strpljivi. Strpljenje u malim, neznatnim stvarima razvija našu sposobnost da budemo strpljivi u većim stvarima. Naše strpljenje u kušnjama može nas dovesti do većeg blagoslova ili prilike; ali ponekad to nije slučaj. Ponekad, poput Jobova, naša ustrajnost služi isključivo proslavljanju Boga. Možemo biti strpljivi kada se sjetimo koliko je strpljenja Bog imao (i još uvijek ima) prema nama.

Grčka riječ za dolazak, parousia, odnosi se na Isusov povratak. U sekularnim spisima označavala je službeni posjet kralja gradu. Paruzija se također spominje u Mateju 24:3,27,37,39; 1. Korinćanima 15:23; 1. Solunjanima 2:19; 4:15; 5:23; 2. Solunjanima 2:1; 2. Petrovoj 1:16; 3:4; 1. Ivanovoj 2:28.

Rani su se kiši padali tijekom listopada i studenog, neposredno nakon sjetve, a kasni od ožujka do travnja, neposredno prije žetve. Obje su kiše bile potrebne za dobru žetvu. Rani i kasni kiši spominju se i u Septuaginti u Ponovljenom zakonu 11,14; Jeremiji 5,24; Hošeji 6,3; Joelu 2,23 i Zahariji 10,1.

P: U Jak 5,7-11, koji je uzorak strpljenja/ustrajnosti i jezika?

Odgovor: To je naizmjenični obrazac.

5:7-8 govori o strpljenju poput poljoprivrednika

5:9 se bavi jezikom i govorenjem zla protiv drugih

5:10-11 se bavi strpljenjem i ustrajnošću, čekanjem dok Gospodin ne dođe

5:12 se bavi jezikom i izgovaranjem zakletvi

Postoji ispreplitanje između strpljenja u našem srcu i pažljivog suzdržavanja od brzopletih riječi. Strpljenje prema Bogu i sebi, praćeno ponosom, može dovesti do gunđanja protiv drugih na kojima Bog još uvijek radi. postojanost u kušnji, praćena ponosom, može dovesti do brzopletih zakletvi poput onih koje je Petar izrekao na Posljednjoj večeri. Kad smo nestrpljivi, općenito je teže kontrolirati jezik.

P: U Jak 5,9, što je loše u gunđanju i na koje načine ljudi gunđaju?

Odgovor: To je pogrešno jednostavno zato što nam Bog zapovijeda da to ne činimo, već da sve činimo s zahvalnošću. Osim toga, gunđanje je verbalno žaljenje na osobu ili situaciju. Ljudi gunđaju kada su stvari loše, ili se čine nepotrebno lošima ili beskorisnima, ili nepravednima. Jakovljeva 5,13-18 sadrži protuotrov za gunđanje. Umjesto da nekome govorite loše riječi, molite dobre riječi Bogu.

P: U Jak 5,10–11, promatrajući bebe i malu djecu, vidimo da se strpljenje ne rađa s nama; ono se mora naučiti. Kako onda razviti strpljenje?

O: Evo četiri točke.

Prvo, sjetite se koliko je Bog strpljiv s nama.

Drugo, molite Boga da nastavi oblikovati vaš karakter na Kristovu sliku, uključujući i strpljenje.

Treće, shvatite da je strpljivo čekanje korisnije nego biti nestrpljiv zbog nečega, jer nestrpljenje nimalo ne pomaže.

Na kraju, razvijanje vašeg "mišića strpljenja" zahtijeva "vježbanje" ili prakticiranje strpljenja. Potrebne su nam prilike da prakticiramo plod Duha iz Galaćanima 5,22–23 i da razapnemo svoje tijelo.

P: U Jak 5,10-11 strpljenje i ustrajnost/postojanost odnose se jedno na drugo, ali koja je razlika?

O: Strpljenje je sposobnost da mirno čekate nešto, nekoga ili Boga. Ustrajnost je "izdržavanje" i podnošenje borbe. Za ustrajanje dulje vrijeme potrebno vam je strpljenje.

Ustrajnost nije pasivno sjedenje skrštenih ruku, već nastavak borbe za ono što znate da Bog od vas želi, unatoč preprekama. Ustrajnost je izdržavanje u natjecanju, bilo da se radi o sportskom, vojnom ili duhovnom ratu. Moramo ustrajati u kratkim, intenzivnim nevoljama, ali i u kroničnim, dugotrajnim kušnjama, ne gubeći svoju radost i nadu.

