< Biblijsko pitanje iz knjige Miheja

P: U knjizi Mihe, koja je glavna poanta knjige?

O: Poput mnogih drugih manjih proročkih knjiga, Mihej se prvenstveno obraća pobunjenicima, od kojih se, nadamo se, oni koji se pokaju promijene i postanu pokorni. Knjiga se bavi dvama pitanjima: gdje smo sada i kamo odavde možemo ići?

P: U Miheju, koje su sličnosti s knjigom Izaije?

O: Mihej i Izaija živjeli su u isto vrijeme i sasvim je moguće da su se poznavali i slušali. Iako nema točnih citata, postoji niz sličnosti u frazama i mislima.

Mihej ima 105 stihova, što znači da postoji jedna paralela na svakih 7 stihova. Za usporedbu, Knjiga Otkrivenja ima jednu paralelu sa ostatkom Biblije na svakih 5 stihova.

Nasuprot tome, evo kraćeg popisa paralela s Jeremijom.

P: U Mi 1, kada je ova knjiga napisana?

O: Budući da Mihej spominje grad Samariju, a taj je grad postojao od oko 880. g. pr. Kr., Mihej je morao biti napisan nakon tog vremena. Budući da je Samarija uništena 722. g. pr. Kr., barem je dio Mihejeve knjige napisan prije tog vremena. Mihej je živio otprilike u isto vrijeme kao i Izaija. Stih Mihej 3,12 citiran je stoljeće kasnije, u Jeremijino vrijeme, u Jeremiji 26,18. Mihej kaže da je napisan u vrijeme tri kralja, što ga smješta između 750./740. i 687./686. pr. Kr.

P: U Mi 1,1, može li ovaj Miha biti isti kao Mihaija, koja je prorokovala Ahabu u 1. Kraljevima 22,8?

O: Ne. Iako je Mihej skraćeni oblik imena Mihaija, Mihaij je prorokovao oko 854. g. pr. Kr., dok je Mihej ovdje živio više od stotinu godina kasnije.

P: U Mi 1,1, gdje je bila Morasheth?

O: Mihov rodni grad nalazio se otprilike 40 kilometara, odnosno 25 milja, jugozapadno od Jeruzalema. Nismo posve sigurni gdje se to malo selo nalazilo, ali smjer bi ga smjestio blizu filistejskog grada Gata.

P: Zašto se u Mi 1,1 spominje grad Samarija, budući da Samaritanci nisu postojali prije izgnanstva, nego tek stoljeće kasnije?

O: Iako Samarijanci nisu postojali sve do izgnanstva, grad Samarija je postojao i prije njih. Grad Samarija bio je glavni grad sjevernog kraljevstva Izraela od vremena Omrija, koji ga je sagradio oko 880. g. pr. Kr. (1. Kraljevima 16,24).

P: U Mi 1,2, kako je Bog svjedok protiv nekih ljudi?

O: Bog sve vidi i sve zna. Kao sudac čovječanstva, Bog je svjedok zla koje ljudi govore i čine. Međutim, ovaj stih naglašava da je Bog svjedok protiv njih. Ljudi koji čine zlo radije bi da Bog ne zna što oni čine. Iako se Septuaginta može prevesti kao "svjedok među" ili "svjedok protiv", kontekst je da je Bog svjedok protiv grijeha.

Jedno je pitanje: protiv koga je Bog svjedok? Sljedeći stihovi govore samo o Judahi i Samariji. Ako Bog ne optužuje sve narode, onda Bog optužuje Judahu i Samariju, a svi narodi trebaju čuti i obratiti pažnju.

P: U Mi 1,4, kada će se planine otopiti i razdvojiti?

O: Ovo i Mihej 4 dogodit će se u posljednjim danima. Zaharija 14 detaljnije opisuje kako će se Maslinska gora razdvojiti na dva dijela.

P: U Mi 1,5, zašto Miha naziva njihov grijeh "prkos Jakovljev"?

O: Kao što vidimo u Miheju 1:10-15, Mihej je vrlo specifičan u svojim pojmovima i frazama. Mihej koristi ime "Jakov" kako bi ih podsjetio na njihovo podrijetlo i tko su. Često je, kada nekoga korite zbog grijeha, dobro podsjetiti ih na to tko su i odakle su došli. Kora može biti glasna i oštra; ali kora također može biti tiha i promišljena.

P: U Mi 1,6, kako je Samarija trebala postati kao gomila na polju i nasadi vinograda?

O: Ove metafore vidljivi su podsjetnici na prethodno očišćeni otpad i beskorisni materijal. Za kršćane, 2. Timoteju 2,20-21 i 2. Petrova 1,8 podsjetnici su da trebamo paziti da nas neposlušnost ne učini beskorisnima.

P: U Mi 1,7, časti li Bog ikada žrtve koje su Mu prinesene od novca stečenog zlim sredstvima?

O: Bog je slobodan činiti što želi s novcem stečenim na zli način. Međutim, nikada ne bismo Bogu trebali davati stečena sredstva na nezakonit način, ali s druge strane, uopće ne bismo smjeli imati nezakonito stečenu imovinu. Bog želi da Mu dajemo od našeg poštenog, časnog rada. Čak ni David u 2. Samuelovoj 24,24 nije dao žrtvu Gospodinu koja ga nije ništa koštala. David je inzistirao da plati Arauni za ono što je namjeravao prinositi u žrtvu. U Evanđelju po Marku 12,41-44, Isus je pohvalio velikodušnost udovice koja je žrtveno davala. Novac stečen nemoralnim ili nezakonitim sredstvima, ili iskorištavanjem drugih, beskoristan je kao nešto što ugaja Bogu.

P: U Miheju 1,8-9, koja je važnost zajedničkog pojavljivanja šakala i sove? Kako se to odnosi na Miheja?

Oboje su životinje koje se kreću (i proizvode zvukove) noću. Mogu imati zastrašujuće zvukove, ali ih ne vidite. Možda na sličan način, Miha će tugovati zbog njih, bez obzira vide li ga ili ne. Slično tome, Bog ih upozorava na njihov grijeh i moraju slušati iako Ga ne vide, ili posljedice svojeg grijeha — još ne.

P: U Mi 1,9; 2,10 i Jer 30,12.15, kada su duhovne rane ljudi neizlječive za Boga?

O: Nekim ljudima se čini da je lakše pokajati se za neke grijehe nego za druge. Iako je Bog svemoguć, postoje određene stvari koje On bira ne činiti. Kada netko ne želi da ga Bog izliječi od njegova zla i odbija Boga, Bog nije obvezan nametnuti im ono što ne žele. Kada je to slučaj, rana je neizlječiva, kao u Hošeji 5,13.

P: U Miheju 1,10-14, zašto ovaj prorok koristi igre riječi u ovoj ozbiljnoj situaciji?

A: Ove igre riječima nisu humor, već književni postupak u drevnoj hebrejskoj poeziji. Bilo je dobro da se proročanstva prenose na način koji se lako pamti, jer bi se prisjetili riječi kad se proročanstvo ostvari. Miha nije bio jedini, jer kad je Bog prvi put dao Jeremiji viziju, dao ju je u obliku igre riječima.

Iako ove igre riječi, prispodobe i ponavljane izreke mogu služiti kao pomagalo za pamćenje, reći da su to samo pomagala za pamćenje bilo bi podcjenjivanje. Kad god bi ljudi čuli ime tih poznatih gradova, sjetili bi se ove pjesme i predstojeće osude. Također, nije riječ samo o tome da će osuda doći na selo općenito, već da će biti pogođeni upravo ovi specifični gradovi (kao i drugi).

P: U Mi 1,10a i 1,15b, kako su to uvod i završetak i što je njihovo značenje?

O: Mihej 1,10a nije originalno Miheju. On citira 2. Samuelova 1,20, kada su Saul i Jonatan ubijeni od Filistejaca. Mihej 1,15b spominje Adulam, gdje se David sakrio od Saula u pećini u 1. Samuelovoj 22,1. Ovo je u obrnutom kronološkom redoslijedu.

P: U Mi 1:13, kako je neki grijeh poput zapovijedi "ukroti konje svog kola"?

O: Neke su grijehe, jednom kad ih počinite, u osnovi gotovo. Drugi su grijesi ovisničkiji i rastu, poput raka. No, neke se grijehe mogu nazvati "ulaznim grijesima". Kao što marihuana može biti droga koja vodi do jačih droga, tako i neki grijesi ruše prepreke ili omogućuju osobi da počini više grijeha. Na primjer, krađa i dobivanje novca time mogu omogućiti osobi da se napije, plati prostitutki, uzme drogu ili učini druge stvari. Neki su grijesi poput zaprežanja konja za kola.