Konačno, Jakov je rekao da je Job imao postojanost/ustrajnost, ali Jakov zapravo nije rekao da je Job imao strpljenje. Job je bio postojan u svojoj vjeri u Boga, ali je mnogo puta bio nestrpljiv prema Bogu.

P: U Jak 5,10-11 i Jak 1,3-4 zašto je ustrajnost važna za kršćanina?

Odgovor: Pozvani smo podnositi progonstva i nevolje. Ne bismo se trebali brinuti za budućnost, za koju nemamo jamstva. U prispodobi o sijaču u Luki 8:5-18, sjeme posijano na stijeni izniklo je s radošću, ali nije ustrajalo. I sjeme posijano među trnjem također je naraslo, ali je ugušeno i nije rodilo plod. Ljudi vole brzu hranu, čak i kad nije baš zdrava; isto tako, neki bi željeli i duhovnu brzu hranu.

P: U Jak 5,12 kunanje se ovdje odnosi na obećavanje prisegnuvši nečim. Ovdje i u Mt 5,34-37, zašto Bog ne želi da se kunemo? Što mislite da Bog vidi kada se netko tako kune?

O: Neke su Božje zapovijedi promijenjene Novim saveznim zakonom. Prema Mojsijevom zakonu ljudi su morali ispuniti svoje zavjete, ali prema novom i drugačijem "zakonu slobode" u Novom saveznom zakonu, mi uopće ne smijemo polagati zavjete. Možemo se obvezati na ono što planiramo učiniti. Međutim, ako se nešto promijeni ili dobijemo nove informacije, želimo izbjeći da budemo vezani.

P: U Jak 5,12; Oz 4,2; Mt 5,34-37, jesu li zavjeti loši ili mogu biti dobri, kao što pokazuju Postanak 21,24; Ponovljeni zakon 6,13; Otkrivenje 10,5-6?

O: Ljudi su polagali prisege prema Mojsijevom zakonu (Levitski zakonik 19,12), a nisu ih smjeli polagati olako (Propovjednik 5,4; Jeremija 5,2; 7,9; Hošea 4,2; Zaharija 5,3-4). Ali sada pod Kristom, "zakonom slobode", trebali bismo samo reći da je da, a ne ne.

Kletva može imati tri loša aspekta. Prvo, može dovesti do ponosa ako se kunete da će se nešto sigurno dogoditi, a to ne možete kontrolirati. Drugo, može nas vezati za obveze koje nismo smjeli preuzeti. Treće, može navesti ljude da misle da se važnost istinitosti njihovog odgovora mijenja ovisno o tome kune li se nekom malom ili velikom stvarju, a ne bi trebala, kao što je Isus pokazao u Mateju 5,33-37.

Uzgred, farizeji su izbjegavali prisege koliko god su mogli, a eseni nikada nisu polagali prisege.

P: U Jak 5,12, je li u redu polagati zakletvu na sudu?

O: Zakletva na sudu za svjedoka pod zakletvom služi dvjema svrhama: 1) prisiljava vas da odgovorite "da" ili "ne" umjesto da izbjegavate pitanje, 2) možete se implicitno složiti da ćete platiti kaznu za lažno svjedočenje ako lažete. Dva načina za polaganje prisege na američkom sudu su "Kunem se da ću reći istinu, cijelu istinu i ništa osim istine" ili "Svečano izjavljujem da ću reći istinu, cijelu istinu i ništa osim istine", iako ja preferiram drugi.

Nema ništa loše u tim zakletvama. Isus je stavljen pod zakletvu od strane velikog svećenika u Mateju 26:63-64. Problem nastaje ako se kunete Bogom, Jeruzalemom, Biblijom ili u suštini kažete: "Reći ću istinu jer se kunem ovom drugom stvari." Drugim riječima, time biste implicirali da su neke vaše riječi iskrenije od drugih. Drugi problem, koji se obrađuje u Jakovljevoj 5,13-15, jest da, ako obećate da će se nešto dogoditi u budućnosti, vi ne znate budućnost.