Lahis je bio veliki grad u Šefeli, nizinskom području Judeje, i poznat po svojim konjskim štalama. Ponovljeni zakon 17,16-17 kaže da kralj ne smije skupljati velik broj konja ili žena. Međutim, počevši od Solomona, kraljevi Izraela i Jude imali su velike staje. Ali konji su važniji u napadačkom ratovanju, a manje važni pri obrani grada. Sanherib je bio toliko ponosan na njegovo zauzimanje da je dao izrezbariti reljef grada u svojoj palači u Ninivama. Međutim, nikada nije postojao prikaz Jeruzalema.

P: U Mi 1,16, zašto bi se brijali glave u znak žalosti?

A: Nisu tugovali zbog gubitka svojih kuća ili bogatstva, nego zbog vlastite djece, koja su ili poginula ili odvedena u ropstvo i nikada više nisu viđena.

P: U Mi 1,16, budući da će biti ćelavost poput orla, jesu li u Palestini postojali ćelavi orlovi?

Odgovor: U Palestini nije bilo ptica vrste koju nazivamo "bjeloglavim orlom", jer te ptice žive u Sjevernoj Americi. U Miheju 1,16 stoji: "Obrijte se kao orao", a hebrejska riječ za orla također može značiti lešinar.

Crni lešinari, također nazvani i ribičarima, imali su ćelavu glavu i vrat, kao i mnoge druge ptice koje se hrane leševima.

Gier orlovi, također nazvani egipatski lešinari, također imaju ćelavu glavu, s žutim perjem na vratu.

Grifoni, koji se također jednostavno nazivaju orlovima, imaju vrat koji je ćelav ili vrlo tanko prekriven bijelim perjem.

Dvije prave orle u Palestini, carski orao i zlatni orao, nemaju ćelave glave ni vratove.

Ćelavost sprječava da se perje zgrušava zbog zgrušavanja krvi dok ptica glavom ulijeće u utrobu mrtve životinje.

P: U Miheju 2,1, što je značajno u tome da kuju zla u svojim krevetima?

A: Ljudi nisu samo činili zlo kad bi bili u iskušenju u nekoj situaciji, i nisu činili samo prethodno isplanirano zlo, već su čak i noću ležali budni u svojim krevetima planirajući kako učiniti zlo. Možda je to jedan od razloga zašto Psalam 4,4 nalaže ljudima: "Na svojem odru preispitajte svoje srce i utišajte se." (Berean Standard Bible)

P: U Miheju 2,1-2, kako ljudi danas mogu planirati financijsko zlo?

Odgovor: Mihej 2:2,4,9 posebno govori o otimanju polja i prevari muškaraca i žena za njihovim domovima te davanju polja izdajicama. Danas to također može uključivati oduzimanje ulaganja, štednje i mirovina ljudi, bilo nezakonitim sredstvima, bilo zakonitim, ali nepoštenim sredstvima.

Evo jednog pojednostavljenog primjera. Zamislite nepoštenu investicijsku tvrtku koja ima 8 fondova, a svaki je uložio sav svoj novac u investicije koje su bile jednako rizične kao Las Vegas. Vjerojatnost ostvarivanja povrata od 48 % bila je 50 %, a vjerojatnost gubitka svega bila je 50 %. U prosjeku je polovica fondova izgubila sve i tiho nestala. Polovica fondova ostvarila je 40 % (oni bi zadržali preostalih 8 % za svoje naknade za upravljanje i bonuse). Sada to ponovite još dvije godine. U prosjeku bi jedan fond imao 40 % godišnje dobiti tri godine zaredom, što izgleda kao iznimno impresivan rezultat. Nikada ne čujete za ostale fondove, s gotovo istom strategijom, koji nestaju.

Realniji primjer je jedna usluga investicijskog biltena koju sam pratio nekoliko mjeseci. Kad bi rekli da će dionica rasti, ona bi obično i porasla – otprilike trećinu vremena. Otprilike trećinu vremena pala bi. A otprilike trećinu vremena nije se ništa dogodilo. Dakle, u stvarnosti, praćenje njihovih savjeta bilo je kao bacanje kockica. Međutim, mogli su reklamirati svoje dobitke koje su ispravno predvidjeli i šutjeti o preostale dvije trećine.

P: U Mi 2,2b, kako osoba može nekoga prevariti za njegovu baštinu?

O: U vrijeme Starog zavjeta zemlja se nasljeđivala unutar klana. Čak i ako bi zemlja bila prodana, trebala se vratiti izvornom vlasniku u Jubilarnoj godini, koja je dolazila svakih pedeset godina (Levitski zakonik 25,10-13). Međutim, u to su vrijeme Izrael i Juda bili poput naroda oko sebe i to nisu činili. Kršili su zakon i zauvijek zadržavali zemlju koju nisu smjeli zadržati. Ljudi danas mogu nepošteno uzeti stvari putem sudskog sustava ako podignu skupe tužbe ili imaju lažne svjedoke.

P: U Miheju 2,3, što je loše u "koračanju tako ponosno" ili "koračanju uspravno"?

O: Ponosnost može ukazivati na to da se više oslanjate na sebe, a ne na Boga. Može vas navesti da se osjećate bolje od drugih. Netko je jednom rekao da je u engleskom jeziku srednji slovo u riječima za grijeh (sin) i ponos (pride) "I". Kada netko cijeni sebe ili svoju važnost više od ljubavi prema Bogu i drugima, on ne poštuje dvije najveće zapovijedi koje je Isus dao.

P: U Mi 2,3, što je s ljudima koji kažu da se Gospodin ne ljuti niti ima gnjev?

Propuštaju ključni aspekt Božjeg karaktera. Zar nikada nisu čitali Otkrivenje? Zar nikada nisu čitali knjige Starog zavjeta osim Pjesme nad pjesmama, Rut i Estere? Svaka knjiga Starog zavjeta osim ove tri spominje Božju ljutnju i gnjev. Štoviše, svaka knjiga Novog zavjeta osim sljedećih spominje Božju ljutnju i gnjev: Filipljanima, 1. i 2. Timoteju, Titu, Filemonu, 1. Petrova, 1., 2. i 3. Ivanova. Ovdje je djelomičan popis referenci.

Bog je ljubomoran Bog. Izlazak 20,5; 34,14; Ponovljeni zakon 4,24; 5,9; 6,15; Jošua 24,19; Nahum 1,2; Zaharija 8,2; 1. Korinćanima 10,22

Bog kažnjava. Postanak 3:14-19; 4:13; 15:14; Izlazak 32:34; Levitski zakonik 18:25; 26:18,28; Ponovljeni zakon 22:18; 1 Samuelova 15:2; 2 Samuelova 7:14; Job 21:19; 37:13; Psalam 59:5; 89:32; 94:10; Izaija 10:12; 13:11; 24:21; 26:21; 27:1; Jeremija 5:9,29; 6:15; 9:9,25; 11:22; 14:10; 21:14; 23:34; 27:8; Ezekiel 5:8-10; Zaharija 10:3; (implicirano) Sofonija 3:15; Matej 25:46; Djela apostolska 7,7; 2. Korinćanima 10,6; 1. Solunjanima 4,6; 2. Solunjanima 1,8-9; Hebrejima 2,2; 10,29; 12,6; Juda 7; Otkrivenje 17,1; kazniti Babilon Jeremija 25,12

Bog se ne ismijava. Galaćanima 6:7

Bog se osveti. Ponovljeni zakon 32:35,43; 1 Samuelova 24:12; 2. Kraljevima 9:7; Izaija 1:24; 65:6; 66:6; Jeremija 5:9,29; 9:9; 15:15; 51:6b,36; Rimljanima 12,19; 2. Solunjanima 1,6; Hebrejima 10,30; Otkrivenje 6,10; implicitno Psalam 79,12; 94,2; Tužaljke 3,64

Bog ima gnjev. Izlazak 15:7; 22:24; 32:10-12; Levitski zakonik 10:6; Brojevi 11:33; 16:46; Ponovljeni zakon 9:7-8,22; 11:17; 29:23,28; 1 Samuelova 28,18; 2. Kraljevima 22,13,17; 23,26; 1. Ljetopisima 27,24; 2. Ljetopisima 12,7,12 (gnjev odvrnut); 19,2,10; 24,18; 28,11,13; 29:8,10; 30:8; 32:25-26; 34:21,25; 36:16; Estera 5:12; 8:22; 10:14; Nehemija 13:18; Job 14:13; 21:20,30; 32:2; Psalam 2:5,12; 21:9; 59:13; 78:31,38,49; 79:6; 89:46; 90:7,11; 95:11; 102:10; 106:23,40; 110:5; 124:3; Izreke 11:4; Izaija 9:19; 10:6; 13:13; 14:6; 60:10; Jeremija 7:29; 10:10; 18:20 (odvrati gnjev); 21:5; 32:37; 50:13; Tužaljke 3:1; Ezekiel 7:12,14,19; 21:31; 38:19; Hošeja 5:10; 13:11; Amós 1:11; Nahum 1:2; Habakuk 3:2,8; Sefanja 1:15,18; Zaharias 7:12; 8:14; Matej 3:7; Luka 3:7; 21:23; Ivan 3:36; Rimljanima 1:18; 2:5; 9:22; Efežanima 2:3 (djeca gnjeva); 5:6; Kološanima 3:6; 1. Solunjanima 1:10; Hebrejima 3:11; 4:3; Otkrivenje 6:16-17; 11:18; 12:12; 14:8,10,19; 15:1,7; 16:1,19; 18:3; 19:15

Bog se ljuti. Izlazak 4:14; Brojevi 11:10; 12:9; 22:22; 25:3-4; 32:10; Ponovljeni zakon 4:25; 6:15; 7:4; 9:18-19; 13:17; 29:20,23-24,27-28; 31:17,29; 32:16,21-22; Jošua 7:1,26; 23:16; Sudci 2:12,14,20; 3:8; 10:7; 2 Samuelova 6:7; 24:1; 1. Kraljevima 11,9; 14,9,15; 15,30; 16,2,7,13,26,33; 21,22; 22,53; 2. Kraljevima 13,3; 17,11,17-18; 21,6,15; 22:17; 23:19,26; 24:20; 1. Ljetopis 13:10; 2. Ljetopis 25:15; 33:6; 34:25; Nehemija 9:14; Nehemija 4:5; 9:5,13; Psalam 2:12; 6:1; 7:6,11; 21:9; 27:9; 38:3; 56:7; 69:24; 74:1; 76:7; 78:21,49,50; 79:5; 80:4; 85:3-5; 90:7,11; Propovjednik 5:6; Izaija 1:4; 5:25; 9:12,17,21; 10:4-5,25; 12:1; 13:3,9,13; 42:25; 48:9 (Bog odgađa svoj gnjev); 63:3,6; 65:3; 66:15; Jeremija 3:12; 4:8,26; 12:3; 15:14; 17:4; 18:23; 21:5; 23:20; 25:37-38; 30:23; 32:37; 33:5; 36:7; 42:18; 44:3,6; 49:37; 51:45; 52:3; Tužaljke 1:12; 2:1,3,6,21-22; 4:11,16; Ezekiel 5:13,15; 7:3,8; 13:13; 20:8,21; 22:20; 25:14; 43:8; Daniel 9:16; Ozeja 8:5; 11:9; Jon 3:9; Mihej 2:3; 5:15; Nahum 1:6; Sefanja 2:2-3; Zaharija 10:3

Spora na gnjev (ali ipak ima gnjev). Joil 2,13b; Jon 4,2; Nahum 1,3

Ne gnjevi se zauvijek. Miheja 7,18

Bog uništava [u gnjevu] Postanak 6,13 (potop); 19,12-13 (Sodoma i Gomora); Amos 6,11; 9,8; Obadija 8,15; Habakuk 1,5-11; Agej 2,22; Malachija 1,3; 2,16; Marko 12,9; 1. Korinćanima 3,17; 10,8; Jakov 4,12; 2. Petrova 2,4-9,12

Božja gnjevnost. Daniel 9:16

Božji gnjev. Malachija 1:4

Bog se može razljutiti. Psalam 78:58; 106:29; Jeremija 7:18-20; 8:19; 11:17; 25:6-7; 32:29-32; Ezekiel 8:17; 16:26

Bog se može potaknuti na ljubomoru. 1. Korinćanima 10:22

Bog je najljubaznije biće u svemiru, ali On također ima i najviše gnjeva.

P: U Miheju 2,9, kako netko može zauvijek oduzeti Božju slavu djetetu?

O: U našim voljama, pa čak i u tome tko postajemo, imamo određenu međuzavisnost s onima oko nas.

P: U Mi 2,11, zašto je prikladno da lažni proroci ovom narodu prorokuju vino?

O: Takav bi prorok i prorekao ono što su ljudi željeli i ono što će dobiti. Za proročanstvo koje bi ljudi i previše rado sami ispunili nije bio potreban nikakav nadnaravni dar. 2. Timoteju 4,3 govori o ljudima koji imaju "svrbež u ušima" i koji će slušati samo propovjednike koji govore ono što žele čuti.

P: U Mi 2,11, zašto ljudi imaju tendenciju vjerovati stvarima koje im godi?

O: To je uobičajena osobina pokvarenog ljudskog roda; ljudi imaju pokvarenu verziju nade. Želimo vjerovati stvarima za koje se nadamo da su istinite i možemo sami sebe zavarati. Ljudi žele nazvati neugodne stvari koje su gotovo sigurne potpuno nesigurnima, a ugodne stvari koje su vrlo nesigurne sigurnima. Ako biste prebrojali koliko je puta u vijestima netko nešto izjavio kao činjenicu, a nije mogao znati da je to činjenica, došli biste do vrlo velikog broja.

P: U Mi 2,12-13 ne navodi se apsolutno nikakav razlog za ove riječi obećanja iz Mi 1-2,10. Zašto mislite da Bog to obećava?

O: To nema veze s ljudima, per se. Djelomično se odnosi na Boga, a djelomično na Božji odnos s ljudima. Bog je dao obećanja Abrahamu, Davidu i drugima te će bez obzira na sve ispuniti Svoje obećanje. Ali Bog također voli Abrahamove potomke i učinit će to zbog Svoje ljubavi prema njima. Ipak, ništa ne ukazuje na to da oni to zaslužuju.

P: U Mi 2:12 i Iz 34:6, gdje je Bozra?

O: Nalazila se u Edomu prema Amosu 1,12. Bozra je bila prijestolnica Edoma; to je današnja Busayrah, koja se nalazi 25 do 30 milja južno od Mrtvog mora.

P: U Mi 3,1-2, zašto neki vođe mrze dobro, a vole zlo?

O: Zlo može biti ono što čine kriminalci, ali zlo može biti i političko, pravno i vjersko. Neki vođe mogu biti "simbioti", shvaćajući da njihova moć proizlazi samo iz nepravednog favoriziranja nekih u odnosu na druge.

Neki ljudi čine zlo iz ničeg drugog osim zbog vlastite dobiti ili sigurnosti. No to ne znači nužno da vole zlo. Drugi pak žele za saveznike "zlo lukave" ljude, za koje znaju da će zaobići pravila kad im to ide u korist. Još neki imaju osobno zadovoljstvo u tome da čine da pravedni padnu ili da ih vide u nevolji.

P: U Mi 3,2-4, govori li se ovdje o stvarnom kanibalizmu?

A: Ne. To je proždiranje duša ljudi radi novca. Miha koristi tako oštar, živopisni jezik kako bi prenio dubinu i tvrdoglavost zla političkih, pravnih i vjerskih vođa.

P: U Mi 3,4, uskrata li Bog ikada svoj blagoslov ljudima koji ga traže?

O: Često to čini. Treba se zapitati zašto ljudi traže Božje blagoslove. Kada ljudi žele blagoslove bliskog odnosa s Bogom, a istovremeno izbjegavaju bliski odnos poslušnosti prema Bogu, ne dobiju uvijek ono što žele. Jakovljeva 4,3 govori o ljudima koji traže od Boga, a ne primaju jer traže da ga upotrijebe za svoje želje.

P: U Miheju 3,5-7,11, zašto Bog ponekad daje samo tišinu ljudima koji kažu da žele čuti Njegov glas?

O: Lažni proroci "objavljuju mir dok žvaču zubima" (Mihej 3,5); to jest, grizu druge dok govore o miru. Hebrejska riječ za žvakati ili gristi, nasak, može značiti ugriz zuba, ugriz zmije i kamatu na zajam.

P: U Mi 3,9, koja je razlika između ne mariti za pravdu i prezirati pravdu?

O: Prvo malo pozadine, a zatim odgovor. Hebrejska riječ za prezir, ta'ab, vrlo je snažna i znači gnusiti se. Od 701. g. pr. Kr. vodstvo u Jeruzalemu bilo je vrlo slabo. Kralj je deportiran nešto više od sto godina kasnije, 597. g. pr. Kr., a Hram je uništen 586. g. pr. Kr.