P: U Jak 5,13, mislite li da je vjerojatnije da ćete se moliti za pomoć dok ste u nevolji ili da ćete se moliti zahvalnu molitvu nakon što nevolja prođe? Kako bismo trebali biti uravnoteženi u tome? (Gdje su ostalih devet)

O: Mnogi se češće mole kad imaju nevolje, umjesto kad im ide dobro. To je kao da im je želja za pomoći veća od želje da budu zahvalni Bogu. Nemojte smanjivati broj molitvi kad ste u nevolji, nego pokušajte da vaše molitve budu jednako česte i gorljive i kad vam ide dobro.

U Jakovljevoj 5,7-12 sedam je spomena strpljenja i postojanosti. U stihovima 5,13-19 sedam je spomena molitve.

Kada je Isus iscijelio deset gubavaca u Luki 17:11-19 i rekao im da idu k svećeniku, samo se jedan vratio da Mu zahvali. Jeste li vi slični tom gubavcu ili ste poput ostalih devet?

P: U Jakovljevoj 5,13, kada osjećate te emocije, jeste li razmišljali o tome da vam Bog ovdje daje zapovijed?

O: Mnogi bi rekli da biste trebali moliti za svoje patnje kako bi se one ublažile, ali to ovdje nije glavna poanta. Kada patimo, to je prilika da se u molitvi približimo Bogu, a Bog nas zapovijeda da molimo; ne samo zbog naših patnji, već da bismo Mu bili bliži. Riječ "veseli" doslovno grčki znači "imati dobro srce". Kada smo veseli, bilo iz očitih razloga ili jednostavno osjećamo veselje bez neposrednog razloga, zapovijeđeno nam je pjevati psalme i hvaliti Boga. Kao što kaže John Calvin, "ne postoji trenutak u kojem nas Bog ne poziva k sebi." Ili, kako kaže Motyer, trebamo "posvetiti svaku radost i posvetiti svaku bol."

P: U Jak 5,14, zašto su bolesni trebali biti pomazani uljem i bismo li to trebali činiti danas?

O: U suhom pustinjskom okruženju ulje može imati blagotvoran medicinski učinak na kožne bolesti. Kada je Herod umro od zaraze crijevnim crvima, Josip Flavije navodi da je prije smrti bio okupan uljem u nadi da će to pomoći. Dakle, medicinski učinak ulja bio je uobičajena praksa u to vrijeme. Mazali su uljem moleći Boga da izliječi osobu. Imajte na umu da se to odnosilo na nekoga tko je bio vrlo bolestan, a ne na nekoga tko je imao tek prehladu. Starješine su došle k njemu; on nije otišao k starješinama. Došle su starješine, a ne liječnici. Starješine su se molile za njega, možda nije bio pri svijesti ili je imao groznicu, ili nije mogao moliti za sebe.

Dobro je to činiti i danas. To nije "magija", već molitva. To je izraz naše molbe Bogu za tu osobu. Dobro je tražiti molitvu, i dobro je tražiti medicinsku pomoć, ali ovdje je isključeno traženje čarolija od vrača ili nekršćanskog iscjelitelja vjere. Ako netko želi "pokriti sve osigurati" tako da kršćanin moli za njega, a da mu se moli i neki duhovni iscjelitelj iz pokreta Nove ere ili okultni spiritualist, zašto biste mislili da bi molitva djelovala?

U medicinske svrhe pomazanje bolesnih uljem često se spominje u antičkoj književnosti. U Bibliji se nalazi u Izakiji 1,6; Jeremiji 8,22; Marku 6,13; Luki 10,34 (Dobri Samaritanin). Izvan Biblije spominje se u Djelu 17. poglavlje 172. Josipa Flavija (o Herodu); Djelu 1. poglavlje 657. Josipa Flavija; Životu Adama 36; Otkrivenju Mojsijevu 9:3; Slavenjskoj Knjizi Henok 22:8-9; 8:35; Filonov Somn. 2.58; Platunov Menehekus 238; Plinijeve Prirodne povijesti knjiga 23, poglavlja 39-40; Galenov De Simplicium Medicamentorum Temperamentis 2.10ff prema H. Schlieru, TDNT 1, 230-232.

Židovima je naloženo da posjećuju i brinu se za bolesne u Git. 61a, Sofah 14a prema Židovskoj enciklopediji, sv. 11, 327.