Neki vođe brinu o pravdi za sve, čak i za one koji ih nisu podržavali. Drugi vođe zapravo ne mare hoće li pravda biti zadovoljena ili ne, sve dok dobiju ono što im treba. Možda ne žele razmišljati o nepravdi. Još neki vjeruju da "cilj opravdava sredstvo" i da je svako sredstvo, pravedno ili ne, opravdano da bi dobili ono što žele. Neki žele određenu stvar, poput pobjede na izborima. Drugi žele sve što mogu dobiti, za sebe i svoje odane pristaše, a nastojanje da zadovolje te potrebe nikada nije dovoljno pa misle: "Sada mogu stati."

P: U Miheju 3,9, koji su neki primjeri u povijesti vođa koji preziru pravdu?

O: Nabotovo vinogradište

Lažne dekretalije

Lažne dekretalije su skup od 100 pisama kojima se utvrđuje autoritet papa. U njima Petar kaže da mu je dan autoritet da vodi Kristovu crkvu na zemlji. Petar je taj autoritet prenio na sljedećeg papu, itd.

Većina lažnih dekretala su "pseudo-izidorska" dekretala, nazvana po čovjeku koji se nazivao "Izidor Mercator", a koji ih je navodno napisao u Francuskoj i donio u Metz u Francuskoj između 847. i 859. godine. Tvrde da su pisma papa i crkvenih sabora iz razdoblja od 78. do 731. godine. Postoji mnogo plagiranih citata, ali općenito stil pripada jednoj osobi.

Čini se da je glavni motiv iza dekretala bio uspostaviti veću neovisnost za lokalne biskupe, tvrdeći da su odgovorni ne metropolitima, sinodima ili državi, već samo papi. Lažni dekretali imali su dubok utjecaj podižući papu na položaj veći od bilo koga drugog na ovom svijetu.

Decretali su korišteni na sinodima u Wormsu (868.), Kölnu (887.), Metzu (893.) i Triburu (895.). Pravoslavna crkva ih nikada nije prihvatila, a na zapadu su odbačene kao lažne oko 1100. godine. Dva nepremostiva problema su to što za njih nitko nije čuo prije 850. godine i što sadrže mnogo povijesnih anakronizama, tj. "kako to da su pape citirali ljude rođene nakon njihove smrti?" Unatoč tome, čak i 1580. godine katolički Corpus Juris koristio je lažne dekretalije kako bi dokazao ispravnost katoličanstva. Godine 1628. protestantu Davidu Blondelu još je uvijek bilo potrebno opovrgnuti te krivotvorine.

Karakter nekih papa:

Trebamo li se pridružiti papi Juliju II. (ratni papi, 1503.–1513.) u njegovoj vojsci, osvajati, ubijati i pljačkati talijanske gradove kako bismo dodali "Božjem kraljevstvu", tj. Papinskim državama?

Koliko su neki pape bili loši? Prema Austinovoj Topičkoj povijesti kršćanstva, str. 148,

"Tada [nakon 904.] započela je takozvana 'pornoкраcija', tijekom koje su Teodora i njezine dvije kćeri, Teodora Mlađa i Marozija, praktički kontrolirale Rim i samu crkvu. Privlačeći bludnice, te su žene prodale svoja tijela za položaje, titule i zemlju, čime su stekle veliku moć. Marozia je imala nezakonitu vezu s papom Sergijem III., iz koje se rodio sin koji je kasnije postao papa Ivan XI. Kada je Marozia nastojala da je okruni za caricu, njezin mlađi sin Alberik oteo je i zatočio majku, zatvorio polubrata, papu, te sam postao car. Vladao je od 932. do 954., vršeći apsolutnu kontrolu nad papinstvom. Nakon Alberikove smrti, njegov sin Oktavian izabran je za papu Ivana XII. i pokazao se najodvratnijim članom ove izopačene obitelji.

b. Otonski režimi. Godine 962. zli Ivan XII. okrunio je njemačkog kralja Ota I. za cara Svetog rimskog Carstva. Smatrajući da ima saveznika u poroku, Ivan je ubrzo otkrio da je novi car čovjek čestitog karaktera i predan obnovi dostojanstva i časti papinstva. Kada je Otto sazvao sabor kako bi raspravljao o svrgavanju Ivana, papa ih je sve zaprijetio izopćenjem iz crkve, ali su ga svejedno svrgnuli. Tri mjeseca kasnije Ivan je sazvao još jedan sabor koji je poništio ono što je Ottov sabor učinio. Stoga je Otto odlučio upotrijebiti silu kako bi se papinstvo oslobodio njegovog zlog vladara.

... Sljedećih četrdeset i dvije godine [nakon 1004.] papinske povijesti bile su ispunjene žestokim rivalstvom, oportunističkom prosječnošću, duhovnom nemoći, porokom i korupcijom. Činilo se da je dno dosegnuto izborom degeneriranog dvanaestogodišnjeg dječaka, pape Benedikta IX. (1032.–1045.), koji je nakon sramotnog razvrata i neuredne uprave prodao svetu tiaru (tj. papinsku službu) onome tko je ponudio najviše. Poznat je kao Grgur VI. (1045.–1046.)…

P: U Mi 3,11-12, zašto se neki koji zanemaruju Boga i dalje oslanjaju na Boga da ih zaštiti?

O: Umjesto da se oslanjaju na Gospodina, neki pokušavaju preoblikovati Boga po svojoj mjeri.

Ljudi se zavaravaju kada o kršćanstvu misle kao o ničemu više od osiguranja od požara. Boga često smatraju važnim, ali ne smatraju važnom svoju poslušnost. U jednoj američkoj pjesmi stoji "Bog blagoslovio Ameriku", ali postavljen je i bilbord s pitanjem: "Blagoslivlja li Amerika Boga?"

P: Zašto mislite da je Mi 4,1-3 gotovo identično Iz 2,2-4?

O: To ukazuje na to da se radi o istom događaju. Neće biti samo mira, već ni prijetnje ratom; neće biti potrebe za utvrđenim kompleksima i gradovima. Bez obzira na to koliko će biti blagostanja, bit će dovoljno za sve.

P: U Mi 4,9-13, tko je žena u nevolji?

O: To je alegorija naroda Jude i Izraela. Ona plače zbog svog gubitka. To je također poput žene u porodu, jer su se nakon izgnanstva povratnici ponovno rodili kao narod.

P: U Miheju 4,10, pokazuje li ova referenca na Vavilon da je, osim ako ovo nije bila božanski nadahnuta proročka vizija budućnosti, Mihej napisan kasnije?

O: Dvije su stvari koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Babilon nije postao dominantna svjetska sila sve do gotovo stoljeća nakon što je Samaria uništena.

2. Iako je ovo božanski nadahnuta proročanska vizija, ovdje se također spominje i povijest iz prošlosti. Odmah nakon što su Asirci zaustavljeni pred Jeruzalemom, kralj Merodah-Baladan iz Vavilona poslao je poslanike Judi da sklopi savez. Kralj Ezekija pokazao im je sve, kako je opisano u 2. Kraljevima 20,12-15 i 2. Ljetopisima 32,31. Bog je upotrijebio Izaiju da kaže Ezekiji da će narod biti izgnan u Vavilon, kako je opisano u 2. Kraljevima 20,16-18.

Ukratko, posjet Babilonaca, u kombinaciji s javnom proročkom objavom Izaije u ovo vrijeme izgnanstva Jude, ne bi učinio Miheja anakronističnim.

P: Zašto je Mi 4,11-13 pjesnička pravda za narode okupljene protiv Jeruzalema?

O: Oni su se okupili da proždru i uzmu plijen rata. Ali Bog je imao drugačiju ideju. Na kraju se okupljaju da budu proždri i da postanu plijen rata.

P: Zašto bi Mihej ovdje spomenuo "Efratu"?

O: Postojala su dva Betlehema, jedan na sjeveru i jedan u Judeji; Betlehem Efrata bio je onaj u Judeji. Kao što Walter Kaiser kaže u knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 335-336: "Efrata je starije ime za Betlehem. Potječe od riječi koja znači 'biti plodan', a to ime je najprikladnije za mjesto rođenja onoga tko će donijeti spasenje na zemlju." Betlehem se naziva Efrata u Postanku 35,19 i 48,7.

Također, jedna od Kalebovih žena zvala se Efrata. Hur je bio njihov sin, Salma je bio njegov sin, a za Salmu se kaže da je bio otac Betlehema u 1. Ljetopisima 2,19 i 50-51.

P: U Mi 5,2, što je ovdje iznenađujuće u vezi s Betlehemom?

O: Iako je Betlehem bio udaljen samo 5 ili 6 milja južno od jugozapada Jeruzalema, bio je daleko od njega po važnosti. Bio je toliko malen i neznatan da nije ni spomenut među gradovima u Knjizi Jošue 15. i Nehemijinoj 11. Budući da je David rođen u Betlehemu, nazivan je Davidovim gradom. Da nije bilo toga, jedva bi bio poznat, jer se tamo nije dogodilo mnogo drugoga vrijednog spomena.