Rani kršćani brinuli su se o bolesnima prema dvanaest prekonikijskih kršćanskih pisaca: Polikarpa, Justin Martira, Tatijanovom Diatessaronu, Klementu Aleksandrijskom, Tertulijanovu, Komodijanu, Ciprijanu, vođama Rimске crkve, Pontiju, Dioniziju Aleksandrijskom, Metodiju i Laktanciju.

Uzgred, Rimokatolička crkva postupno je dopustila samo svećenicima da pomažu bolesne i podijele posljednji pomaz. Međutim, u Rimokatoličkom "Obradu pomazanja i pastoralne skrbi za bolesne" iz 1974. godine, str. 26, stoji da i laici mogu pomazati bolesne.

P: Podržava li Jak 5,14 rimokatoličku praksu "pomazanja" ili "posljednjeg pomazanja" započetu u osmom stoljeću i kodificiranu na Tridentskom saboru 15.1?

A: Ne, piše pomazati bolesne, a ne samo one koji su na umoru. Obred "posljednjeg pomazanja" usmjeren je na one koji će umrijeti, dok je u Jakovljevom evanđelju fokus na ozdravljenju. Dobro je to učiniti za one koji su na umoru, ali nema potpore za bilo koji sakrament koji bi bio drugačiji za one na umoru nego za bolesne. Nažalost, osim osuđivanja cijelog protestantizma, ljudi na Tridentskom saboru izrekli su anatemu svima koji su poricali da je krajnje pomazanje sakrament.

Kao što je rekao anglikanski svećenik Richard Hooker, razlikujući anglikansku Crkvu od rimokatoličke: "Mi se trudimo poučiti ljude na takav način da svaka duša ranjena grijehom nauči put kako da se izliječi; oni, sasvim suprotno, učinili bi da sve rane izgledaju neizlječivima, osim ako svećenik nema udjela u njima." (Richard Hooker, Zakoni crkvene politike (1888.), knjiga 6., poglavlje 6.2.)

P: Podržava li Jak 5,15-16 današnje "iscjelitelje vjerom"?

O: Ne. Svi bismo trebali moliti. To ne znači da ne možemo koristiti i medicinsku pomoć.

P: Podržava li Jak 5,16 rimokatoličku praksu ispovijedanja svećeniku?

O: Ne, kaže da se ispovijedamo jedni drugima. Ispovijedaju li svećenici općenito svoje grijehe ne-svećenicima?

P: U Jak 5,16 stoji: "Molitva pravednika ima veliku moć", dok Rim 3,10 kaže: "Nema pravednog, nema ni jednoga." Ako nitko nije pravedan, zašto onda reći "molitva pravednika"?

O: Postoje tri aspekta za razumijevanje ovoga.

Bez Krista, Rimljanima 3,10 govori o ljudskom stanju svakog pojedinca odvojenog od Boga. Nitko nije pravedan sam po sebi. Ali otkako je Isus došao, mi smo postali pravedni ljudi; inače se ovdje nitko ne bi obraćao.

(Već) položajno s Kristom: zbog Kristova djela mi smo položajno 100 % pravedni u Božjim očima. Međutim, o tome ovaj stih ne govori.

(Postajanje) Iskustveno s Kristom trebamo sada živjeti pravednim životom u našem hodu s Bogom i našoj borbi da budemo sve sličniji Kristu.

Sažetak: Ovdje pravednost znači pravedno hodanje s Bogom, a ne besprijekornu savršenost. Prema toj definiciji, da, vjernici mogu biti i trebaju biti pravedni upravo sada.

P: U Jak 5,16 trebamo li detaljno javno ispovjediti svaki grijeh nekome drugome?

O: Ne ispovijedajte se nekome tko će tračati, ili nekome tko bi mogao posrnuti zbog onoga što podijelite. Ne morate ispovjediti svaki prljavi detalj, već ispovjedite što ste učinili, zašto i kako se sada zbog toga osjećate.

P: U Jak 5,16, kako danas trebamo ispovjediti svoje grijehe drugima?

O: Kršćanin može imati jednog (ili više) "partnera za odgovornost" kojima će ispovijedati svoje grijehe, a od kojih se očekuje da će mu postavljati pitanja o njegovom/njezinom hodu s Kristom. Kršćanin zna da će biti ispitivan. Odaberite nekoga tko je zreo vjernik i koga neće navesti na iskušenje to što čuje o vašem grijehu, niti će o njemu ogovarati drugima.