P: U Mi 5,2b, kako su podrijetla vladara Izraela "od davnina"?

O: Hebrejski izraz ovdje doslovno znači "dani neizmjernog vremena". Isus je postojao od pamtivijeka (Ivan 1,1; 17,5; Hebrejima 7,3). Prije same prve sekunde vremena, Isus je već bio rođen od Boga Oca.

P: Budući da Mi 5,2 u masoretskom tekstu i Septuaginti kaže "tisuće", zašto Mt 2,6 kaže "vladari"?

O: Bez obzira na ono što Mihej 5,2 kaže, ovo je ono što su svećenici i učitelji navodno rekli Herodu. Pogledajmo četiri točke koje bi mogle objasniti zašto su to rekli.

1) U Miheju 5,2 stoji: "Ti, Betleheme Efratski, premda si najmanji među tisućama Judinim, iz tebe će izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu…" (doslovni prijevod Greena). Poanta je u tome da će, iako je Betlehem bio malen po veličini, postati velik po važnosti.

2) Hebrejska riječ za "tisuće" (množina) u Miheju 5,2 je 'alapim. Grčki ekvivalent je chiliasin. Hebrejska riječ za upravitelje/vladare (množina) je 'allupe. Grčki ekvivalent je hegemosin. Iako su grčke riječi potpuno različite, hebrejske riječi su vrlo slične ako zanemarimo samoglasnike. Stari zavjet je izvorno napisan bez samoglasnika; oni su dodani tek oko 700. godine poslije Krista. To ukazuje na to da nisu čitali iz grčke Septuaginte, već ili iz hebrejskog, aramejskog ili možda nekog drugog grčkog prijevoda.

3) To su izgovorili svećenici i učitelji Zakona. Mogli su pogriješiti ili su Herodu citirali grčki prijevod osim Septuaginte. Ipak, vjerojatnije je da su usmeno prevodili s hebrejskog na aramejski ili grčki kako su govorili.

4) Zapravo, svećenici i učitelji zakona nisu pogriješili u prenošenju značenja: mali Betlehem NIJE najmanje važan za vladara koji će odatle doći.

P: U Mi 5,3, koji proriče da će Izrael biti napušten dok ne dođe Mesija, zašto mislite da je Bog to učinio?

O: Iako Sveto pismo to ne kaže, moglo bi biti poput dramatičara koji određuje tempo priče, uvodeći mir prije velike scene.

P: U Mi 5,4-5a, mislite li da je ovo obećanje koje možemo ostvariti danas ili je to samo za nas kada dođemo na nebo?

O: Spominje se "zemlja", stoga se ispunjava na zemlji. Iako se u konačnici ispunjava u Tisućljetnom kraljevstvu i na novome nebu i zemlji, to je obećanje koje u nekoj mjeri možemo prisvojiti i sada. Danas nas Bog opskrbljuje Svojom snagom. Mihe 5,5a kaže da će On biti naš mir, a taj je Jedan Isus. Danas trebamo ostati u Bogu i slaviti Njegovo ime do krajeva zemlje.

P: U Mi 5,5, zašto piše "sedam pastira, pa čak i osam vođa ljudi"?

Vladare na Bliskom istoku često su nazivali pastirima. Ova književna tehnika uparivanja brojeva također se nalazi u Amosu 1:3,6,9,11,13; 2:1,4,6 i Izreke 30:15,18,21,29. To znači da točan broj nije važan; važna je veličina broja. Dakle, za razliku od praznine pobožnih vođa, ili čak bilo kakvih vođa, u vrijeme Miheja, bit će dovoljno vođa koji će voditi narod.

P: U Mi 5,7, kako su Božji narod poput rose od Gospodina?

O: Rosulja nije upadljiva, ali svugdje vlaži. U Palestini je tijekom sušne sezone rosa bila glavni izvor vlage za usjeve. Rosa ne cilja selektivno samo nekoliko mjesta; ona se širi posvuda. Kao što smo svjedoci svijetu, možda nismo upadljivi, ali kršćani bi trebali biti posvuda. Mi smo poput pisma od Krista (2. Korinćanima 3,3) i jedino pismo od Krista koje neki ljudi vide.

P: U Mi 5,12, zašto se ljudi bave čarobnjaštvom i čarolijama i kako se Mi 5,12 odnosi na Mi 5,11 i 5,13?

O: Neki to čine jer misle da bi moglo djelovati, a drugi možda nisu sigurni, ali to rade "za svaki slučaj" i jer misle da ne može naštetiti. Neki žele manipulirati prirodom, duhovnim silama itd., da rade po njihovoj volji. Drugi dio razloga je osjećaj kontrole nad nadnaravnim silama. Neki ljudi traže od drugih da im pomognu dobiti određene stvari, poput ljubavnog interesa ili da prokunu druge. Ponekad ljudi koji prinosi žrtve idolima ili se bave okultnim praksama ne žele ništa drugo osim da ih demoni ostave na miru. Oni se boje zlih sila.

Ali još gore od toga su ljudi koji to rade samo da bi zaradili novac, potičući druge ljude da to čine.

P: U Mi 5,12, zašto mislite da je Bog toliko protiv čarobnjaštva i gatanja?

O: To u suštini znači priznati da vjerujete u natprirodno, priznati da vam je potrebna pomoć i okrenuti se nekome drugome umjesto Bogu. Zamislite tjedne prije srednjoškolskog maturalca, a dečko pita djevojku da ide s njim. Kako mislite da bi se osjećao da mu ona kaže: "Stvarno želim ići na maturalac, nemam s kim ići i radije bih išla s bilo kime drugim nego s tobom." To je možda pomalo slično onome što ljudi govore Bogu kada žele odbaciti Njegovu pomoć i zaštitu te umjesto toga poći sa zlim demonima.

Q: U Miheju 6,1–2, zašto je Mihej govorio planinama i gorjima?

A: Ovo je poetska upotreba književnog postupka nazvanog personifikacija. Bog je zvao brege i planine za svjedoke svoje vjernosti prema Izraelcima i njihove nevjernosti prema Njemu. Uzgred, Izaija, koji je živio u isto vrijeme, koristio je slične književne postupke.

P: U Mi 6,3, kako su neki umorni od religije, a kako od Boga? Koja je razlika?

Odgovor: Neki misle da su umorni od Boga, ali ne shvaćaju da su umorni od religije. Umorni su od ponavljanja istih stvari koje im nemaju smisla i ne vide nikakav rezultat. Ali Bog kaže da čak i kada Ga išta tražimo s dvojbom umjesto s vjerom, nećemo dobiti ništa (Jakov 1,6-7). Neki su zapravo umorni od Boga jer poslušnost Bogu smatraju onim što ih sprječava da dožive užitak koji zaista žele. Ne vide da mnoge Božje zapovijedi nisu samo za Njegovu slavu, već i za našu zaštitu i dobrobit.

P: U Miheju 6,4-5, koji je lijek kada osjećamo umor od služenja Bogu?

O: Približite se Bogu u vrijeme molitve.

Sjetite se što je Bog učinio za druge u prošlosti; čitajte Njegovu Riječ.

Prisjetite se što je Bog učinio za vas.

Isplanirajte kako ćete od sada ponovno bolje služiti Bogu.

P: Što Mihej 6,6-8 kaže o žrtvama u Starom zavjetu?

A: Ovdje nema zapovijedi da se žrtve prestanu prinositi. Pet točaka za razmatranje u odgovoru.

1. Govornik u ovom pjesničkom odlomku je Mihej, a ne Bog.

2. Miha nikada ne kaže da će ni on prestati sa svojim žrtvama. On će nastaviti klanjati se Bogu i prinositi paljenice.

3. Sam Mihej pita bi li se Gospodin obradovao raskošnim prinosima koje nije tražio, poput tisuća ovnova, deset tisuća rijeka ulja ili ljudske žrtve prvorođenca. Implicirani odgovor je, naravno, ne.

4. Neki možda ne vide da Mihej ovdje govori o prioritetima. Najraskošnije zamislive dobrovoljne žrtve nisu Bogu toliko drage koliko je djelovati pravedno, voljeti milosrđe i ponizno hodati s Njim.

5. Neposredni povijesni kontekst ovdje vjerojatno je velika žrtva koju je prinio Ezekija u 2. Ljetopisima 30,24, a koja je uključivala 1000 bikova i 7000 ovaca. Miha je donekle "pokvario slavlje" u toj situaciji. Koliko god ta žrtva izgledala impresivno, Bogu bi više značilo da ljudi svi poslušno hodaju s Njim nego ta vanjska predstava.