P: U Jak 5,16, ako kršćanka umre i zaboravi zamoliti Boga za oprost za svaki pojedini grijeh, bi li i dalje otišla u Raj?

O: Da. Oprost nam je darovan na križu. Isus je taj koji osigurava sredstvo našeg oprosta, a ne naše riječi pokore. Međutim, i dalje trebamo ispovjediti svoje grijehe i iznijeti pred Boga sve čega se možemo sjetiti.

P: U Jak 5,16, kako je molitva pravednika moćna?

O: Grčki tekst ne kaže "revnosno", već jednostavno "s molitvom se molio". Grčka riječ za moćan, ischys, odnosi se na stvar ili osobu koja ima snagu da se uhvati u koštac s nekim zadatkom. Alec Motyer kaže da bi se mogla prevesti kao "iskorišteni resursi".

P: U Jak 5,17–18 i Lk 4,25, je li Ilija primjer strpljenja ili ustrajnosti? Zašto?

O: Da, Ilija je bio dobar primjer. Ilija je molio da ne bude kiše tri i pol godine i bio je strpljiv, iako ga je kraljica htjela uloviti. Ilija je bio hrabar primjer vjere u 1. Kraljevima 18:19-36. Međutim, Ilija nije bio savršen. Pobjegao je od jedne prijetnje u 1. Kraljevima 19:3. Elija je bio depresivan i uplašen nakon obračuna s prorocima Baalovim, a kraljica ga je htjela ubiti u 1. Kraljevima 19:4-10. Elija je osjećao samilost prema sebi u 1. Kraljevima 19:10. Ali ako Elija, unatoč svojim ozbiljnim nedostacima, može stajati kao sjajan primjer pravedne moleće osobe, onda možemo i mi.

P: U Jak 5,19-20 može li istinski vjernik ikada odlutati od istine? Na koji način je lutalica koji se vraća spašen od smrti?

O: Da. Čak i izabrani mogu biti zavedeni prema Mateju 24:12,24. Čak i pobožni vjernici mogu teško posrnuti, kao što je David, i odlutati od istine; ali ako su istinski vjernici, vratit će se. Crkva je mnogo toga, ali jedna stvar koja bi trebala biti jest duhovna bolnica.

P: U Jak 5,20; Izr 10,12; 1 Pt 4,8, kako to da spašavanje duše grešnika od smrti prekriva mnoštvo grijeha?

O: Kaže se "pokriti" mnoštvo grijeha, a ne "oprostiti" mnoštvo grijeha. Krv koja je pokrivala oltar u Starom zavjetu sama po sebi nije donosila oprost, već je bila sredstvo "povezivanja" s oprostom koji je Bog dao, a kasnije i Isus Krist, kako uči Hebrejima 10,1-4. Ovdje je vraćanje nekoga s pogrešnog puta sredstvo koje je Bog upotrijebio da Kristovu oprost prenese na tu drugu osobu. No, to također može imati dobar učinak na osobu koja to čini. Ona jasnije može vidjeti tamu grijeha i svjetlo Božje ljubavi. Previše je lako odstupiti od potpune predanosti Bogu i moramo paziti na sebe. No, trebamo pomoći i drugim vjernicima da paze na sebe.

Također primijetite da se izričito ne kaže da to trebaju činiti starješine. "Svatko" tko je vjernik trebao bi to činiti.

P: U Pismu Jakovljevom, što je s tvrdnjom da su pronašli kosturnicu [posudu za kosti] koja sadrži kosti Jakova, Gospodinova brata?

O: Oded Golan, trgovac starinama koji je proizveo ovo, također je proizveo kamenu ploču iz 8. stoljeća pr. Kr. o popravcima hrama, vrlo sličnu opisu Joasa u 2. Kraljevima. Uhitila ga je izraelska policija zbog sumnje u krivotvorenje starina i prijevaru. Povjerenstvo izraelskih arheologa presudilo je da su obje krivotvorine; nedavni tekst je dodan na drevne kamenene ostatke. Laboratorijski testovi pokazuju da je "patina starosti koja je navodno prekrivala drevni natpis nanesena tek nedavno", Christian News, 29. srpnja 2003., str. 1, 24. Mikroskopskom analizom kutije utvrđeno je da natpis nije imao isti stari oksidativni sloj kao i ostatak kutije. Daniel Eylon, znanstvenik za materijale sa Sveučilišta u Daytonu, nazvao je lažiranje "očitim", prema USA Today,6/19/2003 , str. 8D.