P: U Mi 6,6-8, zašto je "hodanje" važnije od žrtava?

O: Žrtva bez poslušnosti je beskorisna i zamorna za Boga, kako kaže Izaija 1,14. Ako poslušno ugodite Bogu, željet ćete prinijeti žrtve koje On želi. Bogu je stalo do vašeg srca, kao i do vaših djela. Isus je pokazao u Mateju 5,23-24 da, ako vaš brat ima nešto protiv vas, odgodite svoju žrtvu dok se prvo ne pomirite sa svojim bratom.

P: U Mi 6,6-8, kako su ljudi ovdje trebali steći spasenje?

O: Iako ljudi dobivaju spasenje od Boga, Mihej 6,6-8 ne govori o spasenju. Umjesto toga, za nekoga tko je već vjernik, Mihej pita:

1) Što bi trebao donijeti Bogu

2) Čime bi Bog bio zadovoljan

3) Što je Bog pokazao da je dobro i što Gospodin zahtijeva.

Zanimljivo je da se na prva dva pitanja odgovara sljedećim pitanjima.

1) Da biste znali što trebate donijeti Bogu, trebate pitati što bi se svidjelo Bogu.

2) Umjesto da nagađate što bi se Bogu svidjelo, pitajte što je Bog pokazao da je dobro i što Bog zahtijeva.

3) Bog je pokazao da trebamo postupati pravedno, ljubiti milosrđe i koračati ponizno s Bogom.

P: U Miheju 6,8, što je značajno u vezi s objektom rečenice ovdje?

Odgovor: Hebrejski izraz adam ovdje znači čovjek. Dakle, ovo definitivno nije namijenjeno samo Izraelu, već svim ljudima.

P: U Mi 6,6-8, zašto neki ljudi imaju pogrešne predodžbe o tome kako ugoditi Bogu?

O: Kad vam nešto prvi put ima smisla, skloni ste to vjerovati; čak i ako nije točno.

Pogrešno su naučeni od drugih: ili su čuli samo pogrešne stvari, ili su čuli i ispravne i pogrešne stvari te su odabrali vjerovati u pogrešne.

Lakše za definirati: Reći da Bog samo želi da se pridržavate zakona nekako ima smisla. Uostalom, Bog je dao mnogo zakona. Također, Bog je sudac, a oni su PAMETNI: specifični, mjerljivi, provedivi, realistični (ili relevantni) i vremenski određeni. To je jasnije i konkretnije od odnosa s Bogom.

Gotovo je nemoguće ne uspjeti: Reći da trebate samo osjećati ljubav prema Bogu zvuči privlačnije. Nema borbe ni odgovornosti i zvuči lijepo. Kada netko gleda religiozne ljude koji se brinu samo o pridržavanju pravila, ponekad mogu reagirati na drugi kraj i pomisliti da Božje zapovijedi nisu ništa više od prijedloga.

Osjećaj postignuća: U Mateju 7,21-23 mnogi će pokušati reći Kristu što su postigli, ali Krist će reći da ih nikada nije upoznao i nazvat će ih "radnicima bezakonja". Neki se mogu usredotočiti samo na evangelizaciju, ili na evangelizaciju i učenjštvo, i ako rade dovoljno naporno, tada njihov nedostatak poslušnosti Bogu nije bitan. Za Robina Hooda se govorilo da je njegov način rada bio uzimati od bogatih i davati siromašnima. Drugim riječima, ako date nešto siromašnima, to opravdava pljačku bogatih. U srednjem vijeku i kasnije, pokora je postala sredstvo kojim se, ako biste platili nešto crkvi ili se nečega odreklI, vaš grijeh mogao oprostiti.

Postojao je dječji vrtić koji je imao problem s roditeljima koji kasne po svoju djecu. Osoblje nije moglo otići kući kad je trebalo. Stoga su počeli naplaćivati roditeljima kašnjenje. Problem se umjesto da se poboljša pogoršao, jer roditelji više nisu osjećali nikakvu krivnju zbog kasnog dolaska po djecu, budući da je plaćanje novca sve ispravljalo.

Konačno, jedan je razlog taj što im nije krajnji cilj ugoditi Bogu, već imaju neki drugi glavni cilj.

P: U Miheju 6,10-12, kako ljudi varaju druge tako što im daju manje nego što im pripada?

O: U to su vrijeme trgovci vagali žitarice, metale ili druge stvari na vagi koristeći pločice poznate težine. Međutim, ako bi namjerno učinili neke pločice lakšima ili težima, varali bi druge. To bi bilo otprilike kao benzinska pumpa na kojoj, svaki put kad bi pokazala da ste natankali galon, zapravo natankate samo 0,95 galona. Bilo bi to kao prodaja kuće ili automobila za koju znate da ima problema, ali to ne otkrivate kupcu.

P: U Miheju 6,11, što je "lažna uteza"?

O: To je utez koji trgovac prijevarno predstavlja kao određenu težinu ili kao ekvivalent drugoj težini, kao što pokazuje Ponovljeni zakon 25,13. Na primjer, prevarantski trgovac, kada nešto vaga da bi je prodao, koristi utez s oznakom jedan kilogram koji je zapravo 0,95 kilograma. Kada nešto vaga da bi je kupio, koristi utez s oznakom 1 kilogram koji je zapravo 1,05 kilograma.

P: U Mi 6,13-15, kako će Bog umanjiti njihov prosperitet i sreću?

O: "Jest će, ali se neće zasititi". Zanimljivo je da će im Bog ipak dati hranu i bogatstvo. Međutim, oni neće moći zadržati niti dobro iskoristiti svoju hranu ili bogatstvo. Ako misle da je odgovor na konačnu sreću mnogo hrane i bogatstva, Bog će im to i dati, ali neće moći biti zadovoljni.

Postoji sličnost između gomilatelja dobara i nekoga tko ide korak dalje i postaje nepošten kako bi gomilao bogatstvo. Ne koriste nepoštene utege, ne pljačkaju i ne stječu nezakonito stečenu imovinu jer gladuju. Vjerojatno su već dobro situirani, ali žele gomilati još više.

P: U Miheju 7, zašto Bog ne pokaže milosrđe, a zatim pokaže milosrđe?

A: Tri su točke koje treba razmotriti o Božjem milosrđu.

1. Milosrđe je nezasluženo. Točnije, milosrđe je to što ne dobivate ono loše što zaslužujete.

2. Bog nije obvezan nikome pokazati milosrđe. Međutim, Bog je vrlo milosrdan i uživa u iskazivanju milosrđa.

3. Bog nije dužan svima podijeliti istu količinu milosrđa. Kao što pokazuje Poslanica Rimljanima 9, Bog je bio pravedan i prema Esav i prema Jakov, ali je imao posebno milosrđe prema Jakovu koje nije pokazao Esavu.

P: U Miheju 7,1, što je loše u jedenju ljetnog voća?

Od: Još nije vrijeme žetve. Plodovi mogu biti mali, gorki i zeleni. Ipak, malo pojedeno sada znači mnogo manje u vrijeme žetve. Ljudi bi to ipak mogli učiniti, založivši svoju budućnost, ako su sada očajni za hranom.

P: U Mi 7,1, kako ljudi danas jedu ljetno voće?

O: Ljudi založuju svoju budućnost na razne načine.

Drastično, štete svoja tijela ovisnošću o drogama, alkoholu i pušenju.

Suptilnije, mogu založiti svoje buduće zdravlje kroničnim nedostatkom sna, nedostatkom tjelovježbe i lošom prehranom sada. Povremeno, ljudi mogu založiti svoje buduće zdravlje pretjeranom tjelovježbom ili opasno uzbudljivim aktivnostima.

Financijski, može se uzeti "obrnuta hipoteka", pri čemu im banka isplaćuje novac svakog mjeseca tijekom više godina, a na kraju tog razdoblja banka postaje vlasnik cijele kuće. Međutim, ponekad osoba može dobiti natrag samo 50 % onoga što je uložila, što bi ovu investiciju učinilo užasnom, osim ako je osoba očajna.

U vezama mogu izdati ili uništiti dugogodišnje prijateljstvo radi neposredne koristi danas.

Duhovno se mogu upustiti u okultizam ili druge stvari koje demonima mogu dati "uporište" nad njima do kraja života.

Što se tiče karaktera, mogu se upustiti u pornografiju, životni stil provoda ili druge stvari koje također demonima mogu dati "uporište" nad njima do kraja života. Zato je tako važno dobro odgajati svoju djecu u Gospodinu.

P: U Mi 7,3 što znači činiti zlo obješenim rukama?

A: Nisu bili zadovoljni samo činjenjem zla radi materijalne koristi. Željeli su postići još veću dobit čineći još više zla.