P: U Jk, zašto bi ova knjiga trebala biti u Bibliji, budući da je Martin Luther o njoj imao tako nisko mišljenje?

O: Luther nikada nije zanijekao da poslanica Jakovljeva treba biti u Bibliji. Međutim, 1520. godine, kada je došlo do nesuglasice između Luthera i reformatora Andreasa Karlstadta, koji je tada poučavao iz poslanice Jakovljeve, Luther je umanjio važnost poslanice Jakovljeve, rekavši da je, u usporedbi s Pavlovim spisima, Jakovljeva poslanica slamnata poslanica. Luther nikada nije odbacio poslanicu Jakovljevu, ali ju je stavio na sam kraj Biblije.

Lutherovo umanjivanje važnosti nije toliko komentar na Pismo Jakovljevo, koliko komentar na neke pretjeranosti Lutherove teologije. Luther nas je usporedio s Kristom kao gnoj prekriven snijegom. Po prirodi smo ružni, ali nas Krist prekriva. Sve je to dobro i istinito. Međutim, Luther je izostavio činjenicu da Krist obavlja djelo da nas posveti. Bog ne samo da prekriva naš grješni "gnusni otpad" i čini nas bezgrešnima na nebu, već nas upravo sada pročišćava kao zlato.

P: U Jakovu, kako znamo je li ono što danas imamo pouzdano očuvanje onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem dva razloga.

1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55:10-11; Izaiji 59:21; Izaiji 40:6-8; 1. Petrova 1:24-25; i Mateju 24:35.

2. Dokazi rane Crkve. Evo pisaca koji su se pozivali na stihove u Jakovljevoj poslanici.

Klement Rimski (96.–98. g.) citira Jakovljevu 4,6 (isto kao 1. Petrova 5,5b; Izreke3:34 ) u 1. Klementovoj poslanici, pog. 30, sv. 1, str. 13. Drugdje također aludira na Jakovljevu.

Poslanica Barnabe (oko 70.–130. g.) pog. 19, str. 149 aludira na Jakovljevu 1,8.

Pastir Herme (oko 115.–155. g.) citira polovicu Jakovljeve 4,12 u Prispodobi 9, glava 23, str. 51. Također se poziva na dio Jakovljeve 5,19–20 u Prispodobi 10, glava 4, str. 55.

2. Klement (120–140. g.) gl. 15, str. 255 aludira na Jakovljevu 2,19–25.

Irenaeus (182-188. g.) poziva se na 3 stiha iz Jakovljeve poslanice.

¼ citat: Jakov2:23 . Irenaeus Protiv hereza, knjiga 4, poglavlje 13.4, str. 478: "Abraham … i tako postade 'prijatelj Božji'. Ali Riječ Božja…" U Izaiji 41,8b Bog kaže: "potomak Abrahama, prijatelja moga".

¾ citat: Jakovljeva 2,23b "i nazvan je prijatelj Božji". Ta se formulacija nalazi samo u Jakovljoj 2,23b. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 4., poglavlje 15., stavak 1., str. 481.

Muratorijev kanon (oko 170.–210. g.) ne spominje Jakova.

Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) citira Jakovljevu 4,6 i 1. Petrovu 5,6 u Stromata, knjiga 3, poglavlje 6, str. 390 i knjiga 4, poglavlje 17, str. 428-429

Tertulijan (198-220. g.) aludira na Jakovljevu1:13 . "ali daleko neka bude pomisao da Gospodin na neki način kuša, kao da ne zna za vjeru koga god, ili je pak željan da je sruši." O molitvi, gl. 8, str. 684

Origen (225. – 254. g.) citira Jakovljevu 4,17 u djelu De principiis, knjiga 1, poglavlje 3.6, str. 254

Anonimni traktat protiv Novatijana (254-256. g.) citira pola Jakovljeve 4,6. str. 661.

Dionizije Aleksandrijski (246. – 265. g.) citira dio Jakovljeve 1,13 u djelu Evanđelje po Luki, str. 116. Također citira pola Jakovljeve 1,13 u djelu Objašnjenje Evanđelja po Luki 22, 46. itd., str. 119.

Nakon Niceje

½ Crkvena povijest Eusebija (323-326. g.) knjiga 2., poglavlje 23., str. 128 kaže da su Jakov i Juda navodno napisali pisma koja nose njihova imena, iako je to sporno. Očevi nikijski i postnikijski, drugi serijal, svezak 1, str. 128

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) citira iz Jakovljeve poslanice

Atanazije (367. g.) ne poziva se na nikakve specifične stihove u Poslanici Jakovljevoj, ali navodi knjige Novog zavjeta u Prazničnom pismu 39, str. 552.

Synopsis Scripturae Sacrae (350-370. g. ili 5. stoljeće) spominje Jakovljevu kao dio Novog zavjeta. Citira cijeli Jakovljev 1,1.

Sinoda u Laodiceji (u Frigiji) (343.–381. g.) u kanonu 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.

Kiril Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) spominje Jakova u "Sedam općih poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude" u predavanju 4.36, str. 28

Grigorije Nazijanski (330-391. g.) aludira na Jakova

Amfiloخije (-394. g.) Iambi ad Seleucum

Didimus Mračni (398. g.) citira Jakov 1,12; 2,3 kao Jakovljevo. Komentar o Zahariji 6, str. 129–130.

Didimus Mračni (398. g.) citira Jakovljevu 1,27 kao djelo Jakova. Komentar o Zahariji 7, str. 138

Efrem Sirijski (306. – 373.) navodi četiri evanđelja, 14 Pavlovih pisama, Jakovljevo, Petrov, Ivanovo i Judino pismo, Djela apostolska, Otkrivenje Ivana Bogoslovlja, Mudrost Solomonsku i Sirah (= Ekklisiastikus).

Rufin (374.–406. g.) naziva Jakovljevu poslanicu Svetim pismom

Ivan Zlatousti (392.–407. g.) citira posljednju trećinu Jakovljeve 2,18 kao "kaže se". Homilije na Evanđelje po Ivanu, Homilija 72 na Ivana 13,20, sv. 14, str. 267.

Ivan Zlatousti (392.–407. g.) citira tri četvrtine Jakovljeve 2,13 u Homilijama na Pisma Filemonu, Homilija 3, stih 25, sv. 13, str. 556

Kromacij (umro 407. g.)

Jerona (373.–420. g.)

Orosius/Hosius iz Brage (414.–418. g.)

Sabor u Kartagi (393.–419. g.)

Ivan Kasijan (419. – 430. g.) citira pola Jakovljeve 1,12 u Prvoj konferenciji opata Isaka, glava 23, str. 395

Ivan Kasijan (419. – 430. g.) citira pola Jakovljeve 2,13 u Prvoj konferenciji opata Izaka, glava 22, str. 395

Ivan Kasijan (419. – 430. g.) citira pola Jakovljeve 1,19 u Prvoj konferenciji opata Nestora, glava 9., str. 439.

Jerona (373. – 420. g.) raspravlja o knjigama Novog zavjeta. Posebno raspravlja o svakom od četiriju evanđelja, Pavlovim poslanicama sedam crkava, Poslanici Hebrejima, te Pavlovim poslanicama Timoteju, Titu i Filemonu. Jerona zatim raspravlja o Djelu apostolskom. Potom raspravlja o sedam poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude. Na kraju raspravlja o Otkrivenju Ivana. Pismo 53, gl. 9, str. 101–102.

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) spominje apostola Jakova i poziva se na tri četvrtine Jakovljeve 2,13 u Božjem gradu, knjiga 19, poglavlje 26, str. 419

Crkvena povijest Sokrata (oko 400.–439. g.)

Kirilo Aleksandrijski (444. g.)

Hesihije Jeruzalemski (–450. g.) (kasnije) poziva se na Jakovljevu 2,3

Euherius (oko 424.–455. g.) Instructiones

Speculum (peti stoljeće)

Papa Lav I. Rimski (440. – 461. g.)

Prosper Akvitanac (425. – 465. g.) navodi Jakovljevu 1,17 kao djelo apostola Jakova.