P: U Mi 7,3 posljednja je fraza doslovno "spletući sve zajedno". Kako neki tlačitelji na vlasti danas spleću svoju mrežu?

O: Potlačeni su napadnuti s više strana: nepravedni zakoni, pravda u sudskom sustavu koja im je preskupa, te ljudi koji nepravdu provode zakonima. Ljudi ih nasilno ozljeđuju, pljačkaju ili ih nezakonito tlače, a oni nemaju nikakvu zaštitu.

P: U Mi 7,4, kako su neki ljudi poput trnja?

O: Neki su poput lijepih ruža, ali te bodu trnje kad im se približiš. Drugi izgledaju ružno i također imaju trnje. Životinje si ozlijede usta ako pasu na njima.

P: U Mi 7,5, koja je žena o kojoj je ovdje riječ?

O: Ta žena bila bi slušateljeva supruga. Jezik je ovdje neobičan, što implicira udaljenost ili razdvojenost. To ne implicira samo nedostatak komunikacije, već i kaže da postoje opravdani razlozi da joj se nešto prešuti i ne vjeruje joj. Ovo je tužan komentar na brak kada je ta situacija istinita. Brakovi bi bili takvi u tim vremenima neposlušnosti.

P: U Mi 7,5-6, zašto često dolazi do nesuglasica unutar obitelji?

O: Članovi obitelji često očekuju nepokolebljivu, bezuvjetnu odanost. Za članove obitelji može biti šok da neka osoba više cijeni nasljedstvo ili novac nego ljude s kojima je odrasla. Ovisnosti također mogu biti izvor nesuglasica.

P: U Mi 7,7-8, kako neki vjernici čekaju Boga u tami na svjetlo svog spasenja i opravdanja?

O: Mogu biti pod pritiskom drugih. Ili mogu imati nevolje vezane uz zdravlje ili financije. Ili mogu osjećati obeshrabrenje koje ih navodi da se zapitaju je li njihov rad i služba uopće važni, kada lažni prorok govori laži.

P: U Mi 7,14, zašto je pastirski štap važan i kako Bog metaforički ima štap?

O: Pastirsko štap ima savijeni vrh kako bi pastir mogao izvući ovcu iz neugodne situacije. Također se može koristiti kao palica protiv grabežljivaca.

P: U Mi 7,16, što je osjećaj srama i zašto ga ljudi ponekad imaju, a ponekad mu nedostaje?

O: Ljudi osjećaju sram kada im je neugodno zbog onoga što su rekli, učinili ili čak zbog onoga tko su. U kineskoj kulturi sram znači "crvenilo u licu". No neki ljudi imaju toliko otupjelu savjest da više nemaju nikakvog osjećaja srama.

P: U knjizi Mihe, koji su neki od najranijih rukopisa koji danas još uvijek postoje?

O: Svici s Mrtvog mora: (300. – 200. g. pr. Kr.) Među svicima s Mrtvog mora postoje dva primjerka knjige Mihe, nazvana 4Q81 (=4QXIIf) i 4Q82 (=4QXIIg). Postoji i komentar na knjigu Mihe nazvan 1Q14 (=1QpMic).

4Q81 sadrži Miheja 5:1-2

4Q82 sadrži Miheja 1:7,12-15; 2:3-4; 3:12; 4:1-2; 5:6-7; 7:2-3,20

Nahal Hever je špilja blizu Engedija koja sadrži fragment dvanaest manjih proroka na grčkom (8 Hev XIIgr). Smatra se da je napisan između 50. pr. Kr. i 50. g. n.e. Bio je skriven tijekom Bar Kokhbina ustanka protiv Rima. To je revizija Septuaginte, nastala u Judeji, i gotovo identična masoretskom tekstu. Sadrži Miheja 1,1-8; 2,7-8; 3,5-6; 4,3-10; 5,1-6 [LXX 2-7].

Svijetak iz vadija Murabb'at (MurXII) potječe iz oko 132. godine n.e. Sadrži Miheja 1,1–16; 2,1–13; 3,1–12; 4,1–14; 6,1–7,11–16; 7,1–20.

Sveukupno, u svitcima s Mrtvog mora, Nahal Heveru i wadi Murabb'atu sačuvani su sljedeći stihovi iz Mihe: 1:2-5,6,7,8,9,12-15; 2:2-3,6,10-11; 3:12; 4:1-2,13; 5:1-2, 6-7,14-16; 7:2-3,11,20.

Kršćanski rukopisi Biblije, od oko 350. godine poslije Krista, sadrže Stari zavjet, uključujući Miheja. Knjiga Miheja potpuna je i u Vatikanusu (325.–350. g. poslije Krista) i u Aleksandrinusu (oko 450. g. poslije Krista), gdje su knjige dvanaestorice manjih proroka smještene ispred Izaije.

Joel, Amot i Mihej nisu bili prisutni u Sinaitiku (340.–350. g.).

Novi zavjet citira Mihe dvaput: Matej 2,6; 10,35-36.

Q: Koji su rani pisci spominjali Miheja?

O: Pisatelji iz razdoblja prije Nikejskog sabora koji su se pozivali ili aludirali na stihove iz Mihe su:

Justin Mučenik (oko 138.–165. g.) spominje Miheja kao jednog od dvanaest [manjih proroka]. Dijalog s Židovom Trifom, pog. 108, str. 253

Melito/Meleto iz Sardisa (170-177/180. g.)

Melito iz Sardisa (170-177/180. g.) (implicitno) spominje "Stari zavjet" i navodi knjige. Ne navodi dvanaest manjih proroka pojedinačno, već ih naziva Dvanaestoricom. Fragment 4 iz Knjige izvataka, sv. 8, str. 759

Irenej iz Liona (182-188. g.) citirao je iz Miheja

Irenaeus Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 20.4, str. 451, pogrešno citira Miheja 7,9 kao Amosa.

Muratorijev kanon (190–217. g.) str. 603 (djelomično) spominje "spise Starog zavjeta"

Klement Aleksandrijski (193-202. g.) "Takvi su oni za koje prorok Mihej kaže: 'Čujte riječ Gospodnju, narodi koji trpite bolove.'" Stromata, knjiga 4, poglavlje 26, str. 440

Tertulijan (198. – 220. g.) "Stoga, budući da sinovi Izraelovi tvrde da griješimo primajući Krista, koji je već došao, podnijedimo im prigovor iz samih Svetih pisama, u smislu da je Krist, o kojem se prorokovalo, došao; iako smo, prema vremenu Danielova proroštva, dokazali da je Krist, koji je bio predmet objave, već došao. Sada Mu je bilo prikladno da se rodi u Betlehemu Judejskom. Jer tako je napisano u proroku: 'A ti, Betleheme, nisi najmanji među vođama Judejinim: jer iz tebe će izaći Vođa koji će pasti moj narod Izrael.'" [Mihej 5,2] Odgovor Židovima, gl. 12, str. 169

Tertulijan (207./208. g.) "O oprostu grijeha, također kaže Mihej," i citira Miheja 7,18–19. Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4., poglavlje 10., str. 358

Hipoliti (222.–235./236. g.) "kroz koje je neprohodna Riječ Božja doživjela patnju, kao što mi i proroci svjedoče. Jer ovako govori blaženi Mihej:" i citira Miheja 2,7–8. Protiv hereze jednog Noeta, poglavlja 13.–14., str. 228.

Hipolit (222. – 235./236. g.) "Jer ovako govori blaženi Mihej: 'Dom Jakovljev razdražio je Duha Gospodnjeg na gnjev. To su njihovi postupci. Zar Njegove riječi nisu dobre pred njima i hoće li oni pravedno postupati? I ustali su u neprijateljstvo protiv Njegova lica mira i skinuli su Njegovu slavu.'" Protiv hereze Onea Noeta, poglavlje 15, str. 229

Origen (240. g.) citira Miheja 2,9 kao "ovo je ono što božanska Pisma izražavaju". Homilije o Jeremiji, homilija 28., glava 5., str. 264 (preveo Jeronim)

Origen (240. – 254. g.) (na grčkom) "Nakon što smo ovako ukratko govorili o božanskom nadahnuću svetih spisa, potrebno je prijeći na (razmatranje) načina na koji se oni trebaju čitati i razumjeti,..." zatim se poziva na Zaharija 9,10; Izaija 7,15; Izaija 11,6.7; Jeremija 15,14; Izlazak 20,5. Navodi 1 Samuelova 15,11; Izaija 45,7; Amós 3,6; Mihe 1,12 i dio 1 Samuelova 16,14; 18,10. Zatim Origen kaže: "i bezbroj drugih sličnih odlomaka – nisu se usudili ne vjerovati da su oni Božje spise;" Origen, Protiv Celza, knjiga 6, poglavlje 47, str. 595

Origen (225. – 254. g.) "prorok Mihej će dokazati kada kaže," i citira Mihej 6,8. de Principiis [grčki], knjiga 3, poglavlje 1.6, str. 305

Tractatus protiv Novatijana (oko 248.–258. g.) gl. 12, str. 661 citira Miheja 7,8–10 kao Djelovanje Svetoga Duha.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) citira iz Miheja 6,6–9; 7,14–18 kao od "Miheja" u Tractatu 12, treće poglavlje, 20. str., 541.