Ivan Damaskin (706.–749. g.) "...sedam katoličkih poslanica, naime: jedna Jakovljeva, dvije Petrovljeve, tri Ivanove, jedna Judina..." Objašnjenje pravovjerne vjere, knjiga IV, poglavlje 17, str. 90

Među lažnim knjigama

Pseudo-Petar Aleksandrijski (306, 285. – 311. g.) aludira na Jakovljevu 3,2. Prave Petrove činidbe, str. 258

3. Najraniji rukopisi Jakovljeve poslanice koje posjedujemo pokazuju da postoje male rukopisne varijacije, ali ne i teološki značajne pogreške. Ovdje su neki od rukopisa nastalih prije 8. stoljeća.

p20 (= papirus Oxyrhynchus 1171) 3. stoljeće. Jakov 2,19–3,2; (6 od 96 slova 3,3); 3,4–9. Fotografija ovog rukopisa nalazi se u knjizi The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 96. U toj knjizi također se spominje da je rukopis vrlo sličan rukopisu P. Egerton 4 Drugih kronika i rukopisu p27 Poslanice Rimljanima. Aleksandrijski tekst

3. stoljeće - 1968. - The Text of the New Testament ne spominje 3:3.

3. stoljeće - 1998. - Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje

p23 Urbana (početak 3.) (=papirus Oxyrhynchus 1229) (Jakovljeva1:10 –12, 15–18) Fotografija se nalazi u knjizi The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts, str. 102.

Početak 3. stoljeća - 1968. - Tekst Novog zavjeta.

str. 54 5. – 6. stoljeće. (Jakov 2:16-18,2:21 ?;2:22 -26; 3:2-4) Usklađen s Vaticanusom, Sinaiticom i Ephraemi Rescriptusom

5./6. stoljeće - 1968 - Tekst Novog zavjeta nema2:21 .

p74 (=Bodmer 17) Djela 1:2-5,7-11,13-15,18-19,22-25; 2:2-4; 2:6-3:26; 4:2-6,8-27; 4:29-27:25; 27:27-28:31; Jakov 1:1-6,8-19,21-23,25,27; 2:1-3,5-15; 18-22, 25-26; 3:1,5-6,10-12,14,17-18; 4:8,11-14; 5:1-3,7-9,12-14,19-20; 1. Petrova 1:1-2,7-8,13,19-20,25; 2:6-7,11-12,18,24; 3:4-5; 2. Petrova 2:21; 3:4,11,16; 1. Ivanova 1:1,6; 2:1-2,7,13-14,18-19,25-26; 3:1-2,8,14,19-20; 4:1,6-7,12,16-17; 5:3-4,9-10,17; 2. Ivanova 1,6-7,13; 3. Ivanova 6,12; Judina 3,7,12,18,24 (7. stoljeće)

7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta sadrži Jakov 2,4 i 1. Petrova 1,12

7. stoljeće - 1975. - Aland i dr. treće izdanje

6. stoljeće - 1998. - Aland i dr., četvrto izmijenjeno izdanje

p100 (=papirus Oxyrhynchus 4449) Jakovljeva3:13 -4:4; 4:9-5:1 (3. ili 4. stoljeće)

Vatikanus [B] (325.–350. g.), Sinaiticus [Si] (340.–350. g.) i Alexandrinus [A] (oko 450. g.) sadrže cijelo Pismo Jakovljevo.

Bohajski koptski [Boh] 3. / 4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3. / 4. stoljeće

Italijski ff (Corbiensis)

Italika s (Bobiensis) Jakov 1:1-2,10,16-3:5; 3:13-5:11; 5:19

Staro latinsko m (pseudo-Augustin) 1:19-20, 26-27; 2:13-17; 2:26; 3:1-8,13; 4:1,7,10-13; 5:1-3,5

Ephraemi Rescriptus (C) 5. stoljeće. Jakov 1:1-4:2

0166 5. stoljeće. Jakov 1,11

0173 5. stoljeće. Jakov 1,25-27

Jermenski [Arm] od 5. stoljeća

Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Peshićka sirijščina [Syr P] 375.–400. g.

Filoksenski sirijski 507/508. g.

Harclean Sirijski [Syr Her]

Palestinski sirijski [Syr Pal] Jakov 1,1-12

Prema komentaru New International Greek Testament za poslanicu Jakovljevu, str. 59–60, ne postoje tekstovi "zapadne obitelji" poslanice Jakovljevu, već samo aleksandrijski i bizantski.

Ostale napomene su da Muratorijev kanon (oko 170. g.) nije uključivao Poslanicu Jakovljevu, Poslanicu Hebrejima, 1. i 2. Petrovu poslanicu, niti treću Ivanovu poslanicu

Za više o ranim rukopisima Jakovljevog pisma pogledajte.