Viktorin iz Pettau (mučenički poginulog 304. g.) poziva se na Miheja kao na Sveto pismo.

Metodije s Olimpa i Patare (270.–311./312. g.) citira Miheja 4,4 kao riječ Miheja. Gozba deset djevica, govor 10, str. 350

Atanazije (oko 318. g.) citira polovicu Mihe 4,3 (što je identično Izaiji 2,4). O utjelovljenju Riječi, gl. 52

Laktancije (oko 303. – oko 325. g.) "Jer Miha je najavio da će On dati novi zakon, ovim riječima: 'Zakon će izaći iz Siona i riječ Gospodnja iz Jeruzalema. I On će suditi mnogim narodima i opomenuti jake narode.'" Božanski instituti knjiga 4. poglavlje 17. str. 118

Nakon Niceje (325. g.):

Athanasius Aleksandrijski (367. g.) (Posredno, jer spominje dvanaestoricu proroka) "Stari zavjet, dakle, ima dvadeset i dvije knjige; … zatim Proroci, pri čemu se dvanaestorica računaju kao jedna knjiga…." Athanasius, Uskrsno pismo 39, gl. 4, str. 552.

Synopsis Scripturae Sacrae (350-370. g.)

Efraim Sirski (350. – 378. g.)

Bazilije Veliki (357.–378./379. g.) citira polovicu Miheja 2,7. O Duhu, gl. 50, str. 31

Kiril Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) spominje knjige proroka, i dvanaestorice i ostalih. Mihej 3,8 kao u Miheju, Joil 2,28 kao u Joilu, Aggej 2,4 kao u Aggeju, Zaharija 1,6 kao u Zahariji. Katehetska predavanja, predavanje 16,29, str. 122

Ambrosije Milanski (370-390. g.)

Grgur Nazijanski (330-391. g.)

Didimus slijepi (398. g.) citira Miheja 7,1-3 kao proroka Miheja. Komentar o Zahariji 12, str. 294

Epifanije iz Salamise (360.–403. g.)

Rufin (373.–406. g.)

Ivan Zlatousti (–407. g.) poziva se na Miheja 6,1 kao na riječ proroka Miheja, Komentar na Poslanicu Rimljanima, Homilija 5, str. 366

Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Starog zavjeta. Posebno raspravlja o Knjizi Postanka, Izlasku, Levitskom zakonu, Brojevima, Ponovljenom zakonu, Petoknjižju, Jobu, Isusu Navinom [Jozua], Sudcima, Rutu, dvjema knjigama o Samuelu, dvanaestorici proroka, Ozeju, Joelu, Amosu, Obadiji, Jonasi, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Agej, Zaharija, Malachija, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Danijel, Estera, Ezra, Nehemija. Pismo 53, pog. 7-8, str. 99-101.

Sabornik u Kartagi (393.–419. g.) (implicitno)

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) citira Miheja 6,6–8 u knjizi Grad Božji, knjiga 10, poglavlje 5, str. 183. Spominje Miheja u knjizi Grad Božji, knjiga 17, poglavlje 30, str. 376.

Među hereticima i lažnim knjigama

Tatian (umro 172. g.) citira iz Miheja.

Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.) napisao je cjeloviti komentar na knjigu Mihe, koji je sačuvan do danas.

Nakon Niceje postoje i drugi pisci.

P: U Miheju, koje su neke od razlika u prijevodima između hebrejskog i grčkog Septuaginte?

O: Evo nekoliko prijevodnih razlika iz Miheja 1,1-10, pri čemu je prvi prijevod na hebrejskom, a drugi iz grčkog prijevoda Septuaginte, osim ako nije drugačije naznačeno.

Mi 1,1 "iz Morešeta" (masoretski tekst) naspram "sin Morešeta" (Septuaginta)

Mic 1:2 "Neka narodi čuju" (masoretski) vs. "čujte [ove] riječi, narodi" (Septuaginta)

Mi 1:2 "svjedočiti protiv vas" (masoretski) naspram "svjedočiti među vama" (Septuaginta)

Mic 1:4 "planine će se otopiti" (masoretski) naspram "planine će se potresti" (Septuaginta)

Mi 1:4 "doline će se razdvojiti" (masoretski tekst) naspram "doline će se otopiti" (Septuaginta)

Mi 1,6 "ruševine polja" (masoretski tekst) naspram "spremnika plodova polja" (Septuaginta)

Mi 1,7 "izrezbareni likovi bit će razbijeni u komade" (masoretski tekst) naspram "razrežat će na komade sve izrezbarene likove" (Septuaginta)

Mi 1,7 "sve njezine darove [ili blud] spalit će ognjem." (Masoretički) nasuprot "sve što je unajmila spalit će ognjem" (Septuaginta)

Mic 1,7 "vratit će se na nagradu bludnice." (masoretski tekst) nasuprot "naknade bludnosti je nagomilala [bogatstvo]" (Septuaginta)

Mi 1,8 "Ja ću zavijati i jaukati; ići ću gol i nagi; uzvikivat ću kao šakali" (masoretski tekst) nasuprot "ona će žalovati i jaukati, ići će bosa i, naga, uzvikivat će kao zmije" (Septuaginta)

Mi 1,8 "kćeri nosoroga" (masoretski tekst) nasuprot "kćeri sirena" (Septuaginta)

Mi 1,9 "njezine su rane neizlječive" (masoretski tekst) nasuprot "njezina je kuga postala teška" (Septuaginta, sirijski prijevod, Vulgata)

Mic 1:10 "Ne objavljujte [to] u Gatu; ne plačite gorko u gradu Leafrah, valjajte se u prašini." (Masoretski) vs. "Vi (u množini) koji ste u Gatu, ne uzdižite se, i vi Enakim, ne obnavljajte iz [ruševina] kuće u podsmjehu: pospite prašinom [na mjesto] svoga smijeha." (Septuaginta)

Mi 2,6 "Neće uzvratiti uvredu za uvredu" (masoretski tekst) nasuprot "Neće ukloniti prijekore" (Septuaginta) nasuprot "Neće poniziti" (Vulgata)

Mi 3,2 "izrežite ih kao u kotlu" (masoretski tekst) nasuprot "izrežite ih kao meso u kotlu" (Septuaginta)

Mi 4,10 "i ja ću" (masoretski tekst) naspram "i [ti] ćeš" (Septuaginta, sirijski prijevod, Targum)

Mi 5,5 "Asirijci ... gaze naše palače" (masoretski tekst) nasuprot "Asirijci ... gaze našu zemlju" (Septuaginta)

Mi 6,13 "učinio sam bolesnima" (masoretski tekst) nasuprot "počeo sam" (Septuaginta, Teodocion, sirijski prijevod, Vulgata). (Tehnički, ovo nije varijanta rukopisa, budući da su suglasnici isti, a izvorno se samoglasnici nisu pisali.)

Mi 6,14 "Glad će biti usred tebe" (masoretski tekst) nasuprot "Uhvatit ćeš se" (Targum, Vulgata) nasuprot "Tama će biti nad tobom" (Septuaginta)

Mi 6,16a "čuvaju se odredbe/zakoni Omrijevi" (masoretski tekst) nasuprot "čuvali ste odredbe/zakone Omrijeve" (Septuaginta, sirijski, Vulgata, Targum)

Mi 6,16b "sram/prezir mojega naroda" (masoretski tekst, Targum, Vulgata) nasuprot "sram/prezir naroda" (Septuaginta)

Mi 7,19 "baći sve njihove grijehe" (masoretski tekst) nasuprot "baći sve naše grijehe" (Septuaginta, sirijski prijevod, Vulgata, Targum)

Bibliografija za ovo pitanje: hebreanski prijevod potječe iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena, a prijevod Septuaginte iz prijevoda sira Lancelota C.L. Brentona pod nazivom The Septuagint: Greek and English. Također su korišteni The Expositor's Bible Commentary i fusnote u Bibliji NASB, NIV, NKJV i NRSV.

Osim ako nije drugačije navedeno, citati iz Svetog pisma preuzeti su iz Biblije Berean Standard Bible (BSB), koja je posvećena javnoj domeni: https://berean.bible